REPUBLIKA HRVATSKA

P-1527/2020-30

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužiteljice ŠG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Matulić, Š iz [adresa] protiv tužene OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tadiši Miloševiću, odvjetniku u Splitu, radi raskida predugovora i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 1. listopada 2024. u prisustvu punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 21. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. veljače 2020.godine sklopljen između tužiteljice kao kupca i tužene kao prodavateljice, koji Predugovor je tog istog dana ovjeren kod javne bilježnice Mile Čipčić, u Splitu, pod brojem OV-1558 /2020.

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 20.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB – a za EUR na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20. veljače 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.638,04 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 21. veljače 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu (listovi 1 - 3 spisa) protiv tužene radi raskida predugovora.

1.1. Naime, tužiteljica, kao kupac i tužena, kao prodavateljica, zaključile su dana 20. veljače 2020.godine Predugovor o kupoprodaji nekretnine u Splitu anagrafske oznake [adresa], sagrađene na Z.K.Č ZEM 843/1 DVOR 140 m2, Z.K.Č ZGR 3992 KUĆA, PROLAZ IVANA LOZICE 1 218 m2, ukupne površine 358 m2, upisana u zemljišne knjige zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, katastarska općina: 329835, SPLIT, broj ZK uloška: [broj ZK uloška] u naravi predstavlja 5. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) 1. trosoban stan s nusprostorijama na II. (drugom) katu, na sjevernoj odnosno lijevoj strani zgrade.

1.2. Navedeni Predugovor ovjeren je kod javne bilježnice Mile Čipčić, u Splitu, pod brojem OV-1558/2020.

1.3. Prethodno citiranim predugovorom stranke su preuzele obvezu sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji najkasnije do 18. svibnja 2020.godine, uz mogućnost produljenja tog roka radi operativnih razloga banke.

1.4. Tužiteljica je tuženoj prilikom sklapanja predugovora isplatila kaparu u iznosu od 20.000,00 EUR-a (dvadeset tisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, dok je preostali iznos kupoprodajne cijene tužiteljica trebala isplatiti prodavateljici prilikom sklapanja glavnog ugovora i to iz kredita svoje poslovne banke.

1.5. Nakon sklapanja rečenog Predugovora nastupile su takve izvanredne okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja Predugovora, a zbog kojih je tužiteljici ispunjenje obveze postalo ne samo pretjerano otežano već bi joj nanijelo i pretjerano veliki gubitak.

1.6. Naime, nakon sklapanja predmetnog Predugovora o kupoprodaji nekretnina, u Republici Hrvatskoj je proglašena epidemija bolesti izazvane Corona virusom - COVID 19, te je uveden niz posebnih mjera opreza koje su između ostalog uključivale zabranu rada tužiteljici, izolaciju, smanjenje socijalnog kontakta, ograničeni rad javnih bilježnika...

1.7. Tako je prethodno citiranom Odlukom po sili zakona kod tužiteljice i članove njezine obitelji obustavljen rad čime im je onemogućeno ostvarivanje prihoda.

1.8. Kupnja predmetne nekretnine i k tome još iz kredita banke, nedvojbeno bi za tužiteljicu i njenu obitelji u ovoj situaciji bila egzistencijalno pogubna.

1.9. Kako se stranke nažalost nisu uspjele usuglasiti u pogledu izmjena Predugovora, to je tužiteljica obavijestila tuženu o svojoj namjeri raskida predugovora, ponudivši prethodno istoj Sporazumni raskid Predugovora.

1.10. Slijedom navedenog, a kako su izvanredne okolnosti uzrokovane smrtonosnom pandemijom Corona virusom - COVIDOM 19, nastale nakon sklapanja Predugovora, koje okolnosti tužiteljica u vrijeme sklapanja Predugovora (20. veljače 2020.godine) nije mogla predvidjeti, izbjeći ili savladati, koje okolnosti su nastupile prije isteka roka određenog za ispunjenje obveze (18. svibnja 2020.godine), a ispunjenje obveze sklapanja glavnog ugovora pod naprijed navedenim uvjetima je za tužiteljicu postalo pretjerano otežano i nanijelo bi joj pretjerano veliki gubitak, to se predlaže da sud nakon provedenog postupka, a temeljem članka 369. ZOO – a, donese presudu kojom se prihvaća osnovanim tužbeni zahtjev.

