REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6438/2021-136

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ivica Palić iz Zagreba, protiv tuženika BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Vinko Knezović iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 7. siječnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i njegova opunomoćenika te tuženikovog opunomoćenika, dne 21. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DS iz [adresa] kojim zahtijeva nalaganje da mu tuženik BS iz [adresa] isplati 16.245,27 eur s zateznim kamatama od 28. ožujka 2013. godine do isplate te naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate , u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju DS iz [adresa] naknaditi parbeni trošak tuženiku BS iz [adresa] u svoti od 14.353,84 eur s zateznim kamatama od 21. veljače 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28. ožujka 2013. godine tvrdi da su vlasnici posebnih dijelova nekretnine, u naravi kuća broj 2 površine 181 m2, garaža površine 22 m2 i dvorište površine 399 m2, [adresa] u [adresa], kč. br. [katastarska čestica], površine 602 m2 , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tj. suvlasnici te zgrade sklopili 10. veljače 2003. godine međuvlasnički ugovor a 23. siječnja 2008. godine su sklopili dodatak tom ugovoru tako da je za predstavnika suvlasnika izabran tužitelj. Tijekom 2002. godine se pojavilo pitanje lošeg stanja ove zgrade koje je zahtijevalo hitnu sanaciju, što je počelo 2008. godine na tužiteljev poticaj te su 19. siječnja 2008. godine suvlasnici potpisali odluku o prihvaćanju izradbe stručnog građevinskog nalaza za tu zgradu te je potrebno hitno naručiti stručni nalaz građevinskog sudskog vještaka o stanju konstruktivnih elemenata krovne konstrukcije i ostalih dijelova zgrade, što je potpisao i tuženik. Na osnovi te odluke je tužitelj naručio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo koji je izrađen 2008. godine i utvrdio je stanje zgrade i predložio potrebne intervencije na njoj. Tada je u kolovozu 2008. godine Nemeth projekt d.o.o. izradio potvrdu glavnog projekta rekonstrukcije ove zgrade kojim je konačno utvrđeno stanje građevine i oblikovan prijedlog njene rekonstrukcije. Formalni naručitelj projekta je bio tužitelj, uz suglasnost ostalih suvlasnika, poradi bržeg ostvarenja postupka pribave isprava i same rekonstrukcije, a svi suvlasnici zgrade su dali svoju suglasnost za rekonstrukciju na osnovi tog projekta izjavama u lipnju 2008. godine tj. tuženik ju je potpisao 8. lipnja 2008. godine te je Grad Zagreb 19. rujna 2008. godine potvrdio glavni projekt rekonstrukcije. Nakon pribave potrebnih isprava, rekonstrukcija zgrade je obavljena na trošak tužiteljev koji je specificirao novac potrošen u tu svrhu, uključivo ugovore o građenju, ponudbene troškovnike, račune i dokaze o plaćanju te ih predočio suvlasnicima. Zatim je 21. rujna 2012. godine sklopljen sporazum suvlasnika zgrade kojim je utvrđena ukupna svota troškova rekonstrukcije i sanacije zajedničkih dijelova zgrade i tako se je svaki suvlasnik obvezao tužitelju, sukladno ranijem dogovoru, naknaditi dio troškova razmjeran udjelu neto površine stana svakoga od njih u ukupnoj neto površini zgrade. Ukupan trošak rekonstrukcije i sanacije je bio 873.038,16 kn, a tuženik je vlasnik stana od 60 m2 ili 14,02% suvlasničkog udjela u neto površini cijele nekretnine pa je dužan 122.399,95 kn. Tuženik je sporazum odbio potpisati za razliku od ostalih suvlasnika i odbija ga platiti unatoč višekratnim pozivima, a pismeno je pozvan 21. rujna 2012. godine te zahtijeva nalaganje da mu tuženik BS iz [adresa] isplati 16.245,27 eur s zateznim kamatama od 28. ožujka 2013. godine do isplate te naknadi parbeni trošak s zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku 15 dana, sve kao u podnesku od 12. lipnja 2024. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. travnja 2013. godine se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Priznaje da je suvlasnik predmetne nekretnine, osporava potpisivanje odluke o prihvaćanju izradbe stručnog građevinskog nalaza za tu nekretninu, na osnovi koje odluke bi tužitelj naručio građevinsko vještačenje. Netočno je da je na podlozi nalaza i mišljenja iz veljače 2008. u kolovozu 2008. ČS projekt izradio idejni projekt na koji je izdana potvrda glavnog projekta rekonstrukcije građevine kojim bi bilo utvrđeno stanje građevine i oblikovan prijedlog rekonstrukcije, a posebno da je formalni naručitelj bio tužitelj na što su dali suglasnost svi suvlasnici 8. lipnja 2008. godine pa i tužitelj, pravilno tuženik. Iz nalaza i mišljenja do veljače 2008. godine razvidno je da je njim obuhvaćeno i dano mišljenje o stanju krova i pročelja dok je glavni projekt iz kolovoza 2008. godine predložio rekonstrukciju i nakanu investitora da nakon rušenja nestambene mansarde i dijela drugog kata kao i kompletnog krova izradi potpuno novi drugi kat, oblikovan kao mansarda. Dakle, tužitelj je kao investitor htio da iz dijela drugog kata u kojem se je naslazi stan u vlasništvu njegove kćeri , tada površine 119,28 m2 nakon rušenja mansarde isti proširi na veću površinu od 146,87 m2 prama zemljišnim knjigama te uz to proširenje izgradi novi stan za prodaju te će uz rekonstrukciju urediti i krovište, što potvrđuje glavni projekt i sporazum o preuzimanju financijske odgovornosti projekta [adresa] od 3. ožujka 2009. godine sklopljenog između tužitelja, te je HS i TS. Izjava od 8. lipnja 2008. godine nije suglasnost kako tužitelj nastoji predočiti sudu već je to suglasnost koju su i obvezni dati suvlasnici sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji , jer je rekonstrukcija zadirala u zajedničke dijelove i uređaje zgrade. Prava namjera ovog posla je bila da tužitelj uz promjenu stanja na drugom katu proširi postojeći stan te uz novi stan na kojem će zasnovati vlasništvo posebnog dijela, a koja rekonstrukcija će biti omogućena rušenjem nestambene mansarde tj. tavanskog prostora, sanira i krovište kao protuuslugu za zajedničke dijelove koje će mu suvlasnici dati da bi na istima mogao tužitelj zasnovati vlasništvo posebnog dijela nekretnine te će tako uz sanaciju krovišta na svoj trošak tužitelj dobiti vlasništvo još jednog stana i proširiti stan u vlasništvu njegove kćeri. Stoga je logično da se tužitelj pojavljuje kao investitor te lokacijska dozvola i potvrda glavnog projekta je izdana na njegovo ime, a ne poradi brže realizacije projekta. Kad bi bila riječ samo o rekonstrukciji krovišta, tad bi investitori trebali biti suvlasnici zgrade koje zastupa upravitelj zgrade tj. Gradskog stambeno komunalno gospodarstvo te bi se takvi radovi podmirili isključivo iz zajedničke pričuve, osim ako suvlasnici ne odluče drugačije a iz dokaza uz tužbu je razvidno da to nisu učinili te se takvi radovi trebaju financirati isključivo iz sredstava pričuve a ne iz vlastitih sredstava tužitelja, Tuženikovim navodima u prilog govore troškovi o rekonstrukciji i sanaciji priloženi uz tužbu. Iz ponude od 22. listopada 2008. godine trgovačkog društva G.N.Z. d.o.o. razvidno je da su njom obuhvaćeni razni radovi u vidu dobave i postave limenih ormarića, kontejnera za smeće, unutarnje stolarije, sigurnosnih vrata, jednokrilnih zaokretnih vrata, vanjske stolarije, polaganje keramičkih pločica, parketarski radovi, soboslikarski radovi, iz obračuna utroška financijskih sredstava koje je sastavio tužitelj razvidno je da su njim obuhvaćeni unutarnja žbuka, građevni materijal, vodoinstalaterski materijal, plinska instalacija, klima uređaji, oprema za kuhinju i kupaonicu i slično te da je najveći dio radova plaćen gotovinom , a ne iz zajedničke pričuve, koja plaćanja i visina su u najmanju riku dvojbena jer na plaćanjima na kojima je potvrđeno da su plaćani gotovinom ne prileži račun za utužene radove, već samo iz dostavnice. Tužitelj sa suvlasnicima nije sklopio nikakav ugovor ili sporazum prije početka radova, nema odluke svih suvlasnika, možebitnog sastanka o tomu da će se radovi vršiti i tko bi ih trebao nadoknaditi već tužitelj gotovo pet godina nakon radova sastavlja sporazum kojim svojevoljno utvrđuje navedeni iznos troškova , u kojem je sadržana i adaptacija posebnog dijela nekretnine, što je tuženik odbio potpisati, a dvojbeno je jesu li ga potpisali ostali suvlasnici a neki su od njih usko povezani s tužiteljem rodbinskim i prijateljskim vezama pa je njihov potpis naveden isključivo poradi dokazivanja da su ga potpisali ostali suvlasnici , bez stvarne namjere da od njih traži povrat svote adaptacije kao od tuženika a nije ni zaprimio tužiteljev dopis od 21. rujna 2012. godine. Prigovara zastari tražbine jer su plaćanja obavljana tijekom 2008. godine i predlaže odbiti tužbu uz naknadu parbenog troška s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, prigovara radi prebijanja od 9.332,12 kn podneskom od 17. siječnja 2024. godine.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u međuvlasnički ugovor od 10. veljače 2003. s popisom zajedničkih dijelova i uređena zgrade, odluku suvlasnika o prihvaćanju programa upravljanja , drugi dodatak međuvlasničkom ugovoru od 23. siječnja 2008. s popisom suvlasnika i ukupnim pregledom prostora i površina, obavijest suvlasnicima od 11. veljače 2008. i dopis od 8. ožujka 2002. Gradskostambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. , odluku suvlasnika od 19. siječnja 2008. godine s računom broj 8/08 od 4. veljače 2008. godine, nalaz i mišljenje DSN iz veljače 2008. s mišljenjem konstruktera, statičara, potvrdu glavnog projekta Grada Zagreba od 19. rujna 2008. godine koji projekt je izradio Nemeth projekt d.o.o. , izjavu LS od **.**.2008., RS od 7. lipnja 2008, tuženikovu od **.**.2008. BSN i AS od 7. lipnja 2008., sporazum od 21. rujna 2012. tužiteljev udjel suvlasnika od 21. rujna 2012. i dopis tuženiku od istog dana, izvadak z zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , troškove rekonstrukcije i sanacije na listovima 42. i 43. spisa, ugovor o građenju od 22. listopada 2008. , ponudu broj 7/08 od 22. listopada 2008., predračun broj 2-12/08 , račun za avans broj 66-12-08 , nalog za plaćanje od 9. prosinca 2008, račun broj 06-48637-801761 , račun broj 52/2008, račun broj 1667/2008 , prilog za redni broj 2 na listu 69. spisa, potvrdu MS od 8. lipnja 2009. godine, ugovor o građenju od 19. rujna 2008. s troškovnikom, prilog broj 3 na listu 96. spisa, sporazum o preuzimanju financijske odgovornosti projekta [adresa] od 3. ožujka 2009., obračun utroška financijskih sredstava na listovima 91-96. spisa, račun br.2 na listu 97. spisa, račun . otpremnica 786 od 10. prosinca 2008, račun broj 34/08 od 20. prosinca 2008, račun- otpremnicu broj 05-150-1915 od 19. ožujka 2009. na listovima 100-102. spisa, račun-otpremnicu 80 od 26. ožujka 2009., račun od 16. travnja 2009., račun broj 18/09 od 20. srpnja 2009, broj 21/09 od 29. srpnja 2009., 23/09 od 31. srpnja 2009., broj 29/09 od 31. srpnja 2009., račun od 30. rujna 2009. na listu 109. spisa, račun br 30/09 od 5. listopada 2009, račun br.16 od 23. listopada 2008. , broj 37 od 27. listopada 2008, otpremnicu-račun broj 950- 05/13976-2008 i 950-05/13992-2008, račun broj 21 od 30. listopada 2008, račun broj 000004764 od 3. studenog 2008, račun-otpremnicu broj 05-150-54545 od 12. studenog 2008., broj 05-150-54606 od 14. studenog 2008., 05-150-54596 od 14. studenog 2008. godine, račun br-950-09/12086/2008 , potvrdu od 25. rujna 2008, račun broj 4 od 20. rujna 2008., odluka suvlasnika o hitnom postavljanju zaštitne skele oko zgrade od 13. ožujka 2008, dopis skupa stanara od 2. studenog 1994, zapisnik o primopredaji stambene zgrade od 14. ožujka 2000, dopis od 8. ožujka 2002. i 26. lipnja 2007. Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. i Zagrebačkog holdinga d.o.o., potvrdu Grada Zagreba od 12. rujna 2008. s nalogom za plaćanje od istog dana, dopis Grada Zagreba od 17. rujna 2008. s nalogom za plaćanje od 19. rujna 2008. godine , predračun broj 11-05 od 5. svibnja 2008., račun broj 05-2811433467 2 -5058859 od 7. listopada 2008, uplatnicu Gradskoj plinari Zagreb d.o.o. od 30. rujna 2008., račun broj 48-801612 od 22. listopada 2008. s uplatnicom od 22. listopada 2008., račun broj 48-801796 od 24. studenog 2008. s nalogom za plaćanje od 25. studenog 2008., račun broj 950-09/13238-2008 od 11. prosinca 2008, račun broj 48-801897 od 31. prosinca 2008. s nalogom za plaćanje od 12. siječnja 2009. godine, uplatnicu broj 1742 od 28. travnja 2008. godine, broj 830/08 od 14. svibnja 2008., otpremnicu broj 2202315 od 4. lipnja 2009., broj 2201667 od 24. travnja 2009, potvrdu od 10. prosinca 2008, dostavnicu Betona teretni list na listu 151-158. spisa, certifikat tvorničke kontrole proizvodnje od 12. travnja 2007. i izjavu o sukladnosti od 13. travnja 2007., specifikaciju radova za glavni priključak na gradski vodovod, obavijest o izvršenim uslugama od 28. rujna 2010., obračun troškova broj 002-10 od 31. listopada 2010., rukom pisano u ispravu od 16. prosinca 2009, KTB d.o.o., obračun troškova broj 001-10 od 31. listopada 2010., punomoć tužiteljevu od 12. lipnja 2009. s ovjerom potpisa, fotografije na listovima 172-173. spisa, dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 26. lipnja 2007, ugovor o darovanju nekretnina od 18. travnja 2013, preslušao stranke, tuženikov dopis Ministarstvu financija od 28. studenog 2013. i dopis iste ustanove tuženiku od 4. prosinca 2013. godine, preslušao svjedoka RS, JS, ČS, ĆS, dopis Porezne uprave od 10. lipnja 2014. godine, preslušao svjedoke ČSN i CS, ZS, GS, TS, svjedok PS nije preslušan jer se sudska dostava vratila s napomenom da je nepoznat na prijavljenoj adresi prebivališta, odredio građevinsko vještačenje, a što se tiče podataka je li Da-Be građenje d.o.o. knjižio u svom računovodstvu račune koji se odnose na robu ili usluge po zatraženim dostavnicama s dopisa od 17. ožujka 2014. godine, Porezna uprava je dopisom od 12. lipnja 2014. godine odgovorila da nije mogla pribaviti te podatke jer se poziv trgovačkom društvu vratio s napomenom da su nepoznati kao i odgovorna osoba US, premda nije promijenjeno sjedište pravne osobe u sudskom registru. Nakon što je ukinuta prethodna presuda sud je opet proveo dokaz uvidom u tužiteljevu izjavu od 21. rujna 2012. i izjavu od 30. rujna 2012. koju je potpisao skupa s LS te izjavu od 21. svibnja 2013., zapisnik o primopredaji stambene zgrade [adresa] od 15. ožujka 2020., dopis GSKG d.o.o. od 8. ožujka 2020., zapisnik Grada Zagreba od 15. travnja 2020. o tehničkom pregledu, sve isprave o uređenju predmetne stambene zgrade predane uz tužiteljev podnesak od 23. svibnja 2022. godine, sve to na listovima 429 do 1225 spisa, kao i uvid u isprave koje je dostavio tuženik podneskom od 25. studenog 2022. na listovima 1253 do 1268 spisa, koje zbog opsežnosti nisu posebice navođeni, kao i izvornike isprava koje je predao tužitelj o obnovi stambene zgrade uz podnesak od 23. svibnja 2022. godine u prilogu ovog spisa, zatim je proveo dokaz uvidom u isprave koje je tužitelj predao uz podnesak od 12. siječnja 2023. na listovima 1275 do 1277 spisa, kao i potvrdu Državnog arhiva u Zagrebu od 12. siječnja 2023. i 12. siječnja 2023. predane uz podnesak tužiteljev od 12. siječnja 2023., građevinsku dokumentaciju koju je tužitelj predao u z podnesak od 13. ožujka 2023. na listovima 1282 do 2084, koji svi prilozi zbog opsežnosti nisu posebice navođeni, odredio očevid i novo građevinsko vještačenje.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije prijeporno da su tužitelj i tuženik bili suvlasnici predmetne zgrade kao ni da je 21. rujna 2012. od svih suvlasnika osim tuženika potpisan sporazum kojim su RS, LS, CS, JS, tužitelj i ČSN suglasno utvrdili da su u trenutku potpisa sporazuma zemljišnoknjižni vlasnici osim tužitelja dijelova predmetne nekretnine i potvrdili su da je tijekom 2008. i 2009.godine na osnovi njihove suglasnosti i odobrenja rekonstruirana i sanirana predmetna zgrada te je troškove svega toga za zajedničke dijelove zgrade snosio tužitelj kao predstavnik suvlasnika i vlasnik jednog od stanova u predmetnoj zgradi u ukupnom trošku od 873.038,16 kn te se obvezuju naknaditi tužitelju taj trošak razmjerno udjelu neto površine stana svakog suvlasnika s tim što bi na tuženika otpadalo 14,02% a dinamiku naknade tih troškova će svaki potpisnik urediti samostalno s tužiteljem , najkasnije u roku 15 dana od dana potpisa tog sporazuma a ako takav dogovor nekim od potpisnika ne bude postignut dug njegov prama tužitelju dospijeva na plaćanje odmah po proteku ovog roka. To što je tužitelj ugovorom o darovanju od 18. travnja 2013. godine tj. nakon započinjanja ovog postupka a tužbu je primio 9. travnja 2013. prama dostavnici s lista 167. spisa te je ugovor o darovanju sklopljen nakon započinjanja parnice ne sprječava dovršetak parnice po odredbi čl.195. st.1. Zakona o parničnom postupku.

6. Tuženik poriče da je potpisao odluku suvlasnika o prihvaćanju izradbe stručnog građevinskog nalaza za stambenu zgradu od 19. siječnja 2008. godine, ali kako je na mjestu njegovog imena potpis, to se dokazuje grafološkim vještačenjem , jer sud nema stručnog znanja za utvrđivanje te činjenice pa niti na osnovi iskaza stranaka ili svjedoka ili usporedbom potpisa to ne može utvrditi , a tuženik takvo vještačenje nije predložio, zbog čega sud ocjenjuje da nije dokazao taj činjenični navod iz odgovora na tužbu pa nije ni osnovan njegov navod u tom dijelu da bi tužitelj bio poslovođa bez naloga za taj dio posla.

7. Nije prijeporno da je tužitelj potpisao izjavu od 8. lipnja 2008. godine kojom je suglasan s izdavanjem lokacijske dozvole i potvrde glavnog projekta, rekonstrukcije predmetne stambene zgrade na tužiteljevo ime po idejnom projektu TD 22/2008 koji je izradio ČS za potrebe postupka radi izdavanja lokacijske dozvole i potvrde glavnog projekta kojeg je pokrenuo upravo tužitelj. Nije dvojbeno da je troškove rekonstrukcije i sanacije ove stambene zgrade platio tužitelj kako to proizlazi iz sporazuma od 21. rujna 2002. godine a i svjedok RS potvrđuje da je platio svotu koja je otpala na njega po tom sporazumu dočim svjedok JS iskazuje da jest potpisao sporazum i nije ništa platio tužitelju jer je tužitelj otpustio taj dug dočim svjedokinja CS potvrđuje da je potpisala sporazum ali ne zna je li što plaćeno dočim svjedokinja ČSN iskazuje da je potpisala predmetni sporazum i da je svoj dio troškova platila od prodaje stana na prvom katu dočim ostali svjedoci ne iskazuju ništa o tomu.

8. Prijeporno je koliko je tuženik dužan kao tadašnji vlasnik platiti u odnosu za radove na poboljšanju zgrade u odnosu na svoj suvlasnički udjel suglasno uknjiženom suvlasništvu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tj. tamo navedeni poslovni prostor ukupne površine 60 m2 sa spremištem tlocrtne površine 4,35 m2 ,budući da sporazum iz 2012. godine u pogledu visine tj. cijene radova ne obvezuje, jer nije ugovorna strana.

9. Ovdje je riječ o izvanrednim poslovima po odredbi čl.87. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer postoji suglasnost suvlasnika s većinskim udjelom u zgradi od 19. siječnja 2008. godine, čak i ako tužitelj nije potpisao tu suglasnost kao što su i potpisane izjave u lipnju 2008. godine za izdavanje lokacijske dozvole i potvrde glavnog projekta, a upravo je tužitelj snosio sve troškove, što priznaju i ostali suvlasnici sporazumom od 21. rujna 2012. godine, osim tuženika, a iskazi RS i CS to ne dovode u sumnju te po odredbi čl.89. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

10. No, tuženik je dužan platiti poboljšicu samo za zajedničke dijelove zgrade i zemljišta , a ne za nedvojbeno povećanje površine zgrade tj. suvlasničkog dijela jednog ili više suvlasnika. Dakle, s obzirom na prijeporne činjenice je bilo potrebno provesti građevinsko vještačenje.

11. Na ročištu 7. travnja 2022. godine su stranke suglasne da sud ne ocjenjuje nalaz i mišljenje građevinskog vještaka od 6. svibnja 2016. godine zato jer je nepotpuno i nejasno te nije moguće otkloniti nedostatke ni usmenim preslušanjem vještaka, koji nije imao na uvid sveukupne građevinske isprave, slijedom čega je sud odredio vještačenje po novom vještaku s zadatkom vještaku radi točnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja tj o činjenici kolika je visina troškova građevinskih radova koje je platio tužitelj za rekonstrukciju stambene zgrade u [adresa] i to zajedničkih dijelova zgrade nakon početka radova 2008.godine, kao i činjenici kolika je vrijednost sanacije zajedničkih dijelova zgrade prije početka radova 2008. te koliko te vrijednosti otpada na tuženika prema njegovom suvlasničkom omjeru u to vrijeme od 1328/10000, te koliko taj suvlasnički omjer iznosi nakon rekonstrukcije 2008. godine u odnosu na zgradu kao i za stan na II katu od 71 m2 za koji je potrebno utvrditi njegov udjel tj. omjer u odnosu na zgradu prije rekonstrukcije 2008. godine te nadalje faktično stanje stana ČSN (broj 4 vlastovnice) prije rekonstrukcije 2008. i pripajanja zajedničkog dijela - potkrovlja zgrade ovom stanu i nakon toga. tj. ako je došlo do toga pripajanja, kao i tržišnu vrijednost predmetnog stana ČSN prije početka rekonstrukcije 2008. i nakon dovršetka te rekonstrukcije kao i visinu ulaganja i proveo očevid, sve po uputi višeg suda. te je sud višekratno naložio tužitelju dostaviti sve isprave o radovima na predmetnoj zgradi, potrebne za vještačenje, sukladno načelu akuzatornosti.

