Poslovni broj Povrv.186/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika IM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 29. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, Vukovarska 19, kao povjerenika ovog suda, poslovni broj Ovrv-560/2023 od 17. svibnja 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od ukupno 796,32 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 11. siječnja 2021.g. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023.g. nadalje po stopi koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, Vukovarska 19, kao povjerenika ovog suda, poslovni broj Ovrv-560/2023 od 17. svibnja 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 574,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok za ostatak zatraženog iznosa od ukupno 75,00 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, podnio je 22. veljače 2023. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 796,32 EUR i troškova ovršnog postupka, sve sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Ivo Radović iz Dubrovnika, Vukovarska 19 donio je 17. svibnja 2023. kao povjerenik ovog suda, rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2246/2018 kojim se tuženiku nalaže isplatiti iznos od 796,32 EUR i troškove ovršnog postupka, sve sa zateznim kamatama.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20, 114/22 dalje: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ-a u vezi s člancima 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni broj Povrv.186/2023-4 od 5. listopada 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano ročište za glavnu raspravu po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredbom članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP).

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik ne osporava posebno osnovu i visinu duga, iako navodi da rješenje osporava u cijelosti, već navodi da je došlo do preuzimanja duga.Tužitelj je sudu dana 24. listopada 2023.g. dostavio podnesak u kojem navodi da smatra da je sadržaj prigovora površan i da nije uopće jasno čemu tuženik prigovara, te da nije bilo nikakve zapreke da tuženik uz prigovor dostavi svu dokumentaciju na kojoj temelji svoje navode, što on nije napravio. Na ročište zakazano za 29. siječnja 2025., iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio, niti opravdao svoj izostanak i stoga je ročište, u skladu s odredbama članka 291. stavka 1. ZPP-a i članka 295. stavka 1. ZPP-a, održano u njegovoj odsutnosti, a tužitelj na ročištu izjavio da u cijelosti ostaje kod navoda iz prijedlog za ovrhu koji se smatra tužbom.

5. Tijekom postupka pregledani su izvadak iz poslovnih knjiga od 9. prosinca 2022. (stranica 9 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 08122009485 koju je kao ugovaratelj osiguranja sklopio tuženik sa tužiteljem kao osiguravateljem dana 22. siječnja 2020.g. na razdoblje od 10. siječnja 2020. do 10. siječnja 2025.g. (stranica 70-71 spisa), policu kasko osiguranja broj 8322001817 sklopljenu između istih stranaka za razdoblje od 10. siječnja 2020. do 10. siječnja 2021.g. (stranica 72- 73 spisa), te policu kasko osiguranja broj 8322005401 sklopljenu za razdoblje od 10. siječnja 2021.g. do 10. siječnja 2022.g.

6. Predmet postupk a je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 796,32 EUR koji po Izvatku iz poslovnih knjiga predstavlja razliku između iznosa premije osiguranja po gore navedenim policama koje su stranke sklopile, i iznosa koje je tuženik uplatio.

7. Pregledom dokumentacije koja prileži spisu utvrđeno je da je tuženik sa tužiteljem sklopio tri police – onu osiguranja od automobilske odgovornosti od na petogodišnje razdoblje br. 08122009485, po kojoj je iznos premije koju je tuženik kao ugovaratelj osiguranja bio dužan tužitelju platiti iznos od 3.396,99 kuna, policu kasko osiguranja na razdoblje od godinu dana br. 8322001817 po kojoj je tuženik bio dužan tužitelju platiti iznos od 3.609,13 kuna i policu kasko osiguranja na razdoblje od godinu dana broj 8322005401 po kojoj je tuženik bio tužitelju dužan platiti iznos od 1.086,83 kuna. Prema dostavljenom Izvatku iz poslovnih kniga uplaćeni iznosi su za prvu 957,07 kuna, za drugu 549,13 kuna, a za treću 694,80 kuna, što znaći da je ukupno uplaćeno 2.201,00 kuna, dok je dospjeli dug iznosio 8.200,92 kuna. Time je razlika između dospjelih premija i ukupno uplaćenih iznosa 5.999,92 kuna, odnosno 796,32 EUR. Navedene činjenice tuženik nije ni osporavao, u svom prigovoru je naveo samo da je došlo do preuzimanja duga. O navedenoj činjenici ne dostavlja nikakve dokaze, kako o preuzimatelju, tako i o samom preuzimanju. U predmetu je održano ročište dana 29. siječnja 2025.g. kako bi se tuženiku (kao pravno neukoj stranci) omogućilo da elaborira svoj prigovor i predloži dokaze na okolnost koju navodi.

8. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredba čl. 921. ZOO definira da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Odredba čl. 946. st. 1. ZOO propisuje da ako drugačije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje učinke istekom dana koji je njime označen kao dan početka trajanja osiguranja pa sve do svršetka posljednjeg dana roka za koji je ugovoreno osiguranje. Odredba čl. 936. st. 1. ZOO propisuje da je ugovaratelj osiguranja dužan platiti premiju osiguranja koja se sukladno st. 2. tog članka plaća u ugovorenim rokovima, a ako ju treba platiti odjednom onda je to prilikom sklapanja ugovora.

9. Tuženik ne spori da bi sa tužiteljem sklopio gore citirane police, niti spori visinu naznačene tražbine tužitelja, već navodi da je došlo do preuzimanja tog duga. Ovdje se mora istaknuti da je preuzimanje duga zakonom predviđen način prestanka obveze, međutim dug se preuzima ugovorom zaključenim između dužnika i preuzimatelja (treće osobe), s tim da vjerovnik mora pristati na preuzimanje duga (čl.96 ZOO-a). Zaključenjem ugovora uz pristanak vjerovnika, treća osoba odnosno preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika i preuzima na sebe ispunjenje obveze iz ugovora, dok prijašnji dužnik izlazi iz tog obveznog odnosa. Kako se ovdje ne nudi nikakav dokaz o sklapanju takvog pravnog posla, o uključenoj trećoj osobi, niti o pristanku tužitelja na preuzimanje sud takve navode tuženika nije cijenio osnovanim, jer su paušalni i ničim potkrijepljeni, unatoč mogućnostima koje su tuženiku dane u postupku.

10. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a tuženik zbog zakašnjenja s ispunjenjem obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, i to od dospijeća novčane obveze do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.

11. Smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim sud je na ročištu dana 29. siječnja 2025.g. zaključio prethodni postupak, te otvorio i nakon pregleda spisa i dokumentacije koja mu prileži, zaključio glavnu raspravu, s obzirom da nije bilo nikakvih dokaznih prijedloga osim navedenog.

12. Platni nalog nije održan na snazi u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave budući o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka sud, a kako to zaključuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku broj Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka pri čemu zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude. Osim toga, nakon uloženog prigovora na rješenje o ovrsi, stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, postupak se vodi po pravilima postupka prigovora protiv platnog naloga u kojem se o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP u sudskoj odluci kojom se završava parnični postupak pred sudom, a kako to ističe primjerice i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž- 315/2018 od 15. veljače 2018.

13.1. Troškovnikom predanim na ročištu od 29. siječnja 2025. tužitelj je zatražio naknadu ovršnih i parničnih troškova. U odnosu na troškove postupka, kako ovršnog tako i parničnog, odluka je donesena na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP- a i članka 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 4.578,53 kuna, te je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22 dalje u tekstu: Tarifa).

13.2. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om od 25 % u iznosu od 12,50 EUR kojeg je u obvezi platiti na temelju odredbe članka 6. stavak 1. i članka 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11, 114/12). Sud je priznao trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 186,50 EUR zatražen u skladu s odredbama Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50 Tarife (u granicama zahtjeva iz prijedloga za ovrhu). Tužitelju nije priznat trošak od 12,50 EUR za koji je navedeno da se odnosi na "ostatak naknade" budući da se zahtjev u tom dijelu ne može smatrati određenim u smislu članka 164. stavka 2. ZPP-a niti je dokazao postojanje takvog troška.

13.3. Kao potreban parnični trošak tužitelja, sukladno članku 155. ZPP-a, sud je na temelju Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t .1. i 5. u vezi s Tbr. 50. Tarife priznao trošak sastava podneska od 30. siječnja 2020. u iznosu od 24. listopada 2023.g., te pristup na ročište od 29. siječnja 2025.g. u iznosu od po 150,00 EUR uz PDV od 25%, što ukupno iznosi 375,00 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od dana 25. rujna 2024.g. u iznosu od 50,00 EUR sa pripadajućim PDV-om (ukupno 62,50 EUR) jer isti nije bio nužan za vođenje postupka.

13.4. Stoga je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, naloženo tuženiku, u roku propisanom člankom 328. stavak 2. ZPP-a, platiti tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 574,00 EUR (točka III. izreke presude), sa zateznim kamatama određenim u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, valjalo je održati platni nalog na snazi u dijelu koji se odnosi na glavnicu s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude), zatim ukinuti platni nalog u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka (točka II. izreke presude) te o troškovima cjelokupnog postupka donijeti zasebnu odluku (točka III. izreke presude).

U Dubrovniku 21. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. toč. 3. Zakona o parničnog postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti bit će odbačena kao nedopuštena.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. odvjetnica Maja Vojnić

2. IM