Posl.br. P-1256/2023-31
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Stalna služba u Donjoj Stubici
Matenačka cesta 3/1
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, u parničnom predmetu tužiteljice AĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:02535697732, zastupana po pun. Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 14. siječnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i odsutnosti pun. tuženika, a objavljene dana 21. veljače 2025.god.
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju AĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem preplate zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) u Ugovoru o kreditu br. 9012172558 od 15.12.2006., iznos od 2.904,40 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos:
4,97 EUR od 22.10.2008.
3,40 EUR od 21.11.2008.
4,05 EUR od 22.12.2008.
17,93 EUR od 21.1.2009.
17,99 EUR od 23.2.2009.
12,38 EUR od 23.3.2009.
12,22 EUR od 21.4.2009.
12,10 EUR od 21.5.2009.
9,62 EUR od
23.6.2009.
10,17 EUR od 21.7.2009.
10,45 EUR od 21.8.2009.
9,50 EUR od
21.9.2009.
7,76 EUR od
21.10.2009.
10,70 EUR od 23.11.2009.
11,77 EUR od 21.12.2009.
15,38 EUR od 21.1.2010.
16,69 EUR od 22.2.2010.
20,48 EUR od 22.3.2010.
20,65 EUR od 21.4.2010.
23,04 EUR od 21.5.2010.
28,37 EUR od 21.6.2010.
32,04 EUR od 21.7.2010.
41,12 EUR od 23.8.2010.
41,27 EUR od 21.9.2010.
39,65 EUR od 21.10.2010.
37,25 EUR od 22.11.2010.
53,32 EUR od 21.12.2010.
49,54 EUR od 20.1.2011.
50,12 EUR od 21.2.2011.
52,80 EUR od 21.3.2011.
49,89 EUR od 20.4.2011.
55,95 EUR od 20.5.2011.
66,68 EUR od 20.6.2011.
79,34 EUR od 20.7.2011.
87,53 EUR od 22.8.2011.
71,47 EUR od 20.9.2011.
61,82 EUR od 20.10.2011.
64,16 EUR od 21.11.2011.
72,83 EUR od 20.1.2012.
73,42 EUR od 20.2.2012.
71,95 EUR od 20.3.2012.
72,08 EUR od 20.4.2012.
74,50 EUR od 21.5.2012.
74,08 EUR od 20.6.2012.
72,31 EUR od 20.7.2012.
70,67 EUR od 20.8.2012.
66,14 EUR od 20.9.2012.
72,24 EUR od 22.10.2012.
72,86 EUR od 20.11.2012.
72,27 EUR od 20.12.2012.
65,02 EUR od 21.1.2013.
68,38 EUR od 20.2.2013.
70,83 EUR od 20.3.2013.
72,23 EUR od 22.4.2013.
549,02 EUR od 2.5.2013.
do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate prema članku čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Prihvaća se prigovor prijeboja tuženika i tužbeni zahtjev tužitelja I toč.I. prebija se sa iznosom od 118,09 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
3,13€ od 31.1.2007. do namirenja,
3,13€ od 28.2.2007. do namirenja,
1,19 € od 31.3.2007. do namirenja,
3,61 € od 30.4.2007. do namirenja,
6,97€ od 31.5.2007. do namirenja,
7,69 € od 30.6.2007. do namirenja,
8,53 € od 31.7.2007. do namirenja,
6,02 € od 31.8.2007. do namirenja,
6 6,18 € od 30.9.2007. do namirenja
8,90€ od 31.10.2007. do namirenja
4,89 € od 30.11.2007. do namirenja
8,09 € od 31.12.2007. do namirenja
1,98 € od 31.1.2008.do namirenja
3,59 € od 29.2.2008. do namirenja
3,98 € od 31.3.2008. do namirenja
4,72 € od 30.4.2008. do namirenja
4,50 € od 31.5.2008. do namirenja
6,38 € od 30.6.2008. do namirenja
5,07 € od 31.7.2008. do namirenja
6,49 € od 31.8.2008. do namirenja
7,00 € od 30.9.2008. do namirenja
6,05 € od 30.11.2008. do namirenja
sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31.12.2007 godine bila uređena čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008 godine do 31.7.2015 godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015 do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023 do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732 naknaditi tužitelju RUDEŽ VUGDELIJA JELENA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.312,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je s tuženikom dana 15.12.2006. sklopio Ugovor o kreditu br. 9012172558, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 21.803,76 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a za kupnju osobnog vozila.
Prilikom sklapanja ugovora, tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF valute i time uvećanja mjesečnog anuiteta. Tužitelju je bio ponuđen predmetni kredit kao najpovoljniji, s najnižim kamatnom stopom. Tuženik ne bi uzeo ponuđeni kredit da je znao da će mu toliko porasti otplatni obrok. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj:P-1401/12, pravomoćnu dana 14. lipnja 2018. u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih, ovdje tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti, svaka je ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, konkretno, tuženik je dužan tužitelju vratiti sve ono što je stekao temeljem takvih odredbi ugovora. S te osnove, tužitelj potražuje 2.761,30 eura što je tužitelj preplatio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji iznos je tužitelj precizirao nakon Nalaza i mišljenja vještaka na iznos kao u izreci pod toč.I.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi prigovor zastare, jer tražbine za naknadu štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja ju je počinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Nadalje, tuženik drži da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet. U svakom pojedinom predmetu je potrebno utvrditi eventualnu ništenost ugovornih odredaba. Odredba o valutnoj klauzuli bila je jasna i nedvosmislena. A činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu tužitelja ne može biti relevantan kriterij za ocjenu nepoštenosti.
Ugovor je sastavljen od strane banke, ali u dobroj vjeri, poštujući pozitivnopravne propise koji su u tom trenutku bili na snazi.
Tuženik ističe prigovor prebijanja za iznose koji su eventualno manje plaćeni od onoga kako tužitelj potražuje. Prigovara statusu potrošača koji se treba nesporno utvrditi.
3.Tijekom postupka proveden je uvid u Ugovor o kreditu (list 10-13 spisa), Otplatni plan (list 14-15), potvrdu o konačnoj otplati kredita (list 16), u knjigovodstvenu karticu (list 19-32), ispitana je tužiteljica kao stranka na okolnosti statusa potrošača sklapnja ugovora i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.
4.Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nesporno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 15. prosinca 2006. god. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti iznos od 21.803,76 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, za kupnju motornog vozila, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, u roku 84 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu i primjenom valutne klauzule kod otplate.
6. Ispitana kao stranka, u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja, tužiteljica je izjavila da je upućena iz auto salona u kojem je kupovala automobil za osobne potrebe, u poslovnicu tuženika da sklopi ugovor o kreditu u CHF valuti, jer su to najpovoljniji krediti, a što joj je potvrđeno i u banci. Ugovor je pročitala, ništa joj nije objašnjavano, vjerovala je banci daje to najpovoljnije, ali nije očekivala da će joj otplatni obrok biti toliko povećan da joj je ugrozio egzistenciju. Radila je i radi u državnoj službi inije imala ni nema nikakve vlastite djelatnosti.
7.Ugovor o kreditu sklopila je tužiteljica kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.
8.Prigovor zastare koji je izjavio tuženik je neosnovan.
Dana 31. siječnja 2022. Vrhovni sud donio je objedinjeno pravno shvaćanje pod brojem:Su-Iv-33/2022-2 kojim je odgovoreno na pitanje od kada počinje teći zastarijevanje za restitucijske zahtjeve koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kredita u CHF, i utvrđeno je pod toč. 4.: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Iako zastarni rok za restitucijske zahtjeve u slučaju ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio je pravno shvaćanje, od kada počinje teći zastara u slučaju kada je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu. Stoga je u ovome predmetu tužbeni zahtjev za povrat stečenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, podnijet u zastarnom roku. Naime, tužba je podnijeta dana 11. lipnja 2023., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, a to je od 14.06.2018.g, dakle, unutar općeg zastarnog roka od pet godina.
9. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio je presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također je i Ustavni sud odlukom br.: U-III-4150/2019, U-III4388/2019, U-4389/2019, U-4390/2019, U-III-4396/19, U-III-4516/19, U-III4532/19 od 2.02.2021., odbio ustavne tužbe banaka protiv revizije VSRH broj Rev- 2221/2018.
Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Tuženik je propustio informirati tužiteljicu o općem riziku vezanom za valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, kao i da se o ugovornoj odredbi u kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (cijena) nije pojedinačno pregovaralo.
10.Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19, dalje: ZPP) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.
11. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima, a po postavljenom tužbenom zahtjevu.
Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF na dan korištenja kredita. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. Iz Nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 31. siječnja 2007. do konačne a prijevremene otplate 2. svibnja 2013., a koja proizlazi iz razlike između ečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 2.904,40 eura.
12. Temeljem izračuna vještaka da je, uzimjući u obzir i tzv. negativne razlike, razlika obveza ukupno 2.786,31 eura, tuženik je precizirao visinu prijeboja na iznos od 118,09 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose tzv. negativnih razlika. Sud je prihvatio istaknuti prigovor prijeboja koji je tuženik precizirao i odlučio kao pod toč. II. izreke.
13. Također, tuženik se protivio preniaci visine tužbenog zahtjeva, ali je prigovor odbijen, jer je isto u skladu s čl. 190. st .2. ZPP-a, a isto tako i tuženik je precizirao iznos prijeboja nakon Nalaza i mišljenja vještaka.
14. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen. Prigovore tuženika na Nalaz i mišljenje sud nije prihvatio sukladno očitovanju vještaka (list 122-124).
15. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno pod točkom I. izreke.
Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim. Isto vrijedi za obračun zakonskih zateznih kamata na inos tzv. izlazne naknade, a visina zakonske zatezne kamate propisana je odredbom članka 29. ZOO-a.
16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. I st. 5. ZPP-a. Tužitelju je priznat parnični trošak u cijelosti, jer je tuženik uspio u neznatnom dijelu ( s manje od 5%) a u ukupnom iznosu od 2.312,50 eura uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, koji mu je sud u cijelosti priznao kao nužan i opravdan, a sastoji se od troška sastava tužbe od 11.06.2023., zastupanja na ročištima od 13.03.2024., 17.09.2024., 7.11.2024. i 14.01.2025. za sastav podneska od 27.2.2024. i 8.1.2025., za svaku radnju 100 bodova ili 200,00 eura, a za podnesak od 18.3.2024. 25 bodova ili 50 eura što ukupno čini 825 bodova ili 1.650,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV od 25% iznos od 412,50 eura, što ukupno čini 2.062,50 eura sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je također priznat trošak za vještačenje u iznosu od 250,00 eura, tako da ukupan trošak iznosi 2.312,50 eura.
16. O troškovima po članku 11. Zakona o sudovima (Narodne novien, broj 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022 I 16/2023) odlučit će se posebnim rješenjem.
17. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.
U Donjoj Stubici, 21. veljače 2025.god.
Sudac
Vesna Posavec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
