REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-972/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja ICC CONCEPT d.o.o., Cerovlje, Cerovlje 64, OIB: 87010733430, kojeg zastupa Niša Stančić - Rokotov, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stančić – Rokotov i partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 17, protiv tuženika AUTO BENUSSI d.o.o., Pula, Industrijska ulica 2D, OIB: 96262119913, kojeg zastupa Linda Kocijančić, odvjetnica u Zagrebu, Medvedgradska 43, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21.387,16 EUR s zateznim kamatama od 2. svibnja 2023. do isplate, i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.526,97 EUR s zateznim kamatama od 2. svibnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.281,69 EUR, s zateznim kamatama od 2. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.022,63 EUR s zateznim kamatama od 21. veljače 2025. do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, ako neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 25.834,00 EUR s zateznim kamatama od 2. svibnja 2023. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj kupio motorno vozilo Range Rover Evoque HSE TD 4, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], proizvedeno 2017. i prvi puta registrirano u [adresa] 11. svibnja 2018. Tužitelj da je za održavanje tog vozila odabrao tuženika, kao ovlašteni servis za vozila Range Rover. U rujnu 2021. da je predmetno vozilo stalo u prometu, da je na poziv tužitelja vozilo otpremljeno iz Cerovlja u Zagreb, gdje je tuženik dijagnosticirao kvar i naplatio tužitelju popravak po cijeni u iznosu od 31.365,84 kn/4.190,57 EUR. Tužitelj da je preuzeo vozilo 9. rujna 2021. i istog dana, tijekom vožnje iz Zagreba za Cerovlje, nakon što je prešlo tek 100 km, vozilo da je ponovno stalo (na autocesti Zagreb – Rijeka). Nakon toga je tuženik ponovno preuzeo vozilo radi dijagnostike kvara i popravka te da je tužitelju telefonski rečeno kako je tuženik odgovoran za taj kvar, slijedom čega da mu prepravak neće biti naplaćen. Međutim, kasnije da je tuženik otklonio svoju odgovornost, jer da je pronašao novi uzrok kvara, iz kojeg da proizlazi da je potrebno zamijeniti cijeli motor vozila. Tužitelj je tvrdi privatno angažirao vještaka Zvonka Ivašića radi utvrđenja uzroka nastale štete, a iz njegovog nalaza da proizlazi da je tuženik prilikom prvog popravka vozila, 9. rujna 2021., kada je vršio zamjenu turbine motora, trebao provjeriti pritisak ulja u sistemu podmazivanja motora, u kojem slučaju bi utvrdio da je do oštećenja turbine došlo zbog izostanka podmazivanja uljem, a nakon toga da bi bilo normalno provjeriti stanje ležajeva koljenaste osovine, koji su vjerojatno već tada bili oštećeni pa je bilo potrebno iste zamijeniti, a da je tako postupljeno, da vozilo ne bi ponovno stalo na cesti niti bi bilo potrebno mijenjati cijeli motor. Ovako, s obzirom da tuženik nije prilikom promjene turbine provjerio pritisak ulja u sistemu podmazivanja motora, to da nije pregledao niti stanje ležajeva koljenaste osovine, već je vozilo pustio na cestu, a isto je ponovno stalo samo 136 km nakon izmjene turbine, zbog blokiranja motora uslijed teškog oštećenja ležajeva koljenastog vratila. Tužitelj tvrdi da je uredno održavao predmetno vozilo te da su nastali kvarovi posljedica tehničkih nedostataka u samom motoru vozila za koje da on nije znao niti je mogao znati. Isto da je potvrdio i vještak Zvonko Ivašić. Zbog postupanja tuženika protivno pravilima struke da mu je nastala imovinska šteta, jer da je vrijednost predmetnog vozila umanjena za cijenu popravka u iznosu od 30.385,29 EUR/228.938,00 kn i uslijed umanjenja vrijednosti popravljenog vozila za 5.308,91 EUR/40.000,00 kn. Podredno, ako je vozilo nepopravljivo, da mu je na ime totalne štete potrebno nadoknaditi vrijednost vozila u vrijeme štetne radnje u iznosu od 35.694,20 EUR. Pored toga, da je kroz 579 dana tijekom kojih nije mogao koristiti predmetno vozilo, jer je isto u nevoznom stanju (potrebna je zamjena cijelog motora s turbinom) i isto je parkirano na vanjskom parkiralištu tuženika, morao koristiti tuđa vozila i za to da je morao plaćati razne naknade, a kako se iznos tih naknada ne može utvrditi ili bi se mogao utvrditi samo s nerazmjernim poteškoćama, to traži da mu sud naknadu štete po toj osnovi dosudi po slobodnoj ocjeni, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, u iznosu od 11.526,97 EUR (19,91 EUR/150,00 kn po danu), s obzirom da naknada za iznajmljivanje ovakvog tipa vozila u mjestu registracije iznosi 50 EUR po danu pa je sigurno da je po toj osnovi trpio štetu barem u iznosu od 19,91 EUR po danu korištenja tuđih vozila. Stoga da od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 47.221,16 EUR/355.787,90 kn s zateznim kamatama od 2. svibnja 2023. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne prihvaća utvrđenja iz nalaza vještaka kojeg je tužitelj privatno naručio. Osim toga da on sigurno nije odgovoran za nastali kvar na motoru u vozilu tužitelja pa da posljedično ne može odgovarati niti za štetu koju tužitelj zbog toga trpi. Nadalje, da proizvođač vozila Range Rover ne nalaže da se prilikom zamjene turbine motora provjeravaju ležajevi koljenastog vratila, niti bilo koji drugi dijelovi. Pored toga, sve da je tuženik prilikom zamjene turbine provjerio stanje tih ležajeva, da bi tužitelju mogao samo ponuditi zamjenu motora, koju da mu je u konačnici i ponudio. Ovo stoga, što se ovaj tip motora ne može naručiti parcijalno u dijelovima, niti se mogu parcijalno popravljati njegovi dijelovi, već se isti isporučuje kao cjelina. Tuženik tvrdi da tužitelj nije redovno održavao predmetno vozilo u ovlaštenom servisu, konkretno da je izostao servis na prijeđenih 70.298 km (u listopadu 2020.) te da je u vozilo točeno neadekvatno ulje od strane neovlaštenog servisa. Dakle, da je tuženik izvršio sve radove sukladno uputama proizvođača vozila i prema pravilima struke, da on nije niti proizvođač niti prodavatelj predmetnog vozila pa da ne može biti odgovoran za nastali kvar na vozilu. Zaključno, navodi da je tužitelj svojom voljom ostavio predmetno vozilo na vanjskom parkiralištu kod tuženika, bez volje tuženika, slijedom čega da se oštećenje vozila koje je rezultat utjecaja vremenskih prilika ne može staviti tuženiku na odgovornost. Osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, po osnovi i visini.