2. U svom odgovoru na tužbu (listovi 15, 16 spisa) tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Naime, tužiteljica se u predmetnoj tužbi poziva na izmijenjene okolnosti kao osnov za raskid predugovora između parničnih stranaka temeljem odredbe čl. 369. Zakona o obveznim odnosima. Međutim navedena odredba predviđa da se kao preduvjet raskida ugovora mogu uzeti u obzir samo okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora.

2.2. Notorna je činjenica da je epidemija COVID-19 virusa više od mjesec dana prije sklapanja predmetnog predugovora proglašena od Svjetske zdravstvene organizacije kao globalna – svjetska epidemija najavljujući da če ista biti prisutna u svim zemljama svijeta. Nadalje, nama susjedna Italija sa kojom svakodnevno imamo poslovno I obiteljsko kretanje stanovništva u vrijeme sklapanja predugovora već je potpuno bila ‘’okupirana’’ pandemijom COVID-19, I sve ono na što se poziva tužiteljica (ograničenje rada trgovina ograničeno kretanje, poslovanje I sl.) već je bilo prisutno u Italiji, a I drugim europskim zemljama.

2.3. Dakle, potpuno je neosnovano i neživotno tvrditi da se krajem veljače 2020.g. nije moglo predvidjeti da će u Hrvatskoj kao i u mnogim drugim državam doći do poremećaja u normalnom životu I poslovanju uslijed pandemije. Moguće je bilo da je postojala nada kako će sve te ugroze nekim čudom zaobići Hrvatsku, ali da je naša država bila potpuno sigurna I da se ulazak pandemije u Hrvatsku I sve što sa sobom nosi pandemija nije mogao predvidjeti 20. Veljače 2020.g. je potpuna besmislica.

2.4. Štoviše, tužiteljici je ponuđeno I snižavanje cijene i produljenje roka otplate od strane tužene, ali ista je to odbila I ponudila tuženoj gotovo 40% manju kupoprodajne cijene od ugovorene.

2.5. Dodatno, tužiteljica se poziva i na nemogućnost ispunjavanja kreditnih obveza uslijed pandemije, usprkos moratorija na naplatu kreditnih obroka koju su nudile sve kreditne banke u RH I činjenicu da joj je tužena ponudila dulji rok otplate kupoprodajne cijene.

3. Sud je: pregledao e-mail od 15. svibnja 2020. godine (list 20 spisa), nije pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužiteljice od 27. travnja 2023. godine (listovi 25 do 37 spisa), pregledao izvod iz Wikipedije (list 42 spisa), saslušao svjedoka RG pokojnog O iz [adresa] (listovi 56 i 57 spis), saslušao svjedoka TG sina R iz [adresa] (listovi 61 i 62 spisa), saslušao tužiteljicu ŠGA kćer T iz [adresa] u svojstvu parnične stranke (listovi 63 i 64 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 30 rujna 2024. godine (listovi 69 do 72 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su zaključile predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 20 veljače 2020. godina.

6.1. Nije sporno nadalje da je tužiteljica, temeljem predugovora o kupoprodaji nekretnine, isplatila tuženoj kaparu u iznosu od 20.000,00 EUR.

6.2. Konačno, nije sporno da je nakon sklapanja predugovora o kupoprodaji nekretnine nastupila pandemija prouzrokovana korona virusom na globalnoj razini.

7. Među strankama jest sporno raskida li se taj predugovor zbog nastupa izvanrednih okolnosti koje da se nisu mogle predvidjeti u vrijeme njegovog sklapanja, a zbog kojih da bi tužiteljici ispunjenje obveze postalo pretjerano otežano te bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak.

7.1. Sporno jest nadalje je li tužena obvezna vratiti tužiteljici iznos od 20.000,00 EUR.

8. Predugovor o kupoprodaji nekretnine (listovi 25 do 28 spisa) zaključen je 20 veljače 2020. godine između OG iz [adresa], 5 zastupane po punomoćniku RG iz [adresa], kao prodavateljice i ŠG iz [adresa], kao kupca.

8.1. Predmet predugovora je nekretnina u Splitu, anagrafske oznake [adresa], sagrađene na zemljišno knjižnoj čestici zemljišta 843/1 dvor površine 140 m², zemljišnoknjižna čestica zgrade [katastarska čestica] kuća, [adresa] površine 218 m², ukupne površine 358 m², upisano u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, K. O. [katastarska općina], broj z. k. uloška [broj ZK uloška], što u naravi predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo, u naravi trosoban stan sa nusprostorijama na drugom katu, na sjevernoj odnosno lijevoj strani zgrade, u vlasništvu UG kćeri U iz [adresa] (članak 1. predugovora).

8.2. Stranke suglasno ugovaraju da će prodavateljica prodati, a kupac kupiti navedenu nekretninu za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 220.000,00 EUR, plativo u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Ugovorena kupoprodajna cijena je fiksna i nepromjenjiva (članak 4. predugovora).

8.3. Ugovorne strane su suglasne da temeljem ovog predugovora kupac isplaćuje prodavateljici na ime kapare iznos od 20.000,00 EUR, plativo u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Prodavateljica s potpisom na ovom predugovoru potvrđuje da je primila cjelokupni iznos kapare. (članak 5. točka 1. predugovora).

8.4. Ugovorne stranke su suglasne da se iznos isplaćen na ime kapare smatra odustatninom koju će prodavateljica u slučaju odustanka od sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine vratiti u dvostrukom iznosu, a za slučaj da od sklapanja ugovora odustane kupac isti gubi pravo na povrat tog iznosa (članak 5 točka 2. predugovora).

8.5. Kapara se uračunava u iznos kupoprodajne cijene nekretnine (članak 5. točka 3. predugovora).

8.6. Preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 200.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kupac će platiti prodavateljici prilikom sklapanja glavnog ugovora, i to dijelom iz vlastitih sredstava, a dijelom iz kredita poslovne banke kupca (članak 6. točka 1. predugovora).

8.7. Ugovorne strane se obvezuju glavni ugovor o kupoprodaji nekretnina, sukladno uvjetima iz ovog predugovora, sklopiti najkasnije do 18. svibnja 2020. godine, s tim da se taj rok može produžiti radi operativnih razloga banke najdalje do 31. lipnja 2020. godine, a što će stranke definirati dodatkom predugovorom (članak 6. točka 3. predugovora).

9. Svjedok RG pokojnog O iz [adresa] u svom iskazu (listovi 56 i 57 spisa): Tužena je mene opunomoćila da u njeno ime i za njen račun prodam njezinu predmetnu nekretninu, u naravi stan na adresi [adresa]. Postupajući temeljem te izdane punomoći ja sam u ime i za račun tužene zaključio predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnine od 20.veljače 2020. sa tužiteljicom ŠG u svojstvu kupca. Naime, tužiteljica je bila zainteresirana za kupnju navedenog stana, stan joj se svidio i taj predmetni predugovor je zaključen, potpisan od strane tužiteljice kao kupca. Tužiteljica je u tu svrhu isplatila i na ime kapare meni osobno iznos od 20.000 eur-a (mislim da je to bilo 10 % od cijele kupovnine za taj stan). Međutim, kasnije sam čuo od tužene da je tužiteljica odustala od predmetnog predugovora, od predmetne kupoprodaje nekretnine, kako mi je tužena rekla navodno zbog korone. Koliko mi je poznato tužiteljica zahtijeva ovom parnicom povrat kapare.

9.1. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok odgovara da se sa tuženom sreo zapravo jedan jedini put i to baš prilikom sklapanja predmetnog predugovora o kupoprodaji nekretnine. Na daljnji upit svjedok odgovara da on nije ništa posebno pregovarao tom prigodom sa tužiteljicom u svojstvu kupca; naime, samo je svjedoka pozvala agencija za nekretnine i rekla da dođe jer da imaju zainteresiranog kupca za kupnju te nekretnine. Na daljnji upit svjedok odgovara da on ne zna ništa o tome jesu li vođeni nekakvi daljnji pregovori i dogovori između stranaka nakon sklapanja predmetnog predugovora o kupoprodaji nekretnine.

