Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-926/2023-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu tog suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Matei Knežević, odvjetnici u Poreču, protiv tuženice OTP banka d.d. Split, OIB: 52508873833, iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima ZOU Goran Veljović i dr., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na ročištu 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II Postupak će se nastaviti kad pravomoćno završi parnični postupak koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P-629/2023 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka dovršetak tog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi proglašenja da je nedopuštena ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima tužiteljice koja se kod Financijske agencije vodi po prijedlogu tuženice na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, od 21. lipnja 2023., po osnovi ovršne isprave - Zadužnice broj: OV-13911/06, ovjerene kod javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa], 22. prosinca 2006. U tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. 35 Ovr- 612/2023-5 od 24. srpnja 2023. kao ovršenica upućena da u roku 15 dana od dostave istog, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. FINA da je po prijedlogu tuženice 21. lipnja 2023. zaprimila zahtjev za izravnu naplatu na temelju ranije opisane zadužnice, te ju evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na teret tužiteljice. Budući da na računima tužiteljice nije bilo dovoljno novčanih sredstava za izvršenje osnove za plaćanje OV-13911/06-1-Z003, računi tužiteljice da su blokirani. Na dan 23. lipnja 2023. u 13:08 sati ukupan iznos evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje po računima tužiteljice da je iznosio 317.274,68 EUR. Predmetna ovrha da je neosnovana iz razloga jer je tužiteljica već namirila dio duga, pa je specifikacija tražbine tuženice neosnovana i netočna, a ovrha neosnovana. Naime, korisnica kredita ŠH iz [adresa] da je 20. prosinca 2006. s OTP BANKOM HRVATSKA d.d. Zadar, Domovinskog rata 3, sklopila Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, broj ugovora: 061220339834 SN, oznaka: UK-2. Tužiteljica da je nastupala u svojstvu sudužnika u spomenutom ugovornom odnosu. Radi osiguranja tražbine tuženice tužiteljica da je potpisala Zadužnicu, broj ovjere: OV-13911/06, na kojoj je ovjeren potpis tužiteljice, kod javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa] od 22. prosinca 2006. te tuženici predala javnobilježnički ovjerenu izjavu o zapljeni plaće. Zbog neurednog neispunjavanja ugovorne obveze te neplaćanja mjesečnih anuiteta od strane ŠH, banka da je otkazala predmetni Ugovor o kreditu te je preostali iznos kredita dospio na naplatu u cijelosti. Tuženica da još od 2008. od tužiteljice prisilnim putem (aktiviranjem spomenute zadužnice i izjave o zapljeni plaće) naplaćuje potraživanje temeljem Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, broj ugovora: 061220339834 SN, oznaka: UK-2 od 20. prosinca 2006., zbog čega da je tužiteljica od korisnika kredita ŠH bila primorana sudskim putem tražiti da joj se refundiraju ti iznosi. Tuženica da je radi naplate iste tražbine već ranije bila pokrenula ovrhu na novčanim sredstvima tužiteljice na računima u banci kao i na plaći koju tužiteljici isplaćuje njezin poslodavac te je kroz izvansudsku ovrhu naplatila značajna novčana sredstva. Primjerice iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-13911/06-1 od 12. siječnja 2023. izdanog od FINE da je razvidno kako je tuženica 25. veljače 2011. dostavila FINI na provedbu Zadužnicu, broj ovjere: OV- 13911/06, te je naplatila dio svoje tražbine. Isto tako iz evidencije obustava plaće i obračunskih isprava za isplatu plaće da je razvidno da na plaći tužiteljica vršena ustega dijela plaće u korist tuženice. Dakle, tuženica da je naplaćivala i naplaćuje po više osnova jednu te istu tražbinu, zbog čega se osporava visina potraživanja i tijek zakonskih zateznih kamata koja su navedena u Zahtjevu za izravnu naplatu od 21. lipnja 2023. Tuženica da je neosnovano navela da bi njezina tražbina iznosila 140.532,00 EUR s osnova glavnice uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos glavnice teku od 02. lipnja 2023. pa do isplate, zatim 11.717,91 EUR s osnova redovne kamate te 167.965,15 EUR s osnova zatezne kamate. Dakle, prema spomenutom obračunu, proizlazi da bi tražbina tuženice iznosila ukupno 320.215,06 EUR. Tužiteljica u cijelosti osporava taj obračun tražbine jer u istom obračunu da nije uzeto u obzir da je tužiteljica već podmirila značajni dio duga. Tuženica da nastoji dva puta naplatiti jednu te istu tražbinu. Predmetni obračun tražbine da je paušalan i ničim potkrijepljen jer u njemu nije razvidno na koji način je tuženica došla do konačnog iznosa glavnice, redovne kamate te zatezne kamate, niti je tuženica u tom obračunu prikazala sve uplate koje je tužiteljica izvršila u korist tuženice. Pored navedenog, u predmetnom slučaju da je nastupila i