12. Nalazom i mišljenjem od 11. prosinca 2023. godine je utvrđeno sljedeće: "5.1. Visina troškova građevinskih radova koje je platio tužitelj za rekonstrukciju stambene zgrade u [adresa] i to zajedničkih dijelova zgrade nakon početka izvedbe radova 2008. godine.

Prema dostupnim podacima u spisu nije moguće sukladno zadatku suda jasno i jednoznačno razlučiti visinu troškova tužitelja koji bi se odnosili na zajedničke dijelove zgrade, a osobito ne na radove koji bi se odnosili na zajedničke dijelove zgrade u stanju potkrovlja (nosiva konstrukcija, gabariti) i krovišta kakvo je bilo u veljači 2008. godine odnosno prije početka radova tužitelja 2008. godine (prvi ugovor o građenju zaključen 22.09.2008. godine). Na osnovi dostupnih podataka je ocijenjena opravdanost nekih od radova isključivo po njihovoj vrsti, ali ne i količini i vrijednosti, a što je sve detaljno pojašnjeno u točki 4.2. ovog nalaza te prikazano i u tabličnim prilozima (prilog 6 i prilog 7).

5.2. Vrijednost sanacije zajedničkih dijelova zgrade prije početka izvedbe radova 2008. godine te koliko te vrijednosti otpada na tuženika prema njegovom suvlasničkom omjeru u to vrijeme od 1328/10000. Vrijednost radova sanacije zajedničkih dijelova zgrade koja otpada na tuženika, a odnosi se na radove na zajedničkim dijelovima zgrade izvedenih do početka radova 2008. godine odnosno u razdoblju od veljače 2008. godine do 22.09.2008. godine je prikazana u sljedećoj tablici ovisno o suvlasničkom udjelu tuženika koji se mijenjao tijekom vremena kako je to opisano u točki 4.4. ovog nalaza.

ukupna vrijednost radova: 70.272,00 kn

površina stana

u potkrovlju

(m2)

vrijednost radova

koja otpada na

tuženika

razlomak decimalni broj

71,00 1611/10000 0,1611 11.320,82 kn

88,56 1542/10000 0,1542 10.835,94 kn 164,52 1281/10000 0,1281 9.001,84 kn

154,62 1328/10000 0,1328 9.332,12 kn

suvlasnički udjel tuženika

Sve je detaljno opisano u točkama 4.3., 4.4. i 4.5 ovog nalaza.

5.3. Stvarno stanje stana ČSN (broj 4 vlastovnice) prije rekonstrukcije 2008. i pripajanja zajedničkog dijela potkrovlja zgrade ovom stanu i nakon toga.

Stvarno stanje predmetnog stana je detaljno opisano u točki 4.6. ovog nalaza te je kako slijedi: prije rekonstrukcije 2008. godine

U potkrovlju nalazio stan koji je bio ispodprosječne svijetle visine prostora, dio površine stana je bio ispod kosih krovnih ploha koje su se u sjevernom dijelu stana bez nadozida spuštale do razine poda stana, a stan je bio relativno zapušten i sa brojnim područjima na kojima su se vidjela oštećenja naliča od procurivanja krova. Ključni dijelovi glavnih nosača nosive krovne konstrukcije (vlačni elementi dvostruke visulje - donja greda) su na dva glavna krovna nosača (KV2 i KV3) znatno oštećena (na jednom od nosača fizički nedostaje dio uz ležaj u dužini cca. 1,00 m, jer je istrulio).

U doba prije rekonstrukcije je u predmetnom stanu postojao stropni otvor (označen crvenom bojom na tlocrtu tavana na stranici 35 tog nalaza) kroz koji se je moglo pristupiti u tavanski dio (u tlocrtu nazvan tavan 1) iznad stana u potkrovlju. Tavanski prostor je prikazan na fotografijama na stranicama 18 i 19 tog nalaza.

Prema dostupnim podacima (točka 3.3. ovog nalaza, ugovor, skica premjera i izračun površina stana iz 2002. godine na listovima broj 1714 do 1721 predmetnog spisa), neto korisna površina stana je bila 88,56 m2. nakon rekonstrukcije 2008. godine Potkrovlje i krovna konstrukcija te krov kakvi su postojali u veljači 2008. godine (prije početka radova tužitelja) su tijekom radova rekonstrukcije u cijelosti uklonjeni te je izvedena potpuno nova podna konstrukcija potkrovlja (prema ranije navedenim projektima ab-ploča spregnuta s postojećim drvenim grednicima kao nosivom konstrukcijom izvornog poda potkrovlja). Na toj podlozi su izvedeni nosivi zidovi od šuplje blok-opeke ojačani vertikalnim i horizontalnim armiranobetonskim serklažima te potpuno nova drvena krovna konstrukcija kao i dijelovi nosive krovne konstrukcije od drugih materijala (armirani beton, čelik).

Navedenim zahvatom su potpuno promijenjeni gabariti i oblik potkrovlja i krova kakvi su bili u veljači 2008. godine na način da su raniji nagibi krovnih ploha od cca. 37° odnosno cca. 25°) zamijenjeni krovovima znatno blažeg nagiba (15° do 20°), potpuno je promijenjen tlocrt krovnih površina te se znatno povećao volumen potkrovlja, povišena je razina gornjeg ruba ukrasnog vijenca iznad prozora potkrovlja, prozori u vanjskim zidovima potkrovlja su znatno veće visine nego ranije, na sjevernoj, istočnoj i zapadnoj strani sjevernog dijela potkrovlja se znatno podignuta visina nadozida (u stanju potkrovlja iz veljače 2008. godine ga u većem dijelu potkrovlja praktično nema) te su se na krovu pojavile vrlo strme, crijepom obložene plohe do ukrasnog vijenca približno u razini poda potkrovlja (u stanju potkrovlja iz veljače 2008. godine je to bila ožbukana fasada). Sa sadašnjim visinama, oblikom i gabaritima prostora najviše etaže predmetne zgrade se sada u svim dijelovima te izgrađenog volumena radi o katu pa se s pravom naziva 2. kat.

