Poslovni broj P-1413/2019-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Nikolini Mandić, u pravnoj stvari tužitelja ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nevenko Jurišić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika PROMET SINJ d.o.o., Sinj, Miljenka Buljana 2, OIB: 88867996815, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 30. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika OD i punomoćnika stranaka, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju novčani iznos od 20.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana utuženja do isplate po stopi određenoj čl. 29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je bio direktor prijevozničkog društva ŠABIĆ BUS d.o.o. koje je imalo dozvolu za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika u autobusnom cestovnom prometu na županijskoj autobusnoj liniji [adresa] za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 31. svibnja 2020.

1.1. Nadalje, tužitelj tvrdi je između njega kao direktora društva ŠABIĆ BUS d.o.o. i UD kao direktora društva Promet Makarska d.o.o. i CD kao direktora društva PROMET SINJ d.o.o. postignut dogovor o ustupu dozvole za obavljanje navedenog županijskog linijskog prijevoza autobusom u cestovnom prometu sa društva ŠABIĆ BUS d.o.o. na društvo PROMET SINJ d.o.o. na način da se realizacija formalno obavi zaključenjem Ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza na županijskim linijama te potom u postupku usklađivanja voznih redova tako da se vozni red sa tužiteljeve tvrtke preregistrira na tuženika.

1.2. Zatim, tužitelj tvrdi da mu se tuženik na ime naknade za ustupanje svojeg županijskog linijskog prijevoza obvezao platiti iznos od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te preuzeti dva autobusa za iznos od 45.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. S obzirom na to da tvrdi da mu navedene obveze tuženik nije ispunio, tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate uz nadoknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

1.3. Kao dokaze tužitelj je predložio pročitati i pregledati isprave priložene uz tužbu, i to: rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo, razvitak i europske integracije Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP/I 340-03/15-01/0115, Ur. broj 2181/1-05- 00-01/05-15-0002 od 27. ožujka 2015., suglasnost Upravnog odjela za gospodarstvo, razvitak i europske integracije Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP/I 340-01/15- 01/0001, Ur. broj 2181/1-05-00-01/05-15-0002 od 20. siječnja 2015., Ugovor o podvozarstvu od 20. listopada 2014., Ugovor o podvozarstvu od 15. siječnja 2015., vozne redove za županijske autobusne linije, Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza od 27. ožujka 2014., Ugovor o cesiji od 31. prosinca 2016., zajednički dopis društva PROMET SINJ d.o.o. i ŠABIĆ BUS d.o.o. Osim toga predlaže kao svjedoke saslušati ŠD, MD, CD, ČD i VD.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj bio direktor društva ŠABIĆ BUS d.o.o., ali ističe kako konstatacija tužbe koja glasi „Tužiteljevoj tvrtci prijevozniku ŠABIĆ BUS d.o.o.” ne stoji jer tvrtka ŠABIĆ BUS d.o.o. ima poseban pravni subjektivitet.

2.1. Nadalje, osporava valjanost Ugovora o cesiji sklopljenog između društva ŠABIĆ BUS d.o.o. i tužitelja navodeći kako je ništetan jer je zaključen u trenutku kada je društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. bilo u financijskoj blokadi i u trenutku kad je nad tim društvom otvoren stečajni postupak. Stoga predlaže na navedene okolnosti od Trgovačkog suda u Splitu pribaviti podatke o statusnim promjenama društva ŠABIĆ BUS d.o.o. i statusu tog društva na dan 31. prosinca 2016., a od Financijske agencije podatke o stanju blokade toga trgovačkog društva.

2.2. Zatim navodi kako Ugovor (ne precizirajući na koji ugovor konkretno misli iako je u odgovornu na tužbu napisan velikim početnim slovom) nije nikada konzumiran niti je tvrtka ŠABIĆ BUS d.o.o. obavljala bilo kakav prijevoz koji bi imao za posljedicu financijsko opterećenje tuženika te da ne postoji niti jedna financijska isprava koja bi upućivala na postojanje dužničko vjerovničkih odnosa te smatra kako je nezamislivo da se tražbina nekog trgovačkog društva temelji na nekakvim internim dogovorima UD, LD, CD i dr. Kao dokaze na navedene okolnosti tuženik je predložio saslušati stranke i naložiti tužitelju dostavu izvoda iz otvorenih stavki za društvo ŠABIĆ BUS d.o.o., provođenje financijskog vještačenja i saslušanje stranaka.

2.3. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U tijeku postupka pročitane su i pregledane isprave koje je tužitelj priložio uz tužbu, i to: rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo, razvitak i europske integracije Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP/I 340-03/15-01/0115, Ur. broj 2181/1-05- 00-01/05-15-0002 od 27. ožujka 2015. (list 5-6 spisa), suglasnost Upravnog odjela za gospodarstvo, razvitak i europske integracije Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP/I 340-01/15-01/0001, Ur. broj 2181/1-05-00-01/05-15-0002 od 20. siječnja 2015. (list 7-8 spisa), Ugovor o podvozarstvu od 20. listopada 2014. (list 9-10 spisa), Ugovor o podvozarstvu od 15. siječnja 2015. (list 11-12 spisa), vozne redove za županijske autobusne linije (list 13-15 spisa), Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza od 27. ožujka 2014. (list 16 spisa), Ugovor o cesiji od 31. prosinca 2016. (list 17-18 spisa), zajednički dopis društva PROMET SINJ d.o.o. i ŠABIĆ BUS d.o.o. (list 19 i 49 spisa). Osim toga, pročitan je izvadak iz sudskog registra za ŠABIĆ BUS d.o.o. (list 50-56 spisa).

3.1. Nakon što je proveden dokaz saslušanjem stranaka, tj. nakon što je saslušan tužitelj ĐD (list 61-63 spisa) i zakonski zastupnik tuženika ND (list 63 spisa), ovaj sud je ocijenio kako provođenje daljnjih dokaza nije potrebno iz razloga navedenih u daljnjem dijelu obrazloženja.

4. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 20.000,00 EUR u kinskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate.

6. Nije sporno da je tužitelj bio direktor trgovačkog društva ŠABIĆ BUS d.o.o. koje je imalo dozvolu broj C 101013 za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu na odobrenoj županijskoj autobusnoj liniji [adresa], za vrijeme u polasku iz [adresa] u 6:45 i 18:45 te za vrijeme u povratku s polaskom iz Splita u 11:15 i 19:45.

6.1. Nije sporno da je predmetna dozvola broj C 101013 važila u razdoblju od 1. lipnja 2010. do 31. svibnja 2015., a da je produžena na razdoblje od 1. lipnja 2015. do 31. svibnja 2020. Naime, iz sadržaja rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo, razvitak i europske integracije Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP/I 340-03/15- 01/0115, Ur. broj 2181/1-05-00-01/05-15-0002 od 27. ožujka 2015. proizlazi da je predmetna dozvola društvu ŠABIĆ BUS d.o.o. prethodno bila izdana pod brojem C 101013 za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 31. svibnja 2015., odnosno da je predmetnim rješenjem nadležnog tijela od 27. ožujka 2015. dozvola produžena na razdoblje od 1. lipnja 2015. do 31. svibnja 2020.

6.2. Nadalje, nije sporno da su 27. ožujka 2014. društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. i PROMET SINJ d.o.o. na neodređeno vrijeme zaključili pisani Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza kojim su izjavili volju i potrebu za zajedničkim obavljanjem prijevoza na županijskim linijama. Zatim, navedenim Ugovorom o zajedničkom obavljanju prijevoza su ugovorili da će od nadležnih tijela zajednički zatražiti izdavanje dozvola za županijske linije te da će se obračun i raspodjela zajednički ostvarenih prihoda na linijama za koje ishode zajedničke dozvole obaviti prema broju prijeđenih kilometara po osnovi održavanja reda vožnje. Ugovorili su i da će donositi cjenike za zajedniče linije i ravnomjerno snositi troškove peronizacije.

6.3. Isto tako, nije sporno da su ista trgovačka društva sklopila dva pisana ugovora o podvozarstu, i to 20. listopada 2014. i 15. siječnja 2015.

6.4. Ugovorom o podvozarstvu od 20. listopada 2014. i Ugovorom o podvozarstvu od 15. siječnja 2015. društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. povjerilo je prijevozniku PROMET SINJ d.o.o. obavljanje prijevoza kao podvozaru na županijskoj liniji [adresa] za koju je društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. imalo važeću dozvolu broj C 101013, dakle za vrijeme u polasku iz [adresa] u 6:45 i 18:45 te za vrijeme u povratku s polaskom iz Splita u 11:15 i 19:45

6.5. Odredbama čl. 2. oba ugovora o podvozarstvu ugovoreno je da će PROMET SINJ d.o.o. prijevoz iz tih ugovora obavljati bez naknade.

6.6. Osim toga, odredbom čl. 4. st. 4. oba ugovora o podvozarstvu ugovorne stranke su ugovorile da ugovori stupaju na snagu i važe od dana primitka suglasnosti i traju neprekidno ne dulje od 90 dana tijekom kalendarske godine 2014., odnosno 2015.

6.7. Nije sporno da je društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. pribavilo suglasnost nadležnog tijela za sklapanje ugovora o podvozarstvu. S time da je tužitelj priložio samo suglasnost Upravnog odjela za gospodarstvo, razvitak i europske integracije Splitsko- dalmatinske županije, Klasa: UP/I 340-01/15-01/0001, Ur. broj 2181/1-05-00-01/05- 15-0002 od 20. siječnja 2015., dok u odnosu na prethodno sklopljeni Ugovor za podvozarstvu za 2014. godinu nije priložena suglasnost nadležnog tijela.

6.8. Nadalje, nije sporno da je trgovačko društvo ŠABĆ BUS d.o.o. zapalo u financijske poteškoće te da je imalo i porezni dug prema državi.

6.9. Iz sadržaja izvataka iz sudskog registra za trgovačko društvo ŠABĆ BUS d.o.o. proizlazi da je nad tim društvom Rješenjem Financijske agencije, Regionalnog centra Split od 19. lipnja 2015. otvoren postupak predstečajne nagodbe koji je obustavljen rješenjem istog tijela od 25. rujna 2015. Nakon toga je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-358/2016-25 od 4. rujna 2017. nad tim društvom otvoren stečajni postupak koji je zaključen rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-48/2019 od 13. siječnja 2022.

7. Sporno je je li se društvo PROMET d.o.o. obvezalo društvu ŠABIĆ d.o.o. isplatiti novčani iznos od 20.000,00 EUR i temeljem kojeg ugovornog odnosa.

7.1. Sporno je je li valjan Ugovor o cesiji od 3. prosinca 2016. koji je sklopljen između društva ŠABĆ BUS d.o.o. i tužitelja ĐD, tj. sporno je je li utužena novčana tražbina valjano cedirana tužitelju.

7.2. Sporna je visina utužene tražbine, njezino dospijeće te je li nastupila zastara.

8. Djelatnost prijevoza putnika u cestovnom prometu za koju je bilo registrirano društvo ŠABIĆ BUS d.o.o., odnosno za koju je registriran tuženik regulirana je odredbama Zakona o cestovnom prometu ("Narodne novine" broj 82/13, dalje ZOCP). Navedena djelatnost može se obavljati jedino pod uvjetima i na način propisan tim zakonom. Također i uvjeti i način prijenosa obavljanja te djelatnosti na drugog prijevoznika propisan je zakonskim odredbama koje nisu dispozitivnog karaktera u smislu odredbe čl. 11. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), što znači da prijevoznici od njih svojim ugovorima ne mogu odstupiti.

8.1. Naime, odredbom čl. 50. ZOCP propisano je da je prijevoznik dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika na liniji za koju ima dozvolu u svoje ime, na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun.

8.2. Odredbom čl. 51. ZOCP propisano je sljedeće:

"(1) Iznimno od članka 50. ovoga Zakona prijevoznik može privremeno na određenoj liniji neprekidno, ne dulje od 90 dana tijekom jedne kalendarske godine, povjeriti obavljanje prijevoza drugom prijevozniku, koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, na temelju pisanog ugovora (podvozarstvo).

(2) Podvozarstvo je prijevoz koji se obavlja na temelju pisanog ugovora kojim se prijevoznik obvezuje da će obavljati prijevoz u ime i za račun drugog prijevoznika na kojeg glasi dozvola.

(3) U slučaju obavljanja prijevoza iz stavka 1. ovoga članka, nositelj dozvole dužan je prije sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga članka ishoditi suglasnost izdavatelja dozvole.

(4) Prijevoznik koji povjeri obavljanje prijevoza drugom prijevozniku dužan je u roku osam dana od dana sklapanja ugovora, isti dostaviti izdavatelju dozvole."

8.3. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

8.4. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

8.5. Prema tome, iz citiranih zakonskih odredbi ZOPC i ZOO proizlazi kako prijevoznik kojem je izdana dozvola za određeni javni linijski prijevoz putnika ne može obavljanje tog prijevoza prepustiti drugom prijevozniku uz naplatu, nego se isto može prepustiti drugom prijevozniku samo bez naknade i privremeno na rok od najviše 90 dana tijekom jedne kalendarske godine. Dakle, ugovor kojim jedan prijevoznik obavljanje prijevoza za koji mu je izdana dozvola prepusti drugom prijevozniku uz naplatu na vrijeme dulje od 90 dana za jednu kalendarsku godinu bio bi suprotan prisilnom propisu iz čl. 50. i čl. 51. ZOPC te bi stoga bio ništetan. Naime, smisao i cilj prisilnih odredbi čl. 50. i čl. 51. ZOPC je zabrana trgovanja dozvolama koje nadležno tijelo izdaje za točno određeni linijski prijevoz točno određenom prijevozniku, tj. drugim riječima cilj tih odredbi je zabrana trgovanja županijskim autobusnim linijama. S obzirom da na to da su ugovori kojima se obavljanje prijevoza prepušta drugom prijevozniku uz naplatu ništetni, to ona ugovorna strana u čiju je korist takva naknada ugovorena ne može od druge ugovorne strane tražiti ispunjenje tog ugovora, tj. ne može tražiti isplatu tako ugovorene naknade, već sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO svaka stranaka ima pravo tražiti natrag ono što je na ime tog ništetnog ugovora ispunila.

9. Utužena novčana tražbina u iznosu od 20.000,00 EUR ne potječe iz pisanih ugovora priloženih uz tužbu o poslovnoj suradnji između društva ŠABIĆ BUS d.o.o. i PROMET SINJ d.o.o. (i to Ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza od 27. travnja 2014. i Ugovora o podvozarstvu od 20. listopada 2014. i od 15. siječnja 2015.). Niti u jednom od tih pisanih ugovora nije navedena tražbina u iznosu od 20.000,00 EUR. Ugovorima o podvozarstvu nije ugovorna nikakva naknada, tj. radi se o besplatnim ugovorima. Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza također ne sadrži novčani iznos od 20.000,00 EUR, a tužitelj ne tvrdi da bi se utuženi novčani iznos odnosio na obračun i raspodjelu zajednički ostvarenih prihoda iz odredbe čl. 3. st. 1. tog ugovora.

10. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi kako je između tužitelja ĐD i UD, kao direktora PROMETA MAKARSKA d.o.o. i CD, kao direktora PROMETA SINJ d.o.o. postignut dogovor da će društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. ustupiti PROMETU SINJ d.o.o. obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu na odobrenoj županijskoj autobusnoj liniji [adresa], za vrijeme u polasku iz [adresa] u 6:45 i 18:45 te za vrijeme u povratku s polaskom iz Splita u 11:15 i 19:45, za obavljanje kojeg prijevoza je društvu ŠABIĆ BUS d.o.o. bila izdana od strane nadležnog tijela regionalne samouprave bila izdana valjana dozvola broj C 101013, a za koje ustupanje se društvo PROMET SINJ d.o.o. obvezalo platiti društvu ŠABIĆ BUS d.o.o. iznos od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te preuzeti dva autobusa za iznos od 45.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

10.1. Već iz ovako opisanih činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako bi se radilo o ništetnom ugovoru jer je odredbama čl. 50. i čl. 51. ZOPC društvu ŠABIĆ BUS d.o.o. bilo zabranjeno da obavljanje prijevoza za koje mu je bila izdana dozvola broj C 101013 uz naplatu prenese na tuženika kao drugog prijevoznika, tj. radilo bi se o nedopuštenom trgovanju autobusnim linijama, a isto proizlazi i iz samog iskaza tužitelja te iz iskaza direktora tuženika.

11. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da je kao direktor društva ŠABIĆ BUS d.o.o. sklapao razne ugovore sa UD, odnosno sa društvima PROMET MAKARSKA, AUTOPRIJEVOZ SINJ, PROMET SINJ i dr., a u kojim društvima je UD bio alfa i omega i vlasnik svih tih društava. Zatim, tužitelj navodi da je društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. svoje linije [adresa] za koje je imalo dozvolu Ugovorom o zajedničkom obavljanju prijevoza koji je sklopljen 27. ožujka 2014. ustupilo društvu PROMET SINJ d.o.o. Navodi da tim ugovorom nije bila ugovorena nikakva naknada za ustupanje linija osim one koja je uračunata u cijenu autobusa i ta naknada u cijeni autobusa je iznosila 20.000,00 eura. Autobuse i to dva autobusa je prodao za 45.000,00 eura što povrh ovog iznosa od 20.000,00 eura daje ukupno iznos od 65.000.00 eura. Navedeni novčani iznosi nisu upisani niti u jedan pisani ugovor već su dogovoreni usmeno 27. ožujka 2014.

11.1. Nadalje, tužitelj u svom iskazu navodi da su na sastanku koji je održan 27. ožujka 2014. u uredu PROMETA SINJ bili prisutni on, BD, pokojni AD, VD (tužiteljev sin) i ČD. Za prodane autobuse navodi da su na inzistiranje UD oba bila odmah odvezena u garažu PROMETA MAKARSKA u Makarsku. U odnosu na plaćanje iznosa od 65.000,00 EUR tužitelj u svom iskazu najprije navodi da je dogovorio sa UD da mu taj novac plati kada on s Poreznom upravom dogovori oko plaćanja poreznog duga za koji tvrdi da je u tom trenutku iznosio 230.000,00 kn, da bi kasnije u svom iskazu izjavio da nije tražio UD da mu odmah plati 20.000,00 EUR nego tek kad UD njegove linije registrira na sebe, a što objašnjava da se dogodilo u siječnju 2015.

11.2. Zatim, tužitelj u svom iskazu opisuje da je radi rješavanja poreznog duga bio na sastanku u Poreznoj upravi zajedno sa UD i ID na kojem su sa strane Porezne uprave bile prisutne RD i SD. Tvrdi da je samo bilo pitanje tko će napraviti prvi potez, hoće li UD platiti taj ugovoreni iznos ili će mu porezna odblokirati imovinu jer on zapravo nije smio prodavati te autobuse dok ne namiri porezni dug. Objašnjava da je na tom sastanku dogovoreno da je najbolje da se ide u predstečajnu nagodbu, na koju država nije pristala pa je konačno pokrenut stečajni postupak. Isto tako tužitelj navodi da nakon tog sastanka u poreznoj upravi o plaćanju iznosa od 65.000,00 EUR nije bilo nikakvog govora, a čak su mu vratili i ona dva autobusa. Konačno navodi kako on nije u siječnju 2015. uložio prigovor na dodjelu linija jer se povukao, odnosno navodi kako od toga dana ŠABIĆ BUS d.o.o. ne obavlja prijevoz, ali da je uložio prigovor da PROMET SINJ d.o.o. ne bi mogao registrirati linije na njegove polaske. Tvrdi da mu je AD nakon sastanka u Poreznoj upravi rekao da će iza UD, ako se UD što dogodi, sigurno netko ostati kao garancija da će mu biti plaćen iznos od 20.000,00 EUR za ustupljene linije. Tužitelj je naveo i da linije inače nisu procjenjive te da je taj iznos od 20.000,00 EUR bio simboličan i da ga je tražio samo kako ga ne bi smatrali naivnim.

12. Direktor tuženika OD u svom iskazu navodi kako ne zna ništa o iznosima od 20.000,00 i 45.000,00 EUR. Poznato mu je da su autobusi koje je spomenuo tužitelj bili u garaži u Makarskoj nekoliko mjeseci, nisu se koristili za prijevoz i oba su vraćena. Upitan o razlozima dolaska tih autobusa u Makarsku naveo je kako se to dogodilo zbog duga koji je ŠABIĆ BUS d.o.o. imao prema društvu AUTOPRIJEVOZ SINJ d.o.o. U pogledu prodaje autobusnih linija u bitnome je naveo kako je to protuzakonito i kako se linije ne mogu kupiti, da može postojati ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza i podvozarstvu, ali da se ustup linija ne plaća. Navodi da je tako propisano zakonom i pravilnikom o prijevozu u putničkom prometu i to upravo iz razloga kako se linijama koje dodjeljuje županija ili ministarstvo ne bi trgovalo. Isto tako naveo je kako bi ustupanje linija koje je u svom iskazu opisao tužitelj bilo protuzakonito i da do plaćanja iznosa od 20.000,00 EUR nije nikada došlo.

13. Iako je iskaz tužitelja kojim on objašnjava nastanak utužene tražbine konfuzan i nejasan, i to iz razloga što prije svega tužitelj poistovjećuje sebe sa društvom ŠABIĆ BUS d.o.o., a isto na momente čini i sa UD poistovjećujući ga s društvima PROMET MAKARSKA, AUTOPRIJEVOZ SINJ, PROMET SINJ i dr., pa na momente nije jasno je tko bi i kome bio dužan platiti utuženi iznos, tj. je li utuženi iznos dužan platiti UD tužitelju ili bi ga društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. bilo dužno platiti društvu PROMET SINJ d.o.o., ipak se iz istog može razabrati kako tužitelj u svom iskazu tvrdi da se društvo PROMET SINJ d.o.o. obvezalo društvu ŠABIĆ d.o.o. isplatiti iznos od 20.000,00 EUR i to za ustupanje autobusnih linija za koje je društvu ŠABIĆ BUS d.o.o. bila izdana valjana dozvola broj C 101013. Zatim, tužitelj u iskazu tvrdi da se ustupanje linija tuženiku faktično dogodilo na način da je društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. propustilo uložiti prigovor na dodjelu županijskih linija društvu PROMET SINJ d.o.o., ali da unatoč takvom prepuštanju linija tuženik nije platio društvu ŠABIĆ BUS d.o.o. naknadu u iznosu od 20.000,00 EUR koja je usmeno dogovorena na sastanku održanom 27. ožujka 2014.

13.1. Dakle, iz takvog iskaza tužitelja kojim su u biti prošireni i nadopunjeni činjenični navodi tužbe, proizlazi da utužena tražbina potječe iz ništetnog ugovora jer je društvu ŠABIĆ BUS d.o.o. bilo zabranjeno uz naplatu prepustiti drugom prijevozniku obavljanje prijevoza na liniji za koju je imao izdanu valjanu dozvolu.

14. Suprotno navodima tuženika Ugovor o cesiji sklopljen 31. prosinca 2016. između društva ŠABIĆ BUS d.o.o. kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja tražbine nije nevaljan jer je iz sadržaja izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. utvrđeno da u trenutku sklapanja tog ugovora o cesiji navedeno trgovačko društvo nije bilo u postupku predstečajne nagodbe niti je bio pokrenut stečajni postupak, dok stanje blokade nije od utjecaja na valjanost ugovora o cesiji.

14.1. Odredbom čl. 84. ZOO propisano je:

(1) Primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

(2) Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

14.2. Kako društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. ne može tražiti od društva PROMET SINJ d.o.o. ispunjenje tražbine u iznosu od 20.000,00 EUR jer ista potječe iz ništetnog ugovora (već bi eventualno mogao tražiti samo povrat onoga što je ispunjeno temeljem ništetnog ugovora), a imajuću u vidu da sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO tužitelj kao primatelj tražbine iz ugovora o cesiji ima ista prava koja je društvo ŠABIĆ BUS d.o.o. imalo prema PROMETU SINJ d.o.o. kao dužniku, to niti tužitelj ne može tužbom s osnova cesije tražiti od tuženika ispunjenje utužene novčane tražbine.

15. Slijedom navedenog, odbijen je tužiteljev zahtjev kao neosnovan u cijelosti, sve kako je precizirano pod stavkom I. izreke ove presude.

16. Parnični troškovi dosuđeni su tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP) jer je uspio u parnici.

16.1. Prilikom određivanja visine troškova ovaj sud je uzeo u obzir vrijednost predmeta spora 20.000,00 EUR odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR / (Tbr. 54. Tarife).

16.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tuženiku kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi od po 250 bodova za sastav odgovora na tužbu od 3. ožujka 2021. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 5. lipnja studenoga 2024. i 30. siječnja 2025. (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 750 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda iznosi 1.500,00 EUR, odnosno uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) od 375,00 EUR iznosi ukupno 1.875,00 EUR. Troškovi sudskih pristojbi nisu priznati jer zahtjev tuženika nije određen, odnosno jer tuženik u troškovniku ne navodi troškovi kojih pristojbi su mu nastali niti njihov iznos.

16.3. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.875,00 EUR (stavak II. izreke ove presude).

U Sinju 21. veljače 2025.

Sutkinja

Nikolina Mandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.