REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1478/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja DEMİRHAN ÇİT SİSTEMLERİ DIŞ TİCARET LİMİTED ŞİRKETİ, Turska, Şekerpinar mah. Balkaya Sokak Çayirova/ U, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika BIOOTPAD d.o.o., Zagreb, Bukovačka cesta 265, OIB: 96881846749, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u ZOU Zlatko Gregurić, Tatjana Figač- Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15 B, radi utvrđivanja osporene tražbine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja/predstečajnog vjerovnika DEMİRHAN ÇİT SİSTEMLERİ DIŞ TİCARET LİMİTED ŞİRKETİ, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem ŞEKERPINAR MAH. BALKAYA SOKAK ÇAYIROVA /KOCAELİ, TURSKA u ukupnom iznosu od 55.041,20 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja na iznos od 55.041,20 EUR teče od 01. siječnja 2022. pa do isplate spram tuženika/predstečajnog dužnika BIOOTPAD d.o.o., OIB: 96881846749, Bukovačka cesta 265, Zagreb."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.750,00 EUR, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 19. kolovoza 2022. navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-1024/22 od 27. srpnja 2022., upućen u roku od 8 dana po pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika radi utvrđenja osnovanosti tražbine. U odnosu na nadležnost suda poziva se na čl. 4. Uredbe broj 1215/12 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, prisvajanju i izvršenju sudski odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Navodi da se pred ovim sudom vodi predstečajni postupak nad tuženikom te da je tužitelj 27. travnja 2022. prijavio tražbinu s osnova kupoprodaje robe temeljem računa broj DMR202100000341 u iznosu od 22.788,00 EUR i računa DMR202100000343 u iznosu od 32.253,20 EUR, dakle ukupno 55,041,20 EUR, a tuženik je u cijelosti osporio tražbinu navodeći da nije zaprimio robu niti račun, da računi nisu zavedeni u poslovnim knjigama kao da niti na jednom računu nema potpisa niti žiga primatelja. Smatra svoju tražbinu osnovanom budući je predračun od 57.698,00 EUR potvrđen od strane tuženika, kao da su i za navedenu isporuku sastavljena dva CMR lista jedan sa oznakom NP 083 DZ/AD 513 NP i jedan sa oznakom NP 083 DV/AD 512 NP o čemu je tuženik obavijestio tužitelja putem e-maila. CMR listovi su potpisani od strane tužitelja i prijevoznika, a kojem su priloženi i računi slijedom čega je dužnik ovdje tuženik morao zaprimiti i predmetne račune. Dok iz korespondencije među strankama proizlazi da tuženik nikada nije osporavao račune iz čega se zaključuje da je primio naručenu robu, te smatra da su navodi predstečajnog dužnika paušalni i protivni dostavljenoj dokumentaciji. Smatra da je ispunio svoju obvezu te na utuženu tražbinu potražuje i zakonsku zateznu kamatu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava postojanje bilo kakve obveze odnosno poslovnog odnosa sa tužiteljem, te osporava da je naručio bilo kakvu robu, a pogotovo da je robu primio. Također navodi da odgovorna osoba tuženika UĆ nikada nije bio u kontaktnu sa tužiteljem, a JĆ čije saslušanje tužitelj predlaže nikada nije bio zaposlenik tuženika, a niti su mailovi koji se nude kao dokaz upućeni sa domene tuženika, a iz dokumenta za koji tužitelj tvrdi da predstavlja CMR list uopće nije vidljivo tko bi primio robu.

3. Tužitelj u podnesku pozivajući se na čl. 262. st. 1. ZOO-a smatra da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja pozivajući se na predračun od 21. listopada 2021 koji je potpisan i pečatiran pa se sukladno odredbama ZOO-a ima smatrati da je ponuda prihvaćena i sklopljen ugovor među strankama. Ističe kako su tim predračunom stranke ugovorile EXW INCOTERMS što je naznačeno na računima i predračunu koji je potvrđen od strane tuženika, a navedena klauzula znači da je prodavatelj izvršio svoju obvezu kada ju je dao na raspolaganje u svojim prostorijama i na drugom imenovanom mjestu, a obzirom da je tužitelj uz tužbu dostavio CMR listove koji su potpisani od pošiljatelja i prijevoznika smatra se da je tuženik primio robu, odnosno da je tužitelj ispunio svoju obvezu i robu isporučio tuženiku. U tu svrhu predlaže da sud od prijevozi kika društva KAAN 2018 iz Novog Pazara zatraži očitovanje o čijem nalogu su zaprimili robu poslanu od tužitelja i što je s tom robom učinjeno. Navodi također da se pred ovim sudom vode još dva postupka u kojima je ovdje tuženik također tuženik, te da u svim tim postupcima proizlazi da je u ime tuženika s tužiteljem i u tim predmetima komunicirao JĆ, koji se predstavio kao djelatnik tuženika.

4. U nastavku postupka tuženik i dalje tvrdi da nije naručio robu od tužitelja niti da je svojim žigom i potpisom potvrdio bilo kakav predračun, a kamoli da bi stranke predračunom ili računom ugovorile EXW INCOTERMS.

5. Tužitelj u podnesku od 03. siječnja 2024. navodi da u spisu prileži dokumentacija iz koje proizlazi da je roba od strane tužitelja predana prijevozniku angažiranom od strane tuženika kao i da je bio ugovoren EXW INCOTERMS. Navodi kako je i u dva ostala postupka koja se vode pred ovim sudom razvidno kako tuženik porezno upravi na njihov zahtjev nije dostavljao dokumentaciju odnosno da je u tim predmetima jasno da je tuženik o primitku robe s njom i raspolagao i to na različite načine, a neuredno vođenje poslovnih knjiga ne može biti na teret tužitelja niti je bitno za ovaj postupak budući da postoje javne isprave koje dokazuje da je tužitelj svoju obvezu izvršio.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u ovjerene prijevode računa (list 6-13 spisa), e-mail korespondenciju (list 14-17 spisa), ovjereni prijevod predračuna (list 18 i 25 spisa), CMR-ove (list 19 i 28 spisa), e-mail korespondenciju (list 21-24 spisa), zahtjev za očitovanje (list 40 spisa), očitovanje MUP-a (list 54 spisa), očitovanje Ministarstva financija, Porezne uprave (list 55-57 spisa), očitovanje Carinske uprave, Središnjeg ureda (list 79 spisa), sentence VTS RH (list 83-84 spisa).

7. Sud nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika UĆ, na okolnosti da tuženik nikada nije naručio ništa od tužitelja niti da on kao odgovorna osoba nije kontaktirao sa tužiteljem, jer sud zaključuje da je saslušanje na navedene okolnost bespredmetno i suvišno jer to tuženik tvrdi u odgovoru na tužbu pa je nejasno što bi još u tom smislu odgovorna osoba mogla tvrditi mimo onoga što punomoćnik tuženika navodi u odgovoru na tužbu.

8. Nadalje, sud nije proveo dokaz da se odgovorna osoba u pravnoj osobi KAAN d.o.o. sasluša zamolbenim putem na sudu u Novom Pazaru, na okolnosti transporta i carinjenja robe, budući je navedeni dokaz tužitelj predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, a uz to nije naveo ni ime ni prezime te odgovorne osobe.

9. Nadalje, sud nije cijenio sudsku odluku koju je tužitelj dostavio u spis, niti je izvršen uvid u spise ovog suda P-1477/22 i 1479/22, budući da se tuženik nije suglasio da bi se bilo koji dokaz proveden u navedenim predmetima koristio kao dokaz u ovom predmetu, a uostalom stranke u ovom i u tim postupcima nisu iste.

10. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka JĆ. Naime, sud je raspravnim rješenjem od 01. lipnja 2023. pozvao tužitelja na dostavu adrese za navedenog svjedoka. Tužitelj je u podnesku od 08. kolovoza 2023. obavijestio sud kako je od MUP-a zatražio adresu za navedenog svjedoka, ali kako ga je MUP obavijestio da postoji više osoba s imenom i prezimenom JĆ, slijedom čega predlaže da sud od tuženika zatraži dostavu podataka o zaposlenicima u 2021., 2022. i 2023. godini.

11. Na ročištu dana 26. kolovoza 2024. tuženik osporava tvrdnje tužitelja da bi JĆ ikada bio zaposlenik tuženika, pa tako navodi da za istog nije u mogućnosti dostaviti bilo kakve podatke, stoga sud nije tuženika posebno pozivao da dostavi podatke o zaposlenicima u 2021., 2022. i 2023. godini.

12. Ovdje valja napomenuti da je tuženik već u odgovoru na tužbu osporio da bi JĆ bio zaposlenik tuženika, a konačnu izjavu kakao JĆ nikada nije bio zaposlenik tuženika dao nakon zaključenja prethodnog postupka, no međutim kao tužitelj do tada nije mogao sa sigurnosti znati da JĆ ne bi bio zaposlenik tuženika, imao je mogućnost iako je prethodni postupak zaključen pozvati se na odredbe čl. 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13,89/14 ,70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i zatražiti da sud podatke o zaposlenicima tuženika zatraži od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a što je tužitelj propustio učiniti.

13. Nadalje, sud je na prijedlog pozvao društvo KAAN d.o.o. iz Novog Pazara da dostavi podatke po čijem nalogu su zaprimili robu poslanu od strane tužitelja po CMR listovima koji su tom društvu dostavljeni u prilogu, no međutim do zaključenja glavne rasprave predmetno društvo te podatke nije dostavilo i u cijelosti se oglušilo na poziv suda.

14. Među strankama je sporno postojanje poslovnog odnosa, te je dakle sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

15. Iz navoda stranaka (list 73 i 78 spisa) razvidno je da stranke nisu ugovorile primjenu materijalnog prav, odnosno tužitelj navodi da stranke nisu isključile primjenu Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe potpisane u Beču 11. travnja 1980. pa predlaže primjenu iste, a tuženik navodi da je suglasan da se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima i zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

16. Nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom budući je tužitelj, odnosno prodavatelj robe, strana pravna osoba sa sjedištem u [adresa], zbog čega se obzirom na predmet spora (ugovor o prodaji) i u nedostatku sporazuma stranaka o primjeni materijalnog prava ima primijeniti Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 159/98 - tzv. Bečka konvencija), čije su potpisnice države u kojima ugovorne strane imaju sjedišta konkretnom slučaju Hrvatska i Turska, a obzirom na to da iz spisa proizlazi da stranke nisu isključile njenu primjenu. Naime, Bečka konvencija primjenjuje se uvijek kada se radi o međunarodnoj prodaji robe, osim u slučaju kada su stranke izričito isključile njenu primjenu.

17. Prema odredbi čl. 53. Bečke konvencije kupac se obvezuje isplatiti cijenu i preuzeti isporuku robe onako kako je predviđeno ugovorom i tom Konvencijom.

18. Sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

19. Odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a prema odredbi čl. 299. ZPP-a tužitelj je to dužan učiniti već u tužbi. Nadalje, iz odredbe čl. 232. ZPP-a proizlazi da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Isto tako, čl. 221.a ZPP-a upućuje sud da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Predmet ovog spora je kako to tvrdi tužitelj u tužbi i tijekom postupka utvrđenje postojanja tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 55.041,20 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, a koja tražbina je osporena u predstečajnom postupku protiv tuženika broj: St-1024/2022, a koju tražbinu je tuženik kao dužnik osporio, a tužitelj temeljem odredbe čl. 47. Stečajnog zakona upućen u ovu parnicu.

21. Sud je izvršio uvid u Rješenje ovog suda St-1024/2022 (II Osporene tražbine) te je utvrdio da je tražbina tužitelja osporena iz razloga jer tuženik nije zaprimio robu ni račune po kojima je prijavljeno potraživanje u tom postupku.

22. Tužitelj je kao dokaz postojanja tražbine te da je da je tuženik naručio robu za koju je izdao račune broj DMR2021000000341 i DMR2021000000343, dostavio predračun (list 18 i prijevod list 25 spisa). Tvrdi da je potpisom tog predračuna tuženik prihvatio ponudu tužitelja kao i da su stranke ugovorile klauzulu EXW Incoterms.

23. Uvidom u navedeni predračun razvidno je da je isti izdan na memorandumu tužitelja, da sadrži predmet ponude (jednostruki panel i stup s temeljnom pločom) cijenu i količinu.

24. Međutim taj predračun sadrži dva pečata, od kojih bi jedan mogao biti pečat tuženika iako to tuženik osporava, no međutim drugi pečat je DECORAGRASS, a koji pečat sud ne može povezati niti sa tuženikom niti sa tužiteljem, pogotovo što se taj pečat razlikuje od pečata koji se nalaze na punomoći koju je tužitelj izdao svom punomoćniku (list 5 spisa). Nadalje, uvidom u predmetni predračun sud je utvrdio da isti ne sadrži čitljiv potpis osobe koja je eventualno u ime tuženika potpisala predmetni sporazum, a obzirom na tvrdnje tuženika kako odgovorna soba tuženika nikada nije kontaktirala sa tužiteljem niti izvršila bilo kakvu narudžbu od tužitelja, sud sa sigurnošću ne može utvrditi da bi se radilo o valjanoj ponudi, koju je tuženik prihvatio. 25. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tužitelja da je zaposlenik tuženika JĆ komunicirao sa tužiteljem i pozivanje tužitelja na e-mail korespondenciju (list 14-17 spisa), ukazuje se da je tuženik osporio tvrdnje tužitelja da bi JĆ bio zaposlenik tuženika, te je osporio da su e-mailovi koje tužitelj nudi kao dokaz upućeni sa domene tuženika.

26. Tuženik je dakle u odgovoru na tužbu osporio vjerodostojnost e-mailova koje je JĆ slao tužitelju, odnosno osporavao je da bi JĆ bio zaposlenik tuženika kao i da e-mailovi nisu poslani sa domene tuženika. Teret dokaza da su ti mailovi upućeni od zaposlenika tuženika i sa domene tuženika bio je na tužitelju. Međutim na tu okolnost tužitelj nije predložio adekvatna dokazan sredstva (npr. Informatičko vještačenje) stoga sud zaključuje da tužitelj nije dokazao niti da je JĆ bio zaposlenik tuženika, niti da je predmetne e mailove slao sa domene tuženika, a posljedično tome, da stranke nisu zaključile ugovor o kupoprodaji robe, kao to propisuju odredbe čl. 14. do 24. Konvencije.

27. Posljedično tome sud zaključuje da stranke nisu ugovorile ni klauzulu EXW Incoterms (franco tvornica) prema kojoj bi prodavatelj ovdje tužitelj svoju obvezu te trošak i rizik nad robom prebacio na kupca ovdje tuženika.

28. Nije sporno da je tužitelj robu koja je navedena u utuženim računima, predao prijevozniku KAAN d.o.o. jer to proizlazi iz CMR-a (list 19-28 spisa), no iz istih proizlazi da je mjesto isporuke Zagreb.

29. Uvidom u predmetne CMR-ove sud je utvrdio da na mjestu predviđenom za potpis i pečat primatelja robe nije navedeno da je roba bilo kome isporučena odnosno rubrika za te podatke je prazna.

30. Uvidom u dopis Carinske uprave, Središnjeg ureda (list 79 spisa) sud je utvrdio da roba koja je predmet utuženih računa nije puštena u slobodni promet na području Republike Hrvatske, niti se stranke iz ovog postupka mogu povezati kao stranke u carinskom postupku, a da Carinska uprava ne raspolaže podatcima da bi predmetna roba u slobodan promet puštena na području Europske unije.

31. Sud je nadalje na prijedlog tužitelja od Porezne uprave zatražio podatke je li tuženik predmetne račune zaveo u poslovne knjige i po istima odbio pretporez.

32. Iz obavijesti Porezne uprave (list 55 spisa) proizlazi da je tuženik Poreznu upravu obavijestio da niti jedan račun koji je predmet ovog postupka nije došao tuženiku na knjiženje niti je prikazan u knjigama URA i PDV obrascu za mjesec studeni 2021. Potom je na prijedlog tužitelja, a obzirom da tužitelj tvrdi kako iz navedenog dopisa proizlazi da tuženik Poreznoj upravi nije na njihov zahtjev dostavljao dokumentaciju određeno provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sa zadatkom vještaku utvrditi je li tuženik u poslovnim knjigama evidentirao predmetne račune i je li po istima odbio pretporez.

33. Rješenjem ovog suda od 11. listopada 2024. određeno je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, no međutim tužitelj u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja kao i do zaključenja glavne rasprave nije platio predujam za provođenje vještačenja, stoga je sud sukladno točki VI tog rješenja odustao od izvođenja dokaza vještačenjem.

34. Uzevši u obzir naprijed navedeno sud zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje poslovnog odnosa među strankama, nije dokazao da je tuženik naručio robu obuhvaćenu naprijed navedenim računima, nije dokazao da je robu isporučio tuženiku niti je dokazao da je tuženik zaprimio predmetne račune i po istima odbio pretporez, stoga ne postoji niti obveza tuženika za postupanje odnosno plaćanje predmetnih računa sukladno čl. 53. i 54. Bečke konvencije, odnosno tužitelj nije dokazao postojanje svoje tražbine sukladno čl. 48. u svezi čl. 270. i 271. Stečajnog zakon ("Narodne novine" broj 7/15., 104/17, 36/22 i 27/24: dalje SZ), stoga je sud primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

35. Tuženiku koji je uspio u parnici u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT), trošak podneska od 10. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.4. OT), trošak zastupanja na ročištu dana 26. kolovoza 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9.1. OT), dakle ukupno 2.200.00 EUR, a što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 2.750,00 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 21. veljače 2025.

Sudac

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju

-tuženiku po odvj.