Us I-1997/2024-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, uz Natašu Brajević, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja PT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Željku Albiniju, odvjetniku u Splitu, Gračanska cesta 91B, protiv tužene Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 9, zastupanog po opunomoćenici NT, diplomiranoj pravnici i zaposlenici (generalna punomoć pohranjena u uredu predsjednika ovog suda pod poslovnim brojem 14 Su-130/12), radi ukidanja oružnog lista i oduzimanja oružja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegova opunomoćenika te opunomoćenice tužene, 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenja tužene Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-213-
01/24-01/101, URBROJ: 511-12-19-24-9 od 15. srpnja 2024.
II. Nalaže se tužnoj Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, vratiti tužitelju svo oduzeto oružje i oružju pripadajuće streljivo te mu vratiti oduzete i ukinute isprave o oružju: oružne listove serijskog broj 328734 od 13. prosinca 2005., 408955 od 27. kolovoza 2019. i 431883 od 3. veljače 2023., europsku oružnu propusnicu serijskog broj [serijski broj] od 11. listopada 2021. i odobrenja za nabavu oružja serijskih brojeva [serijski broj], 500406, 500407, 500408 i 5004009 od 29. ožujka 2024.
- -
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužitelja za osiguranjem određivanjem odgodnog učinka tužbe kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog tužitelja za osiguranjem izdavanjem privremene mjere kao neosnovan.
III. Dužna je tužena, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pravovremeno 16. kolovoza 2024. podnio tužbu ovom sudu, kojom je osporio zakonitost rješenja tužene KLASA: UP/I-213-01/24-01/101, URBROJ: 511- 12-19-24-9 od 15. srpnja 2024. zbog, u biti, svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja Tvrdi da mu je osporenim rješenjem oduzeto oružje te oduzeti i ukinuti oružni listovi, europska oružna propusnica te odobrenje za nabavu oružja. Tvrdi i da je to rješenje donijeto po službenoj dužnosti radi odlučivanja o ispunjavanju uvjeta za daljnje posjedovanje oružja i da je ono donijeto nakon što je utvrđeno da se pred sudom u Splitu vodi prekršajni postupak pod poslovnim brojem Pp-1060/2024 na temelju obveznog prekršajnog naloga Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston KLASA: 211-07/21-1/7141, URBROJ: 511-00-08-24-1 od 12. travnja 2024. radi prekršaja iz članka 60. stavka 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Tvrdi i da mu je oduzeto oružje, streljivo i isprave o oružju na temelju utvrđenja da je protiv njega pokrenut prekršajni postupak s elementima nasilja, a što ne odgovara istini a niti biću prekršaja koji mu se stavlja na teret. Istaknuo je da prekršaj za kojeg ga se tereti nema elemenata nasilja, da nije bilo pravnog uporišta da mu se oduzme oružje i ukinu isprave o držanju i korištenju oružja primjenom članka 46. stavka 1. u vezi s člankom 11. stavkom 2. točkom 4. Zakona. Istaknuo je da mu se stavlja na teret da je počinio prekršaj iz članka 60. stavka 3. Zakona, odnosno da prilikom prelaska državne granice nije prijavio graničnoj policiji oružje i pripadajuće streljivo; da nasilje nije konstitutivni element konkretnog prekršaja bez obzira kako bi se pojam nasilje mogao definirati, da nije bilo ikakvog nasilja kao dio činjeničnog opisa dijela koje mu se stavlja na teret te da iz samog bića djela proizlazi da ne može biti počinjen s elementom nasilja. Smatra pogrešnim zaključak da je pokretanjem navedenog prekršajnog postupka (s elementom nasilja) prestao ispunjavati opće uvjete za izdavanje odobrenja za nabavu oružja na temelju članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona. Drži i da je pogrešan zaključak tužene da je navedeni prekršaj izrijekom naveden kao zapreka za posjedovanje oružja i da nije za njega nužno utvrđivati postojanje elemenata nasilja, istaknuvši da u tom dijelu tužena nije navela pravno uporište za takvo tumačenje i da je pogrešno pozivanje na presudu Upravnog suda u Rijeci broj
- -
UsI-38/2022-6 jer nije riječ o činjenično istoj pravnoj stvari. Istaknuo je i da je pravo vlasništva jedno od temeljnih ljudskih prava koje može biti ograničeno samo iznimno, da je riječ o ustavnom zaštićenoj vrijednosti i da se osporenim rješenjem vrši ozbiljno zadiranje u pravo vlasništva zajamčeno ustavnim i konvencijskim pravom, a bez da je tužena navela pravni temelj za takvo postupanje i bez provođenja testa razmjernosti. Stoga je zatražio poništiti rješenje tužene i da sud sam riješi upravnu stvari, tako da naloži tuženoj vraćanje oduzetog oružja, oružnih listova europske oružane propusnice i odobrenja za nabavu oružja.
1.1. Tužitelj je u tužbi istaknuo i prijedlog za osiguranje određivanjem odgodnog učinka tužba, a podredno i izdavanjem privremene mjere zabranom tuženoj, protivnici osiguranja izvršavanja osporene odluke. Istaknuo je da izdavanje predloženih mjera osiguranja traži zbog toga što će mu nastati teško popravljiva šteta i zbog otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja i povrede njegovoga temeljenog ljudskog prava vlasništva.
2. Tužena je odgovorila na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koje je ona iznijela u osporenom rješenju. Njime je tužitelju oduzeto oružje te su mu oduzeti i ukinuti oružni listovi, europska oružna propusnica te odobrenje za nabavu oružja. Istaknula je da je ono donijeto, jer je u upravnom postupku utvrđeno da se protiv tužitelja vodi pred Prekršajnim sudom u Splitu postupak pod poslovnim brojem Pp- 1060/2024 na temelju obveznog prekršajnog naloga Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Ston KLASA: 211-07/21-1/7141, URBROJ: 511-00-08- 24-1 od 12. travnja 2024. radi prekršaja iz članka 60. stavka 3., odnosno 70. stavka 1. točke 16. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Smatra da je osporena odluka zakonita i pravilna, jer je ono opravdano s aspekta javne i opće sigurnosti, jer je zaštita javnog interesa iznad privatnog interesa vlasnika oružja, jer je oružje opasna stvar, jer se neprijavljivanjem oružja prilikom prelaska granice ugrožava sigurnost građana i budući da je držanje i korištenje oružja privilegija. Smatra da je ono pravilno utemeljeno na članku 46. stavku 1. u vezi s člankom 11. stavkom 2. točkom 4. Zakona, prema kojoj je dostatno da je protiv vlasnika oružja pokrenut prekršajni postupak s elementima nasilja, osobito zbog zlouporabe oružja ili eksplozivnih tvari. Osobito je istaknula da se u upravnom postupku, za razliku od kaznenog i prekršajnog postupka, vlasniku oduzima oružje uz naknadu, a u situaciji da on bude oslobođen u prekršajnom postupku da se oružje vraća vlasniku.
3. Na ročištu od 30. siječnja 2025. tužitelj je ustrajao u izdavanju predloženih mjera osiguranja. Predložio je i da ga sud sasluša na okolnost postojanja pretpostavki za izdavanje predloženih mjera osiguranja. U tom djelu istaknuo je i da se bavi streljaštvom, da sudjeluje u radu Agronomskog fakulteta i radu sa studentima, da volonterski radi u pet lovačkih udruga i mjera propisanim u LGO, ali i da provodi znanstvena istraživanja i sudjeluje u projektima vezano za genetiku divljači.
4. U dokaznom postupku čitani su: obvezni prekršajni nalog Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston KLASA: 211-07/21-1/7141, URBROJ: 511-00-08-24-1 od 12. travnja 2024., prigovor "Zagreb, 18. travnja 2024.", zapisnik tužene KLASA: UP/I-213-01/24-01/101, URBROJ: 511-12-19-24-7 od 14. lipnja 2024., presuda Upravnog suda u Rijeci broj Us I-38/2022-6 od 28. veljače 2022. i spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-213-01/24-01/101.
- -
4.1. Tužitelj je predložio izvesti i dokaz svojim saslušanjem kao stranke na okolnost ispunjenja pretpostavki za izdavanje predloženih mjera osiguranja. S obzirom na to da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta tužene i ocjenom ostalih izvedenih dokaza, ali i zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja, sud je odbio taj dokaz kao nepotreban. Tužena nije imala ikakve druge dokazne prijedloge.
5. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tužena to nije učinila do zaključenja rasprave.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Prijedlozi za osiguranje nisu osnovani.
8. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluke o odbijanju tužitelju zahtjeva za produženjem roka važenja oružnog lista te o oduzimanju oružja te o oduzimanju i ukidanju izdanih mu isprava o oružju: oružnih listova serijskog broj [serijski broj] od 13. prosinca 2005., 408955 od 27. kolovoza 2019. i 431883 od 3. veljače 2023., europske oružne propusnice serijskog broj [serijski broj] od 11. listopada 2021. i odobrenja za nabavu oružja serijskih brojeva [serijski broj], 500406, 500407, 500408 i 5004009 od 29. ožujka 2024. primjenom odredbi članka 46. stavka 1. u vezi s člankom 11. stavkom 2. točkom 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine", broj: 94/18., 42/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: Zakon).
9. Nije sporno da je osporeno rješenje donijeto po službenoj dužnosti radi odlučivanja o ispunjavanju uvjeta za daljnje posjedovanje oružja.
9.1. Nije sporno i da je ono donijeto zbog toga što je nedvojbeno protiv tužitelja pokrenut, odnosno vodi se pred Prekršajnim sudom u Splitu prekršajni postupak pod poslovnim brojem Pp-1060/2024 na temelju obveznog prekršajnog naloga Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston KLASA: 211-07/21-1/7141, URBROJ: 511-00-08-24-1 od 12. travnja 2024. zbog počinjenja prekršaja iz članka 60. stavka 3. Zakona.
9.2. Nije sporno niti da je osporena odluka donijeta samo na temelju činjenice da je pokrenut navedeni prekršajni postupak. Tužena smatra da se u konkretnom predmetu nije ni trebao utvrđivati je li u prekršaju koji se tužitelju stavlja na teret ima ili nema elemenata nasilja. Smatra da je činjenica pokretanja/vođenja prekršajnog postupka zbog počinjenja djela iz članka 60. stavka 3. Zakona dostatno za oduzimanje oružja te oduzimanje navedenih isprava o oružju od vlasnika, držatelja, tužitelja.
10. Analizirajući navode suprotnih stranaka može se zaključiti da u konkretnom predmetu nije sporno činjenično stanje, već samo primjena materijalnog propisa.
10.1. Pokazalo se spornim je li sama činjenica pokretanja/vođenja postupka zbog počinjenja prekršaja iz članka 60. stavka 3. Zakona razlog za oduzimanje oružja i isprava o oružju primjenom odredbe članka 46. stavka 1. a na temelju prestanka postojanja općeg uvjeta iz članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona za izdavanje odobrenja
- -
za nabavu oružja. Pokazalo se, u biti, spornim je li navedeni prekršaj koji se tužitelj stavlja na teret izrijekom propisan kao zapreka za posjedovanje oružja bez obzira na postojanje elemenata nasilja. Stranke su supstancijalno suglasne da nije riječ o prekršaju koje u sebi sadržava elemente nasilja. No, tužena smatra da u konkretnom predmetu nije ni trebalo utvrđivati ikakve elemente nasilja.
11. Člankom 46. stavkom 1. Zakona je propisano da će nadležno tijelo rješenjem oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. toga zakona ili uvjet iz članka 11. stavka 3. točke 1. toga zakona.
11.1. U skladu s odredbom članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona jedan od općih uvjeta za izdavanje odobrenja za nabavu oružja je da fizička osoba nije u Republici Hrvatskoj pravomoćno kažnjena i da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršaje zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari, prekršaje u području lovstva odnosno za istovjetno djelo u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište ili boravište te da joj nije izrečena zaštitna mjera radi navedenih prekršaja.
11.2. Odredbom članka 60. stavka 3. Zakona propisano je da su hrvatski državljani i državljani trećih zemalja prilikom prelaska državne granice dužni oružje i pripadajuće streljivo prijaviti graničnoj policiji.
12. Prije upuštanja u meritum stvari sud smatra potrebnim ukazati na neka općenita pravna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje je on zauzeo u postupcima oduzimanja oružja i koja mogu biti primjenjiva, odnosno predstavljati polazišnu osnovu za suđenje u konkretnom predmetu.
12.1. Tako je Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj U-III- 3198/2006 od 15. ožujka 2011. ("Narodne novine", broj: 36/11), istaknuo da je svrha odredbi o oduzimanju oružja i oružanog lista u slučaju kad je protiv određene osobe pokrenut prekršajni postupak usmjerena na prevenciju, odnosno onemogućavanje osobe, za koju postoji osnovana sumnja da je počinila prekršaj s elementima nasilja, što ukazuje na mogućnost zlouporabe oružja, da upotrijebi oružje na nedopušten način. Ta preventivna svrha zakonskih odredbi o oružju nalaže stoga zaključak o nužnosti pravnog i faktičnog povezivanja ishoda prekršajnog postupka s ocjenom o zakonitosti pojedinačnih odluka upravnih tijela kojima je oduzeto oružje i oružani list. Isto tako, specifičnost ovakvih pravnih situacija je u tome što one, prema Zakonu o oružju, podrazumijevaju privremenost ograničavanja prava, pa mogući prestanak tog ograničenja ovisi o ispunjenju određenih uvjeta. Konkretno, prestanak, odnosno nastavak ograničavanja prava vlasništva ovisi o načinu na koji je okončan prekršajni postupak. Shodno tome, čak ni ocjena o zakonitosti osporenih rješenja, imajući u vidu njihovu privremenost, kao i promjenjivost okolnosti koje utječu na opstojnost njihovih učinaka, ne može biti ograničena samo na uski vremenski segment.
12.2. U odnosu na uvjete za držanje i oduzimanje oružja, propisane Zakonom o nabavi i posjedovanju oružja građana, a ranije Zakonom o oružju, Ustavni sud je, u odlukama poslovni broj U-I-676/2000 od 25. listopada 2000. (dostupno na:
- -
www.usud.hr), broj U-I-3519/2007 od 10. veljače 2009. ("Narodne novine", broj 23/09) i broj U-III-850/2021 od 26. listopada 2021. (dostupno na: www.usud.hr), istaknuo:
Pravo je zakonodavca da propisuje uvjete za izdavanje odobrenja za nabavku oružja, ali isto tako i pravo da propiše uvjete za oduzimanje oružja, streljiva, oružnog lista ili odobrenja za sakupljanje oružja. Takvo uređivanje ove specifične pravne problematike, kao što je nabavka, držanje, nošenje, sakupljanje, proizvodnja, popravljanje i prepravljanje oružja i streljiva (članak 1. Zakona), kao opasne stvari, Ustavni sud ne smatra protivnim naprijed navedenim ustavnim odredbama. Točno je to da je svatko nedužan i da se nikoga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja (članak 28. Ustava). Međutim, ovdje valja imati u vidu to da je Ustav Republike Hrvatske u članku 50. stavku 2. propisao da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava (a ovdje je upravo riječ o vlasničkim pravima građanina koji ista ima na oružju i ispravama koje ga prate) mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Naime, propisujući takve uvjete u osporenim odredbama zakonodavac je, za slučaj njihova prestanka, imao u vidu sigurnost i zdravlje drugih ljudi i njihove imovine.
13. Polazeći od izloženih općenitih pravnih stajališta, vračajući se na konkretan predmet, valja istaknuti sljedeće.
14. Tumačeći i iščitavajući citirane zakonske norme pojedinačno i u njihovoj ukupnosti te zajedno s općim odredbama Zakona, sud ponajprije smatra da je jedan od uvjeta za odobrenje za nabavu oružja da osoba, tražitelj izdavanja odobrenja/produženja roka isprave o oružju nije pravomoćno osuđena ili da nije pokrenut postupak zbog počinjenja nekog od prekršaja sadržanih u članku 11. stavku 2. točki 4. Zakona ali samo one koje u sebi sadržava elemente nasilja. Dakle, može se zaključiti da za oduzimanje oružja i isprava o oružju iz navedene pravne osnove nije dostatno da je riječ o prekršaju, već da je riječ o takvom djelu/prekršaju koje u sebi sadržava i elemente nasilja. Sud smatra i da se u svakom konkretnom predmetu ocjenjuje, odnosno valja razmotriti je li riječ o prekršaju s elementima nasilja.
15. Sud smatra i da je u konkretnoj pravnoj situaciji za oduzimanje oružja i oružnog lista bilo ključno je li riječ o prekršajnom postupku, odnosno prekršaju s elementima nasilja, zbog kojeg se vodi postupak protiv držatelja/vlasnika oružja i isprava o oružju. Nije bitno u kakvim okolnostima i zbog kojih razloga je taj postupak pokrenut. Valja primijetiti i da navedeni prekršaj koji se tužitelj stavlja na teret nije izrijekom propisan kao zapreka za posjedovanje oružja bez obzira na postojanje elemenata nasilja.
16. Iz obrazloženja osporene odluke je razvidno da je tužena odbila produženje roka važenja oružnog lista te ukinula isprave o oružju i oduzela tužitelju oružje samo stoga što je se protiv njega vodi zbog počinjenja prekršaja iz članka 60. stavka 3. Zakona i ocjenjujući da je riječ o prekršaju iz posebno apostrofirane grupe prekršaja koji predstavljaju zapreku za nabavu i držanje oružja u članku 11. stavku 2. točki 4. Zakona.
17. U izloženom sud ocjenjuje da je osporeno rješenje arbitrarno i nerazumljivo osobito stoga što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješavanja
- -
upravne stvari navodi o sadržaju isprava koje su priložene spisu predmeta upravnog tijela. Sud smatra da je tužena pogrešno primijenila materijalni propis i da nije zakonitost postupila, kada je zbog egzistiranja konkretnog prekršajnog postupka oduzela mu oružje te mu ukinula i oduzela navedene isprave o oružju. Time je tužena povrijedila odredbe članka 5. i 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.).
18. Stoga, a budući da ona nije zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporenu odluku i riješiti meritorno upravnu stvari, tako da se naloži tuženoj vraćanje tužitelju oružja i isprava o oružju, odnosno presuditi kao u izreci.
19. Vezano za rješavanje pod točkom I. i II. izreke te (ne)ispunjenje pretpostavki za izdavanje predloženih mjera osiguranja, valja istaknuti sljedeće.
20. Prema odredbi članka 42. stavka 1. ZUS-a tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano, dok prema stavku 2. toga članka sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
20.1. Člankom 42. stavkom 3. ZUS-a je propisano da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki, dok prema stavku 4. o odgodnom učinku i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem.
21. Pravilo je da pokretanje upravnog spora ne utječe na izvršenje izvršnih odluka donesenih u upravnom postupku.
22. Pravo na osiguranje koje predviđa ZUS omogućeno je svim strankama upravnog spora. Riječ je o pravnom sredstvu vremenski ograničenog trajanja koje stoji na raspolaganju strankama povodom pokrenutoga upravnog spora, a u situaciji kada su se, u pravilu, ispunili zakonski uvjeti za prisilno izvršenje odluke javnopravnog tijela kojom je riješena upravna stvar. Bitno je primijetiti da ZUS ne obvezuje sud da izda mjeru osiguranja određivanjem odgodnog učinka tužbe ili privremene mjere i ako su kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za njezino izdavanje (on to može, ali i ne mora).
23. Polazeći od cilja zakonodavca kojeg je htio postići predvidjevši analiziranu mjeru osiguranja u upravnom sporu te iščitavajući pojedinačno normu članka 42. stavka 2. i 3. ZUS-a i tumačeći ju u ukupnosti s ostalim normama ZUS-a (osobito njegovim člancima 1., 2. stavka 1., člancima 3. i 17.), spomenuti pravni okvir, koji specijalno uređuje institut odgodnog učinka tužbe, podrazumijeva kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki za njezino izdavanje: 1. da je odgoda nužna kako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora izbjegla po tužitelja teško
- -
popravljiva šteta, 2. da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje i 3. da predložena mjera osiguranja nije protivna javnom interesu. Pravni okvir, koji specijalno uređuje institut privremene mjere, podrazumijeva kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki za njezino izdavanje: 1. da je predlagatelj učinio vjerojatnim opravdanost glavnog zahtjeva, 2. da je osiguranje privremenom mjerom nužno kako bi se izbjegla teško popravljiva šteta, 3. da se njome ne uzrokuje veća nenadoknadiva šteta predloženiku osiguranja, protivnoj stranci te 4. da predložena mjera osiguranja nije protivna javnom interesu. Kada je riječ o teško popravljivoj štete za predlagatelja, bez obzira o kojem je institutu osiguranja riječ, prepušteno je sucu da o njezinom (ne)postojanju procjenjuje u svakom pojedinom predmetu. Svakako bi trebalo biti riječ o određenoj i konkretiziranoj (teško popravljivoj) šteti.
24. Prijedlog za izdavanje privremene mjere mora biti usko (po)vezan s predmetom upravnog spora. Predložena mjera i njezino eventualno izvršenje mora biti usmjereno prema izvršeniku koji je jedan od stranaka upravnog spora. S aspekta položaja tužitelja u situaciji kada je predmet spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela, sud smatra da bi on, tražeći izdavanje privremene mjere, bio dužan: a) učiniti vjerojatnim osnovanost (opravdanost) glavnog (tužbenog) zahtjeva za poništenjem ili oglašavanjem ništavim osporene odluke kojom je riješena upravna stvar, b) učiniti vjerojatnim nastanak (određene, konkretizirane) teško popravljive štete koja prijeti i koja je u neposrednoj uzročno-posljedičnoj vezi s izvršenjem (izvršne) pojedinačne odluke čiju je zakonitost tužbom osporio i c) da predložena mjera osiguranja nije protivna javnom interesu i da se njome ne nanosi veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.
24.1. Zakonodavac nije (ni novim) ZUS-om pobliže propisao tzv. obvezatan sadržaj izreke rješenja o izdavanju privremene mjere i vrste privremenih mjera koje se mogu izdati u upravnom sporu. Stoga se može zaključiti da stranci u tom sporu stoji na raspolaganju predložiti, a sudu izdati bilo koju privremenu mjeru kojom bi se na najučinkovitiji način postigla svrha osiguranja.
25. Nije sporno da je tužitelju, osporenim rješenjem, oduzeto oružje i pripadajuće streljivo te da su mu njime oduzete spomenute isprave o oružju.
26. Međutim, uzimajući u obzir sadržaj prijedloga za osiguranje i njegovih priloga ali i osobito same navode predlagatelja osiguranja, sud ocjenjuje da on nije učinio vjerojatnim na dostatnom stupnju vjerojatnosti da bi mu izvršenjem osporene odluke mogla nastati teško popravljiva šteta koja prijeti. Izvršenjem osporene odluke i nametanjem vraćanja oružja i isprava o oružju mogla bi mu nastati određena šteta, no to ne podrazumijeva nastanak teško popravljive štete kakvu ima u vidu ZUS a niti je ona učinjena vjerojatnom. Naime, iz sadržaja samo prijedloga za osiguranje ali i raspoloživih isprava nisu razvidne činjenice na kojima je utemeljeno traženje osiguranja, a iz kojih proizlazi vjerojatnost nastanka standarda prijeteće štete kako tvrdi. Valja primijetiti da je tužitelj zatražio izdavanje mjera osiguranja, jer će mu biti povrijeđeno pravo vlasništva i općenito istaknuvši da se bavi streljaštvom, da radi sa studentima, da sudjeluje u znanstvenim istraživanjima i projektima vezano za genetiku divljači, da sudjeluje u radu Agronomskog fakulteta te volontira u pet lovačkih udruga. Međutim, ni jednu od tih tvrdnji nije potkrijepio ikakvim odgovarajućim (pisanim) dokazima. Zbog tih općenitih tvrdnji i u nedostatku ikakvih pisanih isprava ali i zbog
- -
općenitog navoda na kojima je utemeljio traženje osiguranja sud je odbio saslušati ga na okolnost ispunjenja pretpostavki za izdavanje predloženih mjera osiguranja.
27. U izloženom sud smatra da u konkretnom predmetu nisu ispunjene kumulativno propisane pretpostavke ni za određivanjem odgodnog učinka tužbe iz članka 42. stavka 2. ZUS-a, a niti za izdavanje privremene mjere iz članka 42. stavka 3. ZUS-a.
28. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 42. stavka 4. ZUS-a, odbiti tužiteljeve prijedloge za osiguranje određivanjem odgodnog učinka tužbe i izdavanjem privremene mjere, odnosno riješiti kao pod točkom I. i II. izreke.
29. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u rješenju pod točkom III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).
29.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na jednom ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (500,00 eura) iznosi ukupno 2.500,00 eura, a što je obvezana platiti tužena koja ga je uzrokovala svojim nezakonitim postupanjem.
U Splitu 21. veljače 2025.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 42. stavkom 5. i člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Željku Albiniju, odvjetniku u Splitu, Gračanska cesta 91B,
- tuženoj Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 9, a spis upravnog tijela KLASA: UP/I-213-01/24-01/101 vratiti po pravomoćnosti,
- u spis.