3. Tužitelj navodi da predmetno vozilo nije u voznom stanju od 2021. te da se zbog tog razloga nalazi kod tuženika, a ne zbog volje tužitelja da vozilo tamo ostavi.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun za kupnju vozila izdan od strane Auto Marketing d.o.o. (list 9. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 10. – 17. i 38. – 43. spisa), ispis SMS poruka (list 18. spisa), nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića, dipl. ing. prometa od 12. studenog 2021. s prilozima (list 19. – 37. spisa), dopis tuženika upućen tužitelju (list 44. – 45. spisa), pisano očitovanje vještaka Ivašića od 20. siječnja 2021. (list 46. – 49. spisa), nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića od 15. studenog 2022. (list 50. – 56. spisa) te je izveden dokaz prometno – strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, dipl. ing. strojarstva (list 87. – 93. spisa – pisani nalaz i mišljenje i list 138. – 139. spisa – usmeni iskaz vještaka).

5. Napominje se da je prilikom ocjene dokaza sud cijenio nalaze i mišljenja vještaka Ivašića kao privatne isprave, a ne kao nalaze izrađene od strane vještaka imenovanog od strane suda.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora jest naknada imovinske štete navodno nastale tužitelju propustom tuženika da pregleda vozilo tužitelja prema pravilima struke i uoči oštećenje manjeg dijela motora ugrađenog u tužiteljevom vozilu Range Rover (ležajeva koljenaste osovine), što je dovelo do puštanja vozila u promet i potpune propasti motora, od kada je to vozilo u nevoznom stanju.

8. Imovinska šteta sastoji se u troškovima popravka motora vozila ili, ako su isti veći od vrijednosti vozila, u naknadi za to vozilo te u trošku najma drugog vozila kroz razdoblje od 579 dana.

9. Među strankama je nesporno da je tužitelj vlasnik vozila Range Rover, a da je tuženik ovlašteni serviser za vozila te marke. Također, nesporno je da tužitelj predmetno vozilo u nekoliko navrata popravljao u radionici tuženika i to 20. srpnja 2021., nakon prevaljenih 98.471 km (5 mjeseci nakon prethodnog servisa), kada je, između ostalog, zamijenjen lanac razvodnog sustava motora, promijenjeno je ulje i filter ulja u motoru, zatim 4. rujna 2021., nakon što je vozilo, nakon prevaljenih daljnjih 2.253 km nakon izlaska iz radionice tuženika, stalo na cesti, kada je, između ostalog, zamijenjena turbina te je promijenjeno ulje i filter ulja u motoru te, naposljetku, 28. rujna 2021., nakon što je vozilo, nakon prevaljenih daljnjih 136 km nakon izlaska iz radionice tuženika, ponovno stalo na cesti, kada je tuženik izjavio tužitelju da popravak uključuje zamjenu cijelog motora vozila.

10. Nesporno je i da je Zvonko Ivašić prilikom pregleda predmetnog vozila Range Rover na otvorenom parkiralištu tuženika, utvrdio, rastavljanjem motora, da su glavni i leteći klizni ležajevi koljenaste osovine oštećeni. Zvonko Ivašić je ta oštećenja jasno dokumentirao fotografijama koje su sastavni dio njegova nalaza i mišljenja od 12. studenog 2021. Dakle, postojanje samih oštećenja ležajeva koljenaste osovine nije među strankama sporno.

11. Sporna je pravilnost zaključka kojeg je Zvonko Ivašić donio temeljem tih (i ostalih) utvrđenja, koja prihvaća i tužitelj te na kojima temelji tužbeni zahtjev, a koja se svode na to da je već činjenica da je do istegnuća razvodnog lanca motora došlo na 98.471 km, iako je njegov vijek trajanja preko 200.000 km, trebala tuženiku ukazivati na to da su postojali problemi s podmazivanjem lanca, a da tuženik uopće nije utvrđivao što je uzrok istegnuća razvodnog lanca, već je isti samo zamijenio. Nadalje, da do otkazivanja rada turbine motora na 100.724 km ne dolazi zbog načina upotrebe vozila, već u većini slučajeva zbog neadekvatnog podmazivanja turbine, a s obzirom da je ulje u motoru bilo redovito mijenjano, to da je očito uzrok kvara turbine bila neka neispravnost u samom motoru vozila, a da je radi utvrđenja uzroka tog kvara bilo potrebno ispitati pritisak uljne pumpe motora, kao i mogućnost dovoljnog dotoka ulja za podmazivanje u turbinu, što da nije učinjeno. Nadalje, da otkazivanje rada turbine u pravilu ima za posljedicu pad pritiska u sistemu za podmazivanje motora pa ako kvar turbine nastane pri većoj brzini kretanja vozila, tada nije moguće odmah zaustaviti vozilo, a u tom vremenskom razmaku do zaustavljanja vozila da može doći do oštećenja dijelova motora koji su osjetljivi na podmazivanje, a to da su prvenstveno klizni ležajevi koljenastog vratila. U konkretnom slučaju da je došlo do blokiranja rada motora uslijed teškog oštećenja letećih i glavnih ležajeva koljenastog vratila, pri čemu je došlo i do okretanja ležaja, zbog izostanka podmazivanja, na samo 136 km nakon zamjene turbine u radionici tuženika, što da ukazuje da su ležajevi koljenaste osovine morali biti oštećeni kao posljedica otkazivanja turbine motora, a vjerojatno i prije toga. Stoga da su djelatnici tuženika provjerili stanje ležajeva koljenaste osovine prilikom izmjene turbine i oštećene ležajeve zamijenili novima, da do blokiranja motora ne bi došlo.

12. Dakle, sporno je da li je tuženik prema pravilima struke prilikom promjene turbine motora tužiteljevog vozila bio dužan provjeriti stanje kliznih ležajeva koljenastog vratila, može li se danas nedvojbeno zaključiti da su ti klizni ležajevi već tada bili oštećeni, je li do naknadne blokade motora vozila tužitelja došlo uslijed teškog oštećenja tih ležajeva (izostanak podmazivanja) te je li to bio uzrok potpune propasti motora (s potrebnom njegove zamjene) kao i da li je popravak tih oštećenja rentabilan, ako jest koliko iznose troškovi popravka pri čemu je potrebno razlučiti troškove zamjene motora od troškova dovođenja u prvobitno stanje uslijed proteka vremena i utjecaja vremenskih prilika na vozilo, a ako popravak nije rentabilan, koliko iznosi totalna šteta.

13. Stranke su u konkretnom slučaju sklopile ugovor o djelu, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

14. Naime, ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

15. Tužitelj je od tuženika naručio popravak predmetnog vozila po cijenama tuženika, a tuženik je taj posao prihvatio. Ovdje se misli, prije svega, na popravak vozila nakon što je isto stalo na cesti svega četrdesetak dana nakon što je tuženik na istom zamijenio razvodni lanac (značajno prije isteka njegova redovnog roka trajanja), za koji popravak je tuženik tvrdio da je izvršen ugradnjom nove turbine.

16. Dakle, popravak podrazumijeva utvrđenje uzroka kvara, njegovo otklanjanje te sanaciju oštećenih dijelova.

17. Izvođač je dužan izvršiti popravak (djelo) kako je ugovoreno i po pravilima struke (čl. 597. st. 1. ZOO-a).

18. Ako je izvršeno djelo imalo nedostataka, naručitelj je dužan o istima pravovremeno obavijestiti izvođača, u protivnom gubi pravo da se poziva na te nedostatke, točnije, na prava koja mu po osnovi nedostataka pripadaju, među kojima je svakako i pravo na naknadu štete, izuzev ako se nedostatak odnosi na činjenice koje su izvođaču bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju, u kojem slučaju se izvođač ne može pozivati na propisane prekluzivne rokove za obavještavanje o nedostacima (čl. 604. – 611. ZOO-a).

19. Konkretno, ako je nedostatak posljedica postupanja protivno izričitim odredbama ugovora ili pravilima struke, tada se smatra da izvođaču činjenice za koje se veže nedostatak nisu mogle ostati nepoznate pa se u tom slučaju neće moći pozivati na prekluzivne rokove propisane za obavještavanje o nedostacima.

20. U ovom predmetu se sadržajno tvrdi da se je radilo o skrivenim nedostacima koji se nisu mogli utvrditi uobičajenim pregledom djela, budući da se oštećenja ležajeva koljenaste osovine, kao niti bilo koji drugi eventualni nedostatak u podmazivanju dijelova motora ne mogu utvrditi pregledom vozila, s obzirom da se radi o oštećenjima unutarnjih dijelova vozila, već su ti nedostaci utvrđeni u trenutku kada je vozilo stalo na cesti, mada niti tada nije bilo jasno što je uzrok tomu, već je uzrok tek naknadno utvrđen u radionici tuženika.

21. Stoga je time što je tužitelj odmah nakon što je vozilo stalo na cesti pozvao tuženika da isto otpremi u svoju radionicu radi utvrđenja uzroka i popravka, tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o navodnim skrivenim nedostacima (čl. 605. ZOO- a).

22. Ističe se da tuženik nije proizvođač predmetnog vozila, slijedom čega ne odgovara za materijalne nedostatke u samom vozilu, ali je kao izvođač kojeg je tužitelj prethodno angažirao da mu popravi vozilo, a popravak podrazumijeva utvrđivanje uzroka kvara, njegovo otklanjanje te sanaciju oštećenih dijelova, trebao popravak izvršiti prema pravilima struke i pažnjom dobrog stručnjaka, a ako je tuženik zamijenio turbinu na vozilu bez da je utvrdio što je bio uzrok njenog kvara (pod uvjetom da se je uzrok mogao utvrditi) te bez da je pregledao ležajeve koljenaste osovine (pod uvjetom da je iste trebao pregledati) koji su već u tom trenutku bili oštećeni i trebali su biti zamijenjeni, tada je popravak kojeg je tuženik izvršio (zamjenom turbine) imao nedostataka, a tuženik je dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala uslijed tih nedostataka (čl. 608. st. 1. i 3. ZOO-a).

23. Radi utvrđenja da li je popravak kojeg je tuženik izvršio na vozilu tužitelja zamjenom turbine imao nedostataka i to takvih koji su tužitelju uzrokovali štetu i, ako jesu, u kojem iznosu, sud je odredio izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, dipl. ing. strojarstva.

