Pn-41/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, kojeg zastupa punomoćnica ŽJ, djelatnica tužitelja, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, koju zastupa punomoćnica TJ, djelatnica tuženice, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŽJ i punomoćnice tuženice TJ, **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb OIB: 26187994862 platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb OIB: 84397956623 iznos od 8.594,01 € zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe – pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., kao i naknaditi prouzročene parnične troškove a sve to u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj je 23. veljače 2024. Općinskom sudu u Osijeku podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja GJ zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 29. lipnja 2009. Po toj osnovi tužitelj je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku broj spisa 265714 od 5. listopada 2012. počevši od 23. travnja 2012. Prometnu nesreću prouzročila je LJ i to upravljajući osobnim automobilom marke Ford Escort registarske oznake [registarska oznaka] županijskom cestom između Čamagajevaca i Črnkovca. U prometnoj nesreći osiguranik tužitelja sudjelovao je kao putnik u osobnom automobilu te je tom prilikom zadobio teške tjelesne povrede. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine u punom iznosu za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2023. u iznosu 8.594,01 EUR. Navodi kako je na temelju članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013., 33/2015., 68/2015., 120/2016., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022. i 156/2023. - dalje u tekstu: ZOMO) tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu u gore navedenom iznosu. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak prometne nezgode te djelomičnu odgovornost osiguranika tuženika u omjeru 25%. Nije sporno da je osiguranik tužitelja GJ u prometnoj nesreći od 29. lipnja 2009. zadobio teške tjelesne ozljede, zbog čega mu je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu. Međutim, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti s obzirom da se u konkretnom slučaju mora primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP), a ne kako to tvrdi tužitelj ZOMO. Napominje kako je izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Šteta koju tužitelj potražuje je uzrokovana po tuženikovu osiguraniku, a sve to na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu. Navedeno regulira samo jedan propis u Republici Hrvatskoj, a to je ZOOP, odnosno članak 27. istog zakona. Kako sukladno svemu rečenom i sudskoj praksi proizlazi da je za predmetnu tematiku mjerodavan ZOOP, a s obzirom da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu postavljenog zahtjeva u smislu članka 27. ZOOP-a to tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, KLASA: UP/I-141-02/12- 01/03434396001, URBROJ: 341-12-05/3-12-025799 od 5. listopada 2012. (list spisa 3-6), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 23. travnja 2012. (list spisa 7-9), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Stručno povjerenstvo za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 29. kolovoza 2012. (list spisa 10), Zapisnik o očevidu Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac, broj: 511-07-26/5-P-1-31/09 od 29. lipnja 2009. (list spisa 11-14), karticu glavne knjige po računovodstvenom flekspolju (proknjižena stanja i prometi) od datuma knjiženja 1. siječnja 2010. do 31. ožujka 2021., datum izvještaja 16. ožujka 2021 (list spisa 15) i specifikaciju isplaćenih sredstava za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2023. (list spisa 21).
3.1. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine po osnovi povrede izvan rada.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Među strankama nije sporno da se 29. lipnja 2009. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, odnosno nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Također, nije sporno niti da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: UP/I-141-02/12- 01/03434396001, URBROJ: 341-12-05/3-12-025799 od 5. listopada 2012. osiguraniku tužitelja GJ priznato pravo na invalidsku mirovinu po osnovi povrede izvan rada te nije sporan doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru 25%.
7. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno treba li se u konkretnom slučaju primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu te posljedično osnova i visina nastale štete.
8. U predmetnom postupku ključno, sporno pitanje je pitanje primjene materijalnog prava. Sud je stava kako su na pitanje povrata isplaćenih iznosa na ime mirovine mjerodavne odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Sukladno navedenom, u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe ZOOP-a. Takvo uporište sud je i potvrdio čitajući veći broj odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to primjerice Rev-x- 338/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 122/2022 od 24. siječnja 2023., Rev 1246/2022 od 13. prosinca 2022.
9. Člankom 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. i 3. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U stavku 4. navedeno je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
10. U predmetnom slučaju, a uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, KLASA: UP/I-141-02/12- 01/03434396001, URBROJ: 341-12-05/3-12-025799 od 5. listopada 2012. utvrđeno je da je osiguraniku GJ zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad slijedom čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovniu počevši od 23. travnja 2012. Sukladno navedenom, a uz primjenu članka 27. ZOOP- a jasno je da s obzirom na činjenicu da je GJ priznata invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada u konkretnom slučaju nema štete kao jedne od nužnih pretpostavki odgovornosti za štetu. Također, sud je stava kako tuženik, a na temelju Ugovora o obveznom osiguranja od automobilske odgovornosti, može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza sukladno ZOOP-u. Navedenim zakonom reguliran je opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.
11. Zaključno, sud napominje kako tužitelj na okolnost visine štete u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a nije predložio izvođenje niti jednog dokaza. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu-nastanak i visinu štetu koja bi bila obračunata primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a, odnosno za navedeno nije predložio adekvatne dokaze poput financijskog vještačenja. Sukladno članku 219. svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze za utvrđenje tih činjenica što se svakako odnosi i na visinu tužbenog zahtjeva, a sukladno članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Slijedom svega navedenog, a na temelju stava o primjeni članka 27. stavka 3. ZOOP-a i s obzirom na činjenicu da je osiguraniku tužitelja GJ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uslijed ozljede izvan rada, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio u cijelosti neosnovanim.
12. Kako stranke u ovom postupku nisu zatražile parnični trošak, sud o istome nije odlučivao.
13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 21. veljače 2025.
SUTKINJA
Dubravka Čapelj
u. z. Davor Liščić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.
DOSTAVITI:
1. Tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje
2. Tuženici Croatia osiguranje d.d.
