REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-35/2022-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mileni Blagonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Tamari Malić Blažina, odvjetnici u Puli, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, zastupano po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 10. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tamare Malić Blažina, odvjetnice u Puli i zamjenice punomoćnika tuženika AU, odvjetničke vježbenice u Labinu, dana 21. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, da tužiteljici tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 5.541,18 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 3.517,15 EUR od 20. srpnja 2017. do isplate,

- 1.758,58 EUR od 10. veljače 2025. do isplate,

- 265,45 EUR od presuđenja do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. II. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, da tužiteljici tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.488,39 EUR, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom prouzročenog parničnog troška odbija kao neosnovan. III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj sada pok. PU u tužbi navodi da se dana 10. kolovoza 2016. dogodila prometna nezgoda za koju da je odgovoran osiguranik tuženika koji je u vrijeme štetnog događaja kod tuženika imao zaključenu policu automobilske odgovornosti pod brojem 211006611426. Za predmetnu prometnu nezgodu da je isključivo odgovoran osiguranik tuženika koji je udario u automobil tužitelja u prtljažnik dok je tužitelj čekao da se uključi u promet u kružnom toku na pulskoj zaobilaznici kod centra Lidl. U tom štetnom događaju tužitelj navodi da je pretrpio brojne ozljede te da mu se zbog te prometne nezgode pogoršalo od ranije loše stanje na samoj kralježnici. Tužitelj smatra da ga pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu po osnovi pretrpljene nematerijalne štete koja se ogleda u pretrpljenim fizičkim bolovima i strahu, umanjenoj životnoj aktivnosti, ali isto tako da mu pripada pravo i na naknadu imovinske štete koja se ogleda u tuđoj pomoći i njezi. Tužitelj smatra da ga po tom osnovu sveukupno pripada iznos od 40.000,00 kuna po osnovi neimovinske štete i iznos od 2.000,00 kuna po osnovi imovinske štete, a kako je tuženik u vansudskoj obradi naknade štete isplatio tužitelju na ime neimovinske štete nesporan iznos od 9.000,00 kuna to potražuje razliku u iznosu od 33.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe i troškovima parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

3. U ovoj pravnoj stvari je dana 22.11.2019. pod posl.br. P-989/2017-25 donesena presuda kojom je tuženik obvezan tužitelju naknaditi štetu isplatom iznos od 28.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20.7.2017. do isplate i troškovima postupka u iznosu od 10.110,00 kuna, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.500,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

4. Navedena presuda je povodom žalbe tuženika ukinuta u usvajajućem dijelu rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-603/2020-2 od 18.1.2021. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

5. Iz obrazloženja ukidbene odluke drugostupanjskog suda u bitnome proizlazi da se ne mogu prihvatiti utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu načina nastanka spornog štetnog događaja i odgovornosti osiguranika tuženika jer se razlozi prvostupanjske odluke u pogledu te bitne okolnosti temelje isključivo na stranačkom iskazu tužitelja i izvansudskom spisu za obradu naknade štete, a činjenica da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio navedeni novčani iznos na ime naknade štete ne znači da tuženik ne osporava odgovornost za nastalu štetu, jer je tuženik osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Prema uputi drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u ponovljenom postupku mora ponovno ocijeniti provedene dokaze te sukladno prijedlozima parničnih stranaka u nastavku postupka provesti nove dokaze u svrhu pravilnog utvrđenja bitnih činjenica.

6. Tužitelj PU je nakon donošenja drugostupanjske odluke, dana **.**.2021. preminuo te je u njegovu procesnu poziciju stupila i postupak preuzela njegova nasljednica i supruga ŠU.

7. Tužiteljica ŠU (dalje u tekstu tužiteljica) je nakon donošenja ukidbene odluke predložila da se na okolnost nastanka štetnog događaja sasluša svjedok, osiguranik tuženika, FU te da se provede prometno vještačenje, a po potrebi da se i ona kao tužiteljica sasluša.

8. Tim dokaznim prijedlozima se tuženik protivio, jer je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen, a iz obrazloženja drugostupanjske odluke ne proizlazi da je postupak vraćen u fazu prethodnog postupka.

9. Taj prigovor tuženika sud smatra neosnovanim. Naime ukidbenom odlukom drugostupanjskog suda dana je jasna uputa ovome sudu u nastavku postupka provede nove dokaze u svrhu pravilnog utvrđenja bitnih činjenica, a prvostupanjski sud je prema odredbi iz čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) vezan uputom drugostupanjskog suda.

10. Tužiteljica je s obzirom da je u međuvremenu došlo do promjene Orijentacijskih kriterija za naknadu štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužbeni zahtjev konačno postavila u podnesku od 10.2.2025. te s osnova naknade neimovinske štete sada potražuje iznos od 5.275,73 EUR (39.750,00 kuna) SPP, dok tužbeni zahtjev s osnova naknade imovinske štete u iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kuna) ostaje nepromijenjen.

11. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva te je u odnosu na preinačeni tj. povećani dio tužbenog zahtjeva istaknuo prigovor zastare.

12. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, jer se radi o preinaci tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete zbog promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete prema shvaćanju s druge sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (u daljnjem tekstu Orijentacijski kriteriji).

13. Naime, u okolnostima u kojima su na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV-47/2020-5) izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2002. (br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe mogao tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud naknadno odredio primjerenom za naknadu neimovinske štete, jer tada nije niti mogao znati za nešto što će naknadno biti u primjeni, s obzirom na to da se visina naknade štete u ovim situacijama mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud RH zauzeo novo pravno shvaćanje. S obzirom na to da visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom, već sudovi primjenjuju Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske, kojih kriterija se stranke pridržavaju pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva u cilju maksimalnog uspjeha u sporu, budući da tužitelj u tužbi nije mogao postaviti svoj zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, za zaključiti je da je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija iz 2020. godine.

14. Stoga je preinaku tužbenog zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete valjalo dopustiti sukladno odredbi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a preinaka je i svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.

15. Povodom prigovora zastare preinačenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, u odnosu na preinačeni dio, treba reći da, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva, ocjenjuje samostalno onda kada se, uz povećanje tužbenog zahtjeva, mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmijene istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo i do izmijene činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare, u odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe, bitan dan preinake tužbe. Na takav se slučaj odnosi, primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014. godine, kojom su preinačene prethodne odluke uvažavanjem prigovora zastare zbog promjene činjeničnog kompleksa tužbenog zahtjeva.

16. U ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem generičnog - novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.

17. Ovdje je zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, visina koje se određuje prema vrijednostima u vrijeme presuđenja te je stoga prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Tužitelj je podnošenjem tužbe 20.7.2017., poduzeo radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete te je time prekinuo zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove. Tako je odlučeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev x-1196/11- 2 od 4. travnja 2012. godine. Navedenom je presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 odbijena revizija kao neosnovana u sudskom sporu za naknadu upravo neimovinske štete, sa slijedećim zaključkom: "Podizanjem tužbe kojom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelji ujedno poduzimaju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove."

18. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20.7.2017., nije mogao postavljati svoj zahtjev, u visini koja premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, jer ni na koji način nije mogao predvidjeti da će se, po proteku daljnjih godina trajanja postupka, odnosno 2020. godine, isti Orijentacijski kriteriji, na navedeni način, izmijeniti, a upravo je u skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, (br. Su-IV- 47/2020--5) preinačen tužbeni zahtjev s osnova naknade neimovinske štete. Primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljala bi za tužitelja nepredvidiv način primjene toga roka. Ovo stoga, jer je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija, predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih Kriterija iz 2020. godine. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete preinačen nakon izmjene Okvirnih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3538/2018 od 12. studenog 2020. godine i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018. godine). Stoga je u tom dijelu prigovor zastare valjalo odbiti kao neosnovan. 19. U dokaznom postupku pročitani su medicinska dokumentacija od 10.5.2017. (3-25, 54-69), iskaz tužitelja PU kao parnične stranke (dva puta saslušan), nalaz i mišljenje vještaka ortopeda Marjana Peharde od 26.10.2018. (46-53), iskaz vještaka dr. Marjana Peharde, preslik vansudskog spisa tuženika (83-94), smrtovnica (132), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Željka Valente iz [adresa], posl. br. O- 289/2021, UPP-OS-4/2021 od 16.6.2021. (133-134), preslik vansudskog spisa tuženika (143-179), iskaz svjedoka FU (saslušan na ročištu 13.3.2024. i na uviđaju 2.7.2024.), fotografije i kalkulacija štete (215-228), nalaz i mišljenje prometnog vještaka Saše Monasa od 15.10.2024. (239-254).

20. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.

21. Na okonosti nastanka prometne nesreće i odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak prometne nesreće proveden je dokaz saslušanjem tužitelja PU, osiguranika tuženika FU, uviđajem na licu mjesta i prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Saši Monasu.

22. Tužitelj PU je u svom iskazu naveo da se sporna prometna nesreća dogodila 10. kolovoza 2016., u ljetno vrijeme, u jutarnjim satima, da je bio dan i da je cesta bila suha. Da se kretao osobnim automobilom Fiat Tempra iz pravca ''pizzerije Samanta'', dakle, sa sporedne ulice, te je došao do kružnog toka kod trgovačkog centra Lidl na Pulskoj zaobilaznici imajući se namjeru uključiti u taj kružni tok, da je u automobilu bio sam i da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Da kada je sa svojim osobnim automobilom došao pred sami kružni tok, tužitelj se zaustavio te čekao da prođu drugi automobili koji su već bili u kružnom toku i imali su prednost prolaska, da čekajući tako uključivanje u kružni tok u jednom trenutku iz istog pravca kretanja kojim se prethodno kretao tužitelj na njega je naletjelo drugo osobno vozilo osiguranika tuženika koji je upravljao osobnim automobilom marke Golf te je točno udario u tužiteljev automobil u prtljažnik. Da je silina udarca bila toliko jaka da je automobil tužitelja bio odbačen nakon udarca u sam kružni tok do sredine zaštitne plastike koje čine krug kružnoga toka. Da je tužitelj je nakon toga pozvao policiju i htio je prijaviti štetu te zatražiti očevid na licu mjesta, međutim da, osiguranik tuženika kojem tužitelj ne zna ime, ga je počeo moliti da ne zove policiju te je istu sam nazvao i priznao svoju odgovornost za štetni događaj. Da iz tog razloga stranke nisu ispunjavale europsko izvješće o nezgodi, a niti je na lice mjesta izlazila policija radi očevida, niti je vođen prekršajni postupak. Da su istoga dana tužitelj i osiguranik tuženika otišli kod tuženika u njegovu poslovnicu te su tamo ispunili izvješće o šteti i svu ostalu dokumentaciju koju je tužitelju dao na popunjavanje upravo tuženik. Da je odmah izvršena i procjena štete na njegovom automobilu te da mu je nakon obrade odštetnog zahtjeva tuženik platio štetu za automobil čijeg se iznosa tužitelj ne sjeća jer je bio jako mali dok mu je na ime pretrpljene neimovinske štete isplaćen iznos od 9.000,00 kn. Da je tužitelj istoga dana prevezen u bolnicu radi liječenja, da alkotestiranje nije vršeno jer policije nije bilo, a osiguranik tuženika je na licu mjesta priznao svoju odgovornost za nastali štetni događaj.

23. Osiguranik tuženika, svjedok FU u svojem iskazu navodi da je od prometne nesreće prošlo jako puno vremena i da se baš i ne sjeća točno što se dogodilo. Nakon što mu je sudac pročitao iskaz PU sa zapisnika od 16. listopada 2019., navodi da se prometna nesreće nije dogodila baš na način kako je to PU opisao, odnosno da je sa svojim automobilom bio iza PU te da je krenuo iza njega u prvoj brzini i da je malo udario, odnosno pogurao u njegov zadnji dio, ali da to nije bio nikakav veliki udarac, baš iz razloga jer je bio u prvoj brzini. Da se ne sjeća se da je automobil u kojem je bio PU odbačen u kružni tok do onih plastika koje čine krug. Da se ne sjeća vezano za događaje nakon prometne nesreće da je priznao odgovornost i da su išli u njegovo osiguranje radi prijave štete i da je svjedok pisao prijavu. Potvrđuje da je on pisao i potpisao ispravu radi prijave štete na str. 91 spisa. Osim njegovog vozila i vozila PU da je u toj koloni bilo je još vozila koja su se htjela uključiti u kružni tok. Da se ne sjeća se da je PU pozlilo dok su ispunjavali dokumentaciju u osiguranju, odnosno da se uopće ne sjeća da su zajedno tamo išli, već misli da su išli svako za sebe. Da se ne sjeća je li u trenutku prometne nesreće PU predložio da se zove hitna pomoć, niti je li se žalio na bolove.

24. Svjedok FU, saslušan na uviđaju provedenom na licu mjesta dana 2.7.2024. navodi da se kretao [adresa] i to u smjeru velikog kružnog toga, desnom prometnom trakom. Vrijeme je bilo sunčano, kolnik je bio suh i bila je gužva. Dolaskom pred kružni tok prometa da je ispred njega bilo zaustavljeno vozilo marke Fiat Tempra koje je čekalo kao prvo vozilo u [adresa] da se uključi u kružni tok prometa. Da je zaustavio svoje vozilo iza predmetnog Fiat Tempra na udaljenosti oko 2 metra. U jednom trenutku dok je njegov pogled bio usmjeren na lijevu stranu, kad nije bilo nikog u kružnom toku prometa, da je započeo svoje kretanje prema naprijed, međutim tužitelj u Fiat Tempri da nije krenuo, nakon čega je došlo do naleta vozila svjedoka VW Golf na stražnji dio vozila Fiat Tempra. Prema pokazivanju svjedoka nalet da se dogodio na sredini desne prometne trake [adresa] na udaljenosti 16 metra od FTM u smjeru juga odnosno kružnog toka prometa. Uslijed tog naleta vozila na vozilo ispred, da nije došlo do odbacivanja vozila Fiat Tempra u prometnu traku kružnog toka prometa. Da su nastala su oštećenja na stražnjoj strani branika Fiat Tempre i prednjem braniku vozila svjedoka marke VW Golf. Da su oštećenja bila mala, da na njegovom prednjem braniku su bila takva oštećenja da ih nije morao niti popravljati i da su vozila bila u voznom stanju. Nalet prema tužitelju da se dogodio dok je bio u prvoj brzini i tako da je krenuo prema naprijed. Da se ne sjeća jesu li nakon sudara malo pomaknuli vozila u smjeru Velog Vrha i razgovarali ili su odmah otišli na parking kod Benussija.

25. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Saše Monasa utvrđeno je da na temelju prikazanih oštećenja na osobnom automobilu sudionika PU, Fiat Tempra 1.6, reg. oznake [registarska oznaka], te nastalih oštećenja na osobnom automobilu osiguranika tuženika, svjedoka FU, VW Golf VII 1.9TDI, reg. oznake [registarska oznaka], te iskaza sudionika PU sa glavne rasprave kod Općinskog suda u Puli od dana 16. listopada 2019. godine, te iskaza svjedoka FU sa glavne rasprave kod Općinskog suda u Puli od dana 13. ožujka 2024. godine, te iskaza svjedoka FU sa uviđaja od dana 2. srpnja 2024. godine, proizlazi da se osiguranik tuženika, svjedok FU predmetne zgode kretao vozilom VW Golf desnom prometnom trakom [adresa] iz smjera sjevera u smjeru jugozapada odnosno u smjeru kružnog toka prometa (iz smjera trgovačkog centra Lidl u smjeru kružnog toka prometa gdje se križa [adresa] i [adresa]), dok je sudionik PU predmetnim vozilom Fiat Tempra bio zaustavljen neposredno prije predmetnog kružnog toka prometa, čekajući da se uključi u promet. U kritičnom trenutku, došlo je do naleta prednjeg čeonog desnog vrha vozila svjedoka, osiguranika tuženika VW Golf u stražnje centralni dio vozila Fiat Tempra. Na temelju nastalih oštećenja na predmetnim vozilima VW Golf i Fiat Tempra, proizlazi da su njihove uzdužne osi u trenutku sudara zatvarale kut od oko 15° do 20°. Međusobni položaj vozila u trenutku sudara je u Situacijskom planu prikazan rednim brojevima 2 i 3. Prema pokazivanju svjedoka FU na uviđaju, mjesto naleta vozila VW Golf na vozilo Fiat Tempra se nalazi na udaljenosti od oko 16m od PTM u smjeru kružnog toka prometa, te u sredini desne prometne trake [adresa]. Prema danim iskazima, kako PU tako i osiguranika tuženika, svjedoka FU, vozilo Fiat Tempra je u trenutku sudara, bilo zaustavljeno na kolniku [adresa]. Uzimajući u obzir obim i položaj zaostalih oštećenja na vozilu VW Golf i vozilu Fiat Tempra, koja oštećenja su nastala kao posljedica sudara, međusobna razlika sudarnih brzina nalazila se u području od oko 30km/h do 35km/h, pa proizlazi da je brzina kretanja vozila VW Golf u trenutku sudara iznosila od oko 32,5km/h (srednja vrijednost).Za zaustavljanje vozila VW Golf pri brzini kretanja od 32,5 km/h potreban je zaustavni put (uključujući reakciju prosječnog vozača od 0,8s) od oko 14,3m i vrijeme od oko 2,3s. Uzimajući u obzir obim i položaj zaostalih oštećenja na vozilu VW Golf i vozilu Fiat Tempra, mišljenja sam da se prometna nesreća nije dogodila na način kako je iskazao svjedok FU, da je neposredno prije sudara bio zaustavljen na udaljenosti od 2m iza vozila Fiat Tempra, jer na navedenoj udaljenosti od 2m nije mogao do trenutka sudara razviti veću brzinu od oko 10,1km/h, te pri navedenoj brzini od oko 10,1km/h ne bi nastala prikazana zaostala oštećenja. Uzimajući u obzir izgled prometnice [adresa] na kojoj se dogodio predmetni sudar, gdje preglednost kolnika iznosi više od 50 m, proizlazi da je navedena preglednost omogućavala pravovremeno uočavanje zaustavljenog vozila Fiat Tempra od strane svjedoka FU. Do prometne nesreće ne bi došlo uz uvjet da je svjedok FU pravovremeno uočio zaustavljeno vozilo sudionika PU, Fiat Tempra, u prometnoj traci ispred sebe, te da je pravovremeno poduzeo radnju kočenja svog vozila i zaustavio se prije položaja koji je u Situacijskom planu označen rednim brojem 1. Sudionik PU u ovoj prometnoj situaciji nije imao mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće. Nakon sudara, uslijed naleta vozila VW Golf na stražnju stranu vozila Fiat Tempra, vozilo Fiat Tempra je imalo brzinu od oko 16,9km/h. Promjena brzine vozila Fiat Tempra , kao posljedica sudara iznosila je od oko 16,9km/h, dok je ubrzanje kao posljedica sudara iznosilo od oko 4,8g (gravitacija).

26. Na provedeno prometno vještačenje stranke nisu imale primjedbi, a i sud ga prihvaća budući je isto u cijelosti stručno i objektivno.

27. S obzirom na rezultat provedenog prometnog vještačenja sud ne prihvaća iskaz svjedoka FU jer je suprotan činjenicama koje su utvrđene prometnim vještačenjem, dok sud prihvaća iskaz pok. tužitelja PU jer je njegov iskaz sukladan činjenicama koje su utvrđene prometnim vještačenjem.

28. Slijedom navedenog, a kako je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da je za nastanak prometne nezgode isključivo odgovoran osiguranik tuženika, to je tuženik osnovom odredbe iz čl. 1045, čl. 1049., čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), u obvezi pok. PU, odnosno sada njegovoj nasljednici ŠU nadoknaditi prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu.

29. Na okolnost visine neimovinske i imovinske štete provedeno je vještačenje po vještaku specijalistu ortopedu dr. Marijanu Pehardi.

30. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Marijana Peharde od 26.10.2018. utvrđeno je da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir sve ranije bolesti, povrede i degenerativne promjene pok. tužitelja PU koje je ovaj imao i prije ovog štetnog događaja. Procjena štete odnosi se isključivo na ono što je direktna uzročno posljedična veza sa ovim štetnim događajem. Tako je utvrđeno da je pok. PU prije predmetnog događaja imao izražene tegobe sa vratnom i slabinskom kralježnicom. Međutim, prilikom prometne nezgode došlo je do određenog pogoršanja od prije lošeg zdravstvenog stanja. Uz to su nastale i posljedice na dijelovima tijela gdje ranije nije bilo nikakvih tegoba. Pok. PU je od ranije imao povrede u smislu lijevog stranog karpalnog sindroma koje je liječio sredinom 1979. i 1980. Međutim, prilikom prometne nezgode zbog prijenosa siline udarca preko upravljača na ruke to se stanje ponovno aktualiziralo. Kako su te u međuvremenu do izrade nalaza i mišljenja u potpunosti nestale, to taj segment vještak nije niti procjenjivao. Glede tegoba u lijevom ramenu one se prate od početka liječenja i one su isključivo posljedica štetnog događaja jer pok. PU nije imao nikakvih smetnji sa lijevim ramenom prije nezgode. Isto je tako, utvrđeno da je pok. PU od ranije imao dugogodišnje tegobe sa vratnom kralježnicom i slabinskom, međutim, MR vratne kralježnice koji je učinjen dva mjeseca nakon štetnog događaja pokazuje hernije diska na svim nivoima kralježnice. Takve degenerativne promjene ne mogu nastati u tako kratkom vremenu, već je utvrđeno da su one postojale i od ranije, iako je moguće da je samo neka od njih nastala i od samog štetnog događaja, što je vještak sa svojim stručnim znanjem i iskustvom razlučio. Dakle, može se zaključiti da je predmetna trauma reaktivirala tegobe u vratnom području i u nekoj mjeri oštetila strukture vratnog segmenta. Učinjeni EMNG pregled nije pokazao radikularno oštećenje vratnog segmenta. Glede slabinske kralježnice od koje je pok. PU i ranije bolovao i koje je operativno ranije liječio, utvrđeno je da je predmetna trauma svakako ponovno reaktivirala kroz dulje vremensko razdoblje bolne tegobe u slabinskom segmentu koje su nakon ranijih operacija, a prije prometne nezgode bile u vrlo dobroj remisiji, a što potkrepljuje i medicinska dokumentacija. Međutim, kod pok. PU je došlo do nove diskus hernije na nivou L2/L3 koja ranije nije postojala pa se i u tom segmentu može zaključiti da je prometna nezgoda u određenoj mjeri pogoršala ranije stanje slabinske kralježnice, a za što postoje objektivni pokazatelji (nalaz MR).U svrhu liječenja pok. PU je bio na mnogo pregleda i pretraga, od kojih su neke bile bolne i neugodne. Kroz neko vrijeme nosio je zaštitni ovratnik, kao i da je stalno nosio zaštitnu ortozu za slabinsku kralježnicu. Obavio je najmanje šest ciklusa fizikalnih terapija od čega je ukupno 23 dana bio u bolnici, često je uzimao analgetike. Slijedom tako utvrđenog stanja pok. PU je tijekom liječenja trpio jake fizičke bolove u trajanju od dva dana, bolove srednjeg jakog intenziteta u trajanju od 30 dana i bolove slabog intenziteta u trajanju od tri mjeseca. Tužitelj je trpio učestale bolove povremenog karaktera u vremenskom trajanju od 15 mjeseci. Osim navedenog, utvrđeno je da pok. PU nije pretrpio primarni strah jer se događaj zbio iznenada. Međutim, nakon toga trpio je jači sekundarni strah koji je trajao dok nije završena medicinska obrada odnosno, dok nije otpušten na kućno liječenje. Takav strah prerasta u strah srednjeg intenziteta koji traje naredna dva do tri tjedna. Strah slabog intenziteta trajao je godinu i pol dana. Utvrđeno je da je u vezi sa ovom prometnom nesrećom kod pok. PU zaostala smanjena mogućnost opterećivanja lijeve ruke u smislu dizanja i nošenja težeg tereta, jakog upiranja i zamahivanja rukom kao i rad iznad nivoa ramena. Zbog glavobolja da je zaostala smanjena mogućnost odmora i intelektualnih aktivnosti. U nekoj mjeri da su pojačana i sva druga ograničenja koja je već ranije imao zbog oštećene kralježnice kao što su jače fizičke aktivnosti, dizanje i nošenje tereta, učestale i nagle pokrete vrata i trupa, dulje stajanje i hodanje, trčanje, skokovi, sportske aktivnosti. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno da je kod pok. PU uslijed opisanog štetnog događaja došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti za 15% u odnosu na ranije zdravstveno stanje. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna prva dva tjedna po tri sata dnevno prilikom osobne higijene, oblačenja, dodavanja stvari, hranjenja, terapijskih postupaka, kretanja izvan kuće za medicinske i druge potrebe. Nakon toga po još jedan sat dnevno iz istih razloga. Kroz prvih šest do sedam mjeseci bila mu je potrebna pomoć u vidu automobilskog prijevoza za medicinske i druge potrebe. Kroz dulje vrijeme bila mu je potrebna zamjena za domaćinske poslove.

31. Na nalaz i mišljenje vještaka ortopeda tužitelj nije imao primjedbi te je istog u cijelosti prihvatio. Tuženik je imao primjedbi na vještački nalaz koji se u bitnom odnose na sporno pitanje je li sudski vještak prilikom procjenjivanja visine štete imao u vidu i ranije znatno narušeno zdravstveno stanje vratne i lumbalne kralježnice kod pok. PU. Osim toga, tuženik je prema mišljenju suda paušalno prigovorio previsoko procijenjenim svim vidovima neimovinske štete (bolovi, strah, umanjenje životne aktivnosti).

32. U pravcu iznijetih prigovora tuženika sud je proveo dokaz usmenom dopunom vještačkog nalaza od dana 16. listopada 2019. Nakon usmenog davanja vještačkog nalaza, u kojem je vještak ortoped u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja i otklonio sve primjedbe tuženika. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik ostao kod svojih primjedbi te je predložio provođenje dokaz novim medicinskim vještačenjem.

33. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema potrebe za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem jer je kako osnovni nalaz vještaka tako i njegova naknadna usmena dopuna na vrlo jasan, razumljiv, objektivan i stručan način te je odgoveno na sve primjedbe tuženika. Sud smatra da je vještački nalaz jasan, potpun, da nije u proturječnosti sam sa sobom ili sa ostalim provedenim dokazima, a da čak nema niti nedostataka na koje je ukazivao tuženik u svojim primjedbama. Tuženik nije kod suda izazvao pojavu osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja, a nedostaci na koje tuženik ukazivao su otklonjeni usmenom dopunom, pa stoga sud smatra da vještački nalaz u cijelosti predstavlja valjanu činjeničnu podlogu za utvrđivanjem obima i visine pretrpljene štete kod tužitelja.

34. Sukladno odredbi članka 19. ZOO-a svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, odnosno pravo zna zaštitu tjelesnog i duševnog zdravlja. Sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno o naknadi imovinske štete i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini iste sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju u kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive za njezinom naravi i društvenom svrhom.

35. Pri utvrđivanju visine neimovinske štete uzeto je u obzir da je tužitelj u svrhu liječenja pok. PU je bio na mnogo pregleda i pretraga, od kojih su neke bile bolne i neugodne, da je kroz neko vrijeme nosio je zaštitni ovratnik, kao i da je stalno nosio zaštitnu ortozu za slabinsku kralježnicu, da je obavio je najmanje šest ciklusa fizikalnih terapija od čega je ukupno 23 dana bio u bolnici, često je uzimao analgetike. Nadalje su uzeti u obzir trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih bolova i straha te da je da je uslijed posljedica iz ove ozljede kod tužitelja zaostalo umanjenje životne aktivnosti 15%, a što je sve već prethodno detaljno opisano u točki 31. obrazloženja.

36. Stoga je primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a, a uzevši u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te uzevši u obzir okolnosti slučaja, a uzevši u obzir i cilj kojim služi naknada, a i imajući u vidu da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom, ovaj sud je visinu neimovinske štete utvrdio u iznosu od 6.500,00 EUR.

37. Dakle, utvrđena visina neimovinske iznosi od 6.500,00 EUR. Od navedenog iznosa valja odbiti nesporno isplaćenih 1.194,51 EUR (9.000,00 kuna), pa proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 5.305,49 EUR. Kako je tužitelj po toj osnovi konačno uređenim tužbenim zahtjevom tražio iznos od 5.275,73 EUR to mu je taj iznos dosuđen u cijelosti.

38. Tužitelju je osnovom članka 1095. stavka 1. ZOO-a dosuđena i naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

39. Na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, za koju prema provedenom medicinskom vještačenju proizlazi kako je već prethodno opisano u točki 31. obrazloženja, tužitelju je slobodnom ocjenom suda valjalo priznati iznos od 265,45 EUR.

40. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.275,73 EUR i imovinske štete u iznosu od 265,45 EUR, ukupno 5.541,18 EUR te u skladu sa odrednom čl. 1045, čl. 1085, čl. 1089, čl. 1090, čl. 1095, čl. 1100. ZOO-a odlučiti kao u izreci.

41. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na neimovinsku štetu temelji se na odredbi članka 29. stavka 2., članka 1103. ZOO-a, a odluka o zakonskoj zateznoj kamati na imovinsku štetu temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. i članka 1086. ZOO-a.

42. Tužitelju je zakonska zatezna kamata na neimovinsku štetu u iznosu od 3.515,17 EUR (26.500,00 kuna) priznata od podnošenja tužbe, jer je šteta u tom trenutku već nedvojbeno bila dospjela i mogla se utvrditii njezina visina. Zakonska zatezna kamata na preinačeni – povišeni dio tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete u iznosu od 1.758,58 EUR tužitelju je priznata od preinake tužbenog zahtjeva budući da zatezna kamata na taj preinačeni dio nije mogla početi teći prije nego je sama preinaka izvršena te je tek povišenjem tužbenog zahtjeva glede tog povišenog dijela tuženik pao u zakašnjenje. Zakonska zatezna kamata na imovinsku štetu u iznosu od 265,45 EUR priznata mu je od presuđenja jer se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti koja je svoj ekvivalent dobila tek donošenjem odluke pa zatezne kamate na istu teku od dana donošenja presude, a budući je visina te štete utvrđena tek donošenjem presude i prema cijenama na dan presuđenja pa tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade imovinske štete i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje dužnika, što i jest smisao odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

43. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP- a. Naime s obzirom da je tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, to mu je tuženik u cijelosti obvezan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

44. Tužitelju je prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT) priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe – 100 bodova prem Tbr. 7.1; sastav podneska od 10.2.2025. 100 bodova prema tbr. 8.1; za zastupanje na ročištima od 14.12.2017. i 6.2.2022. po 25 bodova prema tbr.9.5. jer su ročišta odgođena prije početka raspravljanja; za zastupanje na ročištima od 23.1.2018., 20.10.2023. i 9.1.2024. po 50 bodova prema tbr.9.2. jer se raspravljalo samo o procesnim stvarima; za zastupanje na ročištima od 5.6.2018., 8.7.2019., 16.10.2019., 15.3.2022., 13.3.2024., 2.7.2024., 10.2.2025. po 100 bodova prema tbr. 9.1. i 9.7.; za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova prema tbr. 9.3; ukupno 1.250 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 2.500,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak provedenog medicinskog vještačenja, uviđaja i prometnog vještačenja u iznosu od 796,28 EUR (iznos od 35,53 EUR će biti vraćen tužitelju. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 90,25 EUR i na presudu u iznosu od 101,86 EUR. Ukupno trošak tužitelja koji mu je tuženik dužan nadoknaditi iznosi 3.488,39 EUR.

45. Tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška jer je u ovoj parnici uspio u razmjerno neznatnom dijelu.

46. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao izreci ove presude.

U Puli, 2. listopada 2024.

S u d a c

Milena Blagonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja - uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- pun. tuženika