Svjetla visina unutrašnjeg prostora stana u tako oblikovanom gabaritu i volumenu krova je sada od 266 do 275 cm do spuštenog gipskartonskog stropa (izuzetak čini prostor WC-a s visinom 212 cm - prostor u tlocrtu vještaka označen brojem 7). Obzirom na novu formu krova, u najvišem dijelu krova je visina tolika da je unutar stana ugrađena međuetaža za galeriju kojoj se pristupa stubištem unutar stana. Na galeriji je podgled višestrešnog stropa obložen gipskartonskim pločama (kolokvijalnog naziva "knauf"), a visina nadozida je 169 cm te sljemena galerije 268 cm.

Ranije navedeno unutrašnje stubište i prostor galerije su, prema podacima iz spisa, izvedeni nakon rujna 2010. godine, a prije siječnja 2012. godine. Naime, tek u etažnom elaboratu iz siječnja 2012. godine je taj prostor prikazan (nazvan je spremište) i prikazan zajedno s pristupnim stubištem kao dio stana oznake S5 na 2. katu predmetne zgade. U etažnom elaboratu, a i idejnom i glavnom arhitektonskom projektu iz 2008. godine taj prostor nije bio prikazan kao sastavni dio stana, a niti su tim projektima bile predviđene unutrašnje stube.

Prema premjeru i izračunu korisne vrijednosti površine (ekvivalent nekadašnjoj netto korisnoj površini) predmetnog stana provedenom u okviru ovog nalaza, utvrdio sam da je u trenutku očevida sudske komisije korisna vrijednost površine predmetnog stana 164,52 m2.

Obzirom na zahvat koji je sada izveden na 2. katu, u cijelosti je nestao krov iz stanja kakvo je bilo u veljači 2008. godine pa i prostor tavana 1 i tavana 2 koji su se nalazili iznad stana u potkrovlju, ali u koje prostore je pristup bio samo kroz stropni otvor tadašnjegstana u potkrovlju.

5.4. Tržišna vrijednost predmetnog stana ČSN prije početka rekonstrukcije 2008. i nakon dovršetka te rekonstrukcije

Tržišna vrijednost stana prije početka rekonstrukcije 2008. godine

Za određivanje vrijednosti predmetnog stana u stanju prije rekonstrukcije 2008. godine na odgovarajućim platformama (eNekretnine) za to razdoblje ne postoje podaci koji bi se mogli koristiti u poredbenoj metodi kao prikladnoj metodi za procjenu vrijednosti stana.

Stoga na osnovi dostupnih podataka ne mogu izraziti tržišnu vrijednost tog stana u traženo vrijeme.

Tržišna vrijednost stana nakon dovršetka rekonstrukcije 2008. godine

Za ovo stanje stana je korišteno stanje zatečeno pri očevidu sudske komisije od17.03.2023. godine i evidentirano u ovom nalazu. U točki 4.8. ovog nalaza je prikazan izračun tržne vrijednosti stana, a zaokružena procijenjena tržišna vrijednost stana u trenutku izrade ovog nalaza iznosi 420.000,00 eur."

13. Tomu prigovaraju tužitelj sadržajno kao u podnesku od 19. veljače 2024. godine i tuženik sadržajno kao u podnesku od 17. siječnja 2024. godine, a vještak ih otklanja na ročištu 7. siječnja 2025. godine kako slijedi:

"Prema podnesku tužitelja na listovima 2188-2193 predmetnog spisa isti ima opaske, odnosno prigovor na nalaz i mišljenje do 11. prosinca 2023. godine te ću se očitovati na pojedine točke tog podneska:

- u odnosu na prvu točku tog podneska iskazujem da ostajem kod svog nalaza i mišljenja u cijelosti a posebno u dijelu u kojem navodim da iz dostupne dokumentacije u spisu nije moguće jednoznačno odrediti koji dio radova bi bio vezan isključivo za zajednički dio zgrade. Činjenica da sam u nalazu u svojim prilozima popisao dijelove troškovnika odnosno ugovora o građenju i uz njih dao svoju opasku, ni u kojem slučaju nije priznavanje troška te vrste radova u tom opsegu i u tom iznosu u kojem je to navedeno u tim troškovnicima.

- izdavanje potvrde glavnog projekta od 19.9.2008. godine se odnosi na projekt koji u bitnome mijenja stanje postojećega potkrovlja i ne odnosi se samo na radove koji bi bili potrebni za obnovu u smislu da potkrovlje i krovište bude sigurno te da bude uređena fasada, a sve slijedom ranijih zapisnika upravitelja zgrade pa i mišljenja kolegice DSN u postupku osiguranja dokaza postojećeg stanja

- u odnosu na točku 2.3 podneska iskazujem da je međuvlasnički ugovor pravna isprava što nije predmet moga vještačenja

- vezano prvotno provedeno vještačenje kolege NS nemam posebnih komentara i dopuštam da svaki vještak prema svojim stručnim znanjima izradi nalaz kako misli da je to prikladno

- u točci 2.51 pod stvarnim stanje stana HSN prije rekonstrukcije 2008. godine i pripajanja zajedničkog dijela potkrovlja zgrade ovom stanu i nakon toga smatram da sam ispravno utvrdio temeljem dostupne dokumentacije stanje prije rekonstrukcije 2008. a što sam naveo u točci 3.3. svojeg nalaza. U navedenoj točci

nalaza je specificirana dokumentacija temeljem koje je stanje utvrđivano jer drugih podataka dostupnih i nema, prema skici i izračunu koje je izradio ŠS zaposlenik GSKG-a ukupna površina stana je bila 88,56 m2, a visina između 1,97 do 2,15 m te je u skici premjera stana koje je gospodin ŠS izradio je navedeno kako visina ne odgovara standardnoj (normalnoj) visini stana, nadalje je navedena i napomena: izvorno prostor nekada bio zajednički prostor Z.P=tavanski prostor objekta, interpretaciju tužitelja u točci 2.5.3 svog podneska da je površina stana od 88,56 m2 posljedica smanjenja površine nekih prostorija zbog nestandardnih visina stropova, a da ja to isto ne bih uvažio u mojem nalazu, ne stoji jer je jasno iz izračuna iz 2002. godine kako su površine stana obračunavane s odgovarajućim koeficijentima.

- u odnosu na točku 2.5.4 podneska tužitelja u kojoj on drži kako površina od 164,52 m2 izračunata po vještaku ne odgovara površini stana na drugom katu navodim kako je u izvornom stanju osim stana u potkrovlju postojao i dio potkrovlja koji nije bio uređen kao stambeni prostor i koji je zajednički dio zgrade za sve stanare a na listu broj 50. predmetnog spisa su ti prostori označeni kao tavan 1 i tavan 2, pri tome je svijetla visina iznad stropa potkrovlja u tavanu 1, cca 1,50 metara a u tavanu 2, cca 3 metra, što sam naveo u svom nalazu na stranici 11/36 . U trenutku očevida sudske komisije nije postojao dio tavana niti 1 niti 2 već je cjelokupni volumen ispod plohe krova činio jedinstveni i funkcionalno povezani prostor stana u galeriji, stoga smatram da sam na ispravan način odgovorio u tom dijelu na pitanje suda a koji se odnosio: utvrditi stvarno stanje stana HSN (broj 4 vlastovnice) prije rekonstrukcije 2008. godine i pripajanja zajedničkog dijela potkrovlja zgrade ovom stanu i nakon toga. U točci 2.5.5 svog podneska tužitelj navodi kako u troškovima rekonstrukcije potkrovlja troškove uređenja galerije nije naveo u okviru troškova koje potražuje jer da je te radove izveo naknadno. Iz spisa a kao što sam već ranije naveo nije razvidno koji točno radovi i kada su izvedeni te sam stoga za veličinu površine stana koji se sada nalazi u cijelom volumenu potkrovlja odnosno sada drugog kata predmetne zgrade izračunao na način koji sam ranije opisao

- tržna vrijednost stana ES prije i poslije rekonstrukcije 2008. godine je bila djelom zadatka suda te sam na taj dio zadatka u svom nalazu i odgovorio. Ne mogu ulaziti u ocjenu je li ta okolnost bitna ili ne za predmet ovog postupka kao što tužitelj navodi u točci 2.5.5.3 svoga podneska

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja bih li mogao izračunati trošak sanacije zajedničkih dijelova da nisam imao ni jedan račun ni građevinsku dokumentaciju, a uzevši u obzir da se zajednički dijelovi znaju po zakonu i dogovoru suvlasnika, iskazujem da za takav zadatak bi bilo potrebno snimiti izvorno stanje zgrade u stanju 2008. prije bilo kakvih radova, izraditi odgovarajuće nacrte, izraditi odgovarajuće dokaznice mjera te izraditi troškovnike radova po grupama radova.

Na tužiteljev upit koji su zajednički dijelovi zgrade zahvaćeni u tužiteljevom stanu tj. u stanu njegova slijednika nakon rekonstrukcije 2008. godine iskazujem da je u stanju prije 2008. godine prikazan dio neuređenog potkrovlja koji nije bio sastavni dio tadašnjeg stana u potkrovlju već je bilo neuređeno potkrovlje a koje sam ranije u svojem iskazu spomenuo kao tavan 1 i tavan 2. Nadalje zahvatom rekonstrukcije koji je proveden u potkrovlju predmetne zgrade u stanju iz 2008. godine radovi koji su izvršeni su u cijelosti promijenili gabarite potkrovlja te time utjecali na lokacijske uvjete, promijenili nosivu konstrukciju potkrovlja te podnu konstrukciju potkrovlja čime su utjecali n a jedan od bitnih zahtjeva za građevinu a koje se odnosi na mehaničku otpornost i stabilnost građevine te naposljetku u tom novouređenom prostoru više ne postoji nikakav tavan 1 ili tavan 2 kao zajednički prostor zgrade, a koji su postojali u stanju iz 2008. godine.

Na daljnji upit je li tlocrtna površina predmetnog stana prije rekonstrukcije 2008. godine identična ukupnoj površine istoga nakon rekonstrukcije iskazujem da sam to jasno obrazložio u svom nalazu te je prema tim podatcima površina prije odnosno 2008. godine bila 88,56 m2 a površina nakon rekonstrukcije koju sam izmjerio prema stanju u naravi je 164,52 m2.

Na daljnji upit odakle sam dobio podatak o površini od 88,56 m2, iskazujem da na stranici 9/36 mog nalaza je naveden izvor te površine. Radi se o prilogu naziva "očevid-izmjera stana", klasa 370/01/2002-01/2129, ur br.251-17-04-02. Navedeni dokument je bio prilog ugovoru o najmu stana na neodređeno vrijeme za zaštićenom najamninom zaključenim 22.12.2002. godine između [adresa] i ĐS. Sve se nalazi na listovima broj 1714-1721 predmetnog spisa.

Na tužiteljev upit zašto se nisam pozvao na druge podatke koji su prethodili rekonstrukciji i predviđenoj rekonstrukciji iskazujem da je podatak koji sam ranije naveo odnosno dokumentacija neovisno sastavljena u 2002. godini. 2008. godine je u postupku osiguranja dokaza izrađen tlocrt površine predmetnog stana koja je praktično jednaka skici premjera iz 2002. godine i rasporedu prostorija, dakle u prilogu iz 2008. godine odnosno tlocrtu potkrovlja nisu iskazane nikakve mjere prostorija te iz toga priloga nije moguće izračunati nikakvu površinu stana, međutim kako je tlocrtni raspored prostorija jednak kao i 2002. godine, a u kojem tlocrtu su jasno iskazane kako veličine pojedinih prostora tako i visine pojedinih prostora, slijedom čega je uz taj dokument priložen i izračun korisne površine, smatram taj tlocrt i tu površinu relevantnom za moj nalaz.

Na tužiteljev upit zašto prihvaćam tako malu površinu predmetnog stana, ako zgrada nije izašla iz gabarita prije rekonstrukcije iskazujem da sam već ranije naveo da je zahvatom rekonstrukcije potkrovlja krajem 2008. godine značajno promijenjen oblik, gabariti i volumen potkrovlja, a isto tako su promijenjene korisne visine prostorija. To se najbolje visi iz podataka promjera postojećeg stanja koje sam izvršio na licu mjesta pri očevidu sudske komisije. Dakle, ne stoji navod tužitelja kako nije došlo do promjene gabarita potkrovlja te je upravo ta promjena gabarita potkrovlja uzrokom značajne razlike u površini stana u odnosu na stanje iz 2002. godine. Na tužiteljev upit je li nesporno izvršena rekonstrukcija krovišta ove zgrade iskazujem da jest.

Na tužiteljev upit je li u rekonstrukciji osim galerije tužiteljeva stana zahvaćen i koji je zahvaćen zajednički dio zgrade iskazujem da sam na to odgovorio dva puta.

Na tužiteljev upit zašto nisam koristio tlocrtne postojećeg stanja i tlocrt budućih zahvata za rekonstrukciju 2008. iskazujem da sam već odgovorio na to pitanje.

Na tužiteljev upit na koji zajednički prostor se proširio tužiteljev stan rekonstrukcijom iz 2008. godine i u kolikoj površini da sam već ranije naveo kako sam kao mjerodavnu dokumentaciju za određivanje površine stana u potkrovlju prije rekonstrukcije koristio dokumentaciju izrađenu po GSKG-u 2002. godine. U toj dokumentaciji je priložena skica premjera te je iskazan izračun površina kao i visina postojećih prostora. Ranije sam već iskazao, na današnjem ročištu također da je tlocrtni raspored prostorija iz skice premjera iz 2002. godine jednak tlocrtnom rasporedu prostora iz elaborata nazvanog osiguranje dokaza postojećeg stanja iz 2008. godine sastavljene po sudskom vještaku za graditeljstvo Martini Cesar Kelemen, u tim nacrtima postojećeg stanja iz 2008. godine su prikazani tavanski prostor 1 i 2. Nije mi poznato iz kojeg razloga naknadno u projektima od iste godine ti prostori više nisu prikazani.

Na tuženikove navode iz podneska od 17. siječnja 2024. godine može li se utvrditi vrijednost tužiteljevog stana prije rekonstrukcije po površini od 71,00 m2 kako je i uknjiženo iskazujem da to nisam mogao utvrditi iz razloga navedenih u mom nalazu točka 4.7

Na tuženikov upit, s obzirom na procjenu od 160.000,00 eur prije rekonstrukcije i 420.000,00 eur nakon rekonstrukcije u vrijednosti tužiteljeva stana je li tužitelj onda stekao veću vrijednost u zajedničkim dijelovima zgrade iskazujem da ne mogu odgovoriti na to pitanje jer ne spada u moje područje, jer je riječ o hipotezi."

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje od 11. prosinca 2023. godine, kao stručno i obrazloženo, zasnovano na opažaju tj mjerenjima prilikom očevida i raspoloživom ispravama koje je tužitelj dostavio u spis, slijedom čega nije prihvatio tužiteljev prijedlog radi novog vještačenja, budući nije doveo u sumnju prihvaćeno mišljenje.

15. Slijedom toga je tužbeni zahtjev odbijen jer tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva tj visinu troškova građevinskih radova koje je platio za sve suvlasnike pa tako ni za tuženika, kao u točki 5.1. mišljenja, zbog čega nije pouzdan ni izračun u točki 5.2. mišljenja po tadašnjoj tuženikovoj površini stana tj suvlasničkog udjela od 1328/10000u ovoj zgradi, sve primjenom načela akuzatornosti, jer tužitelj tijekom postupka nije dostavio sve bitne isprave potrebne za ove izračune, premda mu je to sud višekratno naložio, slijedom čega je i vještak jedino mogao iznijeti svoje mišljene kao je prethodno obrazloženo.

16. Stoga nisu posebice obrazlagani ostali prigovori i dokazi, a nije bilo potrebno odlučivati niti o prigovoru radi prebijanja.

17. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8, 9. OT je sud tuženiku priznao trošak odvjetničkog zastupanja i to za odgovor na tužbu, ročište 14.11.2013., 17.3.2014., 6.10.2014., 9.2.2015., 4.5.2015. po 500,00 eur, 18.9.2015, 23.11.2015. i 19.1.2016. po 250,00 eur te za ročište 21.2.2017, 7.4. 2017, 9. 12. 2021, 7. 4. 2022, 5. 5. 2022, 12.12. 2023, 6.6. 2024. i 7. 1. 2024. po 500,00 eur, trošak ročišta za objavu nije priznat kao nepotreban za uspjeh , podnesak 17.12.2013., 24. 11. 2021, 6. 7. 2022, 25.11. 2022, 17. 1. 2024. te očevid po 500,00 eur, podnesak 17.3.2014. je predan na ročištu, kada radnje treba poduzimati usmeno, što je ukupno 10.750 ,00 eur uz PDV od 2.687,50 eur , što je 13.437,50 eur uz sudsku pristojbu za odgovor na tužbu od 104,45 eur i predujam za sudskog dostavljača od 15,56 eur kao i predujam za vještačenje od 796,33 eur što je ukupno 14.353,84 eur.

U Zagrebu, dana 21. veljače 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda.

DNA:

- tužiteljevom pun

- tuženikovom pun