REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-979/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja STILID d.o.o., Tribunj, Jurjevgradska ulica 2, OIB: 79411684840, kojeg zastupa punomoćnik Luka Marčić, odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 6, protiv tuženika EFT-Usluge d.o.o., Zagreb, Pile I., OIB: 84735647755, kojeg zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. UPP/OS-Ovrv-1154/2023 od 27. studenog 2023. koje je donio javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba, kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 6.583,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 503,17 EUR od 17. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 501,95 EUR od 17. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 501,18 EUR od 19. svibnja 2021. do isplate

- na iznos od 498,77 EUR od 17. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 497,02 EUR od 17. srpnja 2021. do isplate

- na iznos od 497,80 EUR od 18. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 496,87 EUR od 17. rujna 2021. do isplate

- na iznos od 497,14 EUR od 17. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 497,68 EUR od 8. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 498,85 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 1.592,67 EUR od 31. siječnja 2022. do isplate,

te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 224,00 EUR, a tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 862,28 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 19. listopada 2023. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (kartice kupaca na dan 5. listopada 2023. – list 13. spisa ) javnom bilježniku Vladimiru Marčinku iz Zagreba koji je 27. studenog 2023. donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-1154/2023 kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da namiri tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 6.583,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose pobliže navedene u izreci presude te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 224,00 EUR.

2. Nakon što je tuženik podnio prigovor protiv uvodno navedenog rješenja o ovrsi kojim je u osporio tražbinu tužitelja po osnovi i po visini, ovaj je sud rješenjem pod brojem Povrv-979/2024-3 od 9. listopada 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom je dijelu ukinuo provedene radnje, a postupak je u nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Odredbom čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP) propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

4.1. Prema stavku 7. ovog zakonskog članka u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

4.2. Sud će upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha (čl. 461.a st. 8. ZPP).

4.3. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka (čl. 461.a st. 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 10. ZPP).

5. Sud je rješenjem od 9. listopada 2024. (list 68.-70. spisa), koje je punomoćnicima stranaka dostavljeno 10. listopada 2024. (iza lista 70. spisa) upozorio stranke sukladno čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP.

6. Podneskom od 17. listopada 2024. tužitelj je dostavio račune na koje se odnosi predmetna ovrha (list 73.-83.) i opomenu kupcu (list 84. spisa) te je predložio izvesti dokaz saslušanjem stranaka. Osim navedenog, tužitelj u tom podnesku nije istaknuo nikakve druge navode, odnosno nije činjenično obrazložio svoje potraživanje.

7. Očitujući se na podnesak tužitelja od 17. listopada 2024., tuženik je podneskom od 7. studenog 2024. naveo da je osporio račune na osnovu kojih je pokrenut postupak te da oni, kao niti opomena kupcu, sami za sebe ne predstavljaju nikakav dokaz. Istaknuo je da je u navedenim računima kao osnova njihovog izdavanja navedeno "najam prostora", međutim tužitelj nije naveo na koji se to prostor odnosi, je li tužitelj vlasnik tog prostora, a niti je dostavio bilo kakav ugovor o najmu ili zakupu koji bi morao biti sklopljen u pisanoj formi. Također je naveo da tužitelj nije pojasnio niti trajanje tog navodnog ugovornog odnosa ili bilo koje druge okolnosti koje bi utjecale na osnovu i visinu potraživanja. Istaknuo je da se postojanje ugovornog odnosa zakupa ili najma ne može dokazati saslušanjem stranaka jer ako ugovor o zakupu nije u pisanom obliku, smatra se da nije niti nastao.

8. Tužitelj se nije očitovao na podnesak tuženika od 17. listopada 2024. koji mu je dostavljen 8. studenog 2024. (iza lista 86. spisa), već je na pripremnom ročištu održanom 14. siječnja 2025. predložio da sud od porezne uprave zatraži ugovor o najmu koji je zaključen između stranaka za razdoblje od ožujka 2021. do prosinca 2021., kao i da se od porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima. Istaknuo je da tuženik niti jednom riječju u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije osporavao osnovanost odnosno zakonitost vjerodostojne isprave nego je samo djelomično osporio doneseno rješenje o ovrsi pa stoga smatra da tužitelj nije dužan dokazivati one činjenice koje tuženik nije učinio spornima (valjanost vjerodostojnosti isprave) do trenutka dok ih tuženik nije osporio. Istaknuo je da se u konkretnom slučaju radi o situaciji opisanoj u čl. 461.a st. 7. ZPP.

9. S druge strane, tuženik je na pripremnom ročištu ustrajao kod svih navoda istaknutih u ranijem tijeku postupka te je naveo da tužba nije podobna za raspravljanje u smislu odredbe čl. 186. ZPP, a ovakvim postupanjem tužitelja tuženik je onemogućen pravodobno predlagati dokaze i iznositi činjenice koje bi tuženiku išle u korist kad bi znao o kojoj se uopće pravnoj osnovi radi. Dodao je da je, ako je ikad i postojao ugovorni odnos između stranaka, ugovor raskinut te nema potraživanja između stranaka.

10. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, dok je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem stranaka (kao nesvrsishodan) i za pribavljanje podataka od porezne uprave (jer je predložen protekom roka iz čl. 461.a st. 6. ZPP).

11. Ocjenom provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.583,10 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose računa, a između stranaka su sporni i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Prije svega treba navesti kako je, suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, dakle u odgovoru na tužbu, osporio i osnov i visinu potraživanja koje je tužitelj utužio na osnovu kartice partnera (vjerodostojne isprave). U toj su ispravi specificirani računi čiji zbroj daje utuženi iznos pa kako je tuženik osporio i osnovu i visinu, time je u cijelosti osporio potraživanje tužitelja je je predmet ovog spora.

14. Tužitelj je stoga, u skladu s odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP, bio dužan, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka rješenja o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi i prigovora tuženika, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznijetih činjenica.

15. Samim predlaganjem dokaza (dostavljanjem računa i predlaganjem saslušanja stranaka), tužitelj nije postupio sukladno citiranoj odredbi budući da nije zadaća suda da izvođenjem dokaza utvrđuje činjenice koje je tužitelj bio dužan iznijeti, a to nije učinio. Upravo suprotno, sud izvodi dokaze radi utvrđenja činjenica koje su stranke istaknule tijekom postupka i koje su među njima sporne. Prema tome, tužitelj je bio dužan, što je i temeljno procesno pravilo koje je sadržano u čl. 186. st. 1. ZPP, u zakonskom roku iz čl. 461.a st. 6. ZPP navesti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, odnosno bio je dužan jasno, određeno i detaljno opisati odnos između stranaka te iznijeti kronološki tijek događaja za koje smatra da mu daju pravo na pretendiranu pravnu zaštitu.

16. S obzirom da iz samih navoda sadržanih u prijedlogu za ovrhu (sada tužbi) i uz nju priložene isprave (kartice partnera), kao i naknadno priloženih isprava (računa i opomene) ne proizlazi osnovanost tužiteljeve tražbine za isplatu iznosa od 6.583,10 EUR, jer tužitelj nije određeno i jasno naveo na što se konkretno odnosi njegovo potraživanje, kad je i na temelju čega ono nastalo i koja je pravna osnova istog, sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Daljnje dokaze u ovom postupku sud nije provodio jer bi se time samo stvarali nepotrebni troškovi i postupak bi se dodatno odugovlačio, a ishod spora bi bio isti. Obzirom na držanje tužitelja u ovom postupku, nije jasno na koje okolnosti bi trebalo izvesti predložene dokaze budući da nikakve činjenice tijekom postupka od strane tužitelja nisu istaknute.

17. Napominje se da se tužitelj neosnovano pozvao na odredbu čl. 461.a st. 7. ZPP koja određuje dužnost tuženika da, nakon što primi podnesak tužitelja u kojem tužitelj obrazlaže činjeničnu (a moguće i pravnu) osnovu svog potraživanja te za svoje činjenične navode predlaže dokaze, iznese tvrdnje kojima će osporiti navode protivne strane i za to predloži dokaze. U konkretnom slučaju tuženik nije imao mogućnost postupiti u skladu s čl. 461.a st. 7. ZPP prije nego tužitelj postupi u skladu sa stavkom 6. tog istog članka, a što je izostalo.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. O troškovima postupka sud je odlučio na temelju odredbi čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. S obzirom da je tužitelj izgubio spor, ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka, već je on troškove dužan nadoknaditi protivnoj strani.

20. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) i podneska od 7. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te troškovi zastupanja na ročištu 14. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% i za troškove sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 112,28 (list 86. spisa) ukupno iznosi 862,28 EUR. 21. Obzirom na navedeno, riješeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).