REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-995/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Jasni Gažić Ferenčina u pravnoj stvari I.-tužitelja ŽO Oib: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II.- tužiteljice mlt. VO OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ŠO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ČO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici iz Zagreba, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025., u prisutnosti zakonske zastupnice II.-tužiteljice, tuženika osobno i njihovih punomoćnika, dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen 1. kolovoza 2021. koji je sastavni dio rješenja Naslovnog suda posl. br. R1 Ob-1551/21 od 24. studenog 2021. te se nalaže tuženiku ČO, da za uzdržavanje 1. tužitelja ŽO doprinosi iznosom od 200,00 EUR mjesečno počevši od 25. rujna 2023. do 1. rujna 2024. koji iznos dospijeva svakog 28.-og u mjesecu za tekući mjesec te je u slučaju zakašnjenja s plaćanjem dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve to na tekući račun 1. tužitelja, u roku od 15 dana.

II. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen 1. kolovoza 2021. koji je sastavni dio rješenja Naslovnog suda posl. br. R1 Ob-1551/21 od 24. studenog 2021. te se nalaže tuženiku ČO, da za uzdržavanje 2. tužiteljice mlt. VO doprinosi iznosom od 200,00 EUR mjesečno počevši od 25. rujna 2023. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, koji iznos dospijeva svakog 28. dana u mjesecu za tekući mjesec te je u slučaju zakašnjenja s plaćanjem dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve to na tekući račun majke i zakonske zastupnice 2. tužiteljice ŠO.

III. Odbija se zahtjev oba tužitelja preko dosuđenog iznosa od 200,00 eura (za iznos od 25 eura za svakog tužitelja).

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 550,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. veljače 2025. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 25. rujna 2023. podnijeli tužbu za povišenje uzdržavanja, kojeg je obvezan doprinositi njihov otac ČO, ovdje tuženik, sukladno Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. siječnja 2021. koji je odobren od ovog suda rješenjem broj R1 Ob-230/21 od 9. ožujka 2021. i izmijenjen rješenjem R1 Ob – 1551/2021 od 24. studenog 2021.

Tužbenim zahtjevom specificiranim u tužbi i na ročištu od 16. siječnja 2025. I.- tužitelj je zatražio povišenje uzdržavanja s 850 kn na 225 EUR mjesečno i to počevši od podnošenja tužbe do 1. rujna 2024. II. -tužiteljica traži povišenje uzdržavanja s 850 kn na 225 eura za razdoblje od dana podnošenja tužbe pa nadalje.

Obrazlažući tužbu, tužitelji navode da su se od donošenja prethodno spomenutog rješenja okolnosti od utjecaja na odluku o visini iznosa uzdržavanja promijenile, a obzirom na protek vremena.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivio osporavajući osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i visinu zatraženog uzdržavanja. Navodi da je osim uzdržavanja, redovno plaćao i dodatne troškove. Smatra da troškovi tužitelja koji su opisani u tužbi ne predstavljaju osnovne niti nužne životne potrebe, a čemu uzdržavanje treba služiti. Navodi da iznosi koji se tužbom traže su u potpunosti nerazmjerni njegovim prihodima te da bi za njega predstavljali financijski teret koji nije u mogućnosti podnijeti, odnosno, koji bi ugrozio njegovu egzistenciju.

3. U dokaznom postupku saslušane su zakonska zastupnica tužitelja i tuženik, pročitana je sva dostavljena dokumentacija, nakon čega je sud, ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP, djelomično usvojio tužbeni zahtjev.

4. Majka i zakonska zastupnica tužitelja saslušana na ročištu 16. siječnja 2025. iskazala je da je ŽO završio medicinsku školu 2024. i u listopadu iste godine se zaposlio u Njemačkoj, gdje i živi. Mlt. VO će sada napuniti 17 godina, pohađa Hotelijersko-turističku školu, odlična je učenica i nema problema s usvajanjem gradiva. Jedini povećani trošak su izleti u školi, radi se o četiri putovanja godišnje u inozemstvo. VO je zdrava i ima uobičajene potrebe za djevojku njezine dobi, za izlaske, kino, klubove, ode na kavu, kupuje odjeću, koristi šminku. Izvanškolskih aktivnosti nema. U sklopu škole organizirana je stručna praksa koja se ne plaća, a prošle godine VO je kao nagradu za tu praksu dobila 300 eura. Dobiva džeparac od oko 150 eura mjesečno, troškovi na početku školske godine su bili oko 200 eura, tu su uključene higijenske potrepštine, odjeća, obuća, oprema za školu i dr. Lenina škola je u Samoboru i za troškove prijevoza mjesečno plaća 20 eura. ŽO je završio školovanje u svibnju 2024. i nakon toga se nije javio u zavod za zapošljavanje.

5. Tuženik je u svom iskazu naveo da trgovačko društvo u kojem je radio je propalo, trenutno je nezaposlen, intenzivno traži drugi posao i ne namjerava se prijaviti na zavod za zapošljavanje. Plaća mu je bila oko 660 eura, što je uključivalo prijevoz, topli obrok i nagradu za rezultate, kao i dnevnice. Dodatno je honorarno radio popravljajući palete i prodajući ih, ali ne može reći koliko je time dodatno zaradio. Time se više ne može baviti jer je taj posao bio vezan uz redovni rad u bivšoj firmi. Očekuje isplatu još jedne plaće od bivšeg poslodavca. Od osobne imovine ima osobno vozilo marke Peugeot 308, 2011. godište, a druge imovine u vlasništvu nema. Živi u roditeljskoj kući gdje si je napravio stan, nisu u istom kućanstvu, ali pomaže roditeljima jer su oboje ozbiljno bolesni. Roditelji primaju mirovinu, a tuženik za režije daje 300-400 eura. Ima i sestru koja živi u [adresa] sa suprugom, djece nemaju. Otplaćuje dva kredita, jedan je za adaptaciju i rata mu je 85 eura mjesečno na 25 godina, a drugi je nenamjenski kredit, rata mu je 200 eura, a rok otplate 5 godina. Taj kredit je uzeo jer je morao kupiti novi auto, nakon što je sin razbio njegov auto. Novu obitelj nema, niti drugih obveza o uzdržavanju. Izjavljuje da bi mogao za VO plaćati 175 eura, i toliko plaća od rujna 2024., a za ŽO je platio 175 eura za rujan i pola tog iznosa za listopad 2024.

6. Iz Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 1. kolovoza 2021. koji je odobren rješenjem ovog suda broj R1 Ob - 1551/21 od 24. studenog 2021. proizlazi da se tuženik obvezao za svako dijete plaćati mjesečni iznos uzdržavanja od 850,00 kn, kao i sve dodatne nesvakidašnje troškove kao što su školski izleti, maturalac, dodatna potrebna oprema ili izvanredni dodaci za potrebe školovanja, nastavne i izvannastavne aktivnosti zajedničkom odlukom i samo uz obostranu suglasnost roditelja, koji će te troškove dijeliti na pola.

7. Iz druge dokumentacije koja se odnosi na financijsko stanje tuženika, sud je utvrdio sljedeće:

- iz potvrde Porezne uprave vidljivo je da tuženik u 2022. godini s osnova dohotka primio iznos od 50.138,15 kn, a s osnova neoporezivog primitka primio je iznos od 17.727,84 kn. Za razdoblje od siječnja do rujna 2023. tuženik je s osnova dohotka primio iznos od 5.222,72 eura a s osnova neoporezivog primitka primio je iznos od 1.592,71 eura

- iz obračuna plaće tuženikovom poslodavca Effectum transporti d.o.o. proizlazi da je tuženiku za kolovoz 2023. isplaćena plaća u iznosu od 571,73 eura a za rujan mu je isplaćena plaća u iznosu od 559,24 eura

- tuženik otplaćuje kredit Erste banci koji je ugovorio 2. travnja 2021. u iznosu od 8000 eura, na rok od 10 godina, i mjesečna rata mu iznosi 77,27 eura. Kod iste banke ugovorio je 6. lipnja 2023. kredit u iznosu od 8.500 eura, na rok od 4 godine, i mjesečna rata mu iznosi 199,23 eura.

8. Sud je stava da nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno, postojanje promijenjenih okolnosti koje predstavljaju temelj za povišenje obveze uzdržavanja, a imajući u vidu protek vremena od donošenja odluke o uzdržavanju iz studenog 2021. godine, te činjenice da je ŽO tada imao 17 godina i polazio je srednju školu, a mlt. VO je imala 13 godina i polazila je osnovnu školu.

U trenutku donošenja odluke u ovom predmetu, ŽO ima 21 godinu, završio je medicinsku školu i u listopadu 2024. se zaposlio. Mlt. VO ima 17 godina i ide u srednju školu.

9. Odredbom članka 288. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 47/20; dalje ObZ-a) je propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja. Odredbom članka 309. Obz-a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a odredbom članka 310. Obz-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb za dijete, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Odredbom čl. 315. st. 1. ObZ-a propisno je da ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima prihode koji premašuju prihod iz najvišega platnog razreda prema tablicama za uzdržavanje koje se donose na temelju odredbe čl. 314. st. 4. ovoga Zakona, sud može u parničnom postupku odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa predviđenog tablicama zbog posebno opravdanih okolnosti, vodeći računa da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja. Temeljem odredbe čl. 311. st. 1. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2. propisno da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313. st. 1. ObZ-a propisno je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, st. 2. propisno je da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a dok je st. 4. propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2 ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Što se tiče novčanih obveza roditelja obveznika uzdržavanja, uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a na osnovi odredbe čl. 313. st. 5. ObZ-a.

10. I.-tužitelj na ime uzdržavanja potražuje iznos od 225 eura za razdoblje od podnošenja tužbe do 1. rujna 2024. Nesporno je da je tuženik platio uzdržavanje za I.-tužitelja za rujan 2024. u iznosu od 175 eura i polovicu tog iznosa za listopad 2024., obzirom da se I tužitelj zaposlio 15. listopada 2024. Za II.-tužiteljicu se potražuje iznos od 225 eura od podnošenja tužbe pa nadalje.

11. Temeljem odredbe čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je utvrdio da su oba tužitelja (do preseljenja I tužitelja u Njemačku na rad) živjela s majkom u zajedničkom kućanstvu. Sud je utvrdio materijalne potrebe tužitelja s osnova higijene, prehrane i zdravlja temeljem iskaza majke tužitelja te imajući u vidu njihov najbolji interes. I tužitelj kao mlada osoba imao je uobičajene troškove u vezi školovanja, izlazaka, slobodnog vremena, sporta (odlasci u teretanu) te troškove povezane sa završetkom školovanja (maturalno putovanje) te polaganja vozačkog ispita. Mlt. VO također ima uobičajene troškove primjerene djevojci njezine dobi (izlasci, odjeća), školovanja (izleti), potreba za pomoći u usvajanju gradiva nema, nema izvanškolskih aktivnosti, zdrava je.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je zaključio da tužitelji imaju uobičajene životne troškove kao i druge mlade osobe njihove dobi, a koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i zdravlja te da nemaju povećanih materijalnih potreba u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a. Svi navedeni troškovi su realni, nužni i opravdani te razumni obzirom na njihovo školovanje, vozački ispit i maturalno putovanje I tužitelja, te školski izleti II tužiteljice su također uobičajeni trošak za svakog učenika, te se ne radi ni o kakvom luksuzu.

13. Čl. 311. st. 2. ObZ-a je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Iz utvrđenih imovinskih prilika tuženika kao davatelja uzdržavanja mišljenje je ovoga suda da je otac u mogućnosti participirati u utvrđenim potrebama uzdržavanja tužitelja u iznosu od 200 eura mjesečno, jer je zdrav i radno sposoban, sada u dobi od 43 godine. Iz iskaza tuženika proizlazi da traži novi posao jer je trgovačko društvo u kojem je bio zaposlen kao vozač propalo. Sud smatra da je tuženikova obaveza i odgovornost da pronađe bilo kakav posao koji bi mu donosio prihod, te da po potrebi radi i honorarno i dodatno izvan radnog vremena (popodne, subotom, nedjeljom, praznicima) ne oslanjajući se isključivo na plaću. Za zamijetiti je da je po procjeni suda tuženik imao ispodprosječnu plaću, tako je u 2022. imao prosječnu plaću od 4.178 kn, a kada se uzmu u obzir i prihodi koji se ne oporezuju, mjesečno je primao u prosjeku 5.655,00 kn. U prvih 9 mjeseci 2023. tuženik je imao prosječnu mjesečnu plaću u iznosu od 580 eura, a uzimajući u obzir prihode koji se ne oporezuju, mjesečno je primao u prosjeku iznos od 757 eura, što korespondira s isplatnim listama. Uvjerenje je suda da tuženik, obzirom na svoju struku (profesionalni vozač) i iskustvo, može pronaći posao koji bi bio adekvatnije plaćen. Obveze koje tuženik ima prema roditeljima s kojima živi i koji su bolesni te kreditne obveze koje je preuzeo, ne mogu biti od utjecaja na iznose uzdržavanja, obzirom da uzdržavanje djece ima prednost pred svim drugim obavezama. No, s druge strane, sud akceptira da tuženik, osim iznosa koji je bio dogovoren Planom o roditeljskoj skrbi od 850,00 kn (oko 113 eura) participira i u svim drugim raznolikim troškovima, tako je npr. u 2022. godini u razdoblju od svibnja do prosinca platio za oba tužitelja oko 1.830,00 kn, a u 2023. platio je oko 1600 eura (za Leonovu teretanu, troškove školovanja, Leninog psihoterapeuta, školske izlete, ljetovanja, stvari za Leninu krizmu itd.), pa se onda iznos od 850,00 kn ne ukazuje kao iznimno nizak. Nije zanemarivo niti to da tuženik povremeno, po kćerkinoj molbi, uplaćuje joj sitnije iznose za izlaske (kava, klub, izlazak, npr. u travnju 2024. ga je tražila dva puta novac - za klub i rođendanski poklon prijateljici), što je sve tuženikova dobra volja, ali se mora promatrati u ukupnosti svih novčanih iznosa kojima tuženik sudjeluje u uzdržavanju. Ovom sudskom odukom iznos uzdržavanja će biti fiksni, bez obaveze tuženika da sudjeluje i u drugim troškovima, kako je to bilo predviđeno Planom.

14. Stoga je tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim u iznosu od 200 eura, a odbijen preko tog iznosa (za iznos od 25 eura za svakog tužitelja).

15. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to od dana podnošenja tužbe, a sukladno čl. 306. ObZ-a.

16. Sud je o troškovima postupka odlučio sukladno odredbi čl. 366. ObZ-a, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka te imajući u vidu da su tužitelji uspjeli u pretežitom dijelu svog zahtjeva. Trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po odvjetniku, prema Tar.br. 7.toč.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – 200 bodova (uz uvećanje od 10% za zastupanje 2 tužitelja), što uz vrijednost 1 boda od 2 eura i uvećano za PDV od 25%, iznosi 550 eura.

U Zagrebu, 21. veljače 2025.

Sudac:

Jasna Gažić Ferenčina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku

O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženiku po pun.