REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1727/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sabina Draganić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, zastupanog po punomoćniku Ivi Pletikosi, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Sabine Draganić, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika MĐ, odvjetničkog vježbenika, dana 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790 od dana 18. listopada 2023. upućena tužitelju SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana **.**.2023. i zaprimljena istog dana nije dopuštena, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790 nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku HRVATSKOM ZAVODU ZA ZAPOŠLJAVANJE, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, vratiti Tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na posao na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika za zapošljavanje ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

III/ Nalaže se tuženiku HRVATSKOM ZAVODU ZA ZAPOŠLJAVANJE, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, isplatiti tužitelju SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 21.2.2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 11. lipnja 2001. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (klasa:112-02/94-01/07, urbroj: 344-07/1-01-08), temeljem kojeg je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta Višeg stručnog savjetnika za zapošljavanje. Tužitelj je kod tuženika bio u neprekinutom radnom odnosu od 16. studenog 1992. Tužitelj je dana 18. listopada 2023. zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (klasa:112-02/94-01/07, urbroj: 344-117/1-23-16), koju je tuženik donio toga dana. Tužitelj je protiv Odluke o otkazu dana 31. listopada 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio dana 3. studenog 2023. Kako Tuženik nije udovoljio zahtjevima tužitelja, to tužitelj radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa podnosi tužbu.

2. Dalje navodi kako u Odluci o otkazu tuženik navodi kako je dana 6. listopada 2023. zaprimio dopis Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2023., kojim je obaviješten da je dovršen kazneni postupak koji se protiv tužitelja vodio pod posl. br. Kov-Us-43/2023, te kako mu je u privitku tog dopisa dostavljena pravomoćna presuda od 4. svibnja 2023. kojom je tužitelj proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti - pomaganjem u zloupotrebi položaja i ovlasti opisano u čl. 291. st.1. i st. 2. KZ, u vezi sa čl.38. i čl.52 KZ-a, kažnjivo po čl.291. st.2. u vezi sa čl. 38. KZ-a. Tuženik nadalje navodi kako je odredbom čl. 67. Pravilnika o radu tuženika, propisano: „…Osobito teškim povredama iz radnog odnosa zbog kojih zavod može otkazati ugovor o radu smatraju se: - nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu Zavoda“, te kako je čl. 4. njegovog Etičkog kodeksa propisano da će se: „Radnici Zavoda u obavljanju svojih poslova pridržavati slijedećih načela:… J) svojim cjelokupnim ponašanjem ničim ne narušavati Ugled Zavoda“. Zaključno, tuženik ističe kako donošenje kaznene presude protiv tužitelja, kojom je isti osuđen na zatvorsku kaznu smatra nedoličnim ponašanjem kojim se nanosi šteta ugledu tuženika, slijedom čega u konkretnom slučaju „zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, te osobito važne činjenice koja se ogleda u donošenju kaznene presude, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć“.

3. Dalje tužitelj navodi kako Odluka o otkazu nije zakonita, kako u formalno pravnom, tako niti u materijalno pravnom smislu, budući ista nije obrazložena. U obrazloženju Odluke o otkazu trebala je biti precizno opisana osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, odnosno osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a tuženik je dužan bio navesti zašto smatra da nastavak radnog odnosa nije moguć, kako je sporno postupanje tužitelja (odnosno relevantna činjenica, ukoliko je to otkazni razlog) u vezi s njegovom djelatnosti (odnosno radnim procesom), kako je navedene činjenice utvrdio, koji je postupak proveo prije otkazivanja i okolnosti koje je uzeo u obzir, prije no što je odlučio izvanrednim otkazom okončati radni odnos s tužiteljem koji mu je preko 30 godina bio besprijekoran radnik. Iz sadržaja obrazloženja Odluke o otkazu uopće nije vidljivo niti da li tuženik tužitelju Ugovor o radu otkazuje zato što smatra da je nastupila osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, ili iz razloga što smatra da je tužitelj učinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Tužitelj nije počinio bilo kakvu osobito tešku povredu obvezu iz Ugovora o radu, a niti se ostvarila osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, pa za Odluku o otkazu ne postoji ni pravna, a niti činjenična osnova. Kao što je uvodno navedeno, iz šturog i paušalnog obrazloženja Odluke o otkazu, proizlazi da je ista donesena povodom tuženikova saznanja za Kaznenu presudu, a zbog čega su se sukladno stavu tuženika ostvarili uvjeti za donošenje Odluke o otkazu propisani odredbom čl.67. Pravilnika o radu, odnosno čl. 4. Etičkog kodeksa. Odredbom čl.67. Pravilnika o radu opisana su „ponašanja radnika“ u obavljanju službe, ili u vezi sa službom, koja će tuženik smatrati osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa. No, s obzirom da se niti jedna od tamo navedenih okolnosti nije ostvarila u postupanju tužitelja, to u istom ne postoji apsolutno nikakva osnova za donošenje Odluke o otkazu. U odnosu na sadržaj Etičkog kodeksa, stipulacija odredbe čl. 1. istog čini razvidnim kako se njime utvrđuju načela i pravila dobrog ponašanja radnika tuženika u profesionalnim i međuljudskim odnosima radnika tuženika prema građanima, javnim tijelima, kao i međusobno, dakle ponovno u obavljanju službe, a što čini razvidnim kako se sadržaj navedenog akta niti na koji način ne odnosi na situaciju zbog koje je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu. Da je tuženik zaista smatrao kako je tužitelj počinio povredu iz Etičkog kodeksa, isti bi zasigurno proveo postupak koji povodom sumnje na učinjenu povredu Etičkog kodeksa sam propisao u čl. VIII istog, a što nije učinio. Ne postoji ni akt tuženika, a niti propis osnovom kojeg bi osuda u kaznenom postupku bila zapreka za zapošljavanje ili nastavak radnog odnosa s tužiteljem. Činjenica da je netko proglašen krivim za kazneno djelo ne znači automatizmom da je ta osoba nepodobna za obavljanje poslova radnog mjesta, ili da bi bio nemoguć nastavak radnog odnosa, pa je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu trebao razmotriti sve okolnosti slučaja, a što nije učinio, jer je donio Odluku o otkazu za čije donošenje ne postoje razlozi koji bi je opravdavali. Tužitelj je preko 30 godina bio besprijekoran radnik tuženika te prilikom njegova rada kod tuženika nikada nije bio za bilo što opominjan ili upozoravan. Kako predmet Kaznene presude nema nikakve veze niti sa službom, niti s opisom poslova koje je za tuženika obavljao tužitelj, to je tuženik u izostanku normativne osnove za donošenje Odluke o otkazu, trebao razmotriti sve okolnosti konkretnog slučaja. Tuženik nije dokazao niti da je razmotrio bilo koju okolnost slučaja, niti da je uopće ispitao: na koje se djelo i koje ponašanje odnosi Kaznena presuda, niti da li su Kaznena presuda i djelo obuhvaćeno njome u bilo kakvoj vezi s poslovima tužiteljeva radnog mjesta, niti koje su okolnosti počinjenja kaznenog djela, niti kako je uopće došlo do osude, niti kakvo je bilo ponašanje tužitelja u tom postupku, kao niti kakav je radnik tužitelj bio tijekom 30 godina rada kod njega i da li je odluka o izvanrednom otkazu baš nužno sredstvo. Prethodno navedeno osobito iz razloga što sadržaj same Kaznene presude ne pruža dovoljno informacija za donošenje zakonite Odluke o otkazu - između ostalog, iz razloga što Kaznena presuda ne sadrži obrazloženje. Niti jedna radnja obuhvaćena presudom nije u bilo kakvoj vezi ni sa službom tužitelja kod tuženika, a niti s opisom poslova koje je za tuženika obavljao tužitelj. Tuženik u Odluci o otkazu navodi kako je postupak u kojem je Kaznena presuda donesena bio medijski popraćen (čime smatra da mu je tužitelj narušio ugled), no pritom zanemaruje činjenicu da se nikada, nigdje, u niti jednom mediju uopće ne spominje tuženik ili tužiteljev rad kod tuženika. Da Kaznena presuda za tuženika svakako ne predstavlja osobito važnu činjenicu, a niti povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak istog ne bi bio moguć, proizlazi iz okolnosti što su i tuženik i zaposlenici tuženika cijelo vrijeme kaznenog postupka povodom kojeg je donesena Kaznena presuda znali da se isti vodi, jer je riječ o postupku koji ne samo što je bio medijski popraćen (što i sam tuženik ne osporava), već je i tužitelj radio u područnom uredu tuženika u [adresa] (što je mala radna sredina, iz koje su i ostali sudionici predmetnog kaznenog postupka, među kojima i vrlo ugledan sudac). Dakle, tuženik je i za postupak i za sadržaj Kaznene presude (koja je donesena još u svibnju 2023.), znao još u vrijeme njezina donošenja, pa ipak nije donio odluku o otkazu, jer ga činjenica što je Tužitelj proglašen krivim očito uopće nije smetala. Slijedom navedenog, a kako je Odluka o otkazu donesena 18. listopada 2023., svakako donesena protekom roka od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz, kao što to nalaže odredba čl.116. st.2. ZOR-a, to je i Odluka o otkazu u cijelosti nezakonita. Zaključno, tužitelj ističe kako je tuženik prilikom donošenja Odluke o otkazu postupio protivno odredbi čl.119. st.2. ZOR-a, jer tužitelju prije izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu nije omogućio iznošenje obrane, a što u konkretnom slučaju ima značenje povrede koja dovodi do nezakonitosti Odluke o otkazu. Da je tome tako, i da je tuženik u konkretnom slučaju trebao omogućiti tužitelju da iznese obranu, proizlazi iz cijelog niza odlučnih okolnosti koje je tuženik (time što je automatizmom odlučio raskinuti tridesetogodišnji radni odnos s radnikom koji ima nekoliko godina do mirovine, koji je cijelo vrijeme radnog odnosa bio uzoran radnik), očito odlučio zanemariti, a slijedom čega nije niti mogao donijeti zakonitu odluku. Da je tuženik omogućio tužitelju da iznese obranu, saznao bi da je Kaznena presuda donesena isključivo iz razloga što je tužitelj surađivao s organima kaznenog progona i odgovornost priznao upravo kako bi predmetni postupak što brže okončao te kako bi spriječio da se navedeno na bilo koji način odrazi na njegov radni odnos s tuženikom, dakle upravo s ciljem da očuva ugled tuženika kod kojeg je proveo gotovo cijeli svoj radni vijek. Iako je prema čl.112. st.1. ZOR-a, teret dokazivanja za valjanost otkaza na poslodavcu, Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao niti jedan svoj navod odnosno razlog za izvanredni otkaz radnog odnosa.

4. Stoga predlaže Odluku o otkazu od 18.10.2023. utvrditi nedopuštenom, te da tužitelju radni odnos nije prestao, uz vraćanje tužitelja na rad, te uz naknadu parničnog troška.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Navodi tužitelja sadržani u Tužbi, u cijelosti su neosnovani. Tuženik ne spori da je tužitelj s istim dana 11. lipnja 2001. zaključio Ugovor o radu za radno mjesto višeg stručnog suradnika za zapošljavanje te da je kod tuženika u neprekinutom radnom odnosu od 16. studenog 1992. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 18. listopada 2023.g. (KLASA: 112-02/94- 01/07, URBROJ: 344-117/1-23-16) u cijelosti zakonita, kako u formalnopravnom, tako i u materijalno pravnom smislu te da ista sadrži valjano obrazloženje. Naime, iz obrazloženja pobijane Odluke o otkazu jasno proizlaze razlozi radi kojih je ista donesena. Tuženik je dana 6. listopada 2023. zaprimio Dopis Županijskog suda u Zagrebu, Odjela za USKOK od dana 25. rujna 2023., posl.br.: Kov-US- 43/2023, kojim se isti obavještava da je kod Županijskog suda u Zagrebu dovršen kazneni postupak protiv tužitelja zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi sa čl. 38. KZ te je kao prilog citiranog Dopisa dostavljena pravomoćna Presuda od dana 4. svibnja 2023., posl.br.: Kov-US-43/2023 kojom se tužitelj oglašava krivim što je drugome s namjerom pomagao da kao službena osoba iskoristi svoje ovlasti pa time sebi i drugoj osobi pribavi korist i drugome prouzroči štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, čime je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti opisano u čl. 291. st. 1. i 2. KZ u svezi sa čl. 38. KZ i čl. 52. KZ, kažnjivo po čl. 291. st. 2. u vezi sa čl. 38. KZ te se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci koja se na temelju čl. 55. KZ zamjenjuje radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada. Tuženik ističe da se počinjenje citiranog kaznenog djela od strane tužitelja te donošenje osuđujuće presude kojom se isti proglašava krivim i osuđuje na zatvorsku kaznu, nesporno smatra nedoličnim ponašanjem kojim se nanosi šteta ugledu tuženika kao javnoj ustanovi u vlasništvu Republike Hrvatske, a sve u skladu sa Pravilnikom o radu Tuženika te Etičkim kodeksom radnika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Naime, a kako je to i navedeno u obrazloženju Odluke o otkazu, člankom 67.

Pravilnika o radu Tuženika je propisano:

''…Osobito teškim povredama iz radnog odnosa zbog kojih zavod može otkazati ugovor o radu smatraju se:

- Nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu Zavoda…'' Člankom 4. Etičkog kodeksa radnika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je propisano:

„...Radnici Zavoda će se u obavljanju svojih poslova pridržavati sljedećih načela: ,,j) svojim cjelokupnim ponašanjem ničim ne narušavati ugled Zavoda... Nadalje, suprotno navodima tužitelja, u konkretnom slučaju postoji kako pravna osnova za Odluku o otkazu tako i činjenična osnova za Odluku o otkazu. Naime, pravna osnova za Odluku o otkazu proizlazi upravo iz gore citiranih odredbi Pravilnika o radu tuženika i Etičkog kodeksa radnika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, slijedom čega se navodi tužitelja ukazuju u potpunosti neosnovanim. S druge strane, činjenična osnova za Odluku o otkazu detaljno je opisana u obrazloženju Odluke o otkazu. Što se tiče navoda tužitelja da je Odluka o otkazu donesena protekom prekluzivnog zakonskog roka, isti je u potpunosti neosnovan. Naime, tuženik je dana 6. listopada 2023. zaprimio Dopis Županijskog suda u Zagrebu, Odjela za USKOK od dana 25. rujna 2023.g., posl.br.: Kov-US- 43/2023, kojim se isti obavještava da je kod Županijskog suda u Zagrebu dovršen kazneni postupak protiv tužitelja zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi sa čl. 38. KZ te je kao prilog citiranog Dopisa dostavljena pravomoćna Presuda od dana 4. svibnja 2023.g., posl.br.: Kov-US- 43/2023 kojom se tužitelj oglašava krivim, dok je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena dana 18. listopada 2023., dakle unutar zakonskog roka od 15 dana. Tek je citiranim Dopisom Županijskog suda u Zagrebu, Odjela za USKOK od dana 25. rujna 2023. tuženik saznao za sadržaj presude te za činjenicu da je ista pravomoćna, slijedom čega se navodi Tužitelja o prekluziji ukazuju u potpunosti neosnovanim. Što se tiče navoda tužitelja da mu nije omogućeno iznošenje obrane, tuženik ukazuje na činjenicu da u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jasno stoji da tuženik u skladu sa člankom 119. stavkom 2. Zakona o radu nije omogućio tužitelju da iznese obranu, obzirom su u konkretnom slučaju postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini, odnosno obzirom je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od dana 4. svibnja 2023., posl.br.: Kov-US-43/2023 tužitelj proglašen krivim. Tuženik je potpuno opravdano smatrao da bi iznošenje obrane od strane tužitelja u konkretnom slučaju bilo bespredmetno. Zaključno, tuženik ističe da kao javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske najoštrije osuđuje svaki oblik počinjenja kaznenog djela te takvo ponašanje smatra nedoličnim, slijedom čega su u konkretnom slučaju nedvojbeno počinjene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te nedvojbeno postoji osobito važna činjenica koja se ogleda u donošenju pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od dana 4. svibnja 2023.g., posl.br.: Kov-US- 43/2023, zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Sukladno navedenom, navodi tužitelja u dijelu tužbe gdje isti navodi da ''…niti jedna radnja obuhvaćena presudom nije u bilo kakvoj vezi ni sa službom tužitelja kod tuženika, a niti sa opisom poslova koje je za tuženika obavljao tužitelj…'', u konkretnom slučaju nisu odlučni za rješavanje predmetne pravne stvari, obzirom sama činjenica počinjenja kaznenog djela te donošenje osuđujuće kaznene presude nedvojbeno predstavlja nedolično ponašanje kojim se nanosi šteta Tuženiku, a osobito ukoliko se ima u vidu i sam navod tužitelja da su: ''…Tuženik i zaposlenici tuženika cijelo vrijeme kaznenog postupka povodom kojeg je donesena kaznena presuda znali da se isti vodi, jer je riječ o postupku koji ne samo što je bio medijski popraćen već je i tužitelj radio u područnom uredu tuženika u [adresa] (što je mala sredina, iz koje su i ostali sudionici predmetnog kaznenog postupka, među kojima i vrlo ugledan sudac)…'' Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana donošenja odluke pa do konačne isplate.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu i aneks ugovora o radu, Potvrdu o vrsti i trajanju radnog odnosa, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18.10.2023., dopis Županijskog suda u Zagrebu od 25.rujna 2023., presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-43/2023 od 4. svibnja 2023.,Zahtjev za zaštitu prava, povratnicu, potvrdu o uručenju, Etički kodeks radnika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 21.4.2010., Pravilnik o radu tuženika iz lipnja 2023., Rješenje Županijskog suda u Zagrebu Kov-Us-iz-24/2023, Kov-Us-15/2022, novinske članke, saslušan je tužitelj.

7. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka JĐ, ĆĐ, NĐ, HĐ i EĐ kao nepotrebne, obzirom je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

9. Među strankama nije sporno da je Odluku o izvanrednom otkazu od 18.10.2023. tužitelj zaprimio 18.10.2023., da je protiv iste podnio zahtjev za zaštitu prava tuženiku 31.10.2023., koji je tuženik zaprimio 3.11.2023., te se na isti nije očitovao (list 106 spisa). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 1.12.2023., to je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u rokovima iz čl.133. st.1. i 2. ZR.

10. Također, tužitelj nije osporavao da je prije otkazivanja tužitelju provedeno savjetovanje sa sindikatom, u smislu čl.150. u svezi sa čl.153. ZR, kako se to navodi u pobijanoj Odluci.

11. Prema čl.116. st.1. ZR, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), uz ispunjenje dviju pretpostavki:

- da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili drugoj osobito važnoj činjenici,

- da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu od 18. listopada 2023. utvrđeno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu s radnog mjesta Stručnog savjetnika za zapošljavanje iz razloga što je tuženik dana 6. listopada 2023. zaprimio dopis Županijskog suda u Zagrebu, Odjela za USKOK od 25.rujna 2023. poslovni broj Kov-Us-43/2023 kojim se tuženik kao poslodavac obavještava da je kod Županijskog suda u Zagrebu dovršen kazneni postupak protiv tužitelja, zbog kaznenog djela iz čl.291.st.2. u vezi sa čl.38. KZ, te je kao prilog navedenog dopisa tuženiku dostavljena pravomoćna presuda od 4. svibnja 2023., poslovni broj Kov-Us-43/2023 kojom se tužitelj oglašava krivim što je drugome sa namjerom pomagao da kao službena osoba iskoristi svoje ovlasti pa time sebi i drugoj osobi pribavi korist i drugome prouzroči štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, čime je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti opisano u čl.291.st. 1. i 2. KZ u svezi sa čl.38. KZ i čl.52. KZ, kažnjivo po čl.291.st.2. u vezi sa čl. 38. KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci koja se na temelju čl.55. KZ zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

13. Nadalje se tuženik u pobijanoj odluci poziva na čl.67. Pravilnika o radu kojim je propisano da se osobito teškom povredom zbog kojih tuženik može otkazati ugovor o radu smatra, između ostalog, i nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu tuženika, a također se poziva i na čl.4. Etičkog kodeksa radnika, kojim je propisano da su se radnici Zavoda u obavljanju svojih poslova dužni pridržavati načela, između ostalog, i da svojim cjelokupnim ponašanjem ničim ne narušavaju ugled Zavoda.

14. Dalje tuženik u pobijanoj Odluci navodi da je tuženik kao poslodavac javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske, a da je kazneni postupak u okviru kojeg je donesena pravomoćna kaznena presuda kojom je tužitelj proglašen krivim, pokrenut povodom optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te je kao takav medijski popraćen. Počinjenje citiranog kaznenog djela od strane tužitelja, te donošenje osuđujuće presude kojom se isti proglašava krivim i osuđuje na zatvorsku kaznu, smatra se nedoličnim ponašanjem kojim se nanosi šteta ugledu poslodavca kao javnoj ustanovi u vlasništvu Republike Hrvatske. Dalje se navodi kako tuženik najoštrije osuđuje svaki oblik počinjenja kaznenog djela te takvo ponašanje smatra nedoličnim, slijedom čega zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te osobito važne činjenice koja se ogleda u donošenju pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-43/2023, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Nadalje, tuženik u pobijanoj Odluci navodi da u skladu sa čl.119. st.2. ZR, nije omogućio tužitelju da iznese obranu, obzirom postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, obzirom je tužitelj pravomoćnom kaznenom presudom proglašen krivim, pa bi iznošenje obrane u konkretnom slučaju bilo bespredmetno.

16. Uvidom u pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kov- Us-43/2023 utvrđeno je da je tužitelj, kao XII okrivljeni u tom predmetu, proglašen krivim iz razloga što je u razdoblju od 1. srpnja 2008. do 17. veljače 2021. u [adresa] i [adresa], u suradnji sa ostalim okrivljenicima, radi primitka neosnovanih isplata iz imovine stečajnih dužnika, davao brojeve svojih bankovnih računa i na iste primao neosnovane isplate na teret stečajnih dužnika, sve radi disperzije takvih isplata na veći broj računa, kako bi se osigurao kontinuitet uzimanja novca i umanjila mogućnost da takva nedopuštena djelatnost bude uočena, u nakani ostvarenja značajnog iznosa protupravne imovinske koristi za svakog od njih i s njima povezane fizičke i pravne osobe, dakle, da je tužitelj kao XII drugome sa namjerom pomogao da kao službena osoba iskoristi svoje ovlasti pa time sebi i drugoj osobi pribavi korist i drugome prouzroči štetu, a da kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, čime je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti opisano u čl.291.st.1. i 2. KZ u vezi sa čl.38. KZ i čl.52. KZ, kažnjivo po čl.291.st.2. u vezi sa čl.38. KZ, te je na temelju čl.291.st.2. u vezi sa čl.38. KZ, uz primjenu čl.48.st.3. KZ u vezi sa čl.49.st.1. toč.4. KZ osuđen na kaznu zatvora od 11 mjeseci, koja se na temelju čl.55. KZ zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada, dok mu je na temelju čl.40.st.2. i 5. u vezi sa čl.42.st.5. KZ kao sporedna izrečena i novčana kazna.

17. Uvidom u dopis Županijskog suda u Zagrebu, Odjela za USKOK, od 25. rujna 2023. utvrđeno je da je istom dopisom Hrvatski zavod za zapošljavanje kao poslodavac obaviješten da je kod toga suda dovršen kazneni postupak protiv optuženog SĐ, zbog kaznenog djela iz čl.291. st.2. u vezi sa čl.38. KZ, te da se u privitku toga dopisa dostavlja poslodavcu prijepis pravomoćne osuđujuće presude toga suda broj Kov-Us-43/2023 od 4. svibnja 2023. Iz prijemnog štambilja tuženika vidljivo je da je isti daj dopis sa pravomoćnom kaznenom presudom zaprimio dana 6. listopada 2023.

18. Kako je tuženik kao poslodavac za navedenu pravomoćnu osuđujuću kaznenu presudu protiv tužitelja nesporno saznao službeno tek dana 6. listopada 2023., to je isti Odluku o izvanrednom otkazu tužitelju od dana 18. listopada 2023. u svakom slučaju donio u zakonskom roku iz čl.116. st.2. ZR, obzirom je upravo od toga dana tuženik kao poslodavac, a time i odgovorna osoba za odlučivanje o otkazu tužitelju, saznao za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a to je donošenje pravomoćne osuđujuće kaznene presude protiv tužitelja. Stoga su svi prigovori tužitelja u tom pravcu neosnovani, obzirom okolnost što su drugi radnici tuženika i ranije znali da je presuda donesena i da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak koji je bio i medijski popraćen, nije odlučna za početak tijeka zakonskog roka iz čl.116.st.2. ZR, obzirom je tek navedenim dopisom tuženik od strane Županijskog suda u Zagrebu nesporno obaviješten da je presuda protiv tužitelja donesena i da je ista pravomoćna, pa rok za saznanje poslodavca (odgovorne osobe istoga) za isto ni u kom slučaju nije mogao početi teći ranije, prije datuma zaprimanja spomenutog dopisa, dakle od 6. listopada 2023. Stoga je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu tužitelju donesena u zakonskom roku iz čl.116. st.2. ZR.

19. Uvidom u Pravilnik o radu tuženika utvrđeno je da su čl.67. navedene osobito teške povrede iz radnog odnosa zbog kojih se može otkazati ugovor o radu, pa da je, između ostalog, kao osobito teška povreda navedeno i nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu Zavoda.

20. Uvidom u Etički kodeks radnika tuženika utvrđeno je da je čl.4., kao jedno od temeljnih načela, propisano da radnici Zavoda u obavljanju svojih poslova svojim cjelokupnim ponašanjem ničim ne smiju narušavati ugled Zavoda.

21. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da je kod tuženika radio prije otkaza od 16.11.1992., te da je zadnje poslove koje je radio obavljao kao viši stručni savjetnik za zapošljavanje. Pritom je kod tuženika obavljao poslove vezane za nezaposlene osobe kao što su uvođenje u evidenciju, prijave i odjave, izrada životopisa, pripreme na razgovor s poslodavcem i sl., a također je za zaposlene radio oglašavanje oglasa, informiranje o poticajnim mjerama za zapošljavanje, na radnim dozvolama. Kazneno djelo za koje je osuđen pravomoćnom kaznenom presudom nije imalo nikakve veze s poslovima koje je radio kod tuženika, i koliko mu je poznato u medijima nije spominjan poslodavac odnosno tuženik, a nije stekao nikakvu materijalnu korist. Poslodavac je po njegovim saznanjima za kaznenu presudu znao već u svibnju 2023. jer je to bilo objavljeno u medijima, kolege s posla su mu o tome pričale, a prije nego je donesena odluka o izvanrednom otkazu nije mu omogućena nikakva obrana od strane tuženika, već je samo dobio odluku o otkazu i nije se imao prilike o ičemu izjasniti. Njemu bi bilo prihvatljivo odnosno htio bi raditi kod tuženika i dalje, ima tri godine do uvjeta za mirovinu. Koliko mu je poznato aktima tuženika nigdje nije određeno da bi pravomoćna kaznena presuda predstavlja zapreku nastavka radnog odnosa, odnosno bila opravdan razlog za izvanredni otkaz. Koliko je pratio po medijima tuženik se nigdje ne spominje tako da donošenjem te presude nije narušen njegov ugled kao poslodavca. U međuvremenu se zaposlio kod drugog poslodavaca ali htio bi se vratiti kod tuženika na poslove koje je radio.

22. Obzirom je tuženik kao poslodavac javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske, a da je kazneni postupak u okviru kojeg je donesena pravomoćna kaznena presuda kojom je tužitelj proglašen krivim, pokrenut povodom optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te je kao takav medijski popraćen, to se počinjenje citiranog kaznenog djela od strane tužitelja, te donošenje osuđujuće presude kojom se isti proglašava krivim i osuđuje na zatvorsku kaznu, smatra u svakom slučaju nedoličnim ponašanjem kojim se nanosi šteta ugledu poslodavca kao javnoj ustanovi u vlasništvu Republike Hrvatske. Pritom nije odlučno samo to što je tužitelj pravomoćno osuđen za kazneno djelo, već treba imati u vidu i vrstu kaznenog djela za koje je pravomoćno osuđen, njegovo trajanje, odnosno okolnost da se radi o kaznenom djelu protiv službene dužnosti - pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti, a što i po stavu ovoga suda predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa iz čl.67. Pravilnika o radu tuženika - nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu Zavoda. Uz navedeno, u konkretnom slučaju pravomoćna osuđujuća presuda za takvu vrstu kaznenog djela, ima značaj i osobito važne činjenice iz čl.116.st.1. ZR, koja opravdava upravo izvanredno otkazivanje, uslijed koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Radi se o činjenici koja nije u izravnoj vezi s obavljanjem poslova tužitelja kod tuženika, jer kazneno djelo nije počinjeno u svezi poslova koje je isti kao radnik obavljao kod tuženika kao poslodavca, no neovisno o tome, radi se o takvom postupanju tužitelja koje opravdava upravo izvanredni otkaz, obzirom isti, uz uvažavanje svih interesa i okolnosti obiju ugovornih strana, po ocjeni ovoga suda, ne bi više mogao nastaviti obavljati poslove kod tuženika. Iako tužitelj tvrdi suprotno, pravomoćnom osudom za kazneno djelo protiv službene dužnosti isti je povrijedio i odredbe Etičkog kodeksa radnika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, i to temeljna načela iz čl.4., prema kojima isti kao radnik svojim cjelokupnim ponašanjem ničim ne smije narušavati ugled Zavoda, a do čega je u konkretnom slučaju, nedvojbeno došlo.

23. Stoga je, obzirom na sve izneseno, Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 18. listopada 2023., zakonita i dopuštena, sukladno čl.116. ZR, obzirom je u postupku utvrđeno postojanje osobito teške povreda obveza iz radnog odnosa i postojanje osobito važne činjenice, koje opravdavaju upravo izvanredno otkazivanje.

24. Uz navedeno, tuženik je dokazao i postojanje druge pretpostavke za izvanredno otkazivanje, odnosno da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć. Naime, po stavu ovoga suda, tuženik kao poslodavac je dokazao razloge koji opravdavaju njegov gubitak povjerenja u tužitelja, budući očigledno isti ni u kom slučaju više ne bi mogao nastaviti raditi kod tuženika, neovisno o suprotnom stavu tužitelja, obzirom se radi o javnoj ustanovi u vlasništvu Republike Hrvatske, a tužitelj je pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv službene dužnosti - pomaganjem u zlouporabi položaj i ovlasti, a koje se odvijalo kroz duži vremenski period, odnosno kako se u kaznenoj presudi navodi - od 1. srpnja 2008. do 17. veljače 2021. Stoga, neovisno o radnom vijeku od 30 godina koliko je tužitelj radio kod tuženika, po stavu ovoga suda, imajući u vidu prije svega vrstu kaznenog djela, a potom i trajanje, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika kao javne ustanove, ni u kom slučaju više ne bi bio moguć, obzirom je tuženik kao poslodavac potpuno izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, te isti više ne bi mogao obavljati poslove kod tuženika.

25. Imajući u vidu navedeno, stav je ovoga suda kako je tuženik kao poslodavac tužitelju opravdano uskratio i pravo na obranu, jer za to su evidentno postojale okolnosti, koje tuženika kao poslodavca i ne obvezuju da tužitelju omogući iznošenje obrane, sukladno čl.119. st.2. ZR. Naime, iznošenje obrane imalo bi učinka kada bi se postojala mogućnost da radnik eventualno opravda svoje postupanje koje je razlogom za izvanredno otkazivanje, odnosno iznese takve okolnosti ili svoje viđenje povreda za koje se tereti, a što bi na bilo koji način u konačnici moglo utjecati na eventualnu drugačiju odluku poslodavca. U konkretnom slučaju, tužitelj obzirom na osuđujuću kaznenu presudu kojom je utvrđeno počinjenje kaznenog djela, tuženiku kao poslodavcu i nije mogao iznijeti bilo kakve okolnosti koje bi opravdale takvo postupanje, ili dovele do drugačije ocjene poslodavca u svezi počinjenog, tako da poslodavac istome definitivno i nije bio dužan omogućiti obranu, sukladno čl.119. st.2. ZR, jer su postojale takve okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

26. Obzirom je otkaz tuženika utvrđen zakonitim i dopuštenim, to je neosnovan i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad, obzirom za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.124. st.1. ZR, pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

27. Zbog navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako je tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli postupak u iznosu od 250 bodova (Tbr.7.2. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 625,00 eura.

29. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl.30. stavak 2. Ovršnog zakona.

30. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

31. Tužitelju nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154. st.1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika