REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4828/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Snježane Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 OIB:94472454976, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelli, odvjetniku u OD Grgić & Partneri, Pisarnica I u Splitu, zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 23. listopada 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Alena Đapića i zamjenika punomoćnika tuženika Ivona Kraljević Radalj, odvj. u OD Ljubičić i partneri te po objavi 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 OIB:94472454976 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju NŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11,67 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja ( 21. veljače 2025.), po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, dok se sa više zatraženim od 868,08 eura kao i sa više zatraženim tijekom zakonskih zateznih kamata od 09.01.2018 do 21.02.2025. ova traženja tužitelja odbijaju se kao neosnovana.

II. Nalaže se tužitelju NŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 OIB:94472454976 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak od 198,26 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 926,75 eura ovo traženje tuženika odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1.U tužbi koju je tužitelj predao ovome sudu 26. kolovoza 2019. isti je naveo da je doživio prometnu nesreću 22. kolovoza 2016. oko 14,55 sati u Splitu na kolniku [adresa] kod kućnog broja . Tu nesreću da je prouzročio CŽ kao vozač osobnog vozila marke i tipa VW Polo registarskih oznaka [registarska oznaka] na način da je dolaskom do mjesta sraza vršio radnju skretanja u lijevo na prilazni kolnik a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti po ostale sudionike u prometu. Na taj način prepriječio je put motociklu Piaggio beverly registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj. Nakon prometne nezgode policijski službenik je proveo očevid temeljem kojeg je utvrdio da je vozač VW Polo skrivio prometnu nezgodu na način da je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu predviđeno odredbom čl. 227.st.1. i 2. KZ-a te je sukladno tome sačinio kaznenu prijavu protiv CŽ.

1.2. Automobil VW Polo registarskih oznaka [registarska oznaka] osiguran je kod tuženika a isto predstavlja vlasništvo CŽ. Nakon što mu se tužitelj obratio u mirnom postupku tuženik je utvrdio da je na njegovom vozilu nastala totalna štete utvrdivši vrijednost vozila od 14.696,00 a vrijednost spašenih ostataka sa 2.939,00 kn kao i visinu štete u iznosu od 11.755,00 kn koju visinu je tuženik umanjio za doprinos tužitelja nastanku štete od 30% radi nepopisanog pretjecanja kolone vozila te je tuženik tužitelju ponudio tužitelju isplatiti 8.228,50 kn. Međutim tuženik nikada nije u cijelosti isplatio tužitelju taj ponuđeni iznos već iznos od 6.484,80 kn kojom isplatom je priznao svoju odgovornost.

1.3. Stvarna materijalna šteta koju je tužitelj pretrpio na predmetnom vozilu iznosi 16.500,00 kn, stoga je tužitelj u ovom postupku po toj osnovi dodatno potražuje iznos od 10.015,20 kn sukladno odredbi članka 1085. Zakona o obveznim odnosima zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnio ovome sudu 02.10.2019. priznaje pasivnu legitimaciju ali osporava isključivu osnovu odgovornosti za štetu svoga osiguranika jer da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u opsegu od najmanje 30%. Ovo stoga što iz Zapisnika o očevidu proizlazi da je obvezni prekršajni nalog podnesen i protiv tužitelja zbog nepropisnog pretjecanja koji je prekršaj opisan u čl. 70.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2.1. Tuženik čini nespornim da je tužitelju isplatio nesporno iznos naknade štete od 6.484,80 kn na ime štete na vozil., ali se protivi visini tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenom sve obzirom da je na tužiteljevom vozilu nastupila tkz. Totalna šteta te uzimajući u obzir njegov doprinos nastanku prometne nezgode. Radi navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak.

3. Tužitelj tijekom postupka a posebno na tuženikov odgovor na tužbu u bitnome navodi kako tuženik neutemeljeno ističe da je tužitelj doprinio nastanku predmetne štete zbog nepropisnog pretjecanja u opsegu od najmanje 30%,čime da je počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom prigodom se poziva na navode iz prekršajnog naloga. Međutim čak i da je kojim slučajem tužitelj izvršio nepropisno pretjecanje, opet ne bi bio suodgovoran za nastanak štetnog događaja jer pretjecanje sa motociklom više vozila(kolone)u odnosu na pretjecanje jednog vozila nikako ne može biti opasnije kada su u pitanju slučajevi kao što je predmetni slučaj, što više, slučaj pretjecanja više vozila uvijek ide u prilog vozaču koji skreće sa ceste, jer je notorno da se vozilo koji vrši pretjecanje više vozila duže vremena nalazi u pretjecajnoj zoni, zbog čega se takvo vozilo puno ranije pojavi u vidokrugu vozača koji skreće, što mu daje više vremena za donošenje sigurnije procjene pri upravljanju vozilom. Dakle, eventualno nepropisno pretjecanje, koje se naravno negira, ni na koji način nije uzrokovalo predmetnu nezgodu, tim više što je CŽ prije skretanja ulijevo vidio tužitelja u retrovizoru zbog čega je mogao i trebao istoga propustiti, kako je to iskazao u Izjavi o nastanku prometne nezgode. Dakle, CŽ je prethodno vidio vozilo tužitelja u retrovizoru, nakon toga je odgodio skretanje ulijevo na nekoliko sekundi, a sve čekajući da prođe vozilo iz suprotnog smjera i umjesto da prije skretanja ponovno provjeri u retrovizor gdje se nalazi vozilo tužitelja, on je to propustio učiniti i time zapravo u potpunosti ignorirao odredbu čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. S druge strane, jasno je da je osiguranik tuženika CŽ uzrokovao nastanak štetnog događaja poduzimanjem radnje skretanja ulijevo na cesti, jer se nije prethodno uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti po ostale sudionike u prometu (neposredno prije i trenutku započinjanja radnje skretanja nije pogledao u retrovizor), konkretno u odnosu na tužitelja kao vozača motocikla koji je u času poduzimanja te radnje već bio u fazi pretjecanja njegovog vozila. Kod ocjene naknade štete uništenog vozila je pored vremena proizvodnje vozila jedan od glavnih parametara za utvrđivanje tržišne vrijednosti vozila i prijeđena kilometraža, to se ovim putem za potrebe vještačenja dostavlja i dokaz da je predmetno vozilo dana 07. svibnja 2016.g., dakle tri pol mjeseca prije nastanka predmetne nezgode prešlo iznimno nisku kilometražu od 24.537 km.

4. Stranke su suglasno prihvatile da se u dokazne svrhe koristi provedeni dokaz prometno tehničko vještačenje na okolnost nastanka prometne nezgode čitanjem istoga kao i da se pročita iskaz svjedoka CŽ sve iz predmeta ovoga suda br. P-5749/19.

5. Na povedeno vještačenje na okolnost visine štete na motociklu Piaggio tužitelja od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila ŽŽ od 10.06.2024. parnične stranke nisu imale primjedbi.

6. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila ŽŽ od 10.06.2024. podneskom od 13.06.2024. postavio tužbeni zahtjev na način da tužitelj sada potražuje iznos od 879,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19.01.2018. do isplate.

7. Tuženik podneskom od 05.07.2024. pristaje na učinjeno povlačenje dijela tužbenog zahtjev ali potražuje za taj dio parnični trošak. Ističe, da se protivi tijeku zatraženih zakonskih kamata od 09.01.2018. ističući prigovor zastare jer je u tužbi tužitelj potraživao kamatu od presuđenja do isplate pozivajući se na sudsku praksu iskazanu u odluci VSRH br. Rev.97/2021 od 01.03.2022. Tuženik i nadalje ističe tužiteljevu suodgovornost tužitelja prilikom nastanka štete ako ne podijeljenu onda od najmanje 30% jer pretjecanje kolone vozila zakonom je izričito zabranjeno, te predstavlja protupravnost u postupanju. Takva protupravnost tužitelja u neposrednoj je uzročnoj svezi sa nastankom predmetne nezgode; baš kao što bi ista bila izbjegnuta da tuženikov osiguranik nije skretao ulijevo, identično bi bila izbjegnuta i da tužitelj nije pretjecao kolonu vozila. Obveza osiguranika tuženika je prije poduzimanja radnje u prometu (u konkretnom slučaju skretanja ulijevo) uvjeriti se u sigurnost izvođenja takve radnje, upravo kao što je i obveza tužitelja ne poduzimati radnju pretjecanja kolone. Da isti nisu poduzeli navedene radnje, ne bi došlo do predmetne nesreće, pa obje protupravnosti podjednako utječu na nastanak predmetne nezgode.

8. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem Zapisnika o očevidu od 22.08.2016., ( str 46.), dopis ponuda tuženika od 05.06.2017. ( str 7,8.), zapisnik o redovnom tehničkom pregledu vozila od 07.05.2016. ( str 9.), nalog plaćanja tuženika od 07.07.2017., ( str 14.), iskaza CŽ u predmetu br. P-5749/2019 koji je isti dao na ročištu od 22.09.2022., ( str 33,34.), prometno tehničko vještačenje izrađeno u predmetu br. P-5749/2019. od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila ŽŽ, dipl. ing. ( str 35-42.), nalaz i mišljenje ŽŽ od 10.06.2024. ( str 57- 62.), službene bilješka RH MUP PU SD županije postaja prometne policije od 22.08.2016. ( str 73.). Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih druga ili lijekova u organizmu za CŽ i NŽ, situacijski plan od 22.08.2016.

9. Parnične stranke popisale su parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

11. Među strankama nije sporno:

- pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja vozila VW Polo registarskih oznaka [registarska oznaka] koje vozilo je vlasništvo CŽ,

- da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom 24.08.2016. kako to proizlazi iz uvida u dopise ponuda tuženika od 05.06.2017. ( str 7,8.),

- da je tuženik tužitelju na ime predmetne odštete isplatio 07.07. 2017. iznos od 6.484,80 kn ( 860,68 eura),

kako je to razvidno iz uvida u nalog plaćanja tuženika od 07.07.2017., ( str 14.),

- da se u dokazne svrhe koristi nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila ŽŽ, dipl. ing. ( str 35-42) iz predmeta ovoga suda br. P- 5749/2019., kao i iskaz CŽ sa ročišta od 22.09.2022., ( str 33,34.).

12. Među strankama je sporna visina predmetne imovinske štete koju trpi tužitelj kao vlasnik vozila Piaggio beverly registarskih oznaka [registarska oznaka] obzirom na istaknuti tuženikov prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak iste kao i tijek zakonskih zateznih kamata a u svezi sa istima sa prigovorom zastare obzirom da ih je tužitelj njihov tijek od 09.01.2018. do isplate tražio tek podneskom od 13.06.2024.

13. Odredbom čl.1045. st.1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu da je tužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13.1. Odredbom članka 1072. ZOO-a propisan je međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila, pa je tako st.1. propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj a st.2. da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

13.2. Iako su motorna vozila opasna stvar no kada je riječ o šteti prouzročenoj pogonom dvaju ili više vozila za razrješenje međusobnih odnosa vlasnika tih vozila ne primjenjuje se pravila o objektivnoj odgovornosti već se prije svega primjenjuju pravila o odgovornosti na osnovi krivnje.

14. Na okolnost nastanka štetnog događaja izveden je dokaz prometno-tehničkim vještačenjem i pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet i vozila ŽŽ od 16. studenog 2022. Prema vještaku je utvrđen način nastanka prometne nesreće tako da se automobil osiguranika tuženika marke VW Polo kretao sjevernim kolničkim trakom [adresa] na kojoj je ograničenje brzine 50 km/h (ukupne širine kolnika 7,20 m) iz smjera istoka prema zapadu, odnosno iz smjera [adresa] prema Splitu, nakon čega je skretao ulijevo prema dvorištu zgrade na adresi [adresa]. Motocikl tužitelja marke Piaggio kretao se sjevernim kolničkim trakom [adresa] također iz smjera istoka u smjeru zapada, a zatim je prešao na južni kolnički trak ceste namijenjen prometu vozila iz suprotnog smjera, kojim je pretjecao vozilo VW Polo koji se kretao ispred njega. Prilikom skretanja ulijevo vozilo VW Polo prešao je prednjom lijevom bočnom stranom na južni kolnički trak i tada je došlo je do sudara između njegovog prednjeg lijevog bočnog dijela i prednjeg desnog dijela motocikla Piaggio. Nakon sudara motocikl je zbog dinamičke destabilizacije pao na kolnik, nakon čega je prevrnut na desnu bočnu stranu klizao po kolniku, prema jugu gdje je udario u betonski zid južno od ruba kolnika i konačno se zaustavio na južnom nogostupu prednjim dijelom okrenut u smjeru jugozapada. Vozač motocikla je nakon sudara preko prednjeg dijela vozila VW Polo odbačen u smjeru zapada gdje je pao na kolnik. Automobil VW Polo se nakon svega zaustavio u poslije sudarnom položaju dijelom na južnom nogostupu, a dijelom na južnom kolničkom traku ceste, prednjim dijelom okrenut u smjeru jugozapada. Također je utvrđeno kako se automobil VW Polo prije sudara kretao brzinom oko 7 km/h, motocikl Piaggio oko 44 km/h, kako se VW Polo u trenutku skretanja ulijevo preko razdjelne crte ceste nalazio u sjevernom kolničkom traku, udaljen od mjesta sudara u smjeru sjevera oko 0.90 m ili u vremenu oko 0.97 s prije sudara, a motocikl Piaggio se u tom vremenu već nalazio u južnom kolničkom traku u fazi pretjecanja VW Polo, udaljen od mjesta sudara najmanje oko 12 m u smjeru istoka. Pod pretpostavkom da je motocikl Piaggio pretjecao više vozila koja su se kretala ispred njega, tada je i ranije zauzeo položaj u južnom kolničkom traku, što se ne može točno utvrditi, jer nema podataka o točnom broju vozila koja je pretjecao. Motocikl Piaggio započeo je pretjecanje prije nego što je vozač automobila VW Polo započeo skretanje ulijevo preko isprekidane razdjelne crte, odnosno s motociklom je prije prešao u južni (lijevi) kolnički trak ceste kojim je obavljao pretjecanje OA VW Polo. Slijedom toga, vozač automobila VW Polo mogao je vidjeti motocikl Piaggio iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio mrtvi kut, odnosno može li sa sigurnošću poduzeti radnju skretanja ulijevo. Vozač motocikla je ispred sebe imao dobru percepciju prometne situacije pa je mogao vidjeti automobil VW Polo ispred sebe, stoga su vozači imali dobru preglednost i mogli su se na navedenoj udaljenosti jasno međusobno vidjeti, jer je tom prilikom bio dan, vrijeme sunčano, dionica ceste gdje se dogodila prometna nesreća je izgrađena kao pregledna ravna cestovna prometnica, a duljina puta vodoravne preglednosti, od mjesta sudara u smjeru istoka, odakle su dolazila oba vozila, iznosi najmanje 250 - 300 m. Na kraju se navodi kako je motocikl Piaggio mogao izbjeći sudar da se kretao brzinom oko 27 km/h ili bilo kojom manjom i u tom slučaju vozilo bi se zaustavio do mjesta sudara, ako bi vozač reagirao na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, kada je motocikl Piaggio od mjesta sudara udaljen oko 12 m i kada vozač VW Polo započinje skretati ulijevo preko razdjelne crte, u vremenu oko 0.97 s prije sudara. Kako je brzina kretanja motocikla Piaggio iznosila 44 km/h prije reagiranja vozača na opasnost, motocikl se nije mogao zaustaviti do mjesta sudara. Na iskazano mišljenje vještaka stranke nisu iznijele primjedbe kojim bi dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

15. Pregledana je i izjava koju je u postupku ovog suda P-5749/2019 22. rujna 2022. dao osiguranik tuženika CŽ koji je ponovio svoj iskaz identično ispunjenoj izjavi ranije navedenoj Prijavi i zahtjevu za naknadom štete iz automobilskog osiguranja. Svjedok CŽ je ustrajao u svojoj tvrdnji da je prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo provjerio stanje u retrovizoru, ali da se u tom trenutku "motor jednostavno izgubio".

16. Iz službe bilješka koju je sastavio policijski službenih na licu mjesta od 22.08.2016. koja se sastoji od izjave CŽ a u kojoj navodi da je 22.08.2016. oko 14,55 sati upravljao osobnim vozilom sjevernim kolničkim trakom [adresa] od smjera istka u smjeru zapada u koloni vozila, dolaskom do mjesta događaja da je dao lijevi pokazivač smjera, a prethodno daje pogledao iza sebe tako da nije vio motocikl i u trenutku kad je sretao u lijevo odjednom ja u prednji lijevi bočni dio njegova vozila udario motocikl koji ga je pretjecao a kojega on nije vidio.

16.1. Iz službe zabilješke prometne policije od 22. kolovoza 2016. koja je sastavljena na temelju razgovora s tužiteljem obavljenim nakon štetnog događaja, kojom prilikom isti navodi kako je već pretekao tri vozila ispred sebe i u trenutku kad se nalazio pored četvrtog vozila VW Polo, vozač tog vozila započeo je skretanje u lijevo, tako da je bio prisiljen motociklom udariti u njegovo vozilo uslijed čega se prevrnuo na kolnik.

17. Odredbom članka 70.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine br. 67/ 2008, 48/ 2010, 74/ 2011, 80/ 2013, 158/ 2013, 92/ 2014, 64/ 2015- dalje ZSPC) propisano je kako vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti 1) kolonu vozila, radi čega će kako je to određeno u st.3. istoga članka biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji otpočne ili obavi pretjecanje ili obilaženje suprotno odredbama stavka 1. ovoga članka.

18. Kod donošenja odluke od presudnog je značaja bio sadržaj službene zabilješke prometne policije od 22. kolovoza 2016. koja je sastavljena na temelju razgovora s tužiteljem obavljenim nakon štetnog događaja, jer tom prilikom navodi kako je već pretekao tri vozila ispred sebe i u trenutku kad se nalazio pored četvrtog vozila VW Polo, vozač tog vozila započeo je skretanje u lijevo. Na ovaj način tužitelj potvrđuje počinjenje prometnog prekršaja prema odredbi iz čl. 70. st. 1. ZSPC-a po kojoj vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti kolonu vozila, odnosno skupinu od najmanje tri automobila koji voze u nizu jedan iza drugog. Dakle, nedvojbeno je kako je tužitelj protupravnom radnjom pretjecanjem kolone vozila doprinio nastanku prometne nesreće, a istodobno je trebalo cijeniti kako je tom prilikom vozio sporije od dopuštenog ograničenja brzine od 50 km/h i na dionici prometnice gdje je dozvoljeno pretjecanje, jer je prema sudskom vještaku između kolničkih trakova uočljiva i kvalitetno označena isprekidana razdjelna crta. Kod takvog stanja stvari, sud tužiteljevu suodgovornost za nastanak štetnog događaja cijeni u visini od 20%, dok je za preostalih 80% odgovornost na osiguraniku tuženika. Naime, kako je u konkretnom slučaju do prometne nezgode došlo radi nepropisne vožnje oba vozača vlasnika motornih vozila, i to tužitelja jer je pretjecao kolonu vozila kao i osiguranika tuženika koji je poduzeo radnju skretanja kada ga je već pretjecalo drugo vozilo na mjestu gdje je to bilo dopušteno, jer ga osiguranik tuženika nije vidio u momentu skretanja iako ga je ranije bio uočio, iz čega se zaključuje a što vještak i potvrđuje, se nalazio u tkz. "mrtvom kutu", time da je odgovornost osiguranika tuženika veća tj iznosi 80% a odgovornost tužitelja 20%. Slijedom prednjeg utvrđenja, to tuženik kao osiguratelj vlasnika vozila koji je sa 80% doprinio nastanku prometne nezgode obvezan naknaditi tužitelju upravo razmjerni dio štete za koju je odgovoran njegov osiguranik sve primjenom kako odredbe članka 1072. ZOO-a.

19. Radi utvrđenja visine štete koju tužitelj trpi sud je proveo vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila ŽŽ od 06. lipnja 2024. koji je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju Izvida štete broj:168010511302 dana 26. kolovoza 2016. godine koju je obavio procjenitelj osiguravajućeg društva Jadransko osiguranje d.d. iz Zagreba, Podružnica Split izvid štete broj:168010511302 dana 26. kolovoza 2016. godine, kojom prigodom su utvrđeni dijelovi za zamjenu i popravak, kao i potrebno radno vrijeme za popravak motocikla. Nastala oštećenja na motociklu su fotografirana prilikom izvida štete, a neka su prikazana na slikama od 1. do. 6. nalaza i mišljenja.

19.1. Vještak je utvrdio sljedeće:

- trošak popravka MTC-a Piaggio prema cijenama i normativima iz kalkulacijskog sustava Audatex (slika 7.), na dan procjene, s PDV-om iznosi 4.429,79 EUR,

- cijena novog motocikla prema podatcima Centra za vozila Hrvatske, online kataloga tehničkih karakteristika, cijena i vrijednosti novih i rabljenih vozila prodavanih u Republici Hrvatskoj (www.jomologija.hr, slika 8.), na dan procjene s PDV-om iznosi 4.592,23 EUR,

- motocikl je bio u upotrebi 9 godina i 2 mjeseca, ima 26426 prijeđena kilometra, u dobrom općem tehničkom stanju, nema podataka o drugim elementima kako bi se mogle primijeniti eventualne ispravke vrijednosti vozila;

- obračun spašenih ostataka, rabljenosti (amortizacije) i vrijednosti vozila, određen je prema metodologiji obračuna vrijednosti za motocikle radnog obujma motora do 250 cm3, što je prikazano u tablici 3 i 4. nalaza i mišljenja,

- motocikl je bio u upotrebi 9 godina i 2 mjeseca, ima 26426 prijeđena kilometra, u dobrom općem tehničkom stanju, nema podataka o drugim elementima kako bi se mogle primijeniti eventualne ispravke vrijednosti vozila,

- obračun spašenih ostataka, rabljenosti (amortizacije) i vrijednosti vozila, određen je prema metodologiji obračuna vrijednosti za motocikle radnog obujma motora do 250 cm3, što je prikazano u tablici 3 i 4. nalaza i mišljenja i iznosi 519,87 eura.

19.2. Dakle, iz sačinjenog nalaza i mišljenja, koje ovaj sud drži stručnim i vjerodostojnim, proizlazi da je na motociklu tužitelja nastala potpuna šteta (totalna) pa popravak nije ekonomski opravdan a visina štete na ovom motociklu, na dan procjene iznosi 1.740,43 EUR. Međutim, kako je sud utvrdio tužiteljevu suodgovornost od 20% to je ovaj utvrđeni iznos štete valjalo umanjiti za taj postotak pa bi tužitelja pripadala naknada od 1.392,34 eura, što predstavlja 80% od utvrđene štete na motociklu. Nastavno, kako je tuženik nesporno isplatio tužitelju na ime ove imovinske štete iznos od 6.484,80 kn ( 860,68 eura), to se ranije utvrđeni iznos od 1.392,34 eura valja umanjiti za taj iznos pa se dobije iznos od 531,54 eura a koji valja umanjiti za iznos vrijednosti ostatka vozila od 519,87 eura, te bi tužitelja na kraju pripadala naknada štete od 11,67 eur, dok se sa više zatraženim iznosom od 868,08 eura ovo traženje odbija kao neosnovano. Ovo stoga, što ostatak vozila ima svoju vrijednost a on je i nadalje u vlasništvu tužitelja.

20. Tužitelja na dosuđeni iznos štete od 11,67 eura pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO-a koje teku od presuđenja do isplate, tj od 21. veljače 2025. jer je procjena vještaka rađena prema cijenama na dan presuđenja tj izrade vještva a radi se o nepopravljenoj imovinskoj šteti. Osim toga, u pravu je tuženik kada navodi da je nastupila i zastara potraživanja zakonskih zateznih kamata od 09. siječnja 2018. do isplate jer takav tijek kamata tužitelj tražio tek podneskom od 13.06.2024. , dakle, nakon isteka roka od tri godine u smislu odredbe članka 226.st.1. ZOO-a radi čega je valjalo odbiti kao neosnovan više zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata od 09. siječanja 2018. do 21. veljače 2025.

21. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

21.1. Sukladno odredbi članka 154.st.2. ZPP-a prema posljednje postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 879,75 eura tužitelj je u osnovu uspio sa 80% a u visini sa 1,33%, to je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 40,67% a tuženik sa 59,33 %. Slijedom toga utvrđenja to bi tužitelj trebao tuženiku isplatiti 18,66% od tuženikovog priznatog parničnog troška.

21.2. Priznati parnični trošak tuženika prema VPS od 1.329,00 eura i 879,00 eura sastoji se od sastava odgovora na tužbu od 01.10.2019. od 100 bodova, sastava obrazloženog podneska od 04.07.2024. od 100 bodova, podneska od 05.03.2021. od 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 31.10.2023. od 100 bodova, za pristup na ročište od 10.04.2023. od 25 bodova, za zastupanje od 23.10.2024. od 75 bodova (VPS 879,00 eura) što je ukupno 425 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak tuženika iznosi 850,00 eura koji valja uvećati za pripadajući PDV od 212,50 eura što je ukupno 1.062,50 eura, a 18,66% iznosi 198,26 eura za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu sa tijekom zakonskih zateznih kamata od presuđenja do isplate, dok se sa više zatraženim od 926,75 eura ovo traženje tuženika odbija kao neosnovano. 21.3. Tuženika na razmjerni parnični trošak pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno odredbi članka 29.st.2. ZOO-a a koje teku temeljem odredbe članka 153.st.1. ZPP-a.

22. Radi svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 21. veljače 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a) . Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- pun tužitelja

- pun.tuženika

- u spis