REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-878/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici 3.384,43 eura sa zateznim kamatama od 24.10.2022. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak od 1.870,45 eura sa zateznom kamatom od 22. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica u tužbi od 30.3.2023. navodi da je 25.3.2022. nastradala kada je pala u [adresa], dok se nogostupom kretala Ulicom Nikole Tesle, i to zbog oštećenog i neodržavanog nogostupa te zadobila tjelesne ozljede. Zbog toga od tuženika, koji je osiguratelj Grada Velike Gorice, odgovorne za održavanje javnih površina, potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti po kriterijima pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih bolova i straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom tijekom liječenja od ukupno 3.384,43 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, ali osporava nastanak osiguranog slučaja – da je tužiteljica pala na mjestu kako navodi u tužbi, jer to ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Ukazuje na nelogičnosti ponašanja tužiteljice koja s prijelomom gležnja lijeve lisne kosti čekala četiri dana za odlazak liječniku. Osporava i da je u Ulici Nikole tesle na dan štetnog događaja bilo oštećenja. Podredno, ističe prigovor isključive tužiteljičine odgovornosti i predlaže zahtjev odbiti.

3. Sud je tijekom postupka pročitao tužiteljičinu medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev, fotografije i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao tužiteljicu i svjedoka ĆC i ocjenom svih izvedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužiteljičin zahtjev djelomično osnovan.

4. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija tuženika, a tuženik je na ročištu 22.10.2024. učinio nespornom i visinu zahtjeva. Sporan je nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika.

5. Radi utvrđenja okolnosti ozljeđivanja tužiteljice, sud je saslušao tužiteljicu kao stranku i svjedoka ĆC i pregledao fotografije u spisu. Navedene iskaze prihvatio je u cijelosti jer su djelovali iskreno, istinito i u bitnome nije bilo odstupanja. Svjedok je i osobno na ročištu prilikom iskazivanja sudu na fotografijama pokazao mjesto nastanka štetnog događaja. Sud je na fotografiji na listu 5 utvrdio da je dio pločnika uz šaht (očigledno nakon iskopavanja) nasut šljunkom, da rubni kamen na spornom mjestu nedostaje i prihvatio kao uvjerljivu i logičnu tvrdnju tužiteljice, da je dolaskom do tog mjesta pala (po iskazu svjedoka ĆC, koji je hodao iza nje „potonula“). Pritom su i tužiteljica i svjedok ĆC iskazali da je ulica bila slabo osvijetljena, a bio je mrak.

6. Sud je na fotografijama u spisu primijetio da se u blizini mjesta na kojem se prema tvrdnjama tužiteljice zbila ova nezgoda ne nalazi ulična rasvjeta, a primjećuje i da se u tom dijelu ulice uz pločnik nalazi gusta živa ograda koja predstavlja prirodnu prepreku i za prodiranje svjetlosti od kuća koje se nalaze iza nje. Zato je prihvatio tvrdnju tužiteljice i svjedoka ĆC da je mjesto bilo slabije osvijetljeno. Zbog toga se tužiteljici ne može staviti na teret činjenica što je pala, unatoč tome što je iskreno ustvrdila da je primijetila neko manje oštećenje.

7. Osiguranik tuženika bio je dužan održavati nogostup u stanju koje je adekvatno za sigurno kretanje pješaka. Riječ je o površinama po kojima se građani moraju kretati bez potrebe da pojačanim oprezom kontroliraju površinu kojom hodaju, osim ako su na to upozoreni. Iz fotografija u spisu, iskaza tužiteljice i svjedoka sud je utvrdio da sporno mjesto ni na koji način nije bilo označeno. Tužiteljica je hodajući po pločniku slabo osvijetljene ulice primijetila manje oštećenje, no uvjeti su bili takvi da nije primijetila niti ona, a niti svjedok koji se iza nje kretao, da je riječ o površini koja je neravna, i to samo u jednom manjem dijelu, na kolniku na kojem inače – prema stanju na fotografijama – nije bilo drugih oštećenja. Osiguranik tuženika bio je dužan ovu površinu održavati, a radove i oštećenja označiti.

8. U konkretnom slučaju, oštećenje koje je bilo uzrok pada i ozljeđivanja tužiteljice se nalazilo na nogostupu, koji po čl. 100. Zakona o cestama (NN 92/14) predstavlja nerazvrstanu cestu. Za održavanje nerazvrstanih cesta odgovoran je kao jedinica lokalne samouprave osiguranik tuženika po čl. 2. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12 i 147/14).

9. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da od VG Vodoopskrbe d.o.o. zatraži podatke o početku i završetku radova te stanju pješačke staze od Kolodvorske ulice do Ulice dr Andrije Mohorovičića jer za to nije bilo potrebe. Prije svega valja reći da je iz iskaza tužiteljice i svjedoka i fotografija u spisu sud utvrdio da se tužiteljica toga dana kretala Ulicom Nikole Tesle, da je krećući se pala nakon što je naišla na površinu koja je bila neravna i nesigurna za hodanje, a neosvijetljena i neoznačena.

10. Tuženik je osporavao da je na mjestu događaja na dan nezgode bilo oštećenja, a to nije ničime dokazao, iako je po prirodi stvari to morao i mogao učiniti. Sud je ipak na njegov prijedlog od Grada Velike Gorice, tuženikovog osiguranika, zatražio podatak o tome je li u ožujku 2022. u Ulici Nikole Tesle bilo kakvih radova i primio je odgovor (list 60 spisa) iz kojeg proizlazi da su u tom razdoblju izvođeni radovi na izgradnji fekalne kanalizacije. Ovo u potpunosti odgovara navodima tužiteljice i utvrđenjima do kojih je sud došao tijekom dokaznog postupka. Zato je odbio od VG Vodoopskrbe d.o.o zatražiti podatke o početku i završetku tih radova i drugim detaljima. Pritom je u obzir uzeo da je tuženik te podatke mogao pribaviti i sam. Tuženikov je osiguranik odgovoran za propuste u obavljanju komunalnih djelatnosti. Ukoliko je dio svoje nadležnosti prenio na treće osobe, morao bi znati kojim je to osobama povjerio, s time da ga delegacija nadležnosti ne može osloboditi propisane zakonske odgovornosti.

11. Osiguranik tuženika dužan je brinuti se da površine koje su predviđene za kretanje pješaka budu takve da se po njima sigurno može kretati. Od pješaka se ne treba očekivati da svoj oprez i pažnju usmjeravaju na pronalaženje i izbjegavanje prepreka, odnosno opasnosti koje su nastale zbog njegovog nepostupanja. Da je on postupao u skladu sa svojim obavezama i Zakona o komunalnom gospodarstvu, oštećenja ne bi bilo ili bi pješaci bili adekvatno na njih upozoreni. Po ocjeni suda, tužiteljica, koja se normalnim hodom kretala prema nogostupom po neosvijetljenoj ulici i pala, nije svojim ponašanjem doprinijela nastanku štete. Sud je odbio i prijedlog da se provede kombinirano vještačenje po vještacima za građevinarstvo i sudsku medicinu na okolnost mogućnosti uočavanja oštećenja, izbjegavanja nastanka događaja i mogućnosti zadobivanja ozljeda jer je te prijedloge ocijenio nepotrebnima: tužiteljica nije uočila opsežnost oštećenja na inače urednom pločniku i nije, s obzirom na činjenicu da nije bilo znakova koji bi upozoravali na radove, odnosno opasnosti, niti morala primijeniti viši stupanj pažnje od one koju je primijenila šećući pločnikom.

12. Tužiteljica je u svome iskazu navela kako k liječniku nije otišla istoga dana jer je vjerovala da će sve proći i da će u ponedjeljak moći ići na posao, a to je potvrdio i njezin suprug ĆC. Nakon što joj je noga poplavila, javila se liječnici obiteljske medicine koja joj je rekla neka u utorak dođe na RTG. Ovo objašnjava razlog zbog kojega je tužiteljica s odmakom od četiri dana otišla na pregled i po uvjerenju suda ne znači ništa više ni manje od toga: iz medicinske dokumentacije koju je priložila tužiteljica proizlazi da je zadobila ozljedu, a iz izvedenih personalnih dokaza da je pala na ranije opisani način. Da je nešto željela fabricirati, učinila bi to vještije. Tužiteljica očigledno spada u kategoriju ljudi kojima odlazak liječniku nije prvi izbor, što nije rijetkost. Zato je sud povjerovao tužiteljičinim razlozima za vremenski odmak od ozljede do odlaska na pregled. Ovo, uostalom, ne utječe na tužiteljičinu povredu niti stanje.

13. Kako je do pada i ozljeđivanja tužiteljice došlo zbog tuženikovog propusta vezanog uz održavanje nogostupa, on odgovara tužiteljici po čl. 1084. ZOO za štetu koju je pretrpjela (čl. 1100. ZOO).

14. Tuženik je na ročištu 22.10.2024. visinu tužbenog zahtjeva učinio nespornom pa je sud tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 3.384,43 eura sa zateznom kamatom po čl. 29. ZOO od podnošenja zahtjeva (čl. 12. ZOOP, 1103. ZOO).

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154., 155. i 156. ZPP-a. Tužiteljici su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 200,00 eura (tbr 7/1), za sastav podnesaka od 15.6.2023. i 21.11.2024. po 200,00 eura (tbr 8/1), za zastupanje na ročištima 22.5.2024., 22.10.2024. i 4.2.2025. po 200,00 eura (tbr. 9/1), ukupno 1.400,00 eura , što uvećano za pripadajući PDV 25% od 350,00 eura, pristojbe na tužbu od 40,15 eura i presudu od 80,30 eura iznosi 1.870,45 eura.

16. Zatezna kamata na parnični trošak tužiteljici je dosuđena od presuđenja po čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. veljače 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisana ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika