Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: P-196/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZADAR, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju TS dipl.iur, protiv tuženika NARODNI LIST d.d., [adresa], OIB: 22841683000, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 13. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju TS i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te nakon javne objave presude 21. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.792,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 172,01 EUR od 6. prosinca 2017.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. siječnja 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. veljače 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. ožujka 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. travnja 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. svibnja 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. lipnja 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. srpnja 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. kolovoza 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. rujna 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. listopada 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. studenog 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. prosinca 2018.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. siječnja 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. veljače 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. ožujka 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. travnja 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. svibnja 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. lipnja 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. srpnja 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. kolovoza 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. rujna 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. listopada 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. studenog 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. prosinca 2019.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. siječnja 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. veljače 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. ožujka 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. travnja 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. svibnja 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. lipnja 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. srpnja 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. kolovoza 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. rujna 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. listopada 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. studenog 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. prosinca 2020.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. siječnja 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. veljače 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. ožujka 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. travnja 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. svibnja 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. lipnja 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. srpnja 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. kolovoza 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. rujna 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. listopada 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. studenog 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. prosinca 2021.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. siječnja 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. veljače 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. ožujka 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. travnja 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. svibnja 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. lipnja 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. srpnja 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. kolovoza 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. rujna 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. listopada 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. studenog 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. prosinca 2022.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. siječnja 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. veljače 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. ožujka 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. travnja 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. svibnja 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. lipnja 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. srpnja 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. kolovoza 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. rujna 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. listopada 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. studenog 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. prosinca 2023.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. siječnja 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. veljače 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. ožujka 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. travnja 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. svibnja 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. lipnja 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. srpnja 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. kolovoza 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. rujna 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. listopada 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. studenog 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. prosinca 2024.,
- na iznos od 172,01 EUR od 6. siječnja 2025.
i to do 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev koji se odnosi na zateznu kamatu koja bi na priznati iznos iz toč. I. ove presude tekla po većoj stopi od dosuđene.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 172,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 127,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 11. studenog 2022. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika u kojoj navodi da je tuženik na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – javna površina u ulici Stjepana Držislava u vlasništvu tužitelja - javno dobro u općoj upotrebi, postavio kiosk za obavljanje poslovne djelatnosti čime koristi tuđu stvar u svoju korist bez potrebnog odobrenja nadležnog tijela tužitelja odnosno bez ugovora o zakupu ili druge pravne osnove. Tužitelj da je 8. veljače 2007. izdao rješenje po Upravnom odjelu za gospodarenje gradskom imovinom, Klasa: 944-01/05-01/06, Ur. broj: 2198/01-3/2-07- 12, kojim se tuženiku odobrava privremeno korištenje javne površine za postavu kioska, neposrednom dodjelom na lokaciji TSR, prodajno mjesto br. 3, površine 9 m², radi obavljanja djelatnosti prodaje novina i cigareta na rok korištenja od 8. veljače 2007. do najkasnije 1. svibnja 2007. te je istim rješenjem određena mjesečna naknada u iznosu od 172,01 EUR (1.296,00 HRK) u korist Proračuna Grada Zadra i to s obvezom plaćanja do 5-og u mjesecu, za svaki mjesec. Budući tuženik nije platio naknadu za korištenje javne površine dva mjeseca uzastopno, Grad Zadar, Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovinom da je donio rješenje Klasa: 944-01/05-01/06, Ur. broj: 2198/01-3/2-07-13 od 28. veljače 2007. kojim se ukida prethodno navedeno rješenje od 8. veljače 2007. i tuženiku nalaže ukloniti kiosk i javnu površinu dovesti u prvobitno stanje. Na prednje rješenje tuženik da se oglušio te nastavio bespravno i bez naknade koristiti predmetni dio javne površine, što sve da je utvrđeno nadzorom Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Zadra od 3. veljače 2021., o čemu je sastavljen i zapisnik. Po izvršenom nadzoru Upravni odjel za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Zadra da je izdao rješenje Klasa: UP/I-363-04/21-01/18, Ur. broj: 2198/01-9/4-21-2 od 4. veljače 2021., kojim se tuženiku nalaže alternativna obveza u roku od 30 dana od dana dostave predmetnog rješenja: 1) "ishoditi odobrenje nadležnog tijela gradske uprave za korištenje" ili 2) "ukloniti kiosk" međutim, tuženik da nije postupio po istom. Budući da tuženik koristi tuđu stvar u svoju korist za obavljanje svoje djelatnosti tužitelj da ima pravo na naknadu u visini plaćanja zakupnine koju bi inače tuženik plaćao za korištenje poslovnog prostora kao zakupoprimac slijedom čega predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], fotografije lica mjesta, presliku rješenja Grada Zadra, Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom Klasa: 944- 01/05-01/06, Ur. broj: 2198/01-3/2-07-12 od 8. veljače 2007., presliku rješenja Grada Zadra, Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom Klasa: 944-01/05-01/06, Ur. broj: 2198/01-3/2-07-12 od 28. veljače 2007., presliku zapisnika o izvršenom nadzoru komunalnog redara Klasa: UP/I-363-04/21-01/18, Ur. broj: 2198/01-9/4-21-1 od 3. veljače 2021. te presliku rješenja Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Klasa: UP/I-363-04/21-01/18, Ur. broj: 2198/01-9/4-21-02 od 4. veljače 2021.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je od tužitelja zatražio knjigovodstvene kartice trgovačkog društva Zadarska tiskara d.d. kojemu tužitelj duguje znatan iznos na ime komunalne i vodne naknade. Kako su trgovačka društva Narodni list d.o.o. i Zadarska tiskara d.d. u poslovanju povezana društva da se napravila kompenzacija na iznos od 10.320,53 EUR (77.760,00 HRK), koja je tužitelju dostavljena e-mailom. Nakon što je kompenzacija prošla službe tužitelja tužitelj da je zbog različitih OIB [osobni identifikacijski broj]a trgovačkih društva odustao od preknjiženja, a kompenzacija da je završila u pravnoj službi i da je u fazi rješavanja. U prilog prednjih navoda tuženik je dostavio Izjavu o višestrukom prijeboju na iznos od 10.320,53 EUR (77.760,00 HRK) od 12. prosinca 2022.
Pojašnjavajući prijedlog kompenzacije u nastavku postupka tuženik navodi da su trgovačka društva Narodni list d.o.o. i Zadarska tiskara d.d. povezana Ugovorima o poslovnoj suradnji prema kojima je Zadarska tiskara d.d. dužna Narodnom listu d.o.o. višestruko veći iznos od iznosa navedenog u predmetnoj kompenzaciji za zatvaranje stečaja Zadarske tiskare d.d. Tuženik da je dužan tužitelju na ime javne površine i da ne osporava tužiteljev iznos potraživanja. Međutim, Grad Zadar da je dužan Zadarskoj tiskari d.d., zbog čega da je i ponuđena kompenzacija, a da je svojevremeno naplaćivao komunalnu i vodnu naknadu Zadarskoj tiskari d.d. za derutne prostore i zapaljene hale u zgradi tiskare, na adresi [adresa], koji se nisu mogli koristiti niti u poslovne niti u stambene svrhe. Zadarska tiskara d.d. da je podnijela tužbu Upravnom sudu u Splitu, a višegodišnji spor da je okončan u korist Zadarske tiskare d.d., pa da je Grad Zadar po presudi Visokog upravnog suda u svom knjigovodstvu proveo presudu i umanjio dugovanja Zadarske tiskare, nakon čega da je u knjigovodstvenim karticama ostala preplata 31. prosinca 2015. u iznosu od 3.454,63 EUR (26.028,92 HRK) za komunalnu naknadu, a za vodnu naknadu iznos od 694,33 EUR (5.231,40 HRK). Zadarska tiskara d.d. da je obračunavala zakonsku kamatu koja je tekla od 1. siječnja 2007. i dostavljala ih, sa pripadajućim računima, u pisarnicu Grada Zadra. Dostava svih računa tj. obračuna da se ovjeravala u pisarnici i niti jedan račun da tuženiku nije vraćen, što znači da ih je tužitelj prihvaćao. Napominje da je prema knjigovodstvenoj kartici Grada Zadra preplata komunalne naknade utvrđena 17. prosinca 2021. čak i veća i iznosi 4.346,44 EUR (32.748,28 HRK). Preplate za komunalnu i vodnu naknadu da iznose 5.040,77 EUR (37.979,68 HRK), a ukupna kamata na preplate komunalne i vodne naknade do 1. prosinca 2022. da iznosi 7.570,92 EUR (57.043,06 HRK), što da je sveukupno 12.611,68 EUR (95.022,74 HRK). Stoga, tužitelj da ima priliku predmetnom kompenzacijom podmiriti dugovanje prema društvu Zadarska tiskara d.d., a tuženik svoje dugovanje za javnu površinu u iznosu od 10.320,53 EUR (77.760,00 HRK). U prilog prednjih navoda dostavlja i obračune kamata te karticu kupaca.
3. Tužitelj u nastavku postupka navodi da je tuženik na ovaj način priznao tužbeni zahtjev te da se ne protivi prijedlogu tuženika da nagodba bude način rješenja spora među strankama međutim, ističe kako tuženik nije potkrijepio iznos predložene kompenzacije na 10.320,53 EUR (77.760,00 HRK) već da navodi druge iznose na 12.611,68 EUR (95.022,74 HRK) kao i 11.719,34 EUR (88.299,38 HRK), sve neosnovano. Osporava dostavljene tuženikove obračune navodnih kamata koji datiraju od 2016. pa do kraja 2022. navodeći da tuženik za njih nema nikakvu zakonsku ni činjeničnu osnovu pa stoga da isti ne predstavljaju iznose koji bi se mogli uzeti u obzir kod moguće kompenzacije između stranaka po nijednoj zakonskoj pretpostavci prijeboja sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
U odnosu na preplaćene iznose koje Zadarska tiskara d.d. ima u knjigovodstvenoj evidenciji kod Grada Zadra za komunalnu naknadu u iznosu od 4.346,44 EUR (32.748,28 HRK) i za naknadu za uređenje voda u iznosu od 694,33 EUR (5.231,40 HRK), tužitelj da iste prihvaća kao predmet kompenzacije, budući bi u odnosu na navedene iznose bile ispunjene zakonske pretpostavke valjanog prijeboja. Tužitelj stoga da se ne protivi prijedlogu tuženika istaknutom radi prijeboja ali samo u iznosu od 5.040,77 EUR (37.979,68 HRK) budući u preostalom dijelu nisu ispunjene zakonske pretpostavke prijeboja.
4. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet tužbenog zahtjeva, nakon uređenja, jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.792,86 EUR sa osnove uporabe tuđe stvari u svoju korist. Ovdje valja naglasiti da je prvotno utuženi iznos tijekom postupka uređen na način da je tužitelj sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj utužene iznose u kunama preračunao u Eure, s tim da je nastala razlika posljedica omaške pri preračunavanju, kao i specificirao tužbeni zahtjev u odnosu na iznose koji su dospjeli nakon utuženja, a koji su obuhvaćeni prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom.
7. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
8. Među strankama nije sporno da je tuženik postavio kiosk za obavljanje poslovne djelatnosti na javnoj površini u ulici Stjepana Držislava na javnom dobru u općoj upotrebi, a bez valjane pravne osnove. Nije sporna ni visina postavljenog tužbenog zahtjeva.
9. Iako je tužitelj u svojoj tužbi isticao kako potražuje utuženi iznos temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO), koje uređuju institut stjecanje bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115.) ovaj sud je stava kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) prema kojoj odredbi nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, budući nema dvojbe da je javna površina na koju je tuženik postavio kiosk na lokaciji TSR u nepromijenjenom obliku, a da je tuženik nepošten posjednik od 28. veljače 2007. kada mu je rješenjem tužitelja ukinuto rješenje tužitelja od 8. veljače 2007., kojim mu je odobreno privremeno korištenje predmetne javne površine. Stoga je tuženik upravo temeljem ove odredbe dužan tužitelju naknaditi korist od uporabe tuđe stvari i to u visini mjesečne naknade koju bi tuženik plaćao za korištenje javne površine.
10. Nadalje, ističe se kako tuženik tijekom postupka, osim što je priznao tužbeni zahtjev, po ocjeni suda nije istaknuo niti jedan prigovor pa tako ni prigovor plaćanja, prijeboja kao ni prigovor radi prijeboja, a niti je određeno postavio neki zahtjev o kojem bi sud trebao odlučiti. Naime, tuženik je u spis dostavio Izjavu o višestrukom prijeboju od 12. prosinca 2022. (stranica 20 spisa) koju je, nakon utuženja, dostavio tuženiku na potpis, što je ovaj odbio.
Višestruku kompenzaciju treba razlikovati od dvostrane kompenzacije. Za razliku od prijeboja u smislu čl. 195. ZOO-a između jednog dužnika i jednog vjerovnika koji može nastati jednostranom izjavom volje (pod uvjetom da su u pitanju međusobno dospjele tražbine koje glase na novac ili druge zamjenjive stvari između dva sudionika), višestruka ili multilateralna kompenzacija predstavlja ugovor između više sudionika od kojih svaki duguje sljedećem subjektu u tom lancu, a lanac se zatvara tako da posljednji duguje prvom. Za valjanost prestanka svih potraživanja svaka od stranaka mora dati suglasnost (zaključiti ugovor) i provesti ga u svojim poslovnim knjigama. Bez suglasnosti svih sudionika, prijeboja nema. Međutim, u konkretnom slučaju Izjava od 12. prosinca 2022. nije ovjerena niti potpisana od svih sudionika prijeboja, što znači da nisu ispunjene pretpostavke potrebne za višestruki prijeboj već da se radi o prijedlogu tuženika na koji tužitelj nije pristao.
11. Stoga ocjenjujući sadržaj i značaj priložene isprave (Izjave od 12. prosinca 2022.) i dovodeći je u svezu sa držanjem tuženika tijekom postupka kao i utvrđenjima pod točkom 10. za zaključiti je da kraj takvog stanja stvari u ovom postupku nema mjesta raspravljanju bilo o tuženikovom potraživanju bilo o potraživanju društva Zadarska tiskara d.d. prema ovdje tužitelju.
12. S obzirom da je tuženik dužan tužitelju naknaditi korist od uporabe tuđe stvari, a da visina među strankama nije sporna naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 14.792,86 EUR sa zateznom kamatom u visini sukladno odredbi čl. 29. ZOO- a, međutim po stopi koja vrijedi za ostale odnose dok je za razliku zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) pa je tužitelju obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 74,83 EUR i presudu u iznosu od 97,19 EUR (polovica od 194,38 EUR) što ukupno iznosi 172,02 EUR dok je za razliku zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (127,98 EUR). Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženiku platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a, po nižoj stopi, kako je to tužitelj i zatražio.
U Zadru 21. veljače 2025.
Sudska savjetnica
Sutkinja
Iva Begonja Vuković
Katarina Zdunić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Rok za žalbu je 15 dana.
Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku,
- u spis.