9.2. Na poseban upit pun. tužene svjedok odgovara da je on u svojstvu punomoćnika tužene platio agenciji za nekretnine pola od predviđene provizije, a predviđena provizija je inače bila za ovaj pravni posao 3 %.

10. Svjedok TG sin R iz [adresa] u svom iskazu (listovi 61, 62 spisa) izjavljuje: Ja sam vlasnik agencije za nekretnine CIO nekretnine. Upravo posredstvom moje agencije za nekretnine tužiteljica, kao kupac je došla u kontakt sa tuženom, kao prodavateljicom u odnosu na predmetnu nekretninu. Po uobičajenoj proceduri stan se razgledao od strane spomenutih stranaka, utanačena je kupoprodajna cijena, sklopljen je predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnine. Nadalje, tužiteljica je kao kupac isplatila kaparu tuženoj kao prodavateljici; mislim da je isplaćeno u ime kapare 10% od kupoprodajne cijene. Međutim nakon toga je nastupio COVID, promijenile su se okolnosti, te se tužiteljica kao kupac odlučila povući, odnosno odustati od predugovora. Stranke su i nakon toga nastavile komunicirati putem maila. Tužena je ponudila tužiteljici smanjenje kupoprodajne cijene za 20.000,00 EUR, ali tužiteljica nije na to pristala, smatrajući i da tako umanjena cijena je prevelika s obzirom na promijenjene okolnosti. Uglavnom njih dvije se nisu uspjele dogovoriti i došlo je do ovoga spora.

10.1. Na poseban upit pun. tužene svjedok odgovara da u spomenutoj komunikaciji mailovima između stranaka bilo je riječ i o tome da se umanjena kupoprodajna cijena isplati u nekoliko obroka i to je bila jedna od opcija; to je naravno nudila tužena kao prodavateljica.

10.2. Na daljnji upit svjedok odgovara da njegova agencija za nekretnine za predmetni pravni posao nije naplatila ništa od ni od koga jer do realizacije pravnog posla nije došlo.

10.3. Na daljnji upit svjedok odgovara da mu je poznata osoba RG, da je to osoba koja je bila u posjedu ključa predmetnoga stana kojeg mu je povjerila tužena kao prodavateljica stana. Nadalje, svjedok napominje da doduše agencija za nekretnine ima pravni osnov da naplati i u ovakvoj situacija kakva je ova u svom poslovanju, ali je praksa da u ovakvim situacijama kakva je konkretna ne naplaćuje svoje usluge u posredovanju kada nije došlo do prodaje; u konkretnom slučaju ako je plaćena usluga posredovanja agenciji o tome mora postojati račun, a ako nije naravno, računa nema.

10.4. Na daljnji upit svjedok odgovara da se njegova agencija na nekretnine i u vrijeme COVIDA nastavila baviti posredovanjem u prodaji nekretnina.

10.5. Na daljnji upit svjedok odgovara da s obzirom da se bavi poslom posredovanja u prometu nekretnina mu je poznato da su u vrijeme COVIDA poslovne banke nudile modificirane otplate stambenih kredita u vidu moratorija, odgode i sl. 10.6. Na poseban upit pun. tužiteljice svjedok odgovara da je te 2020. god. u vrijeme COVIDA došlo do značajnog pada u prometu nekretninama.

10.7. Na poseban upit pun. tužene, svjedok odgovora da samo u početnom nastupu razdoblja COVIDA je prosječna cijena nekretnina malo pala, a kasnije se to opet vratilo na nivo prije.

11. Tužiteljica ŠGA kćer T iz [adresa] u svom iskazu (listovi 63 i 64 spisa) izjavljuje: Tamo negdje u veljači 2020. god. doista sam posredovanjem agencije nekretnine CIO nekretnine kao zainteresirani potencijalni kupac stupila u kontakt sa tuženom, kao potencijalnom prodavateljicom predmetnoga stana. Naime, htjela sam riješiti svoje stambeno pitanje. Ostala sam udovica sa troje djece. Inače sam se bavila nutricionizmom, dakle privatnica sam. Htjela sam posebno riješiti stambeno pitanje iz razloga što sam nakon smrti moga supruga ostala živjeti u stanu njegovih roditelja i s obzirom da je tu bila i njegova sestra pribojavala sam se da bi možda u nekoj budućnosti eventualno biti u problemima sa stambenim pitanjem, pa sam htjela sebi i mojoj djeci pribaviti stan kojeg ću ja biti vlasnik. Ovaj predmetni stan koji sam zaista imala namjeru kupiti sam za njega bila zainteresirana iz razloga što je bio tu odmah u blizini, te mi je i sama cijena bila prihvatljiva. Namjeravala sam tada kupiti taj stan na način da dignem kredit od banke u iznosu od 15.000,00 EUR, a za ostatak kupoprodajne cijene sam razgovarala sa mojim roditeljima i oni su izrazili spremnost da oni za mene podmire ostatak kupoprodajne cijene. Na taj način ja sam namjeravala kupiti predmetni stan od tužene kao prodavateljice. U tu svrhu potpisala sam sa tuženom kao prodavateljicom predugovor o kupoprodaji i njoj sam platila u ime kapare iznos od 20.000,00 EUR. Međutim, tada je nastupio iznenada COVID i sve popratne okolnosti uz COVID kao jedna izvanredna situacija. Lako je možda danas biti pametan, ali okolnosti su se za mene zaista tada značajno promijenile. Naime, moji roditelji su mi dali do znanja da u tim promijenjenim okolnostima neće moći iz svojih novčanih sredstva nadoplatiti ostatak kupoprodajne cijene za mene jer su se oni bojali posljedica COVID-a i htjeli su sačuvati taj novac za druge svrhe i eventualne situacije. I ja sam se bojala ući u kreditnu obvezu sa bankom za tako značajan novčani iznos u tako nesigurnom vremenu, a koju nesigurnost je prouzrokovala situacija sa COVID-om. Naime bojala sam se da u takvim promijenjenim životnim okolnostima bilo je upitno hoću li moći zarađivati od privatnog posla kojim sam se bavila dostatno da bi od toga mogla otplaćivati kreditnu obavezu. U takvim okolnostima ja sam morala odustati od kupnje toga stana. Bila sam uvjerena da mi tužena kao potencijalna prodavateljica neće praviti probleme u odnosu na plaćenu kaparu, odnosno da će mi bez problema u takvim promijenjenim okolnostima vratiti tu kaparu. Međutim, na moj zahtjev ona je to odbila učiniti. Tužena mi je ponudila smanjenje od 20.000,00 EUR za kupoprodajnu cijenu, te rok otplate na godinu za iznos od 30.000,00 EUR, a iznos od 150.000,00 EUR morala sam po njenoj ponudi platiti odmah. Međutim, to za mene nije također bilo prihvatljivo zbog promijenjenih okolnosti koje je sa sobom donio COVID.

11.1. Na poseban upit pun. tužene tužiteljica odgovara da je kupoprodajna cijena bila 220.000,00 EUR.

11.2. Na daljnji upit tužiteljica odgovara da se ne može sada točno očitovati koje su sve države bile pogođene epidemijom COVID-a u vrijeme kada je potpisan predugovor.

11.3. Na daljnji upit tužiteljica odgovara da u promijenjenim okolnostima koje je donio COVID njeni roditelji jasno rekli da u takvim promijenjenim okolnostima neće dati novac za kupnju stana.

11.4. Na daljnji upit tužiteljica odgovara da je ona i u vrijeme COVID-a obavljala svoju djelatnost nutricionizma u smanjenom obimu, te je radila samo online u tom razdoblju.

12. Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak raskine (članak 369. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO).

13. Saslušani svjedok TG sin R iz [adresa] u svom iskazu potvrđuje da su se nakon sklapanja predugovora o kupoprodaji nekretnina promijenile okolnosti zbog nastupa COVID-a.

14. Među strankama jest sporno jesu li te promijenjene okolnosti imale karakter i intenzitet predviđen citiranom zakonskom odredbom, odnosno ovlašćuju li tužiteljicu na raskid predugovora o kupoprodaji nekretnine.

15. U odnosu na to ključno pitanje indikativno je da svjedok TG sin R iz [adresa] potvrđuje u svom iskazu da je tužena, nakon nastupa COVID-a, ponudila tužiteljici smanjenje kupoprodajne cijene za 20.000,00 EUR, ali tužiteljica nije na to pristala, smatrajući da je i tako umanjena cijena prevelika s obzirom na promijenjene okolnosti.

16. Ta okolnost navodi sud na zaključak da je i tužena nakon sklapanja predugovora o kupoprodaji nekretnine na konkludentan način, nudeći tužiteljici značajno smanjenje kupoprodajne cijene, posredno priznala učinak promijenjenih okolnosti prouzrokovanih nastupom COVID-a na globalnoj razini.

16.1. U protivnom, razumije se, tužena kao potencijalna prodavateljica, ne bi bila ponukana da ponudi tužiteljici, kao potencijalnom kupcu, značajno smanjenje kupoprodajne cijene.

17. Uzevši pritom u obzir da je doista pandemija uzrokovana Korona virusom dovela do osjećaja izvjesne nesigurnosti u društvu, što je notorno, rukovodeći se pritom pravilom iz članka 371. ZOO, sud je stao na stajalište da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonom propisane pretpostavke za raskid ugovora.

18. S obzirom na karakter i razmjer te nesigurnosti, ponuda tužene za smanjenjem kupoprodajne cijene za 20.000,00 EUR nije predstavljala valjan razlog u opisanim okolnostima za eventualnom izmjenom predugovora o kupoprodaji, jer je iz iznijetih razloga kupoprodaja predmetne nekretnine za tužiteljicu postala pretjerano otežana pa je izgubila svaki daljnji smisao.

18.1. To napose kada se uzme u obzir da je prema izloženom realizacija kupoprodaje na strani tužiteljice kao kupca u velikoj mjeri ovisila o privoli njenih roditelja da je sufinanciraju, a ona je naposljetku otpala zbog opisanih okolnosti vezanih uz COVID pandemiju.

19. Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (članak 368. stavak 1. ZOO).

19.1. Nadalje, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (članak 368. stavak 2. ZOO).

20. Na iznos od 20.000,00 EUR tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).

21. Tome dosljedno, tužbeni je zahtjev u cijelosti osnovan.

22. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.

23. Tužiteljica je prema izloženom u cijelosti uspjela u parnici.

23.1. Pripada joj stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužene (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

24. Na ime naknade propisanog parničnog troška (članak 75. spisa), temeljem citirane zakonske odredbe, u vezi s odredbom članka 155. ZPP, tužiteljici je priznato sljedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.7. toč. 1. OT), trošak sastava podneska od 20. ožujka 2023. godine u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4. OT), trošak zastupanja na ročištu od 21. ožujka 2023. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 26. listopada 2023. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 29. veljače 2024. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 6. lipnja 2024. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 18. srpnja 2024. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 1. listopada 2024. godine u iznos od 500,00 EUR (Tbr 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno iznos od 3.550,00 EUR.

24.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 887,50 EUR na ime PDV, zatim iznos od 122,77 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu te iznos od 122,77 EUR na ime sudske pristojbe na presudu.

24.2. Tako se dobije ukupni iznos od 4.638,04 EUR.

25. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, tj. od 21. veljače 2025. godine do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).

26. Radi toga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

27. Tužena je prema izloženom u cijelosti izgubila u parnici.

27.1. Ne pripada joj stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužiteljice (čl. 154. st. 1. ZPP).

28. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Splitu 21. veljače 2025. god.

S U D A C

ŽELJKO BORIĆ

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužiteljici, po punomoćniku;

tuženoj, po punomoćniku;