24. Zadatak je vještaka Ereša bio utvrditi:

- da li je tuženik prema pravilima struke prilikom promjene turbine motora tužiteljevog vozila Range Rover Evoque HSE TD 4, nekadašnje registarske oznake [registarska oznaka], dana 4. rujna 2021., bio dužan provjeriti stanje kliznih ležajeva koljenastog vratila, može li se danas nedvojbeno zaključiti da su ti klizni ležajevi već tada bili oštećeni, je li do naknadne blokade motora vozila tužitelja (28. rujna 2021.) došlo uslijed teškog oštećenja tih ležajeva (izostanak podmazivanja) te je li to bio uzrok potpune propasti motora vozila (s potrebom njegove zamjene),

- da li je popravak tih oštećenja isplativ,

- ako je popravak isplativ, koliko iznose troškovi popravka pri čemu je potrebno razlučiti troškove zamjene motora od troškova dovođenja vozila u prvobitno stanje uslijed proteka vremena i utjecaja vremenskih prilika na vozilo,

- ako popravak oštećenja nije isplativ, koliko iznosi totalna šteta na vozilu tužitelja.

25. Vještak Ereš je nakon pregleda vozila, povijesti servisa predmetnog vozila i isprava u predmetnom spisu, naveo da ''prema pravilima struke'' kod zamjene turbine nije nužno provjeravati stanje kliznih ležajeva koljenaste osovine, ali kako je na predmetnom vozilu zamijenjen razvodni lanac nakon prijeđenih samo 98.471 km te kako je nakon prijeđenih daljnjih 2.253 km ili samo 40 dana od zamjene razvodnog lanca vozilo ponovno došlo u servis radi oštećenja turbine, to da je tehnički bilo realno za očekivati da na predmetnom vozilu postoje problemi u podmazivanju i da bi prije ugradnje nove turbine bilo potrebno provjeriti stanje kliznih ležajeva koljenaste osovine. S obzirom da je nakon prijeđenih samo 136 km nakon zamjene turbine motor zablokirao te da je nakon toga utvrđeno da su oštećeni klizni ležajevi koljenaste osovine, to da ukazuje da su najvjerojatnije ta oštećenja kliznih ležajeva postojala u vrijeme zamjene turbine motora, a time da je tada nevjerojatnije postojala i potreba za zamjenom čitavog motora vozila. U pogledu visine nastale štete vještak navodi da je tužitelj nabavio predmetno vozilo Range Rover Evoque HSE, proizvedeno 2017., kao rabljeno vozilo, koje je u trenutku kupnje bilo staro 10 mjeseci i imalo je prijeđenih 7.167 km, po cijeni od 384.118,42 kn. U trenutku štetnog događaja, 4. rujna 2021. (kada je vozilo zadnji puta stalo na cesti), da je vozilo bilo staro 4 godine i 2 mjeseca, odnosno da je bilo 3 godine i 4 mjeseca starije nego u trenutku kada ga je tužitelj kupio pa je uzimajući u obzir starost vozila i njegovu potražnju na tržištu rabljenih vozila vještak procijenio da je vozilo amortiziralo oko 35% od njegove vrijednosti u trenutku nabave od strane tužitelja, što znači da je na dan štetnog događaja vrijedilo 249.676,97 kn. Budući da bi prosječna kilometraža za tu vrstu vozila tijekom 4 godine i 2 mjeseca iznosila 1.500 km mjesečno odnosno ukupno 75.000 km, a da je predmetno vozilo u tom istom razdoblju prešlo 100.724 km, što je 26.000 km više od prosjeka, to da taj veći broj prijeđenih kilometara umanjuje vrijednost predmetnog vozila za oko 0,3%/1.000 km, dakle, za ukupno 7,8%, slijedom čega da je tržišna vrijednost predmetnog vozila na dan štetnog događaja, s PDV-om, iznosila 230.202,17 kn. Nadalje, vještak je vrijednost ostataka predmetnog vozila procijenio na 30% njegove tržišne vrijednosti dakle na iznos od 69.060,65 kn. Vještak Ereš se je složio s procjenom vještaka Ivašića (list 50. – 56. spisa) da troškovi popravka predmetnog vozila zajedno s PDV-om, u vidu ugradnje novog motora s turbinom, iznose 220.000,00 kn. Stoga s obzirom da troškovi popravka premašuju vrijednost predmetnog vozila na dan štetnog događaja umanjenu za vrijednost ostataka vozila (161.141,52 kn), to da proizlazi da popravak u konkretnom slučaju nije ekonomski isplativ te da je na predmetnom vozilu nastala totalna šteta, koja da, s PDV-om, iznosu 161.141,52 kn/21.387,16 EUR.

26. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Ereša, dok je tuženik smatrao da su nalaz i mišljenje nejasni, kontradiktorni s nalazom Zvonka Ivašića te da se temelje na pretpostavkama. Smatra da vještak nije utvrdio što je bio uzrok oštećenja motora, slijedom čega da se ne može zaključiti niti da za isti može odgovarati tuženik. Osim toga, da je moguće da je tužitelj koristio neodgovarajuće ulje te da su određeni servisi koji su odrađeni kod neovlaštenih servisera bili odrađeni protivno smjernicama proizvođača vozila.

27. Tijekom usmenog iskazivanja vještak Neven Ereš je na upite suda i stranaka naveo da u pravilu svako oštećenje kliznih ležajeva dovodi do potrebe zamjene čitavog motora kod ovog proizvođača, iz razloga što je preporuka proizvođača ovlaštenim servisima da u slučaju utvrđenja ovog tipa oštećenja, ne mijenjaju samo taj dio, već cijeli motor. Međutim, napomenuo je da to ne znači da se oštećeni klizni ležajevi tehnički ne mogu samostalno zamijeniti, što bi vjerojatno, po želji klijenta ne ovlašteni servis i učinio, ali ovlašteni servis to ne bi učinio, kao što to nije učinio ni tuženik u konkretnom slučaju, iz razloga što u tom slučaju proizvođač ne bi mogao dati jamstvo za tako zamijenjeni dio i za njegovo ispravno funkcioniranje, budući da je preporuka proizvođača da se dijelovi tog motora samostalno ne zamjenjuju, mada su takvi popravci tehnički izvedivi, kao što je najvjerojatnije i u konkretnom slučaju popravak bio tehnički izvediv. Nadalje, kako je preporuka proizvođača da se s motorom mijenja i turbina te da se u tom pogledu slaže s procjenom vještaka Zvonka Ivašića da troškovi zamjene motora s turbinom iznose oko 220.000,00 kn. Amortizacijsku stopu od 35%, da je primjenjivao na cijenu koju je tužitelj platio za predmetno vozilo kada je isto već bilo staro 10 mjeseci, koja stopa amortizacije da je u skladu s pravilima struke.

28. Na pitanje punomoćnice tuženika da li je tuženik prema pravilima struke kod zamjene turbine bio dužan provjeravati stanje kliznih ležajeva koljenaste osovine, iako sam proizvođač to ne propisuje u uputama koji se tiču zamjene turbine, vještak Ereš je odgovorio da je u konkretnom slučaju na predmetnom vozilu tuženik zamijenio razvodni lanac nakon prijeđenih samo 98.471 km, iako je uobičajeno da se razvodni lanac mijenja nakon prijeđenih najmanje 160.000 km, a što je trebalo ukazivati da postoji određeni problem s podmazivanjem, a svaki mehaničar bi, osim što je dužan zamijeniti oštećeni dio vozila, bio dužan i utvrditi uzrok tog oštećenja, a osobito kada se radi o vrijednim dijelovima vozila. Nakon zamjene razvodnog lanca, nakon što je vozilo prešlo samo 2.253 km, tužitelj je ponovno dovezao vozilo u servis tuženika radi oštećenja turbine. S obzirom da se i turbina i razvodni lanac podmazuju istim uljem, to je svakako trebalo ukazivati da postoji problem s podmazivanjem te da je prije ugradnje turbine potrebno provjeriti stanje kliznih ležajeva koljenaste osovine, ali i drugih dijelova motora koji se podmazuju istim tim uljem ili koji imaju funkciju da omoguće normalno podmazivanje.

29. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ereša, jer su isti jasni, logični i objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu s pravilima konkretne struke.

30. Iz izvedenih dokaza sud je zaključio da kada je tužiteljevo vozilo ponovno stalo na cesti, nakon što je 40 dana prije toga tuženik promijenio na vozilu razvodni lanac (znatno prije nego li bi po redovnom tijeku stvari taj lanac trebao biti promijenjen), nakon čega je tuženik utvrdio da je potrebno zamijeniti turbinu, da je tuženik primjenom pažnje dobrog stručnjaka, a s obzirom da zapošljava, u najmanju ruku, automehaničare, trebao posumnjati da nešto nije u redu sa sustavom podmazivanja motora i trebao je pregledati klizne ležajeve koljenaste osovine, koji su najvjerojatnije već tada bili oštećeni zbog izostanka podmazivanja (budući da je nakon zamjene turbine vozilo stalo na cesti nakon samo 136 km te je tada utvrđeno teško oštećenje tih ležajeva).

31. O nastalom oštećenju tuženik bi bio dužan obavijestiti tužitelja pa bi tužitelj odlučio da li će kod neovlaštenog servisera zamijeniti te oštećene klizne ležajeve koljenaste osovine, kad ih već ne bi zamijenio tuženik, budući da je imao preporuku proizvođača da se dijelovi motora Range Rovera samostalno ne zamjenjuju, već da se zamjenjuje cijeli motor.

32. Dakle, tuženik je bio dužan utvrditi što je uzrok nastalih oštećenja, najprije na razvodnom lancu, a potom na turbini, a ne samo zamijeniti te dijelove bez utvrđivanja uzroka. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je za prosječnog automehaničara taj uzrok bio utvrdiv. S obzirom da tuženik nije postupio s pažnjom dobrog stručnjaka, nije utvrdio uzrok navedenih kvarova, niti je pregledao ležajeve koljenaste osovine, uskratio je tužitelju informaciju o oštećenju tih ležajeva, a što je dovelo do toga da tužitelj nije znao da te ležajeve treba zamijeniti, koji trošak bi bio ne srazmjerno niži od troška zamjene čitavog motora, koji je takav da je gotovo jednak vrijednosti cijelog vozila na dan štetnog događaja. Dakle, da je tužitelj imao tu informaciju, isti bi popravio samo taj oštećeni dio, motor bi bio spašen, a vozilo i dalje u voznom stanju.

33. Stoga je propust tuženika da izvrši navedeni popravak prema pravilima struke i s pažnjom dobrog stručnjaka, doveo do propasti motora tužiteljevog vozila Range Rover, a koje oštećenje je takvo da je dovelo do totalne štete na vozilu, koja iznosi 21.387,16 EUR

34. Stoga je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu na samom vozilu u iznosu od 21.387,16 EUR.

35. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a).

36. S obzirom da je u konkretnom slučaju na vozilu tužitelja utvrđivana totalna šteta, čija je visina utvrđena prema cijenama na dan štetnog događaja, 4. rujna 2021., to je obveza naknade totalne štete nastala tog dana pa bi tužitelju od prvog sljedećeg dana pripadale zatezne kamate, ali kako tužitelj iste potražuje tek od podnošenja tužbe u ovom predmetu, 2. svibnja 2023., to su mu iste od tog datuma i dosuđene (čl. 2. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 29. st. 1. ZOO-a).

37. S obzirom da je šteta u konkretnom slučaju posljedica povrede odredbi ugovora o djelu, kojeg su sklopila dva trgovca u području djelatnosti koja čini predmet poslovanja tuženika, dakle, šteta je posljedica povrede trgovačkog ugovora, tužitelju bi zatezne kamate pripadale po stopi koja je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisana za potraživanja proizašlih iz trgovačkih ugovora, ali kako tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata po nižoj stopi, onoj koja je propisana za izvanugovorna potraživanja, to su mu kamate po toj stopi i dosuđene.

38. Što se tiče potraživanja tužitelja po osnovi naknade štete u vidu plaćenih naknada za najam zamjenskog vozila u razdoblju od 579 dana u kojem nije mogao koristiti predmetno vozilo Range Rover, u iznosu od 11.526,97 EUR, sud smatra da je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

39. Prije svega oštećenik je dužan poduzeti sve razumne mjere da bi se smanjila šteta koja je izazvana nekom povredom prava, u protivnom štetnik ima pravo na razmjerno smanjenje naknade (čl. 346. st. 4. i 5. ZOO-a), a postupanje prema kojem oštećenik skoro dvije godine, dok je oštećeno vozilo na popravku, plaća dnevni ili mjesečni najam vozila, umjesto da kupi drugo rabljeno vozilo, nije razumno postupanje.

40. Osim toga, uobičajeno je da se vozila iznajmljuju nakon sklopljenog pisanog ugovora o najmu, da najmodavac izdaje račune za plaćanje najamnine, a najmoprimac da te račune plaća, u današnjem svijetu uglavnom transakcijski, a ne gotovinom.

41. Tužitelj nije dostavio niti jedan ugovor o najmu vozila, niti jedan račun po osnovi najamnine te niti jedan dokaz o plaćanju najamnine, već isključivo privatnu ispravu – nalaz i mišljenje Zvonka Ivašića od 15. studenog 2022. u kojem on navodi koliko bi iznosio trošak zamjenskog vozila u razdoblju od 413 dana.

42. To nije dokaz da je tužitelj iznajmljivao zamjensko vozilo u navedenom razdoblju, već se eventualno radi o dokazu visine najamnine, pod uvjetom da se utvrdi da je do najma uopće došlo.

43. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 223. ZPP-a prema kojoj ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

44. U konkretnom slučaju niti je utvrđeno da bi tužitelju pripadala naknada štete po osnovi plaćene najamnine zamjenskog vozila, niti, sve i da to pravo tužitelju pripada, bi se visina te štete mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama.

45. Visina štete utvrdila bi se zbrajanjem iznosa plaćenih najamnina za zamjensko vozilo u utuženom razdoblju, da je tužitelj o plaćanju najamnine dostavio neki dokaz, što nije.

46. Tužitelj je predložio još samo izvođenje dokaza saslušanjem stranka, a čime se te činjenice ne mogu utvrditi, dakle, ne može izjava zastupnika po zakonu tužitelja o naplatnom korištenju zamjenskog vozila zamijeniti pisane isprave iz kojih bi proizlazilo da su ugovori o najmu vozila sklopljeni, da su tužitelju ispostavljeni računi za najamninu te da je tužitelj te račune platio.

47. Stoga je tužbeni zahtjev za naknadu štete u preostalom iznosu od 11.526,97 EUR s zateznim kamatama od 2. svibnja 2023. do isplate valjalo odbiti kao neosnovan. 48. Sud je odluku o troškovima donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

49. Naime, iako je na posljednjem ročištu za glavnu raspravu tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 25.834,00 EUR, kojoj dispoziciji se tuženik nije protivio, slijedom čega je rješenjem utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena (čl. 193. st. 2. ZPP-a), do djelomičnog povlačenja tužbe došlo je zbog usklađenja visine tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka za strojarstvo.

50. Budući da tužitelj nije mogao znati koliko iznosi šteta na njegovom vozilu prije nego li je provedeno vještačenje u ovom predmetu, to tužitelj ne može snositi posljedice djelomičnog povlačenja tužbe, u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, već je troškove postupka u ovoj pravnoj stvari valjalo odmjeriti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, u odnosu na obje stranke.

51. Dakle, na posljednjem ročištu za glavnu raspravu tužitelj je povukao tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 25.834,00 EUR, a ostao je kod tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 32.914,13 EUR, od kojeg iznosa mu je dosuđeno 21.387,16 EUR, dok je tužbeni zahtjev odbijen u pogledu isplate iznosa od 11.526,97 EUR, stoga je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u omjeru od 64,98% (dosuđenih 21.387,16 EUR/potraživanih 32.914,13 EUR = 0,64978), a tuženik u omjeru od 35,02%.

52. Nakon što se, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, zaključuje se da je tuženik dužan naknaditi troškove tužitelju u omjeru od 29,96%, dok je svoje troškove tuženik dužan sam snositi.

53. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 32.914,13 EUR, ostvarenom uspjehu u parnici i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 187,25 EUR (29,96% od 625,00 EUR, sukladno Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 12. veljače 2024. u iznosu od 187,25 EUR (29,96% od 625,00 EUR, sukladno Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 9. svibnja 2024. u iznosu od 187,25 EUR (29,96% od 625,00 EUR, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 16. siječnja 2025. u iznosu od 187,25 EUR (29,96% od 625,00 EUR, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 EUR), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 77,70 EUR (29,96% od plaćenih 259,33 EUR, sukladno Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/ u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: …/), za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 155,39 EUR (29,96% od 518,66 EUR, sukladno Tbr. 2/1 Uredbe) i za plaćeni predujam za strojarsko vještačenje u iznosu od 299,60 EUR (29,96% od plaćenih 1.000,00 EUR), dakle, ukupno mu pripada 1.281,69 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 6.304,32 EUR, za iznos od 5.022,63 EUR zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

54. Na troškove parničnog postupka tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana donošenja predmetne presude do isplate, po stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavno potraživanje (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku