REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1589/2024-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika TEHNIKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 73037001250, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika po zaposlenju, 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d. da tužitelju HH isplati iznos od 21.129,76 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od

- 873,11 eura teku od 16.1.2016.,

- 1.258,04 eura teku od 16.2.2016.,

- 1.258,04 eura teku od16.3.2016.,

- 1.011,63 eura teku od 16.4.2016.,

- 1.001,06 eura teku od 16.5.2016.,

- 1.273,25 eura teku od 16.6.2016.,

- 1.112,97 eura teku od 16.7.2016.,

- 1.183,97 eura teku od 16.8.2016.,

- 1.237,18 eura teku od16.9.2016.,

- 999,04 eura teku od 16.10.2016.,

- 1.613,18 eura teku od 16.11.2016.,

- 830,01 eura teku od 16.12.2016.,

- 1.175,21 eura teku od 16.1.2017.,

- 1.454,19 eura teku od 16.2.2017.,

- 1.263,93 eura teku od 16.3.2017.,

- 1.409,92 eura teku od 16.4.2017.,

- 1.308,81 eura teku od 16.5.2017.,

- 1.104,47 eura teku od 16.6.2017.,

pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d. naknaditi tužitelju HH troškove parničnog postupka u iznosu od 7.265,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja KH za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 4.872,05 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika TEHNIKA d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 165,21 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao radnik kod poslodavca Tehnika d.d. obavljao posao na području države Alžir, prilikom čega je nastradao te je zadobio tjelesne ozljede radi kojih je bio na bolovanju te nije mogao ostvarivati redovite prihode. Navodi da je sačinio nalaz i mišljenje po vještaku za računovodstvo i financije koji je napravio izračun razlike između plaće koju bi ostvario da je radio i primljene naknade plaće, a da mu po osnovi te razlike pripada iznos od 22.173,22 kn. Tu razliku traži tužbom uz zatezne kamate koje teku od 1. prosinca 2015. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u osnovi i visini te navodi da je tužitelju isplatio pripadajući iznos naknade plaće sukladno odredbama Pravilnika o radu za RJ Alžir, Zakona o radu te Dodatka Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, za koje propise smatra da se primjenjuju na predmetni spor. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj je podneskom od 25. svibnja 2020. preinačio tužbu na način da je nakon provedenog financijskog vještačenja zatražio isplatu iznosa od 159.202,18 kn odnosno 21.129,76 eura, a kojoj preinaci se tuženik protivio podneskom do 27. srpnja 2020. Međutim, odredbom članka 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnoj pravnoj stvari ta je pretpostavka ispunjena budući da je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog financijskog vještačenja koje se provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, stoga ima pravo na preinaku tužbe, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-656/2021 od 24. svibnja 2023.

4. Sud je proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 7-10 spisa), u potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu i upućivanju u inozemstvo (list 11-12 spisa),uvid u mjesečne plaće, za osoblje iz Hrvatske na bazi 220 sati (list 13-14 spisa), pravilnik o radu ( list 19-25 spisa), obračun plaća za tužitelja (list33-35 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 36 spisa), obračun isplata za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (list 46-63 spisa), obračuni isplata plaća za druge usporedne radnike (list 68-105 spisa i 113- 154 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u odnosu na primljene naknade plaće (list 157 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak (list 163-168 spisa i list 202-205 spisa).

5. Iako je tužitelj dostavio u spis nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije Koraljke Cesarec Noršić (list 4-6 spisa), koji nalaz i mišljenje je navedeni vještak sačinio po zahtjevu tužitelja izvan ovog sudskog postupka, tuženik se protivio njegovom korištenju u ovoj pravnoj stvari, stoga isti nije uzet kao dokaz u ovom predmetu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu izmakle koristi koja se odnosi na razliku između plaće koju bi ostvario da je radio kod tuženika na poslovima u Alžiru i naknade plaće koju je primio s osnove privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 26. svibnja 2017.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj radnik tuženika koji je na temelju Ugovora o radu i upućivanju u inozemstvo upućen na rad u Alžir,

- da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 26. svibnja 2017. bio privremeno nesposoban za rad koja nesposobnost za rad je vezana uz ozljedu na radu koja je tužitelju nastala 21. studenog 2015. radeći za tuženika na poslovima u Alžiru,

- da je tužitelju priznata ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a što ujedno što proizlazi iz Prijave o ozljedi na radu.

8. Sporna je odgovornost tuženika te visina naknade imovinske štete koju traži.

9. U konkretnoj pravnoj stvari na pitanje odgovornosti primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 u daljnjem tekstu: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkama iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR koje su propisane iznimno u točno određenim slučajevima. Sukladno stavku 2. tog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZOR). Tako je odredbom st. 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz st. 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

11. Uzimajući u obzir da nije sporno da je tužitelj bio na bolovanju zbog ozljede na radu koja mu je nastala radeći za tuženika, na tuženiku kao poslodavcu je teret dokaza da je šteta tužitelju nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Međutim, tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti je pokušao dokazati postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti ili njegovo umanjenje, pa je prema tome, uzimajući u obzir nesporne činjenice da je tužitelj pretprio ozljedu na radu i navedene zakonske odredbe, i više nego jasno da je isti odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju uslijed ozljede na radu.

13. Nadalje, u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje i odredba čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Sukladno članku 1089. stavku 3. ZOO propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

14. Među strankama je tijekom postupka bilo prijeporno pravno pitanje valja li izmaklu korist izračunati na temelju podataka o usporednim plaćama radnika koji su kod tuženika u Alžiru radili na istim poslovima kao i tužitelj ili je tu izmaklu korist bilo potrebno izračunati na temelju podataka o usporednim plaćama radnika koji su kod tuženika u Republici Hrvatskoj radili na istim poslovima kao i tužitelj. 15. Suprotno navodima tuženika, odredba čl. 11. st. 3. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i Dodatka Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo (Narodne novine broj 115/2015, u daljnjem tekstu: KU) se u konkretnom slučaju ne primjenjuje. Naime, odredbom čl. 11. st. 3. KU propisano je da za vrijeme spriječenosti za rad zbog bolesti radnika koji je vraćen radi liječenja u zemlju pripada naknada u visini koja se isplaćuje u zemlji sukladno ovom Ugovoru i posebnim propisima o zdravstvenom osiguranju.

16. Dakle, navedenom odredbom nije propisano na koji način će se obračunavati visina naknade plaće u slučaju kada se radnik, koji je pretrpio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, vrati u zemlju radi liječenja, nego je propisana isključivo situacija kada je radnik zbog (druge) bolesti vraćen u zemlju (primjerice radnik oboli od neke nasljedne maligne bolesti, pa se radi liječenja vrati u zemlju).

17. Ujedno valja ukazati i da odredba članka 21. Pravilnika o radu RJ Alžir za projekt „Projektiranje, realizacija i opremanje Medicinsko-kirurškog centra i Internata u Ain Naadji“ na koji se tuženik poziva, također nije primjenjiva u konkretnoj pravnoj stvari jer je riječ o odredbi koja je propisana u aktu koji je jednostrano donio poslodavac, a koji odredba je u suprotnosti s kogentnim pravnim normama. Tom odredbom u stavku 4. propisano je da u slučaju nastupa okolnosti iz stavka 1. (između ostalog i ozljede na radu) radnik nema pravo na plaću ugovorenu Potvrdom o upućivanju na rad u inozemstvo kao ni naknadu bilo kakve štete vezano za nastup naprijed opisanih okolnosti, međutim Pravilnik poslodavca je podzakonski akt kojim se mogu urediti pojedina pravna pitanja, ali one odredbe koje nisu u skladu sa zakonom, ne primjenjuju se.

18. Prema tome, uzimajući u obzir odredbu članka 1089. stavka 3. ZOO ovaj sud smatra da je izmaklu korist valjalo obračunati na temelju podataka o plaćama usporednih radnika tuženika koji su u Alžiru radili na istim poslovima kao i tužitelj jer je ta izmakla korist dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno nastupom štetnog događaja za koji je odgovoran poslodavac. Pri tome je u obračunu valjalo u obzir uzeti onaj iznos koji je tužitelj ostvario po osnovi naknade plaće jer mu za taj dio nije nastala šteta u vidu izmakle koristi, a tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 262/2022 od 7. prosinca 2022.

19. U odnosu na navod tuženika da je s tužiteljem ugovorio predvidivo trajanje rada u inozemstvu od 24 mjeseca, a kojim osporava da bi tužitelju nakon tog razdoblja od studenog 2016. pripala izmakla korist, valja reći da je sud uvidom u Potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu i upućivanju u inozemstvo, utvrdio da je pod toč. 3. ugovoreno da će tužitelj započeti s radom 10. studenog 2014. u trajanju od predvidivo 24 mjeseca odnosno najdulje do završetka svih radova i poslova vezanih za izvršenje ugovornih obveza iz ugovora.

20. Prema tome, suprotno navodima tuženika, navedenom odredbom nije ugovoreno trajanje rada u Alžiru u razdoblju od 24 mjeseca fiksno, već je taj rok vezan uz završetak posla radi kojeg je radnik upućen u inozemstvo na rad, a stranke su samo odredile predvidivi rok trajanja od 24 mjeseca. U situaciji kada tijekom postupka nije bilo sporno da su svi ostali usporedni radnici tuženika i nadalje radili u Alžiru (dakle i nakon studenog 2016. do kraja utuženog razdoblja), niti je tuženik tvrdio da su radovi završeni u roku od 24 mjeseca niti je tvrdio da tužitelj iz nekog drugog razloga ne bi nastavio rad u Alžiru nakon 24 mjeseca, jasno je da bi i tužitelj kao ostali radnici, da nije bilo štetnog događaja, radio u inozemstvu i nakon studenog 2016. na temelju ranije navedenog ugovora.

21. Radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja provedeno je financijsko vještačenje te je stalni sudski vještak Lidija Tkalec Gradinščak načinila nalaz i mišljenje u dvije varijante, prvi nalaz i mišljenje odnosi se na razliku plaće prema kriteriju usporednih radnika u Alžiru, a drugi nalaz i mišljenje odnosi se na razliku plaće prema kriteriju usporednih radnika u Republici Hrvatskoj. U svakom od ta dva izračuna dano je mišljenje o visini plaće koju bi, da nije bilo štetnog događaja, tužitelj ostvarivao, a u konačnici je dano mišljenje o razlici između te potencijalne plaće i ostvarenih naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu.

22. Tako je u prvoj varijanti nalaza i mišljenja, koji prihvaća ovaj sud, a u kojem je izmakla korist tužitelja obračunata na temelju podataka o usporednim plaćama radnika tuženika koji su u Alžiru radili na istim poslovima kao i tužitelj u utuženom razdoblju, vještakinja navela da razlika između potencijalne plaće tužitelja koju bi ostvarivao na radu u Alžiru, a da nije bilo štetnog događaja i ostvarene naknade plaće za bolovanje u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 26. svibnja 2017. iznosi 159.202,18 kn odnosno 21.129,76 eura (fiksni tečaj konverzije 1 eur=7,53450 kn).

23. Stranke nisu imale prigovora na vještačenje, osim u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje - na temelju kojih plaća usporednih radnika je potrebno načiniti obračun - niti su tražile da vještakinja usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

24. U drugoj varijanti nalaza i mišljenja, u kojem je izmakla korist tužitelja obračunata na temelju podataka o usporednim plaćama radnika tuženika koji su u Republici Hrvatskoj radili na istim poslovima kao i tužitelj u utuženom razdoblju, vještakinja je navela da razlika između potencijalne plaće tužitelja koju bi ostvarivao na radu u Republici Hrvatskoj, a da nije bilo štetnog događaja i ostvarene naknade plaće za bolovanje u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 26. svibnja 2017. iznosi 27.816,48 kn.

25. Međutim tu varijantu izračuna ovaj sud nije prihvatio jer smatra da tužitelju temeljem odredbe članka 1089. stavku 3. ZOO pripada izmakla dobit prema prvoj varijanti izračuna.

26. Slijedom svega navednog, sud je utvrdio da tužitelju po osnovi izmakle koristi za utuženo razdoblje pripada iznos od 21.129,76 eura.

27. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete valja reći da tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. ZOO, a odredbom članka 1086. ZOO propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužitelju su dosuđene kamate na pojedine zatražene iznose prema dospijeću za svaki pripadajući mjesec, kada je tužitelju nastala ta šteta.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP.

30. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), zatim troškovi za sastav četiri obrazložena podneska i to od 16.4.2019., 19.6.2019., 25.5.2020. i 2.9.2020., svaki u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife. Tužitelju su na temelju Tbr. 8.3. Tarife priznati troškovi za sastav ostalih obrazloženih podnesaka izvan Tbr.8.1. Tarife i to od 19.9.2022., 14.11.2022. i 22.12.2022., svaki u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV. Tužitelju su priznati troškovi za zastupanje na ročištima od 5.4.2019., 14.6.2019., 21.12.2022., 8.1.2025. svako u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife. Tužitelju je priznat trošak za sastav žalbe u zatraženom iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV.

31. Prema tome, tužitelju je priznat trošak od 7.000,00 eura kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 eura, stoga mu ukupno pripada trošak u iznosu od 7.265,45 eura.

32. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. 33. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

34. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podneska od 14.6.2019 jer spisu ne prileži takav podnesak, nadalje tužitelj ponavlja već iznesene navode tijekom postupka u podnescima od 19.6.2019., 26.9.2019., 25.1.2021. (u troškovniku omaškom napisan 21.1.2021.), 29.11.2021., kao ni troškovi za sastav požurnica jer na temelju odredbe 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje parnice. U odnosu na troškove vještačenja valja ukazati da je zahtjev tužitelja za te troškove djelomično odbijen jer je zatražio troškove predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, a budući da je za isto plaćen predujam od 2.000,00 kn, priznat mu je trošak obračunat prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur=7,53450 kn, odnosno iznos od 265,45 eura. Isto tako, nije mu priznat zatraženi predujam za dopunu vještačenja u iznosu od 200,00 eura, budući da je predujam za dopunu platio tuženik. Tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak za sudsku pristojbu jer radnici na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) sudsku pristojbu ne plaćaju.

35. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude te odbiti zahtjev tužitelja za daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 4.872,05 eura.

36. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 165,91 eura uz zatezne kamate je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

37. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku