Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
32270 Županja
Veliki kraj 48
Poslovni broj: Pn-34/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, protiv tuženika AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete zbog nepripadano isplaćenog iznosa doplatka za pomoć i njegu, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 8. siječnja 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja UO, državno odvjetničkog savjetnika specijalista u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, i tuženika osobno, a koja presuda je donesena i objavljena 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, isplati iznos od 2.229,64 eura (slovima: dvije tisuće dvije stotine dvadeset devet eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama, koje teku na navedeni iznos počevši od 11. siječnja 2024. do isplate prema po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa u točki I. izreke ove presude, a do zatraženog iznosa od 4.127,45 eura.
II. Nalaže se tuženiku AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 216,00 eura (slovima: dvije stotine šesnaest eura), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja tj. 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa u točki II. izreke ove presude, a do ukupno zatraženog iznosa od 400,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Hrvatskog zavoda socijalni rad, Područni ured Županja Klasa: UP/I-551-07/18-01/443, Urbroj: 139-111-1/12-23-13, od 6. listopada 2023. tuženiku ukinuto pravo na doplatak za pomoć i njegu koje joj je bilo priznato rješenjem Centra za socijalnu skrb Županja Klasa: UP/I551-07/18- 01/443, Urbroj: 2196-126-3/7-18-8 od 7. kolovoza 2018. Nadalje, navodi da je iz kartice korisnika Hrvatskog Zavoda za socijalni rad, Područni ured Županja od 18. listopada 2023. da je tuženiku u razdoblju od 1. travnja 2018. do 31. kolovoza 2023. nepripadno isplaćeno 4.127,45 eura, s naslova prava na doplatak za pomoć i njegu. Nadalje navodi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojeg je on zaprimio 11. siječnja 2024. i nije se na njega očitovao u roku od tri mjeseca. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku temeljem odredbe čl. 292. i 296. Zakona o socijalnoj skrbi donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.127,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2024. do isplate, te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu smatrajući istu neosnovanom i neutemeljenom. Navodi da su tuženik i njegov nećak JO bili suvlasnici kuće u [adresa], a obzirom da je on sada u dobi od 89 godina (rođen **.**.1935.), te da nema djece koja bi se o njemu brinula, sa svojim nećakom je sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Obzirom da se nećak, koji je sada u Njemačkoj, brine o njemu, te je ovisan o njemu, nije imao razloga sumnjati da primitkom naknade tuđe pomoći i njege krši određena prava, te je nesvjestan navedenih posljedica koristio naknadu za pomoć i njegu. Svu dokumentaciju vezanu za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu za njega je prikupljao nećak JO, koji mu je i savjetovao da ostvari navedeno pravo. Vjerujući njemu, a obzirom da je on mlađi i da je on znao za njihov ugovor, nije smatrao da bi u vezi istog imao problema tj. da ga se tuži. Smatra kako je star, slabo pokretan, sa primanjima od svega 140,03 eura (sada, a prije je bilo znatno manje), te da zbog svega navedenog i ostvaruje navedeno pravo na tuđu pomoć i njegu. Opreza radi ističe i prigovor zastare, a osim toga napominje da više nema svoju imovinu tj. na istoj ima samo pravo uživanja, a jedino što prima je novčani iznos od 140,03 eura na ime mirovine.
3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: rješenje Centra za socijalnu skrb Županja Klasa: UP/I-551-07/18-01/443, Urbroj:139-111-1/12-23-13 od 6. listopada 2023. s lista 6 do 7 spisa, rješenje Centra za socijalnu skrb Županja Klasa: UP/I-551-07/18-01/443, Urbroj: 2196-126-3/7-18-8 od 7. kolovoza 2018. s lista 8 do 9 spisa, karticu korisnika od 18. listopada 2023. s lista 10 do 19 spisa, zahtjev za mirno rješenje spora s preslikom povratnice s lista 3 do 5 spisa, odrezak mirovine tuženika s lista 27 spisa, te u dopis od 3. srpnja 2024. s lista 28 spisa, dok drugih dokaza nije bilo.
4. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen.
5. Među strankama je nesporno:
- da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem Centra za socijalnu skrb Županja Klasa: UP/I-551-07/18-01/443, Urbroj: 2196-126-3/7-18-8 od 7. kolovoza 2018. tuženiku priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 600,00 kn mjesečno počevši od 1. travnja 2018. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti, da je navedeno pravo preispitano, te je u daljnjem tijeku postupka pravomoćnim i izvršnim rješenjem Centra za socijalnu skrb Županja Klasa: UP/I-551-07/18-01/443, Urbroj:139-111-1/12-23-13 od 6. listopada 2023., poništeno rješenje Centra za socijalnu skrb Županja Klasa: UP/I-551/07/18-01/443, Urbroj: 2196-126-3/7-18-8 od 7. kolovoza 2016., te je doneseno novo rješenje kojim je tuženiku ukinuto navedeno pravo s danom 31. ožujka 2018.,
- da tuženik nije pravovremeno nadležnom Centru za socijalnu skrb prijavio promjenu koja utječe na njegovo pravo na doplatak za pomoć i njegu, jer je utvrđeno da je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju i to 25. siječnja 2010. pod poslovnim brojem R2-18/2010 kao primatelj uzdržavanja, a za koji ugovor tužitelj prilikom provođenja postupka priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu nije imao saznanja, te da je u vremenskom periodu od 1. travnja 2018. do 31. kolovoza 2023. i nadalje primao doplatak za pomoć i njegu, bez obzira što je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja, a također nije sporno da ta okolnost predstavlja uvjet koji utječe na daljnje korištenje ili na visinu naknade,
- da je iz specifikacije duga koje je sačinio Centar za socijalnu skrb Županja sada Hrvatski zavod za socijalni rad u Županji od 18. listopada 2023. vidljivo da je tuženiku kao korisniku doplatka za pomoć i njegu za to razdoblje u periodu od 1. travnja 2018. do 31. kolovoza 2023. isplaćen doplatak za pomoć i njegu u iznosu u ukupnom iznosu od 4.127,45 eura,
- da je tužitelj uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, koji tuženik nije prihvatio.
6. Među strankama je sporna prigovor zastare koji je istakao tuženik. 7. Čl. 296. st. 1. toč. 2. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23; u daljnjem tekstu: Zakona o socijalnoj skrbi) propisano je da korisnik koji je ostvario pravo u sustavu socijalne skrbi, ili kojem je isplaćena novčana naknada na koju nije imao pravo, dužan je nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo, odnosno vratiti primljene iznose, ako je pravo iz sustava socijalne skrbi ostvario zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na prestanak ili opseg prava, a znao je ili je morao znati za tu promjenu.
8. Čl. 297. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da pri utvrđivanju prava na naknadu štete se primjenjuje zakon kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
9. Čl. 298. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da, kada sud utvrdi da je nastala šteta iz čl. 296. tog Zakona, zavod poziva korisnika da u određenom roku nadoknadi nastalu štetu, dok je st. 2. citirane zakonske odredbe propisano da, ako šteta ne bude nadoknađena u određenom roku Republika Hrvatska ovlašten je podnijeti tužbu radi naknade štete putem nadležnog Državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja zavod.
10. Nije sporno da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Županja Klasa: UP/I- 551-07/18-01/443, Urbroj: 2196-126-3/7-18-8 od 7. kolovoza 2018. tuženiku priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 600,00 kn, da je nesporno da je tuženik 25. siječnja 2010. kao primatelj uzdržavanja sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da ta okolnost predstavlja uvjet koji utječe na daljnje korištenje ili na visinu naknade, te da iz toga proizlazi tuženik kao korisnik prava na pomoć i njegu za razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. kolovoza 2023. nije imao pravo na doplatak za pomoć i njegu, te da je pravomoćnim rješenjem Centra za socijalnu skrb Županja Klasa: UP/I-551-07/18-01/443, Urbroj:139-111-1/12-23-13 od 6. listopada 2023., tuženiku ukinuto pravo na doplatak za pomoć i njegu s danom 31. ožujka 2018., stoga je tuženik, kao korisnik kojem je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu, primio isplatu od tužitelja u nepripadajućem opsegu, iako je znao za promjene koje utječu na prestanak toga prava, te je time za tužitelja nastupila šteta, pa tužitelj, kao oštećeni ima pravo od tuženika, temeljem čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima, u vezi sa čl. 296. st. 1. toč. 2. i čl. 297. Zakona o socijalnoj skrbi zahtijevati naknadu ove štete.
11. Po stavu ovoga suda na zastaru se primjenjuje čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima), koji se, bez obzira što se radi o naknadi štete, primjenjuje kao specijalna odredba u konkretnom slučaju. Navedenim člankom stavkom 1. propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, dok je st. 2. citirane zakonske odredbe propisano da iznimno od st. 1. čl. 233. Zakona o obveznim odnosima sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dopijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.
12. Čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da povremena davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju u roku od 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
13. Nesporno je da je tražbina tužitelja utvrđena pravomoćnom i ovršnom odlukom nadležnog tijela javne vlasti - rješenjem Centra za socijalnu skrb Županja od 7. kolovoza 2018.
14. Također nije sporno, a što je vidljivo i iz kartice korisnika novčanih pomoći, ali i iz navedenog rješenja od 7. kolovoza 2018., koje dokaze je tužitelj dostavio uz tužbu, da tražbina tužitelja (doplatak za pomoć i njegu koji je utvrđen u iznosu od 600,00 kn sada 79,63 eura) dospijeva svaki mjesec počevši od 1. travnja 2018. pa nadalje, te da je tuženik nepripadno primao svakomjesečne isplate po toj osnovi od 1. travnja 2018. do 31. kolovoza 2023., pa je imajući u vidu navedeno očito da se radi o povremenim tražbinama iz čl. 226. Zakona o obveznim odnosima.
15. Kako je tužba u ovome predmetu podnesena 19. travnja 2024., a uzimajući u obzir trogodišnji zastarni rok, stav je suda da su u zastari sva potraživanja tužitelja dospjela do 19. travnja 2021., pa je imajući u vidu navedeno sud utvrdio da nisu u zastari potraživanja tužitelja dospjela od 1. svibnja 2021. do 1. rujna 2023. u svakomjesečnom iznosu od 79,63 eura. Dakle, potraživanja za 28 mjeseci.
16. Imajući u vidu odredbu čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, istaknuti prigovor zastare tuženika je djelomično osnovan, te je stoga isti djelomično prihvaćen na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, pa je tužitelju valjalo dosuditi naknadu štete za sva ona potraživanja koja nisu u zastari (počevši od 1. svibnja 2021. do 1. rujna 2023. dakle za 28 mjeseci (28x79,63 eura=2.229,64 eura), dok je za dio potraživanja tužitelja za koje je sud utvrdio da je nastupila zastara valjalo odbiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
17. Na dosuđene iznose imovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima od trenutka nastanka štete, no kako je tužitelj zahtijevao zakonsku zateznu kamatu od kasnijeg datuma odnosno od 11. siječnja 2024. (kao dana kada je tuženik primio zahtjev za mirno rješenje spora), tužitelju je radi izbjegavanja prekoračenja tužbenog zahtjeva i suđenja u okviru istog, priznato pravo na kamatu od zatraženog datuma.
18. Odluka o kamatama i o kamatnoj stopi temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, pa je stoga tuženik, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima kao nepošteni stjecatelji.
19. Tužitelj je na ime parničnog troška potraživao iznos od 400,00 eura, na ime troška sastava tužbe iznos od 200,00 eura, te na ime zastupanja na ročištu od 8. siječnja 2025. u iznos od 200,00 eura.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), prema kojoj je propisano da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
21. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na tužbeni zahtjev koji se tijekom postupka nije mijenjao, a koji je tužbom postavljen na iznos od 4.127,45 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznosom 2.229,64 eura, uspio sa 54%, a tuženik sa 46%.
22. Međutim, kako je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporavao i osnovu zahtjeva, to proizlazi da je u pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 77% (tužitelj: 100%+54%=154%:2=77%; tuženik: 0%+46%=46%:2=23%), a tuženika u odnosu 23%.
23. Nadalje, od uspjeha postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio (sa 77%), oduzet je uspjeh postotka tuženika koja je u manjoj mjeri uspio (23%), te se i na taj način dolazi do razlike od 54% (77%-23%=54%).
24. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je tužitelju, zastupanom po zakonskom zastupniku Državnom odvjetništvu, kao trošak potreban za vođenje parnice priznat trošak nastao u parničnom postupku, a imajući u vidu uspjeh u postupku, vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu, i to: na ime sastava tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. OT), te zastupanja tužitelja na ročištu od 8. siječnja 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 5. OT), odnosno na ime parničnog troška tužitelju je priznat ukupni iznos od 400,00 eura.
25. Od ovog iznosa tužitelju je priznato 54% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postupku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa mu je odmjerena naknada troška u iznosu od 216,00 eura.
26. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).
27. Temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.
U Županji 21. veljače 2025.
Sudac
Helena Zetić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.
Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
O tom obavijest:
1. Tužitelj po ODO u Vinkovcima na broj P-DO-25/024,
2. Tuženik AO, [adresa].