Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-9038/23-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Addiko bank d.d., Zagreb,. Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Ostović, odvjetnica u Osijeku, Reisnerova 34, protiv I-tuženika VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 36 i II- tuženice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik dr.sc.Dino Gliha, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kneza Mislava 2, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. siječnja 2025. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja ŠT, odvjetničke vježbenice, punomoćnika I- tuženika i z. punomoćnika II-tuženice IT, odvjetnika u [adresa], **.**.2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da Sporazum o podjeli dijela bračne stečevine ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić iz Zagreba pod brojem ovjere OV- 4311/2023 sklopljen između I-tuženika VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], gubi pravni učinak prema tužitelju Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema I- tuženiku VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 330.440,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos 326.493,64 EUR (glavnica) od 10. kolovoza 2023. do isplate,

II. II-tuženica GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je trpjeti da tužitelj Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 svoje potraživanje prema I-tuženiku VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 330.440,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos 326.493,64 EUR (glavnica) od 10. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos 2.490,92 EUR (redovna kamata) od 7. rujna 2023. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine namiri prodajom nekretnina upisanih u zemljišne knjige kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu - zk.č.br. 5939/2 opisana kao stambena zgrada br.46 i 240 Malogorička-Rudeška, stambena zgrada br. 44 49 Malogorička- Kuzminečka i dvorište ukupne površine 2833 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to:

- 12. Suvlasnički dio: 6/1000 etažno vlasništvo (E-12) stan smješten u prizemlju zgrade u [adresa] nacrtne oznake 012 površine 55čm,

- 171. Suvlasnički dio: 1/1000 etažno vlasništvo (E-171) parkirno mjesto smješteno u podrumu zgrade u [adresa], 46 i Kuzminečkoj ulici kbr. 49, nacrtne oznake PM18 površine 13čm.

III. Nalaže se I-tuženiku VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženici ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 trošak parničnog postupka u iznosu 615,60 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 27. svibnja 2021. s društvom BISS d.o.o. (dalje: korisnik kredita), kao korisnikom kredita te I-tuženikom, kao jamcem platcem, sklopio ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje kojim je odobren okvir za financijsko praćenje u iznosu od 2,5 milijuna HRK, a 26. ožujka 2021. je s istim korisnikom kredita sklopljen ugovor o kreditu za iznos 147.000,00 Eur, u kojem I-tuženik nije bio ugovorna strana, da je potom 22. listopada 2021. sklopljen Aneks 1 drugog ugovora na način da iz ugovornog odnosa istupa dosadašnji jamac, a na mjesto jamca-platca stupa upravo I- tuženik, preuzimajući sve obveze za korisnika kredita, dok je 20. siječnja 2022. sklopljen Aneks 1 prvog ugovora u kojem je određena promjena na način da je u svojstvu jamca ostao samo I-tuženik te je u cijelosti preuzeo na sebe sve obveze u slučaju nemogućnosti podmirenja dugovanja, iz čega proizlazi da je znao i morao znati razinu financijske odgovornosti prema tužitelju, posebno zbog toga što je direktor korisnika kredita, da je I-tuženik kroz cijelo vrijeme bio u opširnoj komunikaciji s tužiteljem oko restrukturiranja postojećih dugovanja, pa je tako 25. travnja 2023. voditelj prodaje korisnika kredita poslao mail, u kojem je bio naveden i I-tuženik, u kojem stoji: "Svjesni da nećemo moći podmirivati obveze veće od 13.000 € mjesečno prema Vama, zamolili smo Vas za reprogram kredita sa počekom od 8 mjeseci, odnosno do 1. siječnja 2024.", a tužitelj 4. svibnja 2023. šalje II-tuženici, kao zaposlenici korisnika kredita, e- mail s pozivom na plaćanje dugovanja, dok istoga dana I-tuženik osobno šalje e-mail s financijskim izvješćem korisnika kredita te već sutradan, 5. svibnja 2023., u tijeku pregovora oko podmirenja obveza korisnika kredita odnosno I- tuženika, kao jamca platca, oba tuženika, kao supružnici, sklapaju Sporazum o podjeli dijela bračne stečevine (dalje:Sporazum) kojim I-tuženik prenosi II- tuženici u vlasništvo nekretnine pobliže opisane u izreci presude, dok ona na njega prenosi sva prava koja polaže na poslovne udjele korisnika kredita, da se nakon toga nastavlja komunikacija i 18. svibnja 2023. tužitelj potvrđuje primitak zahtjeva za reprogram kredita te 12. lipnja 2023. obavještava I-tuženika, kao direktora korisnika kredita, da se poslovni račun korisnika kredita neće blokirati do 13. lipnja 2023., kojeg dana pak tuženici podnose sudu zahtjev za prijenos prava vlasništva na nekretninama iz gore navedenog Sporazuma, iz čega jasno proizlazi da su kalkulirali s danom upisa uknjižbe ovisno o tijeku pregovora za reprogram dugovanja, pa kako su zbog neplaćanja obveza iz sklopljenih ugovora svim ugovornim stranama bezuspješno slane opomene i ti su ugovori u konačnici raskinuti, čime je cjelokupno dugovanje dospjelo na naplatu i to po prvom ugovoru iznos od 284.206,19 EUR glavnice, 2.223,28 EUR dospjele redovne kamate, 798,58 EUR dospjele zatezne kamate i 345,04 EUR ostalih troškova, a po drugom ugovoru iznos od 42.287,45 EUR glavnice, 267,64 EUR dospjele redovne kamate, 152,95 EUR dospjele zatezne kamate te 159,26 EUR ostalih troškova, a izvansudska ovrha se nije mogla provesti jer korisnik kredita i I-tuženik na računu nemaju novčanih sredstava, odnosno bankovni računi su im blokirani te I-tuženik, osim nekretnina i poslovnih udjela koje su predmet Sporazuma, nema vrjednije imovine iz koje bi se moglo namiriti potraživanje i kao dužnik je znao da poduzetim raspolaganjem otuđuje jedinu vrjedniju imovinu koju ima u vlasništvu, čime nanosi štetu svojem vjerovniku, o čemu je saznanja imala i II-tuženica, to tužitelj, pozivom na 66-71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), predlaže odlučiti kao u izrekama.

