REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-1396/2024-7

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja JN vl. "KABLARIĆ AUTO" Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 197,99 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 176,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 14. siječnja 2024. nastala je šteta na vozilu, marke i model Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 7. veljače 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 241110510123/2. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika ao svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 105/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.124,36 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.926,37 eura. Razliku od 197,99 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 1.926,37 eura po računu, međutim nije platio iznos od 197,99 eura te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 eura/ sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 29. travnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje (temeljem tuženikovog naloga za isplatu) u iznosu od 197,99 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, te osporava osnovu i visinu, tijek zakonskih zateznih kamata i visinu kamatne stope. Ističe kako je u konkretnom slučaju tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u račun/otpremnicu 105/VP/1 od 24 travnja 2024. (list 9 spisa), izvid štete broj: 241110510123/2 (list 10 spisa), dopis ovdje tuženika upućen TN od 24. travnja 2024. (list 11 spisa), detalji o transakciji (list 12 spisa), e-mail korespondencija (list 13 spisa), cjenik tužitelja (list 14 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen između TN i ovdje tužitelja od 29. travnja 2024. (list 15-16 spisa), zajednički dopis ovdje tužitelja i TN upućen ovdje tuženiku predmeta: Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 29. travnja 2024. (list 17 spisa), e-mail korespondencija od 13. svibnja 2024. (list 18 spisa), stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 19-22 spisa), e-mail korespondencija (list 23-24 spisa), dopis ovdje tuženika upućen TN predmeta: Obrazložena ponuda od 24. travnja 2024. (list 70-71 spisa), obračun visine štete - autoodgovornost popravak vozila – kalkulacija/račun (list 72 spisa), računi ostalih servisa (list 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 84-103 spisa).

4. Na ročištu održanom dana 23. siječnja 2025. sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka TN, te prijedlog za provođenjem prometno - tehničkog vještačenja kao i ostalih predloženih a neizvedenih dokaza radi ekonomičnosti postupka a obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje. Također u konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa bi provođenje daljnjih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka i stvaranju dodatnih troškova.

Također prema odredbi čl. 461.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Prema tome sud nije uzeo u obzir niti navode niti činjenice (pa prema tome niti dokaze) koji su izneseni protivno citiranoj odredbi čl. 461.a ZPP-a.

5. Na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 197,99 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

7. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost te visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, kao i visina stope zateznih kamata te tijek istih.

8. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i TN navedeni Ugovor sklopili 29. travnja 2024., te je istim TN, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 197,99 eura, a prema računu popravka za štetu br. 105/VP/1 u ukupnom iznosu od 2.124,36 eura i temeljem izvida štete tuženika

9. Prema tome oštećenik TN ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 , dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO- a obveza dužnika (osiguranika tuženika) se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelja) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

10. Također iz spisu priloženog izvida štete tuženika razvidan je broj: 241110510123/2 koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovor o ustupu, a iz računa tužitelja broj: 105/VP/1, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj izvida štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete TN prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. O navedenom ustupu tuženik kao dužnik je obaviješten u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a (list 17-18 spisa) te je stoga, prema ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

11. Također nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja te odgovornosti budući je iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno utvrđeno kako je osiguranik tuženika TN prijavio tuženiku nastanak štetnog događaj odnosno prometnu nezgodu od 14. siječnja 2024. te je tuženik napravio Izvid štete 7. veljače 2024. Nadalje u Ponudi od 24. travnja 2024. izvijestili su osiguranika tuženika kako su utvrdili postojanje njihove obveze za isplatu po odštetnom zahtjevu te su procijenili visinu štete kao ukupnu osigurninu u iznosu od 1.926,37 eura. Prema tome neosnovano i paušalno tuženik osporava pasivnu legitimaciju i nastanka štetnog događaja te odgovornost kada je u mirnom postupku priznao osnovanost odštetnog zahtjeva te je po istom isplatio iznos od 1.926,37 eura a što između stranaka nije niti sporno. U suštini, prema obrazloženim navodima tuženika, sporna je isključivo visina cijene sata rada sukladno kojoj je tužitelj izvršio popravak vozila osiguranika tuženika.

12. Uvidom u Izvid štete broj: 241110510123/2 utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu TN te su u istom pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za zamjenu i to: vrata stražnja lijeva-kont. ugradnja i brtva za stražnja lijeva vrata te su kao dio za popravak navedena prednja lijeva vrata-prijelaz i bočna lijeva stranica-prijelaz a pod radno vrijeme popravka za limara je navedeno 3,40 sati a za lakirera 6,50 sati.

13. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj: br. 105/VP/1 dana 24. travnja 2024., te je kao valuta plaćanja naveden 9. svibnja 2024. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika TN te da je ukupna cijena popravka 2.124,36 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to autlimarski radovi 3,40 sati a autolakirerski radovi 6,50 sati, a ista količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 40,00 eura što uvećano za PDV iznosi 50,00 eura po satu rada.

Nadalje također iz Cjenika tužitelja proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 40,00 eura +PDV.

14. Naime, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

15. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, te ujedno slijedom navedenog sud nije provodio prometno (financijskog vještačenja) vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera kako je predložio tuženik u svom odgovoru na tužbu jer isto, obzirom na prethodno navedeno, nije relevantno za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari.

16. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 105/VP/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos od 108,48 eura temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

18. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa 105/VP/1 vidljivo da je njegovo dospijeće 9. svibnja 2024. (valuta plaćanja) to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 10. svibnja 2024. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I. Prema tome nije osnovan niti prigovor tuženika na tijek kamata koji je prema ocjeni ovoga suda istaknut paušalno.

19. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako je tužitelj pravilno zatražio stopu zatezne kamate stoga nije osnovan njegov prigovor na istu te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 23. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 156,25 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 eura (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni troška iznosi 176,16 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada kao niti trošak sastava podneska od 30. kolovoza 2024. koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).