REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-606/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Mileni Blagonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Bilić Komparić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić, u Puli, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 6. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Nine Vukičević Veljović, odvjetnice u Puli i zamjenice zz tuženice CTP, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, dana 21. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi ORANICA, VRT, površine 6147 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa je slijedom toga, po pravomoćnosti ove presude, ovlaštena u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola izvršiti uknjižbu prava vlasništva u odnosu na specificiranu nekretninu, a što je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužan trpjeti.“

II. Nalaže se tužiteljici CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB 52634238587, roku od 15 dana nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.200 EUR.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženica prema trenutnom zemljišnoknjižnom stanju upisana je kao vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, vrt, površine 6147 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U stvarnom stanju predmetna nekretnina se nalazi u samostalnom posjedu ovdje tužiteljice koji traje neprekidno od 1961. godine, uključujući i posjed njenih pravnih prednika. Naime, tužiteljica je vlasnica susjedne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi maslinjak, vinograd, površine 4478 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja zajedno sa nekretninom k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] čini jednu posjedovnu cjelinu. Na taj način, dakle zajednički, tužiteljica koristi obje nekretnine i to od 14. siječnja 1970. godine kada joj je otac, pok. JT, darovnim ugovorom darovao nekretninu označenu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a sve nastavno na način kako su se nekretnine koristile i za vrijeme života njenog pok. oca, još od 1961. godine kada je pok. JT stekao vlasništvo temeljem kupoprodajnog ugovora. Naime, prilikom kupnje nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pok. JT stupio je u posjed obje nekretnine te je smatrao da je riječ o jednoj posjedovnoj cjelini, slijedom čega su se iste zajednički nastavile koristiti sve do današnjeg dana. Nekretnine su povezane prolazom upravo radi lakšeg obrađivanja - najprije su predstavljale vrt obitelji tužiteljice koji se koristio i radi uzgoja pšenice, kao mjesto ispaše, a kosilo se i za sjeno, dok su danas na istima posađene masline te se održavaju redovitom košnjom, a po potrebi i sječom drva uz granicu sa nekretninom označenom kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je, uključivši i vrijeme svojeg pravnog pretka, već duže od 60 godina u savjesnom (poštenom) i mirnom posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a posjed te nekretnine nitko joj nikada nije osporio niti joj je itko kroz cijelo to vrijeme dugogodišnjeg istinitog (nesmetanog) posjeda ukazivao da na istome polaže neko pravo. Navodi da se sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku obratila tuženiku, odnosno nadležnom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je odbijen iz razloga što je potrebno provesti dokazni postupak, odnosno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Predlaže da sud presudi kao u izreci.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da je iz vlasničkoga lista priloženog tužbi, razvidno da je nekretnina oznake k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada u vlasništvu tužiteljice, površine 4478 m2. Notorno je i razvidno logično da nikome ne može "promaknuti" da koristi čak 6147 kvadratnih metara više zemljišta nego što je kupio i to još u odnosu na zemljište od 4478 kvadratnih metara koje je kupio. Ovdje da nije riječ o "uobičajnoj" tužbi na dosjelost gdje tužitelj drži da posjeduje susjedno zemljište od svojega u nekoj manjoj površini te da kao laik za geodetsku struku nije znao, niti morao, ili nije mogao znati da je riječ o drugoj parceli. Ovdje da je riječ o više od šest tisuća kvadratnih metara cijele parcele u odnosu na parcelu u vlasništvu tužiteljice koja je površinom manja za cca 1/3 od one koju tužiteljica sada utužuje. Dakle da je razvidno da je posjed predmetnoga zemljišta stečen od strane tužiteljice, odnosno njezinih prednika potajno, jer Republika Hrvatska kao pravna osoba, s obzirom na svojstva te osobe kao takve, očito nije mogla vršiti mjerodavni nadzor. Stoga, predmetni posjed, koliko god dugo da je eventualno vršen od strane tužiteljice i njezinih prednika nije istinit, pa posljedično tome niti pošten, a poglavito ne zakonit. Smatra da je upitno uopće postojanje takvoga posjeda, a poglavito njegovo trajanje na prijepornoj nekretnini, iz razloga što je sve do 2010. godine kao korisnik predmetne nekretnine, tada u društvenom vlasništvu bila upisana "Puljanka – Trg. Ugost i Proizvođačko Društveno Poduzeće S.P. O. Pula". Iz povijesti promjena za utuženu nekretninu je razvidno da je (toč 4.) promjenom 40/93 u predmetu UP/I- 932-07/93-07/93-01/40 kao posjednik upisan "Agroprodukt d.o.o Pula, Medulinska cesta 15". Iz povijesnoga zemljišnoknjižnog izvatka za utuženu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] je razvidno daje istu 2010. godine stekao u vlasništvo Grad Vodnjan temeljem sudske presude, a Republika Hrvatska je navedenu nekretninu stekla temeljem sudske presude 2020. Stoga da se postavlja pitanje trajanja posjeda a poglavito istinitosti posjeda ovdje tužiteljice i njezinih prednika, obzirom da je nelogično da tužiteljica ne bi mogla znati da se oko predmetne nekretnine vodilo toliko postupaka. Ističe da je razvidno je da kroz vrijeme potrebno za dosjelost, a obzirom da je zemljište bilo dano na korištenje poljoprivrednom poduzeću, kasnije trgovačkom društvu, tužiteljica ni njezini prednici nisu niti koristili nekretninu – a o razdoblju eventualnog korištenja tužena je elaborirala. Podredno, a obzirom da je riječ o nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, ranije Grada Vodnjana, a ranije u Društvenom vlasništvu, tužena ističe da s obzirom na to da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, u tom se slučaju trebaju primijeniti pravna pravila OGZ-a (paragrafi 1452-1477), prema kojima tužitelji trebaju dokazati da su preko svojih pravnih prednika bili u kvalificiranom posjedu nekretnina duže od 40 godina, do 6. travnja 1941. (vrijeme dosjelosti), što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim pravilima OGZ-a. Smatra da nije protekao rok od 40 godina ovdje upitnog poštenog posjedovanja (koji je počeo teći od 1991. godine, dakle, trebao bi isteći eventualno 8. listopada 2031. godine. Ističe da je Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. brisao je odredbu čl. 29. koja je izrijekom propisivala da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/03, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu ZVSP) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. faktično je vratio u naš pravni sustav pravila o dosjelosti bivšeg OGZ-a. Tako je odredbom čl. 388. st. 4. ZVSP propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I- 58/1997, U-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. ukinute su odredbe članka 388. st. 4. ZVSP koje su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. U obrazloženju svoje odluke Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnome je naveo da su posjednici stvari na nekretninama u društvenom vlasništvu znali da te nekretnine nisu sposobne za dosjedanje, da su to znale i osobe koje su imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na tim nekretninama pa da nisu imale nikakvu opasnost gubitka tih nekretnina zbog dosjedanja te da zbog toga nisu morali koristiti odgovarajuća sredstva radi zaštite svojih prava, a da bi se stoga moglo dogoditi da netko zbog toga izgubi neko svoje imovinsko pravo. Također je obrazložio da odredba čl. 388. st. 4. ZVSP iz 1996. ima i retroaktivno djelovanje te da se i zbog toga ne može primijeniti. Odluka Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske (zahtjev 35298/04) od 11. lipnja 2009. odnosi se samo na slučajeve u kojima je utvrđenje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu dosjelošću ostvareno i utuženo u razdoblju između 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, a što ovdje nije slučaj. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovanog uz naknadu troška parničnog postupka tuženici

3. U dokaznom postupku pročitani su zahtjev za mirno rješenje spora (5-7), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (8), zk izvadak (9,10; 66), povijesni zk izvadak (11-65; 81-130, 204-252), promjena na katastarskim česticama (66- 67), presuda ovog suda posl. br. P-1729/07 od 26.4.2011. (150-160), presuda Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-241/12-2 od 10.4.2012. (161-165), rješenje ovoga suda posl. br. P-1729/07 od 15.2.2013. (166-173), rješenje Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-1950/13-2 od 21.6.2013. (174-175), nalaz i mišljenje vještaka za geodeziju Daniela Večenaja od 2.10.2024. (193), iskazi svjedoka ŠT, ČT, OT, HT i tužiteljice kao parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljica je osnovan.

5. Uvidom u povijesni zk izvadak za k. č. br. [katastarska čestica], oranica, vrt površine 6147 m2, k. o. [katastarska općina], utvrđeno je, od osnivanja zemljišnih knjiga bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo IT (Giustina); od 1903. kao vlasništvo DT i ŽT, svakog u ½ dijela; od 1920. bila je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] kao vlasništvo Palin C. C; od 1923. kao vlasništvo Palin J; od 1936. kao vlasništvo Cassa di Risparmio di Pola – Filiale di Dignano; od 1942. kao vlasništvo Palin Antonia C; od 1972. kao vlasništvo Palin C; 1975. je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisana kao Društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Pula; 1982. otpisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] .o. [adresa] i upisana kao Društveno vlasništvo s pravom korištenja „Puljanka“, Pula OOUR „Poljoprivreda; od 1990. s pravom korištenja Puljanka – trgovačko, ugostiteljsko i proizvođačko društveno poduzeće S.P.O. Pula; nakon toga je upisana od 2010. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju Djelomične presude na temelju priznanja ovoga suda od 29.10.2010. kao vlasništvo Grada Vodnjana; dok je od 2020. na temelju presude Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. 4 P-258/16 od 13.1.2017. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. 81 Pž-2424/2017 od 25.2.2020. upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske do danas.

6. Uvidom u povijest promjena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je od osnutka katastarskog operata k. o. [katastarska općina] cca 1951. godine upisana kao oranica površine 6147 m2 u posjedu PT, dok je od 1972. upisana u posjedu ŽT; od 1975. upisana je u posjedu Društveno vlasništvo – korisnik je Općina Pula; od 1993. upisana je u posjedu Agroprodukt d.o.o. Pula; od 2010. upisana je u posjedu Grada Vodnjana.

7. Uvidom u povijesni zk izvadak za k. č. br. [katastarska čestica], maslinjak, vinograd, površine 4478 m2 k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je od osnivanja zemljišnih knjiga bila upisana u zk.u. 148 k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo JTP; od 1890. bila je upisana kao vlasništvo ĆT u 4/6 dijela, GT. Š u 1/6 dijela i LT, žene Č, rođene GT u ¼ dijela; 1899. suvlasnički udio ĆT prenesen je u vlasništvo NT udovice Š u 8/24 dijela, GT u 4/24 dijela i LT, žene Č, rođene GT u 4/24 dijela; 1908. upisana je kao vlasnica GT u cijelosti; od 1909. upisani su kao vlasnici ĐT u ½ dijela i VT, žena DT, rođena O u ½ dijela; od 1912. suvlasnički udio KT, žene DT prenesen je u vlasništvo mlt. ET u 1/10 dijela, mlt. UT u 1/10 dijela, mlt. TT u 1/10 dijela, mlt. ST u 1/10 dijela, i mlt. KT u 1/10 dijela; 1915. godine je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisana u vlasništvu ĐT u 5/10 dijela, mlt. ET u 1/10 dijela, mlt. UT u 1/10 dijela, mlt. TT u 1/10 dijela, mlt. ST u 1/10 dijela, i mlt. KT u 1/10 dijela; 1942. godine je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisana u vlasništvu TT pok. DT žene AT u cijelosti; 1961. godine je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju kupoprodajnog ugovora od 17.4.1961. i upisana u vlasništvo FT pok. H (tužiteljičinog oca) u cijelosti; 1964. godine je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisana u vlasništvu FT pok. H u cijelosti; 1970. godine je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju ugovora o darovanju od 14.1.1970 i upisana u vlasništvo ovdje tužiteljice CT, rođene FT od FT te je tako upisana do danas.

8. Provedenim uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da se k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] se nalaze u jugoistočnom dijelu [adresa], uz cestu koja povezuje naselje Vodnjan i Galižana. Obje su duguljastog pravokutnog oblika, graniče međusobno po dužoj stranici. Obje spomenute k.č. su u potpunosti ograđene suhozidom pojedinačno i međusobno. K. č. [katastarska čestica] ima kolni pristup na prije spomenutu prometnicu, koji k. č. [katastarska čestica] nema i k. č. [katastarska čestica] je zapravo u potpunosti ograđena od prometnice, dok postoji mogućnost kolnog pristupa na istu preko k. č. [katastarska čestica]. Na sredini granice između navedene dvije čestice se nalazi urušeni suhozid i mogućnost prolaska vozilima.

9. Geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Danielu Večenaju, utvrđeno je da na javno dostupnim digitalnim ortofoto snimcima (DOF), uključujući i onaj iz 1968. godine, je vidljivo da su obje katastarske čestice zasebno i međusobno ograđene suhozidima, da su katastarske čestice [katastarska čestica] izduženog, približno pravokutnog oblika, orijentirane dužim stranama u smjeru jugozapad – sjeveroistok, nalaze se na južnom dijelu naselja Vodnjan, odnosno na jugoistočnom dijelu naseljenog dijela naselja, neposredno uz cestu Vodnjan – Galižana (katastarska čestica [katastarska čestica]), sa kojom graniče sa svoje jugozapadne strane. Na jugozapadnoj granici katastarske čestice [katastarska čestica] (sa katastarskom česticom [katastarska čestica] - cesta Vodnjan – Galižana) postoji otvor u ogradi širine koja odgovara kolnom ulazu. Katastarska čestica [katastarska čestica] je od katastarske čestice [katastarska čestica] (cesta Vodnjan – Galižana) u potpunosti ograđena suhozidom u čitavoj dužini njihove međusobne granice. U ogradi od suhozida koja međusobno razgraničava katastarske čestice [katastarska čestica], u njezinom središnjem dijelu, također postoji otvor širine kolnog prilaza.

10. Na nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, stranke nisu imale primjedbi, a i sud ga u cijelosti prihvaća jer je izrađen stručno i objektivno.

11. Iz iskaza svjedoka ŠT, rođene 1938., utvrđeno je da na parcele tužiteljice dolazi od 1963. godine. Poznato joj je da su k. č. [katastarska čestica] u k. č. [katastarska čestica] držali u posjedu i koristili baka i djed od tužiteljice, poslije toga roditelji od tužiteljice, poslije tužiteljica i njezin suprug, a sada tužiteljičini sinovi. Na k. č. [katastarska čestica] je bio vinograd i maslinik, dok je na k. č. [katastarska čestica] sa lijeve strane bio vrt gdje su sijali pšenicu, a preostali dio parcele je bio pašnjak gdje su držali magarce. K. č. [katastarska čestica] nije nikada imala uzlaz s ceste nego se uvijek ulazilo preko k. č. [katastarska čestica], tako je i ona uvijek ulazila preko k. č. [katastarska čestica]. Tužiteljici i njezinim prednicima nitko nije osporavao pravo da koriste te parcele. Tužiteljica i njeni prednici nisu spominjali da bi neka od tih parcela bila u vlasništvu Republike Hrvatske.

12. Iz iskaza svjedoka ČT, rođene 1947., utvrđeno je da je njezin suprug prvi bratić tužiteljice i da su im uvijek pomagali. Na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] dolazi već 53 godine. Te parcele je prvo držao u posjedu djed tužiteljice, pa nakon toga njen otac, a sada ona i njezina djeca. Na k. č. [katastarska čestica] oni su imali svega i svašta. Tamo su imali prasce, vrt u kojem koji su sadili kukuruz, krumpire, pomidore, tikvice, a imali su i masline. Na k. č. [katastarska čestica] su imali vinograd i masline. Mi smo im sve to pomagali raditi. K.č 6007 nije nikada imala svoj ulaz s ceste, već se uvijek na nju dolazilo preko k. č. [katastarska čestica] gdje postoji ulaz koji je otvoren u suhozidu. Nikada nije čula da bi netko rekao da to nije njihovo

13. Iz iskaza svjedoka OT, rođenog 1965., sina tužiteljice, utvrđeno je da su parcele k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] od kada pamti držali u posjedu njegovi djed i baka, a nakon što su oni ostarili da su ih držali u posjedu njegovi roditelji, a od kada su njegovi roditelji ostarili drže ih u posjedu on i njegov brat. Zapravo svi oni već dugi niz godina zajedno koriste i obrađuju te parcele. Od kada se on sjeća, a to je otprilike od 1970. ili 1971. kada je imao pet godina i išao u vrtić, sjeća se da su njegovi nonići dolazili po njega u vrtić zaprežnim kolima i da je s njima odlazio na te parcele koje su oni obrađivali i radili. Na k. č. [katastarska čestica] uvijek se ulazilo sa k. č. [katastarska čestica]. K. č. [katastarska čestica] nije nikada imala svoj ulaz s ceste, to se i vidi jer je odmah do ceste zid. Na k. č. [katastarska čestica] na dijelu gdje se ulazilo s k. č. [katastarska čestica], otprilike na sredini tih parcela dio k. č. [katastarska čestica] koji se nalazi s desne strane ulaza zvali su "dolinji dio", dok su dio k. č. [katastarska čestica] koji se nalazi s lijeve strane ulaza zvali "gorinji dio". Na tom donjem dijelu sijali su pšenicu, žito, sadili smo krumpir i cuke za svinje, a one godine kada nisu ništa sadili, kosili su za magarce i magarci su tamo pasli. Na gornjem djelu je bio jedan manji dio koji je bio ograđeni vrt sa stupovima i bodljikavom žicom da magarci ne ulaze u unutra i tamo je njegova nona sadila luk, češnjak, pomidore, salatu, kupus, grašak, odnosno sve što smo oni jeli i što su jele životinje koje su imali. Isto tako u gornjem i donjem djelu imali su masline, a uza zid gornjeg dijela nešto šume. Njegovoj obitelji nitko nije osporavao koristi k. č. [katastarska čestica] i uvijek su smatrali da je to njihovo i da je to jedna cjelina s k. č. [katastarska čestica], nisu znali da k. č. [katastarska čestica] nije njihova.

14. Iz iskaza svjedoka ZT, rođenog 1972., sina tužiteljice, utvrđeno je da otkada zna za sebe njegova obitelj drži u posjedu k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Od kada pamti, a to je otprilike od 1976. ili 1977. godine, k. č. [katastarska čestica] se obrađivala u njegovoj obitelji. Prvo su je obrađivali njegovi nonići, nakon toga njegovi roditelji, a sada brat i on, odnosno to su svi zajedno obrađivali. Dok je bio mlađi, dok su bili živi njegovi nonići, oni su na kč. [katastarska čestica] imali svašta. Imali su jedan vrt u kojem su sadili kupus, krumpir, luk, češnjak, grašak. Na jednom dijelu sadili su cuke za svinje, a neke godine žito i pšenicu . Na parceli su imali i masline i neke voćke. K. č. [katastarska čestica] nije nikada imala ulaz s ceste, već je ulaz je uvijek bio preko k. č. [katastarska čestica]. Na sredini te parcele bio je prolaz za doći na k. č. [katastarska čestica]. Njegovoj obitelji nikada nitko nije osporavao da koristi parcelu k. č. [katastarska čestica] te su tu parcelu uvijek obrađivali zajedno s parcelom k. č. [katastarska čestica] i držali da je to njihovo. Obje parcele su posjedovali kao jednu cjelinu.

15. Tužiteljica CT, rođena 1944., u svom iskazu navodi da otkada pamti k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] drži u posjedu njezina obitelj. Prvo njezin djed, pa poslije njezin otac itd. Na toj parceli sadili su pšenicu, krumpir, kukuruz. Ne zna reći jesu li tamo držali i magarce. K. č. [katastarska čestica] nije nikada imala uzlaz s ceste , već se uvijek dolazilo preko k. č. [katastarska čestica]. Nitko im nikada nije osporavao da to nije njihovo, niti su znali da to nije njihovo. Uvijek su smatrali da je to njihovo. Na pitanje je li ikad primijetila da je površina koju držim u posjedu za 6147 m2 veća od parcele kč. [katastarska čestica] koju mi je otac darovao, odgovara da ne razumijem pitanje i da ne bi htjela pogriješiti. Na pitanje kada je saznala da parcela nije njihova odgovara da je to zaboravila i da treba pitati njezine sinove. Sudac je prilikom saslušavanja tužiteljice utvrdio da se radi o starijoj osobi s kojom se teško sporazumjeti.

16. Sud samo djelomično prihvaća iskaze svjedoka ŠT i ČT. Njihovi iskazi ne prihvaćaju se u dijelu u kojim su iskazivale da su u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] bili još tužiteljičini baka i djed, jer to ne proizlazi niti iz navoda u tužbi, niti iz drugih provedenih dokaza, s obzirom da je tužiteljičini otac 1961. godine kupio susjednu k. č. br. [katastarska čestica] i ušao u posjed pa je nedvojbeno da u posjedu tih nekretnina nisu bili tužiteljičini djed i baka, nego tužiteljičini roditelji. U preostalom dijelu sud prihvaća iskaze ovih svjedoka.

17. Sud ne prihvaća iskaz tužiteljice, jer nije istinit. Naime tužiteljica je iskazivala da je otkada zna za sebe predmetna nekretnina u posjedu njezine obitelji, da je prvo u posjedu bio njezin djed, što nije točno, s obzirom da iz navoda u tužbi i drugih provedenih dokaza proizlazi da je njezin otac 1961. godine kupio susjednu nekretninu s kojom predmetna nekretnina čini cjelinu, a tužiteljica je tada imala 16 godina pa predmetna nekretnina nije u posjedu tužiteljičine obitelji otkada zna za sebe, niti je bila u posjedu njezinog djeda, a to ne iskazuju niti tužiteljičini sinovi, niti se to navodi u tužbi. Pri tome je dojam suda da tužiteljica ili zbog visoke životne dobi (80 godina) se teže sporazumijeva i ne razumije pitanja, ili izbjegava odgovoriti. Npr. kada odgovara „ne razumijem pitanje i ne bi htjela pogriješiti“ ili „ma ča da vam rečem kad ja zabim (zaboravim), pitajte moje sinove“.

18. Sud prihvaća iskaze svjedoka OT i ZT, s obzirom da su iskazivali životno i logički uvjerljivo i u skladu sa ostalim provedenim dokazima.

19. Člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVSP) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed nekretnine barem pošten, stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, s time da za nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, samostalni posjed mora trajati dvostruko dulje (20 odnosno 40 godina).

20. Glede instituta dosjelosti koji je pravna osnova tužiteljičina zahtjeva valja reći slijedeće.

21. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se ispunile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebno je kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom.

22. Tužiteljica je sposobna steći pravo vlasništva dosjelošću čime ispunjava prvu pretpostavku. I druga pretpostavka je ispunjena jer se pravo vlasništva može steći na nekretnini. Treća pretpostavka jest posjed određene kvalitete. Posjed mora biti kvalificiran ili barem savjestan. Mora biti efektivan tj. mora se stvarno izvršavati. Osim toga mora trajati neprekinuto kroz cijelo vrijeme dosjelosti. Kvalificiran posjed jest posjed koji je istodobno zakonit, istinit i savjestan. Zakonit posjed jest onaj koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Istinit posjed jest posjed stečen na pravilan način. Savjestan ili pošten posjed jest ako posjednik ne zna ili ne mora znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

23. Iz rezultata provedenih dokaza, isprava u spisu, navoda iz tužbe, kao i iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno se može zaključiti da je tužiteljica kako osobno, tako i putem svog pravnog prednika – oca, u isključivom i neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] počevši od 1961. godine kada je njezin otac od BT kupio susjednu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], sa kojom je k. č. br. [katastarska čestica] povezana te preko koje nekretnine jedino i ima pristup na javnu cestu.

24. Međutim, tužiteljica nije dokazala da se radi o zakonitom posjedu, jer nisu točni navodi da je vlasnica obje nekretnine bila ista osoba koja ih je i prodala tužiteljičinom ocu, s obzirom da je vlasnica k. č. br. [katastarska čestica]. godine bila BT, dok je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica]. godine bio RT, a prema podacima iz povijesnog vlasničkog lista te dvije nekretnine nisu nikada bile u vlasništvu iste osobe, pa čak ni iste obitelji. Također, tužiteljica nije u spis dostavila ugovor o kupoprodaji iz 1961. kojim je njezin otac navodno kupio obje nekretnine pa da bi se iz istoga eventualno moglo utvrditi da je predmet prodaje bila i k. č. br. [katastarska čestica], a o tome nisu iskazivali ni saslušani svjedoci, s obzirom da su oni iskazivali samo o tome da je tužiteljica osobno i putem svojih prednika u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine, dok nisu iskazivali o tome po kojoj je osnovi taj posjed stečen. Stoga se posjed tužiteljice ne može smatrati zakonitim, a time nisu ispunjene ni pretpostavke za redovitu dosjelost.

25. U odnosu na ispunjenje pretpostavki za izvanrednu dosjelost za koju je potrebno četrdeset godina poštenog posjeda, valja reći kako je nesporno da je tužiteljica osobno i putem svog prednika u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] od 1961. kada je njezin otac tu nekretninu kupio, pa proizlazi da bi četrdesetogodišnji rok potreban za izvanrednu dosjelost istekao 2001. godine.

26. Odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima prema kojem nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

27. Nakon toga je ZV-om u članku 388. st. 4. ZVSP bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

28. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

29. Trenutno važećom odredbom iz čl. 388. st. 4. ZVSP propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

30. U vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama I (Zahtjev broj: 35298/04), D (Zahtjev broj:22768/12) i Ž i dr. ( Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991., pri čemu je odlučno da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

31. Dakle da bi se u vrijeme dosjedanja uračunalo i vrijeme do 8. listopada 1991., rok za dosjelost treba biti dovršen, odnosno pravo vlasništva stečeno dosjelošću najkasnije do 17. studenoga 1999.

32. To ovdje nije slučaj, s obzirom da do 17. studenog 1999. nije istekao 40 godišnji rok potreban za izvanrednu dosjelost (koji teče od 1961.) pa nije moguće primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženo u odlukama I (Zahtjev broj: 35298/04), D (Zahtjev broj:22768/12) i Ž i dr. ( Zahtjev broj: 37685/10), već se tužiteljici rok za dosjelost na nekretnini koja je prije bila u društvenom vlasništvu sukladno odredbi iz trenutno važećeg čl. 388. st. 4. ZVSP računa tek od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a ni do dana donošenja ove presude nije istekao četrdesetogodišnji godišnji rok potreban za izvanrednu dosjelost te je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

33. Tuženici je parnični trošak priznat na temelju odredbi iz čl. iz čl. 154. st. 1. i čl. 163. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) i odredbi Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/13, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, u daljnjem tekstu Tarife).

34. Tuženici je priznat trošak sastavljanja odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 100 bodova prema tbr. 32.1; sastava odgovora na tužbu od 100 bodova prema tbr.8.1.; zastupanja na ročištima od 9.2.2024., 30.9.2024.,

18.10.2024. i 6.2.2025. po 100 bodova za svako ročište prema tbr.9.1. i tbr.9.7., odnosno ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2 EUR iznosi 1.200 EUR.

35. Tužiteljica je u cijelosti odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška jer je ovu parnicu u cijelosti izgubila.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli, 21. veljače 2025.

Sudac

Milena Blagonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu 2. tuženici po zz