REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1090/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja ĆU vl. [obrt] [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764; kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Mažuranićev trg 8, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 05. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 65,25 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 31. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 157,55 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 6,63 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 157,55 € preko stope dosuđene u točki II/ izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 20. svibnja 2024. radi isplate iznosa od 65,25 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 12.01.2024. nastala šteta na vozilu, marke Chevrolet Epica, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika CU iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22; dalje u tekstu ZO) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 18.01.2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 10-00-650027- 2024- osnovni + 1. naknadni. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Napominje kako je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 43/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 596,40 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e- maila, a koji je odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 531,15 €. Razliku od 65,25 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Samim plaćanjem tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što je na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) je napisana cijena rada, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 40,00 €/sat plus PDV. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 €/ sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno. Postupanje tuženika je pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi „priznavao”, ”uvećavao” ili „umanjivao” nečiju cijenu rada, u konkretnom slučaju tužitelja. Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 14. ožujka 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 65,25 € na primatelja tj. tužitelja o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja. Također osporava valjanost Ugovora o „ustupu tražbine“ te navodi kako isti uopće ne može biti niti nije ugovor o cesiji jer da se u istom pogrešno navodi kako ustupitelj (CU) ima s osnova računa 43/VP/1 potraživanje prema ovdje tuženome jer tuženik nije naručivao popravak vozila koji se u tom računu navodi, a niti račun 43/VP/1 glasi na tuženoga, dakle tuženi nije dužnik po tom računu, već je dužna CU tužitelju, a koji servis i koju cijenu je sama izabrala. Međutim, cesijom se mogu prenositi tražbine, a ne dugovanja pa je predmetnim pravnim poslom, a koji nije cesija već preuzimanje duga, došlo je do sjedinjenja vjerovnika i time prestanka obveze temeljem čl. 207. ZOO-a. Navodi da tužitelj uopće ne navodi pravnu osnovu temeljem koje bi on i/ili CU imali pravo od tuženoga bilo što potraživati. Ako se radi o štetnom događaju za koji vanugovorno odgovara tuženi tada je i to dužan dokazati. Plaćanje nekog novčanog iznosa CU odnosno tužitelju ne znači da se priznaje osnov i visina bilo kakvih drugih novčanih potraživanja tužitelja. Tuženik je po prijavi osiguranog slučaja sačinio i izvid štete i kalkulaciju popravka, a u kojem je jasno navedeno kako se kao normativ sata rada servisa priznaje EUR 15,93 te po osnovi potrošnog materijala EUR 129,12 a koje cijene su izražene bez PDV-a. Osiguranik tuženoga nije nikada prigovorio navedenom izvidu štete. Budući se i u računu tužitelja 43/VP/1 spominje navedeni izvid štete 10-00-650027-24 navedena satnica je očito morala biti poznata i ovdje tužitelju, te je on bio obvezan obavijestiti svoga naručitelja (CU) ako po tim uvjetima ne može ili ne želi izvršiti popravak. Oštećenik je dužan poduzeti sve razumne mjere kako bi šteta na njegovom vozilu bila što manja, a ne što veća, a to znači i izabrati servis koji je tržišno konkurentan te koji je u mogućnosti popraviti vozilo po izvidu štete tuženoga a što ujedno i jest uputa za saniranje štete. Pri tome je oštećeni u svakom slučaju dužan primijeniti i pažnju koja se u prometu uobičajeno zahtjeva tj. pažnju dobrog domaćina. Pravo je naravno oštećenoga da sa svojim vozilom radi što hoće i popravlja ga gdje želi, po cijeni na koju on pristane, ali to nikako ne znači da bi tu cijenu mogao i trebao plaćati netko treći ako postoje jednako kvalitetne ili čak kvalitetnije, a jeftinije opcije popravka. Na području [adresa] i [adresa] renomirani neovlašteni automobilski servisi u promatranom razdoblju kod popravaka vozila, a prema izvidima šteta zaračunavali su satnicu od EUR 13,27+PDV pa do EUR 21,24+PDV pa nema nikakvog razloga da bi se potraživalo troškove satnice servisa od čak EUR 40,00 + PDV kako se potražuje i to u neovlaštenom servisu za tužiteljičin tip vozila. Tuženik niti određuje satnicu rada servisa, a niti određuje servis koji će popravljati vozilo, ali će oštećenom platiti iznos u visini troška popravka koji je tržišno opravdan i prihvatljiv, sukladno izvidu štete. A pravo je oštećenom da vozilo na taj način popravi, ili ga uopće ne popravi ili ga popravi na drugi način pa i skuplje, ali tada će sam oštećeni podmirit razliku cijene takvog popravka. Također navodi kako je u suštinski istom predmetu koji se vodi na Trgovačkom sudu u Zagrebu, P-902/23 prometni vještak utvrdio kako je u veljači 2023. prosječna cijena sata rada neovlaštenih servisa iznosila EUR 20,00 + PDV, a satnica koju zaračunava tužitelj je za 100% (duplo) veća od prosječne cijene na tržištu. Cijeneći sve navedeno tuženi je oštećenoj isplatio iznos a sa kojim iznosom bi svaki dobar domaćin na više mjesta odnosno pri većem broju servisa sa lakoćom u cijelosti popravio svoje vozilo, a sukladno utvrđenim oštećenjima na tom vozilu i dobivenim uputama popravka (izvidu štete) te je time u cijelosti ispunjena obveza tuženoga. Oštećeni je sam na sebe i mimo uputa tuženoga preuzeo kod tužitelja obveze, a koje prelaze visinu štete, pa za te obveze osiguranik i odgovara. Sukladno svemu iznesenom tuženik predlaže da sud odbije tužitelja.

3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je osporio navode tuženika u cijelosti i istaknuo kako Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d., Allianz Hrvatska d.d. pa i tuženik priznaju i isplaćuju cijenu sata rada drugih neovlaštenih servisera pa i tužitelja u iznosu od 42,11 € uvećano za PDV.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu i sudsku praksu (list 8-13, 16- 32, 37-47, 109-127 spisa), mail korespondenciju (list 14-15, 52, 58 spisa), dopis od 20.02.2020. (list 33-36 spisa), račun (list 49 spisa), izvid štete (list 50 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 51 spisa),dopis (list 53 spisa), cjenik (list 54 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 55-56 spisa), notifikaciju o ustupanju (list 57 spisa), račune (list 67-80 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Šimunović (list 81- 83 spisa), račune i detaljne prikaze transakcije i naloge za isplatu (list 89-108, 128-130 spisa), izvršio je uvide u pisane iskaze svjedoka CU (list 139-140 spisa) i tužitelja LU (list 141-142 spisa).

5. Tuženik je na ročištu dana 05. veljače 2025. povukao dokazni prijedlog financijskog vještačenja.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka CU i tužitelja, obzirom da je tužitelj u spis dostavio njihove pisane iskaze, a tuženik nije ospori ovjerene pisane iskaz ranije navedeno svjedoka i tužitelja, pa je sud, sukladno čl. 492c ZPP-a, cijenio nepotrebnim dodatno usmeno saslušati iste. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanje visine odnosno cijene sata rada tužitelja u odnosu na smjernice AZTN-a i HANFA-e kao i na okolnost najniže i prosječne cijene sata rada neovlaštenih auto servisa za Chevrolet i slična vozila na području [adresa] i [adresa] u siječnju 2024. te je li se isplaćenim iznosom od 531,15 € sukladno izvidu štete moglo u nekim i kojim od dostupnih servisa popraviti vozilo oštećene. Prema mišljenju ovog suda naveden okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 65,25 € koji predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

9. U postupku je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila tužitelja kao i valjanost ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja.

10. Uvidom u Izvid štete tuženika broj 10-00-650027-2024-osnovni+1. naknadni razvidno je kako je tuženik pregledao vozilo Chevrolet Epica, registarske oznake [registarska oznaka] dana 18.01.2024., a povodom nezgode od 12.01.2024. te da je utvrđeno kako je potrebno popraviti bočnu stranicu ST D te kako je potrebno lakiranje bočne stranice ST D i vrata ST D. Također je navedeno radno vrijeme limara, mehaničara, el. tap. 4,00 sata, a lakirera 4,3 sati, da je potrošni materijal lakirera 129,12 €, a da se priznaje satnica za ovlaštene i ostale servise u visini od 15,93 € te da napisano upozorenje kako za priznavanje cijene radnog sata veće od one naznačene u izvidu je potrebno odobrenje osiguratelja.

11. Iz dopisa od 24.01.2024. razvidno je kako ovdje tuženik potvrđuje CU kako su zaprimili njezin odštetni zahtjev te da je on osnovan i da joj nude nesporni iznos naknade štete u iznosu od 250,00 € i da ukoliko je suglasna s ponuđenim iznosom, a vozilo neće popravljati u servisu da dostavi broj računa kako bi joj se isti iznos isplatio, a ukoliko će vozilo popravljati u servisnoj radionici da nakon obavljenog popravka dostavi račun servisne radionice za obavljene usluge.

12. Uvidom u utuženi račun/otpremnica 43/VP/1 tužitelj razvidno je da je isti izdao račun za popravak vozila Chevrolet Epica registarske oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 596,40 € (zajedno s PDV-om) i to prema izvidu štete tuženika broj 10-00- 650027-2024. U istom su obračunati troškovi autolimarskog rada 4,00 sata po jediničnoj cijeni 40,00 € po sat, rad autolakirera za 4,30 sati po jediničnoj cijeni od 40,00 € po satu, potrošni materijal autolimara u iznosu od 16,00 € i potrošni materijali autolakirera u iznosu od 129,12 €.

13. Iz e-maila (list 52) razvidno je da je tužitelj tuženiku proslijedio račun zajedno s izjavom i preslikom osobne CU, na koji mail djelatnik tuženik navodi kako su uvidom u dostavljeni račun utvrdili da iskazana cijena radnog sata nije u skladu sa zapisnikom o oštećenju niti sa cijenom koju iskazuju neovlašteni servisi u okruženju te da sukladno navedenom nisu u mogućnosti ovjeriti dostavljeni račun sa cijenom radnog sata od 40,00 € + PDV, već sa cijenom od 33,18 € koliko je tužitelj iskazao na računu iz siječnja, a koja je već sama po sebi veća od cijene koju im iskazuju ovlašteni serviseri u okružju.

14. Iz detalja transakcijske uplate razvidno je da je tuženik isplatio ovdje tuženiku iznos od 531,15 €.

15. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja razvidno je da su ga potpisali tužitelj kao primatelj i CU (vlasnik vozila) kao ustupitelj dana 14.03.2024. i da su u istom suglasno utvrdili kako ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 65,25 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 43/VP/1 u ukupnom iznosu od 596,40 € i izvida štete ovdje tuženika br. 10-00-650027- 2024-osnovni +1. naknadni. Nadalje, da suglasno utvrđuju kako je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio ranije navedeni račun tuženiku koji je navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police osiguranja oštećenika i temeljem ranije navedenog izvida štete i da je tuženik podmirio iznos samo djelomičnu u iznosu od 531,15 € te da je tuženik ostao dužan podmiriti još iznos od 65,25 € pa da primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 65,25 €. Ustupitelj navedenim ugovorom ustupa primatelju odnosno tužitelju svoje potraživanje u visini od 65,25 €. O istom ugovoru tužitelj i vlasnik vozila obavijestili su tuženika notifikacijom od 14.03.2024. Iz mail korespondencije od 28.03.2024. razvidno je da je tužitelj dostavio tuženiku notifikaciju o ustupanju predmetne tražbine.

16. Iz pisanog iskaza svjedoka CU razvidno je kako je ista vlasnik vozila Chevrolet Epic reg. oznaka [registarska oznaka] koje vozilo je nakon štetnog događaja odlučila popraviti kod tužitelja, čija je to primarna djelatnost, a čije usluge je koristila radi iznimne profesionalnosti i stručnosti, s time da je upoznata sa cijenama sata rada tužitelja. Vozilo je popravljeno i dovedeno u ono stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja, a sve to sukladno pravilima struke. Štetni događaj je prijavila 18.01.2024. te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete te da je dostavio odluku kojom je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, a da je samo djelomično podmirio štetu po računu tužitelja broj 43/VP/1 za popravak vozila tužitelja, a koji je iznos nedostatak da se vozilo dovede u stanje u kakvom je bilo prije predmetnog štetnog događaja, stoga je razliku novčanog potraživanja prema odgovornom osiguratelju odnosno ovdje tuženiku, a radi naknade štete uvidu naknade troškova popravka vozila odlučila ustupiti radi ispunjenja ovdje tužitelja kod kojeg je popravila vozilo, radi čega je sklopila Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 14.03.2024.

17. Iz pisanog iskaza tužitelja razvidno je kako je tužitelj izvršio popravak reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu CU te da je tužitelj za to izdao račun br. 43/VP/1, da je popravkom vozilo dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja te da je za popravak utrošeno 4,00 sata limarskih radova, 4,30 sata lakirerskih radova te da je utrošeno 129,12 € potrošnog materijala lakirera, da navedena količina radnih sati odgovara izračunu tuženika iz izvida štete br. 10-00-650027-2024-osnovni+1. naknadni od dana 18.01.2024. Nadalje, isti je izjavio kako je službena cijena sata limarskih i lakirerskih radova kod tužitelja 40,00 € + PDV sukladno njegovom službenom cjeniku od 02.01.2024. Također je naveo kako je tuženik samo djelomično podmirio račun tužitelja pa da je on s vlasnikom vozila sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 14.03.2024. kojim je ustupljena tražbina u iznosu od 65,25 €, o čemu je tuženik obavješten.

18. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja CU je ustupila tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 65,25 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

19. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz iskaza svjedoka CU, koji je vlasnika vozila razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

20. Predmet u ovom postupku je isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (40,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je priznao i isplatio tuženik (33,18 €).

21. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 40,00 € (bez PDV-a).

22. Dakle, tužitelj je za popravak predmetnog vozila obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima. Činjenica na koji način tužitelj objavljuje svoj cjenik nije odlučna za ovaj postupak.

23. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. kao i maila HANFA-e od 03.07.2015.

24. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

25. Nadalje, valja napomenuti kako je tuženik u spis dostavio račun društva 24 autoservis d.o.o. od 23.03..06.2023. iz koje je razvidno kako je u istom obračunat sat rada limara u iznosu od 15,93 € po satu, račun Autoservis Vugrin d.o.o. od 28.03.2023. u kojem je obračun sat limara i lakirera po cijeni od 21,24 € po satu, račun D.R. AUTO d.o.o. od 14.02.2023. u kojem je obračunat radni sat u iznosu od 21,24 €, račun ZVON PROMET d.o.o. od 04.02.2023. u kojem je obračunat radni sat u iznosu od 13,27 €, račun Autolakirerske i autolimarske radionice Spektar od 26.01.2023. u kojem je obračunat radni sat u iznosu od 15,93 €, račun Emil Frey Auto Centar d.o.o. od 11.10.2022. u kojem je obračunat radni sat u iznosu od 120,00 kuna, račun Auto kuća Cupan d.o.o. od 19.01.2023. u kojem je obračunat radni sat u iznosu od 15,93 €, račun Maxx auto d.o.o. od 01.12.2022. u kojem je obračunat radni sat u iznosu od 120,00 kuna račun TM vozila d.o.o. od 10.01.2023. u kojem je obračunat radni sat u iznosu od 16,32 €, račun Grand auto d.o.o. od 14.01.2023. u kojem je obračunat radni sat u iznosu od 15,93 €, račun Auto Kantoci d.o.o. od 20.06.2023. u kojem je obračunat radni sat u iznosu od 19,00 €. Također je tuženik dostavio u spis nalaz i mišljenje vještaka Šimunovića koji je izrađen za predmet vođen pred ovim sudom poslovni broj P-902/23 iz kojeg proizlazi da je isti kako je isti mišljenja da je prosječna cijena sata rada limara i lakirera u veljači 2023. godine kod neovlaštenog autoservisera na području Grada Zagreba prilikom popravka vozila na temelju izvida štete osiguravajućih društava iznosila oko 20,00 € + PDV.

26. Tužitelj u spis dostavio račune društva Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojima su zaračunati limarski radovi i lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 317,25 kn (42,11 €) bez PDV-a tijekom 2021. i 2022., a tijekom 2023. u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, a koji račun su plaćani od strane Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d., Allianz Hrvatska d.d. i Croatia osiguranje d.d. Također je tužitelj dostavio u spis svoj račun za popravak vozila u 2024. godini u kojem je zaračunat limarski radovi i lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 40,00 € (bez PDV-a), a koji računi su plaćeni od strane Euroherc osiguranja d.d.

27. Dakle, iz navedenog razvidno kako su društva osiguravajuća društva priznavala i cijenu radnog sata u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, što je veća cijena od tužitelja.

28. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako se tijekom 2023. cijena sata lakirera i limara kretala od 13,27 € do 42,11 € (bez PDV-a). Cijenu od 42,11 € su priznala druga osiguravajuća društva, slijedom čega je cijena tužitelj od 40,00 € u to vrijeme bila prema mišljenju ovog suda tržišna cijena. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je tužiteljeva cijena rada sata lakirera i limara tržišna cijena.

29. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 40,00 € po satu (bez PDV-a), a obzirom da je tuženi naknadi štetu u manjem iznosu, tako postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 65,25 € Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

30. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 31. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

32. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz dopisa tuženika od 24.01.2024. (list 53 spisa), razvidno je da u njemu tuženik navodi kako je zaprimio odštetni zahtjev dana 18.01.2024., a što je razvidno i iz pisanog iskaza svjedoka CU. Međutim tužitelj potražuje zatezne kamate od dana 31.03.2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

33. Kako je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, to mu sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

34. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade sukladno Tbr. 7/9 Tarife u iznosu od 100,00 €, što uvećano za PDV iznosi 125,00 € Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € te na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23), kao i trošak ovjere pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i svjedokinje kod javnog bilježnika u iznosu od 12,64 €. Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 157,55 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

35. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 26,54 €, obzirom da sukladno Uredbi o Tarifi o sudskih pristojbama, a sukladno vrijednosti predmeta spora iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 13,27 € kao i na tužbu, no međutim uvidom u spis razvidno je da je tužitelj uplatio 50% sudske pristojbe na tužbu prilikom podnošenja tužbe putem e-komunikacije, slijedom čega mu je dodijeljen uplaćeni iznos od 6,64 € pa je valjalo tužitelja odbiti za previsoko zatraženi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 6,63 €. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom II/ i III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 21. veljače 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku