Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Pn-4/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

BEZ ODRŽAVANJA RASPRAVE

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Ulica Eve Lovše 7, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb zastupan po punomoćnicima mr. sc. Dušanki Kuharić i Dejanu Kuhariću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Ludbreg, radi naknade štete, 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti zatezne kamate na iznos glavnice od 6.395,00 eura, tekuće od 02. kolovoza 2024. godine do 12. veljače 2025. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 6.395,00 eura.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni panični trošak u iznosu 360,40 eura sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 21. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik osobnog vozila marke VOLKSWAGEN TIGUAR, vrsta M1, registarske oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2019., s rokom važenja prometne dozvole do 22.10.2024.

Nadalje navodi da je dana 31. srpnja 2024. godine u 12,35 sati u mjestu [adresa], u [adresa], došlo do prometne nesreće s ozlijeđenim osobama na način da je ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljao osobnim vozilom registarske oznake i broja [registarska oznaka], a kretao se iz smjera [adresa] u smjeru ŽC3219. Dolaskom kod navedenog kućnog broja 46, u blagom lijevom preglednom zavoju nije držao svoje vozilo bliže desnom rubu kolnika kojom prilikom je svojom prednjom lijevom stranom vozila udario u prednju lijevu stranu vozila registarske oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo tužitelja, kojim se je iz suprotnog smjera, propisano desnom stranom kolnika, kretala JI.

Izvid štete napravljen je od strane tuženika te se dostavlja dokument Šteta broj AO- 1440/24. Tuženik je priznao štetu te naznačio kako će tužitelju platiti nesporni dio od 6.395,00 eura, pa je tužitelj krenuo u naplatu preostalog djela za koji smatra da mu tuženik ne priznaje.

Obrativši se tuženiku za naknadu štete, tuženik je svojim dopisom od dana 05. rujna 2024. godine, broj AO-1440/24 obrazložio da je ukupna vrijednost vozila 24.000,00 eura, da vrijednost spašenih dijelova iznosi 11.210,00 eura, a da je stvarna vrijednost 12.790,00 eura.

Stoga je tuženik samoinicijativno odredio da postoji suodgovornost vozačice JI za nastalu štetu u iznosu od 50%, pa su isti bili spremni nadoknaditi štetu u iznosu od 6.395,00 eura.

Kako je tuženik priznao štetu te naznačio kako će tužitelju platiti nesporni dio od 6.395,00 eura, pa je tužitelj krenuo u naplatu preostalog djela za koji smatra da mu tuženik ne priznaje.

Međutim, tuženik neosnovano odbija isplatiti sada i nesporni dio od 6.395,00 eura, a koji se potražuje ovom tužbom sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 02.08.2024.

Slijedom svega narečenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Na temelju članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku) sud je tuženiku dostavio primjerak tužbe i pozvao ga da podnese pisani odgovor na tužbu.

3. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik navodi kako su tužba i postavljeni tužbeni zahtjev neosnovani, te predlaže da sud tužitelja s istima odbije, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, kao i činjenicu da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je sudjelovalo u štetnom događaju, te kojim je upravljao ŠI na dan nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, a po polici obveznog automobilskog osiguranja broj: 471038982.

Tuženik je u mirnom postupku, u okviru svoje odgovornosti, sve sukladno svojim obvezama koje proizlaze iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( Narodne novine broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., nastavno ZOOUP ) i Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/15., 29/18., 162/21., 114/2022., 156/22. nastavno ZOO ) priznao pravo na isplatu iznosa od 6.395,00 eura, te je u više navrata tražio od tužitelja broj računa na koji mu može isplatiti nesporni iznos štete.

Međutim, tužitelj nikada nije tuženiku dostavio zatražene podatke, a tuženik je po primitku tužbe u ovome parničnom predmetu, platio tuženiku iznos od 6.395,00 eura na žiro račun punomoćnika tužitelja, odvjetnika Hrvoja Bićanića. Tužitelj u mirnom postupku, nije imao punomoćnika – odvjetnika, pa tuženik u mirnom postupku nije mogao platiti tužitelju nesporni iznos štete, jer tužitelj nije dostavljao zatražene podatke, a nije imao ni punomoćnika – odvjetnika u mirnom postupku, kako je to već ranije istaknuto.

Da je tuženik doista od tuženika zatražio dostavu podatka sa brojem njegovoga računa za isplatu nespornog iznosa štete, proizlazi iz obrazložena ponude tuženika od 05. rujna 2024., a koju je ponudu sam tužitelj dostavio kao prilog same tužbe u ovome parničnom predmetu, a što znači da je istu i primio. Jedini razlog zašto tuženik nije ranije platio tuženiku ovdje utuženi nesporni iznos naknade štete, je taj što tužitelj nije želio tuženiku dostaviti podatke sa brojem računa na koji mu tuženik može isplatiti nesporni iznos štete.

Sukladno navedenome, tuženik nema pravo na zatezne kamate, a s obzirom da je radnjom, odnosno ne postupanjem tužitelja došlo do neplaćanja nespornog iznosa, jer tuženik nije raspolagao brojem računa tužitelja, a isti je zatražio od tužitelja. Nadalje, između istih stranka, pred istim sudom, pred istim sucem, sa istim punomoćnicima – odvjetnicima, vodi se po istom štetnom događaju još jedan predmet, pod poslovnim brojem Pn-2/2025 te tuženik sukladno načelu ekonomičnosti, predlaže da se ovaj parnični predmet spoji na ranije pokrenuti parnični predmet koji se vodi pod poslovnim brojem: Pn-2/2025.

U svakom slučaju, tužitelj nema pravo na zatraženi trošak u ovome parničnom predmetu, jer tuženik nije ranije platio tuženiku ovdje utuženi nesporni iznos naknade štete, iz razloga što tužitelj nije želio tuženiku dostaviti podatke sa brojem računa na koji mu tuženik može isplatiti nesporni iznos štete.

Slijedom navedenoga, tuženik smatra kako su tužba i postavljeni tužbeni zahtjev neosnovani, te predlaže da sud tužitelja s istima odbije, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

4. Odredbom članka 332a stavak 2. Zakona o parničnom postupku propisano je: ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članak 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.

5. Ova presuda donesena je izvan ročišta jer je sud uvidom u odgovor na tužbu ocijenio da je tuženik priznao odlučne činjenice.

6. Uvidom u dokaz o uplati utuženog iznosa glavnice 6.395,00 eura od strane tuženika tužitelju razvidno je da je transakcija izvršena 13.2.2025. (list 25 spisa).

7. Nadalje, uvidom u materijalne dokaze u spisu sud cijeni da ne postoje druge smetnje za donošenje presude bez održavanja rasprave.

8. Člankom 12. stavkom 5. i 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je:

(5) Odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva.

(6) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9. Nesporno je među strankama da je zahtjev podnesen 2.8.2024., a da je isplata iznosa od 6.395,00 eura izvršena 13.2.2025.

10. Stoga, primjenom članka 12. stavak 5. i 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelj ima pravo na zatezne kamate od podnošenja zahtjeva 2.8.2024. do 12.2.2025., stopa zatezne kamate određena je primjenom članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

11. Budući je glavnicu u iznosu 6.395,00 eura tuženik platio tužitelju nakon podnošenja ove tužbe sud nije naložio isplatu glavnice već je taj dio tužbenog zahtjeva odbio kao pod točkom II. izreke presude.

12. Međutim, odlučnim sud smatra da je tužba podnesena 11.1.2025., a glavnicu je tuženik platio tužitelju 13.2.2025. Stoga je tužitelju priznat kao osnovan i nužan trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 eura + PDV od 25% u iznosu 50,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu 55,20 eura i sudska pristojba na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 55,20 eura, što sveukupno iznosi 360,40 eura.

13. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

14. S obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci.

U Ogulinu 21. veljače 2025.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.

Dostaviti:

1. Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu

2. Dejan Kuharić, odvjetnik u ZOU mr. sc. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Ludbreg