1.1. Tužitelj dodatno navodi da iz Sporazuma jasno proizlazi da su tuženici u braku od 22. siječnja 2011., pa kako iz ugovora kojim je I-tuženik stekao nekretnine kojima je raspolagao u korist II-tuženice proizlazi da su stečene više od 3 godine prije sklapanja braka, to smatra da se ne radi o bračnoj imovini već vlastitoj imovini I-tuženika.

2. I i II-tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da ugovori na koje se tužitelj poziva nisu raskinuti u skladu sa zakonom pa tražbina nije dospjela u cijelosti, da tužitelj nije dokazao da I-tuženik nema imovine na kojoj bi se mogla naplatiti tražbina, da tužitelj, osim zadužnica, nije zahtijevao od korisnika kredita i I-tuženika bilo kakva dodatna sredstva osiguranja, a posljednju kreditnu liniju je odobrio 5. travnja 2023., dakle, samo mjesec dana prije sklapanja Sporazuma, kojom prilikom je zasigurno provjerio financijsko stanje korisnika kredita i očito zaključio da dodatna osiguranja nisu potrebna s obzirom na financijsko poslovanje i kreditnu sposobnost te samu vrijednost korisnika kredita, a isto tako niti u jednom ugovoru o kreditu nije ograničio jamca platca u raspolaganju imovinom koja nije predstavljala sredstvo osiguranja prema predmetnim ugovorima te da sklapanjem spornog Sporazuma nije nanesena šteta tužitelju jer je istim I-tuženik stekao imovinu čija je vrijednost u vrijeme sklapanja Sporazuma bila jednaka ili veća od vrijednosti predmetnih nekretnina.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje, ugovore o kreditu i anekse ugovora, izvatke iz poslovnih knjiga, raskid ugovora, sporazum o podjeli dijela bračne stečevine, z.k. izvadak, potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje uz specifikaciju, e-mail prepisku, potvrde o članovima društva, izvadak iz registra, uvjerenje Područnog ureda za katastar i potvrdu MUP-a.

3.1. Prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem tuženika i vještačenje na okolnost vrijednosti korisnika kredita nije prihvaćen jer je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno za donošenje odluke.

3.2. Posebno se ističe da sporne činjenice važne za odluku, prema čl.264. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sud može, ali i ne mora, utvrđivati saslušavanjem stranaka, pa kako za utvrđenje odlučnih činjenica saslušanje nije bilo potrebno to istaknuti prijedlog nije prihvaćen.

3.3. Također valja napomenuti, a u odnosu na navode tuženika s ročišta održanog 9. siječnja 2025. u pravcu da su u vrijeme sklapanja Sporazuma o podjeli dijela bračne stečevine bili uvjereni da nema problema oko dugoročne likvidnosti korisnika kredita jer je isti imao zaključene ugovore o pružanju usluga s domaćim i međunarodnim partnerima, kako se ta okolnost ne dokazuje iskazima stranaka već dostavom odgovarajuće dokumentacije – ugovora, koju nisu dostavili.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je I-tuženik, kao korisnik kredita zaključio s PBZ d.d. neutvrđenog dana ugovor o kreditu 9013024089 za iznos 879.817,87 kn s namjenom kupnje nekretnine od prodavatelja prema ugovoru o kupoprodaji od 17. srpnja 2007.,

-da su II-tuženica, kao korisnica kredita, I-tuženik, kao sudionik i PBZ Stambena štedionica, kao kreditor zaključili 2018. ugovor o stambenom potrošačkom kreditu za iznos 115.000,00 kn s namjenom otplate drugog kredita odnosno refinanciranja postojećeg stambenog kredita 9013024089,

-da I-tuženik, prema potvrdi javnog bilježnika od 19. travnja 2021., drži 81 poslovni udjel korisnika kredita, svaki nominalnog iznosa od po 1.200,00 kn,

-da je I-tuženik direktor korisnika kredita i ovlašten za samostalno zastupanje istog od 14. listopada 2022.,

-da je između tužitelja, korisnika kredita (u svojstvu korisnika okvira) te JT, I-tuženika i CT (svi u svojstvu jamca platca), zaključen 27. svibnja 2021. ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje br.011-59000561 kojim je korisniku odobren okvir za financijsko praćenje u iznosu od 2,5 milijuna HRK s kamatama i ostalim troškovima (čl.2.), u okviru kojeg iznosa tužitelj odobrava kredite s maksimalnim trajanjem do 24 mjeseca uz mjesečnu otplatu i svaki se pojedini posao ima regulirati posebnim ugovorima (čl.4.), time da su instrumenti osiguranja propisani (čl.7.), kao i izjave i jamstva korisnika (čl.10.), uz pravo tužitelja raskinuti ugovor (čl.12. i čl.15.) i naplatiti tražbine (čl.14.) postojanje, visinu i dospjelost kojih se dokazuju izvodom iz poslovnih knjiga (čl.,16.),

-da je zaključen i aneks 1 i 2 gore navedenom pravnom poslu u pravcu promjene ugovornih strana na način da jamci platci JT i CT izlaze iz ugovornog odnosa uz obvezu dostave zadužnice na iznos okvira uvećano za kamate i troškove potpisanu od strane korisnika kredita i I-tuženika, kao jamca platca te u pravcu produljenja roka i trajanja okvira za financijsko praćenje na način da je novi krajnji rok korištenja do 1. lipnja 2023., trajanje okvira je ugovoreno do 1. lipnja 2025.,

-da je između tužitelja, kao kreditora i korisnika kredita zaključeno više ugovora o kreditu uz ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje 011-59000561 s aneksima i to 18. lipnja 2021. ugovor o kreditu na iznos 1,5 milijuna HRK (čl.2.), uz fiksnu kamatnu stopu i inetrkalarnu kamatu (čl.3.) i rok vraćanja kredita do 1. lipnja 2023. (čl.4.), uz instrumente osiguranja (čl.7.), potom 26. ožujka 2021. ugovor o kreditu 011-51027320 na iznos 147.000,00 Eur (čl.2.), uz fiksnu kamatnu stopu i rok vraćanja 36 mjeseci (čl.4. i 5.) i instrumente osiguranja (čl.8.), u kojem pravnom poslu je jamac platac DT, zatim 26. kolovoza 2021. ugovor o kreditu na iznos 1.065.217,30 HRK (čl.2.) uz fiksnu kamatnu stopu i inetrkalarnu kamatu (čl.3.) i rok vraćanja kredita do 1. kolovoza 2023. (čl.4.), uz instrumente osiguranja (čl.7.), 21. veljače 2022. ugovor o kreditu na iznos 620.000,00 HRK (čl.2.), uz fiksnu kamatnu stopu i inetrkalarnu kamatu (čl.3.) i rok vraćanja kredita do 1. veljače 2024. (čl.4.), uz instrumente osiguranja (čl.7.), 12. svibnja 2022. ugovor o kreditu na iznos 390.000,00 HRK (čl.2.), uz fiksnu kamatnu stopu i inetrkalarnu kamatu (čl.3.) i rok vraćanja kredita do 1. svibnja 2024. (čl.4.), uz instrumente osiguranja (čl.7.) te 16. veljače 2023. ugovor o kreditu na iznos 60.000,00 Eur (čl.2.), uz fiksnu kamatnu stopu i inetrkalarnu kamatu (čl.3.) i rok vraćanja kredita do 1. veljače 2025. (čl.4.), uz instrumente osiguranja (čl.7.), u kojim ugovorima je navedeno da je osoba ovlaštena za zastupanje kreditora JT,

-da je između tužitelja, kao kreditora i korisnika kredita te ovdje I-tuženika, kao jamca platca, zaključen 22. listopada 2021. aneks 1 ugovora o kreditu (kojim je bio odobren kredit na iznos 147.000,00 Eur) te je istim određena promjena ugovornih strana na način da u svojstvu jamca platca iz ugovornog odnosa izlazi DT, a umjesto njega u ugovorni odnos kao jamac platac ulazi I- tuženik,

-da su između tužitelja, kao kreditora i korisnika kredita zaključeni daljnji ugovori o kreditu uz ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje 011-59000561 s aneksima i to 24. veljače 2023. na iznos 110.000,00 Eur (čl.2.), uz fiksnu kamatnu stopu i inetrkalarnu kamatu (čl.3.) i rok vraćanja kredita do 1. ožujka 2025. (čl.4.), uz instrumente osiguranja (čl.7.), potom 30. ožujka 2023. ugovor o kreditu na iznos 38.000,00 Eur (čl.2.), uz fiksnu kamatnu stopu i inetrkalarnu kamatu (čl.3.) i rok vraćanja kredita do 1. travnja 2025. (čl.4.), uz instrumente osiguranja (čl.7.) te 5. travnja 2023. ugovor o kreditu na iznos 18.000,00 Eur (čl.2.), uz fiksnu kamatnu stopu i inetrkalarnu kamatu (čl.3.) i rok vraćanja kredita do 1. travnja 2025. (čl.4.), uz instrumente osiguranja (čl.7.), u kojim ugovorima je navedeno da je osoba ovlaštena za zastupanje kreditora ovdje I- tuženik,

-da su, prema izvatku iz poslovnih knjiga od 5. svibnja 2023., korisnik kredita i I-tuženik, kao jamac platac, evidentirani kao dužnici po osnovi pravnog posla br. 011-51027320 za iznos 46.787,77 Eur te br. 011-59000561 za iznos 323.390,96 Eur,

-da je u razdoblju od 26. travnja do 19. svibnja 2023. vođena komunikacija između tužitelja i oba tuženika putem e-maila po pitanju izjave korisnika kredita da je svjestan da neće moći podmiriti obveze veće od 13.000 € mjesečno, obećanja plaćanja rate kredita u roku 10 dana iz tekućeg poslovanja korisnika kredita, molbe za reprogram odnosno obavijesti o mogućnosti ishođenju kredita kod druge banke radi refinanciranja dugovanja prema tužitelju, molbe za odgodu plaćanja rata korisniku kredita do 31. svibnja 2023. da se ne pokrene prisilna naplata i traženja od tužitelja da se dostavi prijedlog nekretnina pogodnih za upis hipoteke čije vrijednosti pokrivaju zaduženost kod tužitelja,

-da je I-tuženik 4. svibnja 2023. dostavio putem e-maila financijski izvještaj za korisnika kredita tražeći moratorij,

-da su tuženici 5. svibnja 2023. sastavili, a 9. svibnja 2023. zaključili predmetni Sporazum kojim utvrđuju da je njihov brak sklopljen 22. siječnja 2011. te uređuju svoje imovinskopravne odnose na dijelu bračne stečevine na način da II-tuženica prenosi na I-tuženika sva svoja prava koja ima u BISS d.o.o. u vezi 81 poslovnih udjela, svaki po 1.200,00 kn nominalne vrijednosti u društvu BISS d.o.o., koje je I-tuženik stekao 19. travnja 2021. i predstavljaju bračnu stečevinu, slijedom čega isti pripadaju isključivo I-tuženiku, dok I-tuženik, koji je u zemljišnim knjigama upisan kao isključivi vlasnik nekretnina pobliže opisanih u tužbenom zahtjevu (prema ugovoru o kupoprodaji od 17. srpnja 2007.), a iste su bračna stečevina, te nekretnine prenosi u isključivo vlasništvo II-tuženice,

-da je tužitelj 12. lipnja 2023. putem e-maila obavijestio I-tuženika o odluci kreditnog odbora da se neće blokirati račun do 13. lipnja te da je za daljnju odgodu potrebno dostaviti sve što je navedeno u e-mailu,

-da je zahtjev za uknjižbu prema gore navedenom Sporazumu u zemljišnim knjigama podnesen 12. lipnja 2023.,

-da su, prema izvatku iz poslovnih knjiga od 9. kolovoza 2023., korisnik kredita i I-tuženik, kao jamac platac pozvani platiti tražbine u iznosu 42.867,30 Eur i 287.573,09 Eur, prema ugovoru o kreditu 011-51027320 i 011-59000561,

-da je tužitelj 9. kolovoza 2023. sastavio izjavu o raskidu gore navedenih ugovora o kreditu i ugovora o okviru za financijsko praćenje naslovljenu na korisnika kredita i I-tuženika jer dospjele obveze, prema izvodu iz poslovnih knjiga, nisu podmirene,

-da je tužitelj pokušao naplatiti tražbinu po osnovi zadužnice (OV-1419/21- JAM-2) od I-tuženika te je FINA 1. rujna 2023. izdala potvrdu da je osnova za plaćanje evidentirana u očevidniku na 1. mjestu, time da je iznos obveza prije tužiteljeve osnove za plaćanje 0,00 Eur, a ukupno je na dan 10. kolovoza 2023. nenaplaćeno 43.453,71 Eur, dok je zaplijenjeno 634,04 Eur,

-da je tužitelj pokušao naplatiti tražbinu po osnovi zadužnice (OV-142/22-JAM- 2) od I-tuženika te je FINA 1. rujna 2023. izdala potvrdu da je osnova za plaćanje evidentirana u očevidniku na 2. mjestu, time da je iznos obveza prije tužiteljeve osnove za plaćanje 42.818,52 Eur, a ukupno je na dan 25. kolovoza 2023. nenaplaćeno 289.587,19 Eur,

-da je tužitelj pokušao naplatiti tražbinu po osnovi zadužnice (OV-1419/21- JAM-1) od korisnika kredita te je FINA 25. kolovoza 2023. izdala potvrdu da je osnova za plaćanje evidentirana u očevidniku na 8. mjestu, time da je iznos obveza prije tužiteljeve osnove za plaćanje 502.982,38 Eur,

-da je tužitelj pokušao naplatiti tražbinu po osnovi zadužnice (OV-142/22-JAM- 1) od korisnika kredita te je FINA 25. kolovoza 2023. izdala potvrdu da je osnova za plaćanje evidentirana u očevidniku na 10. mjestu, time da je iznos obveza prije tužiteljeve osnove za plaćanje 802.637,39 Eur,

-da I-tuženik, prema uvjerenju Područnog ureda za katastar Osijek, nije upisan u katastarski operat na području Republike Hrvatske,

-da se na ime I-tuženika ne vodi, kao registrirano, niti jedno vozilo.

6. Odredbom čl.66. ZOO-a propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na isplatu može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu, a smatra se da je poduzeta na njegovu štetu ako zbog toga dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine.

6.1. Kod toga posebno valja napomenuti da poduzimanje neke radnje kojom dužnik smanjuje svoju imovinu samo po sebi nije dovoljno da bi vjerovnik mogao s uspjehom pobijati takvu pravnu radnju dužnika već je potrebno da je istom dužnik doveden u imovno stanje koje onemogućuje vjerovnika u ostvarenju njegove tražbine.

7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid jasno proizlazi da je I-tuženik bio direktor korisnika kredita i ovlašten za samostalno zastupanje istog od 14. listopada 2022. odnosno da su oba tuženika komunicirala s tužiteljem putem e- maila neposredno prije sklapanja spornog Sporazuma po pitanju nemogućnosti korisnika kredita ispuniti obveze preuzete ugovorom o odobrenju okvira za financijsko praćenje 011-59000561 s pripadajućim aneksima odnosno ugovorom o kreditu od 26. ožujka 2021. broj 011-51027320, što pak upućuje na daljnji zaključak da su tuženici imali neposredna saznanja o nemogućnosti korisnika kredita da ispuni obveze, kao i da poduzimanje pobijane pravne radnje u vidu sklapanja Sporazuma onemogućuje tužitelja da ostvari svoju tražbinu prema I-tuženiku, kao jamcu platcu.

7.1. Tvrdnja tuženika da su u vrijeme sklapanja Sporazuma bili uvjerenja da nema problema oko dugoročne likvidnosti korisnika kredita posve je neuvjerljiva s obzirom na sadržaj njihove komunikacije s tužiteljem putem e- maila, kao i činjenice da nisu dostavili pisani dokaz – ugovore o pružanju usluga na koje se pozivaju i za koje tvrde da je korisnik kredita zaključio s domaćim i međunarodnim partnerima.

7.2. Također valja napomenuti da nema mjesta izvođenju dokaza vještačenjem na okolnost utvrđivanja vrijednosti korisnika kredita u trenutku sklapanja spornog Sporazuma jer iz dokumentacije u koju je izvršen uvid jasno proizlazi da su, prema izvatku iz poslovnih knjiga od 5. svibnja 2023., korisnik kredita i I-tuženik kao jamac platac evidentirani kao dužnici po osnovi pravnog posla br. 011-51027320 za iznos 46.787,77 Eur te br. 011-59000561 za iznos 323.390,96 Eur (sporni je Sporazum sastavljen 5. svibnja 2023., a zaključen 9. svibnja 2023), da je, prema potvrdi FINA-e od 1. rujna 2023., na ime I-tuženika na dan 25. kolovoza 2023. nenaplaćeno 289.587,19 Eur, a na ime korisnika kredita 802.637,39 Eur te da I-tuženik nije upisan u katastarski operat na području Republike Hrvatske i da se na njegovo ime ne vode registrirana vozila. Dakle, nije logično tvrditi da bi vrijednost korisnika kredita u trenutku sklapanja Sporazuma 9. svibnja 2023. bila veća od vrijednosti nekretnina koji su predmetom tog istog Sporazuma u situaciji kada tužitelj ima nenaplaćenu tražbinu prema korisniku kredita odnosno I-tuženiku u gore navedeni iznosima odnosno u situaciji kada iz sadržaja e-mailova proizlazi da oba tuženika imaju saznanja o nemogućnost korisnika kredita da ispuni preuzete obveze.

7.3. Ističe se i to da okolnosti na koje tuženici upućuju - da tužitelj ima dužnost provjeriti kreditni rizik, a da u konkretnom slučaju nije zahtijevao dodatna osiguranja u vidu hipoteka prije odobravanja kredita – nije relevantna niti dovodi u pitanje postojanje obveze korisnika kredita i I-tuženika, kao jamca platca, ispuniti obveze koje preuzeo sklapanjem ugovora, pa kako je za predmetni spor odlučno isključivo to može li se smatrati da je pravna radnja u vidu sklapanja spornog Sporazuma poduzeta na štetu tužitelja i ima li zbog te radnje I-tuženik dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine, to nije prihvaćen prijedlog I-tuženika da se naloži tužitelju dostaviti interne odluke i politike o postupanju kod procjene kreditnih rizika odnosno procjenu rizika u konkretnom slučaju.

7.4. U odnosu pak na pitanje dospjelosti tražbine s obzirom na tvrdnju tuženika da ugovori na koje se tužitelj poziva nisu raskinuti u skladu sa zakonom valja istaći da tuženici ne navode pobliže razloge u tom pravcu, pa kada se uzme u obzir sadržaj pojedinih ugovornih odredaba, posebice čl.12. , čl.14. i čl.15. ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje br.011- 59000561 uz pripadajuće anekse to sud nalazi da je iznesena tvrdnja paušalna i ničim dokazana odnosno da je tužitelj dokazao da je njegova tražbina dospjela.

8. Slijedom navedenog, sud nalazi utvrđenim da zbog poduzimanja pobijane pravne radnje I-tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine odnosno da su tuženici prilikom sklapanja spornog Sporazuma imali saznanja da tužitelju nanose štetu jer je I-tuženik doveden u imovno stanje koje onemogućava tužitelja u ostvarenju tražbine i stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem čl.66-67. i čl.70. ZOO-a.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je trošak odmjeren u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 29.10.2024. iznos od 50,00 Eur te za sastav podneska od 29.10.2024. i pristup na ročište 9.1.2025. po 200,00 Eur, uz pdv u iznosu 112,50 Eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 Eur i presudu u iznosu 26,55 Eur (ukoliko bde plaćena u rolu 3 dana od dostave odluke) – sveukupno 615,60 Eur.

9.1. Tužitelju nije priznat trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a, dakle, okolnost što je propisano pravo na nagradu za određenu radnju ne znači ujedno da je trošak iste i potreban za vođenje postupka.

U Zagrebu, 21. veljače 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženici I. i II. po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte