REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 109 Pn-3337/2021-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Stanke Ružević, u pravnoj stvari tužitelja LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kuš, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 4. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I.) Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 45.625,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana 04.09.2020. godine pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od osam dana od pravomoćnosti presude.
II.) Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od, iznos od 2.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.575,00 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik Zagrebačkog holdinga d.o.o. – podružnice Čistoća na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom, a koje je imalo s tuženikom sklopljenu generalnu policu osiguranja. S obzirom da je tužitelj dana 20. lipnja 2019. pretrpio ozljedu na radu te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 24. travnja 2024. sveukupno iznos od 7.605,02 EUR sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini navodeći da mu nije poznato je li tužitelju priznata ozljeda na radu, te osporava uzročno posljedičnu vezu između procesa rada i nastale ozljede. Tuženik osporava svoju odgovornost.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u policu osiguranja (list 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-19 spisa), odštetni zahtjev (list 20-21 spisa), prigovor (list 22 spisa), elektronički zapis HZMO-a (list 32-36 spisa), nalaz i mišljenje (list 43-47 spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu (list 50-62 spisa), zdravstveni karton (list 80-114 spisa), prijava o ozljedi na radu (list 209-212 spisa), zahtjevi HZZO-u (list 213-215 spisa), zaključak HZZO-a (list 216-217 spisa), rješenje HZZO-a (list 218-221 spisa), uputnica i nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva (list 222-224 spisa), rješenje HZZO-a (list 226-231 spisa), saslušan je svjedok OR (list 188-190 spisa), te tužitelj (list 188-190 spisa), te je provedeno medicinsko vještačenje (list 240-242 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Među parničnim strankama sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnova i visina tužbenog zahtjeva.
6. Radi utvrđenja odgovornost za nastanak štetnog događaja saslušan je tužitelj te svjedok OR.
7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tog dana radio noćnu smjenu te se dovezao svojim vozilom s kolegom OR na posao. Radio je kao vozač vozila, kamiona, Čistoće za skupljanje otpada, a na posao je dolazio svojim autom. Kada je došao na posao poništio je karticu na ulaznim vratima dvorišnog kruga Čistoće kojom se prijavljuje na posao te se nakon toga uvezao u taj krug te parkirao autom na mjestu gdje je parkiralište za radnike. Nakon što je parkirao vozilo, iskoračio je lijevom nogom i u potpunosti izašao iz vozila te stao s obje noge na ravnoj asfaltnoj podlozi, no kada je htio zatvoriti vrata osjetio je kako mu propada lijevo koljeno. Uspio je doći do šefa i reći da ga boli koljeno te ga je šef pitao da li može raditi jer nema dovoljno ljudi. Kako kod poslodavca vozi kamion automatik rekao je da može, ali oko polovice smjene osjetio je kako mu je koljeno buknulo te je javio šefu, a kolege su ga odvezle u bolnicu. Navodi da je imao ozljedu desnog koljena prije nekih 6 godina, ali do tog događaja nikad nije imao problema s lijevim koljenom. Tuđu pomoć poslije štetnog događaja mu je pružala supruga. Od štetnog događaja su mu na koljenu ostale tri rupice, a i koljeno mu ponekad zna nateći. Prošao je fizikalnu terapiju, ali i dalje ima problema s tim koljenom.
8. Iz iskaza svjedoka OR proizlazi da su u vrijeme štetnog događaja bili kolege na poslu i u dobrim odnosima. Tog dana je bio suvozač u vozilu tužitelja kada su došli na posao. Prijavili su se poništavanjem kartice na ulazu u dvorišni krug i produljili do mjesta za parkiranje radnika koje je asfaltirano i srednje osvijetljeno. Tužitelj je nakon izlaska iz vozila stavši na rubnjak koji je malo povišen od ostatka tla, pokleknuo i pao na tlo. On mu je pomogao ustati te su skupa otišli do šefa i o svemu ga obavijestili. Zna da je tužitelj nastavio raditi, ali da nije izdržao cijelu smjenu već su ga tijekom smjene zamijenili i odvezli u bolnicu. Prilikom štetnog događaja stajao je s druge strane vozila pa nije vidio tužiteljev donji dio tijela. Misli da je krivo stao.
9. Sud vjeruje iskazima tužitelja i svjedokinje jer isti u bitnim detaljima suglasno iskazuju o načinu nastanka štetnog događaja, uvjerljivi su i logični.
10. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću.
11. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede iskrenuće lijevog koljena. Liječen je i obrađivan po traumatologu, fizijatru te je provedena fizikalna terapija. Trajne posljedice iz predmetnog štetnog događaja uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 12 %. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta 50 dana. Tužitelj je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta 25 dana. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 40 dana te po 1 sat dnevno kroz 40 dana liječenja. Zaostalo naruženje je povremeno vidljivo trećim osobama, a zaostalo je nakon artroskopije lijevog koljena.
12. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Miljenka Franića i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a ni stranke nisu imale prigovora na isto. 13. Prema članku 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
14. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
15. Temeljem čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi mu ozljeda za navedenog štetnog događaja bila priznata kao ozljeda na radu u upravnom postupku priznavanja prava iz zdravstvenog osiguranja čime bi moglo doći do primjene pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 1404/09-2 od 22. siječnja 2013.
16. Iako je ozljeda tuženika nastala na radu (tužitelj je prijavio dolazak na posao), po stavu ovog suda nezgoda koja se dogodila tužitelju, ne može se smatrati rizikom posla koji radnik redovno obavlja za poslodavca, te stoga ne može postojati odgovornost poslodavca za nastalu štetu budući da šteta nije prouzročena niti na radu niti u vezi sa radom, tj. nema uzročno-posljedične veze između nastanka štete i procesa rada kojega je radnik obavljao kod poslodavca.
17. Iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da se tužitelju samo pokleknulo koljeno, uz mogućnost da je krivo stao. Kako je tužitelj kod osiguranika tuženika u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen na radnom mjestu vozača kamiona za skupljanje otpada, to tehnološki proces odvijanja rada iz djelatnosti koju je obavljao kod osiguranika tuženika, nema nikakvog utjecaja na iskrenuće lijevog koljena tužitelja, niti postoji bilo kakva uzročno-posljedične veza između procesa rada, upravljanja tim procesom i ozljede koje je tužitelj zadobio, pa stoga nema niti objektivne odgovornosti poslodavca tužitelja, osiguranika tuženika za štetu nastalu tužitelju navedenoga dana.
18. Treba napomenuti da iz polica osiguranja koju je tužitelj dostavio u spis proizlazi da se osiguranik tuženika osigurao za odgovornost prema djelatnicima iz svoje djelatnosti, dakle za štetu koja nastane u procesu rada, a s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti na radu, niti u svezi s radom, slijedom čega tuženik kao osiguravatelj poslodavca tužitelja nije odgovoran za utuženu štetu.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.
20. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. veljače 2025.
Sutkinja:
Ana Lovrinov
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju, uz rješenje o pristojbi na presudu
2. tuženiku
