Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp-2222/2023-17

Varaždin, Braće Radića 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Vesni Poljan, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Hane Strnišćak uz sudjelovanje Valentine Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe AGROFOOD d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi CI, branjenih po Maji Tkalčec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o., radi prekršaja iz članka 10. stavak 1. i stavak 2. točka 1. Zakona o informiranju potrošača o hrani („Narodne novine” 56/2013., 14/2014., 26/2016., 32/2019.), povodom podnijetog optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Službe poljoprivredne inspekcije klasa: 320-02/23-15/1260, urbroj: 443-02-04-05-23-8 od 11. kolovoza 2023., nakon završene glavne rasprave 19. veljače 2025. u prisutnosti braniteljice okrivljenika i objavljene presude 21. veljače 2025. bez prisutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine” 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.)

1. okrivljena pravna osoba AGROFOOD d.o.o., OIB: 32852737611, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana i

2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1975. u [adresa], od oca C i majke E, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno kažnjavan

o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e

da bi: "dana 25. srpnja 2023., od strane više poljoprivredne inspektorice Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe poljoprivredne inspekcije, izvršen je inspekcijski nadzor u trgovačkom društvu Agrofood d.o.o. u [adresa], OIB:32852737611, u predmetu kontrole označavanja i sljedivosti mrkve, kojim je utvrđena povreda odredbe članka 7. stavak 1. Uredbe (EU) broj 1169/2011 Europskog Parlametna i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni Uredbe (EZ) broj 1924/2006 i (EZ) broj 1925/2006 Europskog Parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća, Direktive Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) broj 608/2004 koja je preuzeta člankom 1. Zakona o informiranju potrošača o hrani čime su povrijeđene odredbe članka 7. stavka 3. alineja 2. navedenog zakona",

čime bi postupili protivno članku 7. stavku 3. alineji 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani i počinili prekršaj iz članka 10. stavak 1. i 2. alineja 1. istog Zakona.

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona trošak ovog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja opisanog u izreci presude, a koji optužni prijedlog je konačno postavljen 23. srpnja 2024.

2. U dokaznom postupku pročitan je Račun broj 738-01-91 od 5. srpnja 2023. (list 5 spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 25. srpnja 2023. (list 6-8 spisa), Račun broj 699-01-91 od 26. lipnja 2023. (list 9 spisa), Zapisnik o dostavi dokumentacije od 25. srpnja 2023. (list 10 spisa), Zapisnik o naknadno utvrđenim novim činjenicama od 4. kolovoza 2023. (list 11-12 spisa), Izvadak iz sudskog registra za 1. okr. pravnu osobu (list 18-21 spisa) i Potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 19. veljače 2025. (list 53-56 spisa) te su okrivljenici iznijeli svoju obranu pisanim putem.

3. Iznoseći svoju obranu okrivljenici su naveli da su predmetnu mrkvu kupili od trgovačkog društva J I EL TRADE d.o.o. iz Čakovca. U inkriminiranom razdoblju na tržište je počela pristizati mrkva hrvatskih proizvođača, a količine iste nisu bile dovoljne da zadovolje potrebe tržišta pa su okrivljenici istovremeno od navedenog društva kupovali kako domaću tako i uvoznu mrkvu. Sve informacije o kupljenoj robi, pa tako i o njenom podrijetlu okrivljenici su dobivali od svog dobavljača. Dio mrkve koju su okrivljenici kupili od navedenog društva bio je označen zemljom podrijetla: Egipat te je i 1. okrivljena pravna osoba tu mrkvu prilikom prepakiravanja i prodaje svojim klijentima označavala na jednaki način. Međutim, za mrkvu na kojoj nije bilo oznake zemlje podrijetla dobavljač je okrivljenike izvijestio da se radi o robi podrijetlom iz Republike Hrvatske. S obzirom da okrivljenici nisu imali razloga posumnjati u izjave dobavljača, posebno jer je u danom trenutku na tržište već pristizala mrkva iz Republike Hrvatske, 1. okrivljena pravna osoba je istom oznakom podrijetla označila proizvode prepakirane i prodane svojim kupcima. Okrivljenici ističu kako 1. okrivljena pravna osoba svakodnevno prodaje više tona prehrambenih proizvoda pri čemu svoje proizvode označi s više od 10.000 deklaracija dnevno te da isti do sada nikada nisu bili kažnjavani za istovrsni prekršaj jer su svojim kupcima i potrošačima nastojali pružati potpune i istinite informacije. Uz to okrivljenici smatraju kako činjenični opis koji im se stavlja na teret ne predstavlja prekršaj iz članka 7. stavak 3. točke 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani već se eventualno može raditi o prekršaju iz članka 9. stavak 1. alineja 9. istog Zakona koji kao specijalna odredba posebno uređuje pitanje pogrešnog navođenja zemlje ili mjesta podrijetla proizvoda. Predlažu da se stoga oslobode od optužbe, a podredno da im sud izrekne blažu kaznu od propisane s obzirom da postoje naročito olakotne okolnosti, koje su iznijeli u svojoj pisanoj obrani, a koje se neće iznositi u nastavku.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da djelo za koje se okrivljenici optužuju nije prekršaj. Protiv okrivljenika je podnesen optužni prijedlog 11. kolovoza 2023. u kojem su se okrivljenici teretili da su za dio mrkve istog dobavljača i to J I EL TRADE d.o.o Čakovec na službenim dokumentima i deklaracijama pisali zemlju porijekla Hrvatska za jednog kupca odnosno Egipat za drugog kupca pa da su time postupili protivno članku 7. stavku 3. alineje 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani. Ispitujući optužni prijedlog na temelju članka 161. Prekršajnog zakona sud je utvrdio da su u optužnom prijedlogu u činjeničnom opisu prekršaja nedostajale relevantne odredbe Uredbe EU broj 1169/2011, a na koju ukazuje članak 7. stavak 3. točka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani protivno koje su okrivljenici postupili. Naime, članak 7. stavak 1a. Uredbe EU broj 1169/2011 propisuje da informacije o hrani ne smiju biti obmanjujuće, a posebno glede karakteristika hrane, posebno njezine prirode, identiteta, svojstava, sastava, količine, roka trajanja, zemlje ili mjesta podrijetla te načina proizvodnje. Nadalje, članak 7. stavak 3. alineja 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani propisuje da nesukladnosti koje mogu utjecati na sigurnost i zdravlje potrošača i/ili dovoditi potrošače u zabludu i koje zahtijevaju poduzimanje mjera privremene zabrane ili zabrane stavljanja na tržište i/ili povlačenja s tržišta i/ili opoziva od krajnjeg potrošača su da informacije o hrani nisu u skladu s praksom poštenog informiranja, što je protivno članku 7. Uredbe EU broj 1169/2011. Kažnjivi članak 10. stavak 1. Zakona o informiranju potrošača o hrani propisuje da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj pravna osoba ako navedene informacije o hrani nisu u skladu s praksom poštenog informiranja, a prema stavku 2. istog članka istog zakona kaznit će se za isti prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi.

5. Iz navedenih odredbi slijedi da je članak 7. stavak 3. alineja 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani blanketni propis, a to znači da biće djela činjenično dopunjuje drugi propis na koji upućuje članak 7. stavak 3. alineja 2. citiranog zakona. U konkretnom slučaju taj članak upućuje na članak 7. Uredbe EU broj 1169/2011. Uvidom u činjenični opis prvotno podnesenog optužnog prijedloga od 11. kolovoza 2023. vidljivo je da je Uredba EU broj 1169/2011 bila navedena u zakonskom opisu prekršaja, što nije bilo dostatno već je ista morala nužno biti navedena u činjeničnom opisu prekršaja, gdje su opisane radnje okrivljenika kojima bi počinio djelo za koje se optužuje. U nedostatku navedenog djelo za koje se okrivljenici terete po propisu nije prekršaj. Zbog toga je sud dopisom od 18. srpnja 2024. pozvao ovlaštenog tužitelja da ispravi optužni prijedlog na način da u činjeničnom opisu prekršaja dopiše naziv te Uredbe i članak protivno kojeg su postupili okrivljenici. Međutim, optužni prijedlog nije ispravljen u skladu s danom uputom.

6. Sada ispravljenim optužnim prijedlogom okrivljenici se optužuju da su postupili protivno članku 7. stavak 1.a Uredbe EU broj 1169/2011 čime su povrijedili članak 7. stavak 3. alineju 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani i počinili prekršaj iz članka 10. stavak 1. i 2. podstavak 1. istog zakona, ali iz samog sadržaja ispravljenog optužnog prijedloga proizlazi da u istom u potpunosti nedostaje činjenični opis djela koji se okrivljenicima stavlja na teret, a na što i opravdano upire obrana u završnom govoru. U tom smislu optužni prijedlog nije podoban za raspravljanje, a budući da su u ovom postupku već održane dvije glavne rasprave to sukladno relevantnoj sudskoj praksi Visokog prekršajnog suda više nema primjene članka 161. Prekršajnog zakona, već je valjalo na temelju članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljenike osloboditi od optužbe jer djelo za koje se optužuju po propisu nije prekršaj.

7. Isto tako, na temelju članka 179. stavak 3. Prekršajnog zakona sud je u postupku vezan uz činjenični opis prekršaja pa u tom smislu ne može sam izmijeniti optužni prijedlog dodajući odlučne činjenice koje nedostaju jer bi u tom slučaju prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona.

8. Slijedom svega iznijetog, na temelju članka 179. stavak 5. Prekršajnog zakona, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju ocjene ukupnosti dokaznog postupka sud je utvrdio da djelo za koje se okrivljenici optužuju po propisu nije prekršaj te je oba okrivljenika na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe.

9. Odluka o trošku temelji se na članku 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona te je odlučeno da troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Varaždinu 21. veljače 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Valentina Bunić, v.r.

Vesna Poljan, v.r.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica

Hana Strnišćak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana po primitku presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda.

Presudu dostaviti:

- 1.okrivljenoj pravnoj osobi, AGROFOOD d.o.o., [adresa]

- 2. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi, CI, [adresa]

- branitelju, Odvjetničko društvo Petrić i partneri d.o.o., Varaždin, Anina ulica 2

- tužitelju, Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba poljoprivredne inspekcije, Varaždin, Kratka 1