zastara. Naime, da se radi o zadužnici koja je sastavljena prije 01. siječnja 2011. te koja nije solemnizirana kod javnog bilježnika pa se na nju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. Zakona o obveznim odnosima, odnosno sada čl. 225. istog Zakona. Isto da potvrđuje i pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda RH pod brojem Su IV-4/2018-17 od 19. studenoga 2018. Također, iz članka „Zadužnica u Hrvatskom pravnom sustavu i sudskoj praksi“ dr. sc. JH da proizlazi da zastarni rok počinje teći prvog sljedećeg dana nakon izdavanja zadužnice koja je vrijednosni papir, te da se radi o apstraktnoj obvezi koja je neovisna od osnovnog pravnog posla. Stoga, da je protekao zastarni rok u kojem je ovrhovoditelj (ovdje tuženica – op.a.) bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate, pa da su sukladno čl. 52. st. 4. Ovršnog zakona ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe. Pored zastare, ovrha da je nedopuštena jer je u Zadužnici broj: OV-13911/06, ovjerenoj kod javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa] 22. prosinca 2006., a kojom je osigurana tražbina iz predmetnog Ugovora o kreditu, tražbina izražena u valuti CHF, dok je Zahtjevom za izravnu naplatu zatražena naplata duga obračunata u valuti EUR pa da se ne radi o istovrsnim tražbinama i sadržaj obveze tužiteljice da nije identičan tražbini čije ostvarenje tuženica zahtijeva (tako i u rješenju Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž Ovr-508/2019-2 od 16. rujna 2019.). Dakle, ovršna isprava u ovom predmetu da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, broj ugovora: 061220339834 SN, oznaka: UK-2 od 20. prosinca 2006. kojim je osigurana tražbina iz citiranog Ugovora, a koja tražbina je izražena u valuti CHF, dok je zahtjevom za izravnu naplatu zatražena naplata duga obračunata u valuti EUR. Ovrhovoditelj da je ovlašten zahtijevati ispunjenje ovršenikove obveze prema sadržaju iz ovršnih isprava i ne može zahtijevati nešto drugo. Stoga, obzirom da tražbina ovrhovoditelja naznačena u zahtjevu za izravnu naplatu nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave te se po načelu formalnog legaliteta ovrha određuje upravo na temelju ovršne isprave, to zahtjev za izravnu naplatu da nije osnovan jer sadržaj obveze ovršenika nije identičan potraživanju čije ostvarenje zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelj zahtijeva. Ovrhovoditelj da je ovlašten zahtijevati namirenje ovršenikove obveze jedino prema sadržaju ovršne isprave, odnosno ovrhovoditelj kao vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu u stranoj valuti jednostavno promijeniti u drugu ili domaću valutu jer bi to bilo suprotno odredbi čl. 166. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, da se ne radi o istovrsnim tražbinama te sadržaj obveze ovršenika nije identičan tražbini čije ostvarenje zahtjeva ovrhovoditelj. Konačno, tuženica da je podnijela zahtjev za izravnu naplatu temeljem „obične“ zadužnice na kojoj je ovjeren potpis dužnika od strane javnog bilježnika što bi značilo da je javni bilježnik samo utvrdio istovjetnost osobe koja je potpisala zadužnicu, dok je odredbom čl. 214. st. 1. OZ-a propisano da samo zadužnica koja je u skladu sa čl. 59. ZJB potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika ima značenje pravomoćnog rješenja o ovrsi odnosno ovršne isprave temeljem koje je moguće osnovano podnijeti zahtjev za izravnu naplatu radi namirenja novčane tražbine (tako i u rješenju Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž Ovr-2608/2014-2 od 27. travnja 2016.). Odredbom čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona (zapljena računa na temelju zadužnice) da je propisano da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava da se izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Čl. 214. st. 7. OZ-a da je propisano da isprave iz st. 1. i 2. istog članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe. Odredbe čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu da propisuju uvjete i postupak za potvrdu (solemnizaciju) privatnih isprava. U smislu citiranog čl. 214. st. 1. OZ-a, zadužnica kao privatna isprava potvrdom kod javnog bilježnika dobiva značenje javne isprave odnosno ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. U ovom predmetu ovrhovoditelj je podnio zahtjev za izravnu naplatu dana 21. lipnja 2023. temeljem „obične“ zadužnice na kojoj je ovjeren potpis sudužnika od strane javnog bilježnika pod brojem OV-13911/06 od 22. prosinca 2006. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja. Pregledom predmetne Zadužnice da proizlazi kako je javni bilježnik samo potvrdio da je sudužnik vlastoručno potpisao ovu ispravu te da je potpis na ispravi istinit. Dakle, na opisani način javni bilježnik da je samo utvrdio istovjetnost osobe koja je potpisala zadužnicu. S obzirom da citirana odredba čl. 214. st. 1. OZ-a propisuje da samo zadužnica koja je u skladu sa čl. 59. ZJB potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika ima značenje pravomoćnog rješenja o ovrsi odnosno ovršne isprave temeljem koje je moguće osnovano podnijeti prijedlog za ovrhu radi namirenja novčane tražbine, zaključno da slijedi kako u ovom predmetu priložena “obična” zadužnica na kojoj je samo utvrđena istovjetnost osobe koja je potpisala ovu ispravu i ovjeren potpis nema značenje solemnizirane privatne isprave odnosno nema učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi temeljem kojeg se može provesti ovrha. Obzirom na sve navedeno, ovrha da je nedopuštena i protivna odredbama OZ-a koji su na snazi u vrijeme pokretanja predmetne ovrhe.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti, jer da tužiteljica samo paušalno navodi da je tuženica od tužiteljice naplatila „značajna novčana sredstva“ međutim u niti jednom dijelu tužbe tužiteljica da ne navodi koliko točno je putem prisilne ovrhe naplaćeno. Osporava da tuženica nastoji dva puta naplatiti istu tražbinu obzirom da navedeno zbog računovodstvenih propisa Banke nije niti moguće. Osim toga, FINA da vodi evidenciju svih naplaćenih iznosa po osnovama koji nikako ne mogu biti viši od iznosa na koji je Zadužnica izdana slijedom čega da su takvi navodi tužiteljice izneseni s ciljem pogrešnog prikazivanja činjenica u korist tužiteljice. Zaključno, ističe da su sve uplate izvršene od strane tužiteljice evidentirane u poslovnim knjigama tuženice, a ukoliko tužiteljica tvrdi da je vršila uplate a da joj iste nisu evidentirane, da je dužna to i dokazati. Stoga, u cijelosti da su neosnovani navodi tužiteljice da je tuženica pogrešno obračunala potraživanje. Međutim, bez obzira na navedeno, eventualni pogrešan obračun (što se izričito osporava) da nije okolnost zbog koje bi tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenjem predmetne ovrhe bio osnovan. Osim toga, postojanje makar i jednog centa duga, da isključuje mogućnost da predmetna ovrha bude proglašena nedopuštenom. Tužitelj u bitnome tužbu da temelji na činjenicama da je predmetna zadužnica OV-13911/06 izdana 22. prosinca 2006., da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina. Prvenstveno osporava stajalište tužiteljice da potraživanja osigurana zadužnicom zastarijevaju za rok od 5 godina. Naime, prema važećim propisima zadužnica da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i svojstvo ovršne isprave. Ukazuje na odredbu čl. 183. Ovršnog zakona (1996) ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05.), odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, te ističe da stoga predmetna zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i svojstvo ovršne isprave, a predmetna tražbina tuženice prema tužiteljici da zastaruje za 10 godina. Nadalje, osporava stajalište da zastarni rok počinje teći prvog dana nakon izdavanja zadužnice. Naime, predmetna zadužnica da je izdana kao sredstvo osiguranja povrata novčanih sredstva temeljem ugovora o kreditu br. 061220339834. Tražbina osigurana zadužnicom, za vrijeme redovne otplate, da dospijeva u mjesečnim anuitetima odnosno, nakon raskida ugovora, cijela tražbina dospijeva na naplatu, pa sukladno tome i tražbina osigurana zadužnicom ne može dospijevati drugi dan nakon izdavanja zadužnice, već dospijeva sukladno otplatom planu prema odredbama Ugovora o kreditu. Iz tog razloga neosnovano da je stajalište tužiteljice da tražbina iz zadužnice dospijeva sljedeći dan nakon njezina izdavanja jer bi to značilo da vjerovnik može naplatiti cjelokupnu tražbinu iako obveze dužnika još nisu niti dospjele. Stoga, vjerovnik da može tražiti ispunjenje tražbine tek dospijećem svakog mjesečnog anuiteta, odnosno danom raskida ugovora. Tako i u konkretnom slučaju, tuženica da je protiv tužiteljice pokrenula izravnu naplatu na bankovnim računima nakon dospijeća pojedinog mjesečnog anuiteta, a nakon raskida ugovora o kreditu kada je dospjela cjelokupna tražbina na naplatu, da je inicirala postupak naplate cjelokupnog duga. Nadalje, tuženica ukazuje na odredbu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO). Tuženica da je, osim što je radi naplate predmetne tražbine vodila sudsku ovrhu na novčanim sredstvima i nekretninama ovdje tužiteljice, dana 25. siječnja 2011. dostavila zahtjev za izravnu naplatu FINA-i temeljem predmetne zadužnice. Time da je nastupio prekid zastare, a sukladno članku 241. ZOO-a. Ukazuje na odredbu čl. 245. stavak 1. ZOO-a. Ovrha na novčanim sredstvima da je bila aktivna minimalno do kolovoza 2018. godine, kada je stupanjem na snagu novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20, dalje u tekstu: ZPONS), FINA započela s isknjižavanjem osnova za plaćanje iz redoslijeda naplate, a sukladno članku 12. ZPONS-a. Dakle, od dana kada je prethodni ovršni postupak okončan – isknjižavanjem iz redoslijeda naplate na FINA-i u kolovozu 2018. godine do dana ponovnog podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu u lipnju 2023. godine da nije protekao opći zastarni rok. Slijedom svega navedenog, a obzirom da je razvidno da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja tuženica predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev te da naloži tužiteljici da joj nadoknadi parnični trošak.

3. Na ročištu koje je održano dana 19. veljače 2025. tužiteljica je navela da tuženica u ovršnom postupku nastoji naplatiti nepostojeći dug neosnovano tužiteljici naplaćujući visoki iznos kamata, umjesto da od iznosa koje je tuženica naplatila bude zatvarana glavnica. Predložila je čitanje spisa predmeta posl. br. P-629/2023, a koji parnični postupak da se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 061220339834SN, oznaka UK-2, a koji je također i predmetom ovog parničnog postupka.

4. Kako se parnični postupak posl. br. P-629/2023 vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu broj 061220339834SN sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i upisom hipoteke na nekretninama sklopljen između ŠH, iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] kao korisnice kredita i OTP banke Hrvatska d.d. Zadar, Domovinskog rata 3, kao kreditora, uz sudjelovanje tužiteljice kao sudužnika, a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Alkici Kolega Zupčić iz Zadra, pod brojem potvrde OV-15264/06 od 28. kolovoza 2006., te javnom bilježniku Tanji Ferenc iz [adresa], pod brojem potvrde OU-1472/06 od 22. prosinca 2006. (a što je utvrđeno čitanjem tužbe iz tog predmeta (str. 109-118), a vezano za koji ugovor je ovdje tužiteljica kao sudužnik, posredstvom korisnika kredita predala ovdje tuženici kao kreditoru javnobilježnički ovjerenu zadužnicu, a po kojoj zadužnici je ovdje tuženica proslijedila FINA-i zahtjev za izravnu naplatu – riječ je o zadužnici OV- 13911/06 ovjerenoj kod javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa] 22. prosinca 2006. - stajalište je suda da će odluka u tom predmetu biti odlučujuća za odluku u ovom parničnom postupku, jer će se u istom odlučiti o tome je li pravni posao vezano za koji je izdana zadužnica kao sredstvo osiguranja uopće valjan, a o kojem je pitanju sud odlučio sam ne rješavati, te je sukladno odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) riješeno kao u izreci.

5. Odluka o nastavku ovog postupka temelji se na odredbi čl. 215. st. 4. ZPP-a.

U Poreču, 19. veljače 2025.

Sudac:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano.

D-na:

1. Tužiteljica p.p.,

2. Tuženica p.p.