REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Psp-15/2024-16

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Biloglavu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici GOM, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave dana 3. veljače 2025. godine te objave dana 21. veljače 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužena smetala tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, stambena zgrada ukupne površine 330 m² u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da uklonila brodicu registarske oznake [registarska oznaka] zapriječila pristup nekretnini postavljanjem drvene grede i ciglenih blokova.

2. Nalaže se tuženoj da ukloni postavljene grede i ciglene blokove i tužitelju preda ključeve od ulaznih vratiju nekretnine i na taj način omogući tužitelju suposjed kat. čest. br. [katastarska čestica] dvorište, stambena zgrada ukupne površine 330 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te joj se zabranjuje svako takvo ili slično oduzimanje ili uznemiravanje tužitelja u suposjedu kat. čest. br. [katastarska čestica] dvorište, stambena zgrada ukupne površine 330 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 1. ožujka 2024. godine navodi da je zadnji pošteni i mirni suposjednik k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, stambena zgrada ukupne površine 330 m² u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju je suposjedovao zajedno sa tuženom. U predmetnoj nekretnini tužitelj da je skladištio brod koji je vlasništvo njegovog brata MO. Brod je bio u desnom dijelu garaže, na mjestu gdje se na slici nalazi osobni automobil marke Golf reg oznake [registarska oznaka]. Tužitelja, koji je pomorac i nalazi se na brodu van granica Republike Hrvatske, da je dana 31. siječnja 2024. godine obavijestio njegov brat MO da je tužena uklonila brod, odnosno izmjestila ga iz garaže na drugu nekretninu te zapriječila pristup nekretnini, postavivši drvenu gredu i ciglene blokove, a poruku o tome poslao je, po uputi brata i punomoćniku tužitelja. Tužitelj se u trenutku podnošenja ove tužbe i dalje nalazi na brodu. Naprijed opisanim načinom tužena da je samovlasno smetala tužitelja u zadnjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine, pa tužitelj predlaže da sud nakon održane glavne rasprave donese rješenje sadržaja naznačenog u odbijajućem dijelu ovog rješenja.

2. Tuženica u svom odgovoru na tužbu od 12. lipnja 2024. godine (l.s. 19-22) navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom. Navodi iz tužbi su u cijelosti netočni. Prije svega ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatak aktivne legitimacije tužitelja. Niti je tužitelj u posljednjem mirnom posjedu brodice, niti je tuženica uklonila njegovu brodicu i smetala posjed. Naime, ranije su tužitelj i tuženica vodili parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini ranije oznake čest. 479/3 u naravi dvorište, stambena zgrada ukupne površine 330m2. Tuženica je utvrđena vlasnikom navedene nekretnine te se i upisala kao zk. vlasnik. Naime, predmetna nekretnina je u naravi započeta obiteljska kuća u izgradnji tuženice. Tužena je nakon što je utvrđena vlasnicom za cijelo predmetne nekretnine, obavijestila tužitelja i njegovu braću, a svoje nećake da namjerava nastaviti s izgradnjom i uređenjem svoje započete obiteljske kuće te iste zamolila kako je potrebno iz objekta ukloniti brodicu. Naime, nekoliko godina prije brat tužitelja MO zamolio je tuženicu, a nakon što je tuženica uvela struju u predmetni objekt, smije li na par mjeseci držati svoju brodicu u njenom objektu kako bi ga malo uredio jer mu je potrebna struja. Nakon isteka nekoliko mjeseci tuženica je zamolila MO da isti ukloni svoju brodicu iz objekta kako bi ista mogla nastaviti s radom na obiteljskoj kući. Dakle, nećak tuženice i brat tužitelja MO je izjavio kako je brod njegov i kako će ga on uređivati. Naravno da je tuženica isto dopustila svom nećaku. Međutim, u međuvremenu drugi nećak, ovdje tužitelj, počeo je svojatati pravo vlasništva na nekretnini u vlasništvu i posjedu tuženice. Nakon okončanja parnice oko utvrđenja prava vlasništva, tuženica i njen suprug imali su sastanak s tužiteljem i njegovim bratom MO, kojom prigodom je osim diobe preostale imovine, bilo razgovora i o uklanjanju brodice iz objekta kako bi tuženica ista mogla nastaviti s radovima, koji radovi su bili stopirani do okončanja naprijed navedene parnice. Nakon skoro više od pola godine, tuženica i njen suprug nisu više mogli čekati, budući da je objekt bio nezatvoren, slijedom čega je isti kisnuo i bio izložen vremenskim nepogodama, a što je dovelo do propadanja objekta te je prijetila opasnost da se unište kabeli od električne energije. Suprug tuženice je uklonio brodicu na javnu površinu i istu zaštitio od vremenskih nepogoda. Iz dosadašnjeg ponašanja MO nesporno slijedi da je zaista brodica u vlasništvu i posjedu MO, a što je i provjereno kod Lučke kapetanije nakon što je tuženica u tužbi pročitala registarsku oznaku brodice, naposljetku tuženicu je MO i pitao smije li u njenom objektu držati brodicu. Uz tužbu je dostavljena SMS poruka koju je MO poslao svom punomoćniku a koja glasi:“…Jutro, Izvadili MI brod iz „garaže“, zapriječili put i počeli kopati za gusternu i crnu jamu…“ Iz navedenog slijedi da je brodica u vlasništvu i posjedu MO, a ne GO. Naime, ovom tužbom kao i ponašanjem nećaka tuženice, kako tužitelja GO, tako i MO slijedi da isti dovode u zabludu glede posjeda brodice kako Naslovni sud tako i tuženicu, sve s ciljem da napakoste tuženici i onemoguće joj radnje na njenoj obiteljskoj kući. Tužitelj nije posjednik ni vlasnik broda niti je u poštenom mirnom posjedu predmetne nekretnine. Isti se nikada nije nalazio u posjedu nekretnine koju je sagradila tuženica sa svojom obitelji. Riječ je o nedovršenoj obiteljskoj kući tuženice pa nije jasno otkud bi se tužitelj nalazio u mirnom i nesmetanom posjedu njene nekretnine. Iako se u parnici radi smetanja posjeda o poštenju posjednika ne raspravlja, ali tuženica mora istaći da je zamolila posjednika i vlasnika broda MO da ukloni brodicu čime je isti znao da mora ukloniti svoju stvar iz posjeda tuženice, što nije učinio, već je ovom tužbom njegov brat GO, koji nema nikakve veze s predmetom spora podigao tužbu i sad svojata posjed u kojem nikada nije niti bio. Posebno se napominje da tužitelj ne može izvoditi pravo na posjed iz nepoštenog posjeda. Ukoliko bi tužitelj i bio eventualno posredni posjednik isti sukladno odredbi čl. 23. st. 2. ZVDSP nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svog posrednog posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik. Tužitelj nije imao ni faktični ni mirni posjed u trenutku uklanjanja brodice. Jedini mirni, pošteni i posljednji posjednik predmetne nekretnine je tuženica IO. U slučaju da Naslovni sud predmetnu tužbu ne odbaci zbog nedostatka aktivne legitimacije, a što nesporno proizlazi iz navoda tužbe, u daljnjem tijeku postupka predlaže se saslušanje stranaka kao i posjednika i vlasnika brodice MO. Posebno se napominje da je tuženica poduzela određene građevinske radove na svom objektu, a kako je to i rekla tužitelju i njegovom bratu da će učiniti, te bi svako eventualno vraćanje u prijašnje stanje nanijelo veliku štetu tužiteljici.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid u izvod iz katastarskog plana (l.s. 3), presliku whatsapp poruka (l.s. 4), presliku fotografija (l.s. 25-27), rješenje o izvedenom stanju (l.s. 28-29), ugovor o opskrbi koji je tuženica sklopila sa HEP (l.s. 30-31), elektroenergetsku suglasnost izdanu tuženici 15. siječnja 2015. (l.s. 40), na ročištu održanom 11. studenog 2024. saslušao stranke (l.s. 43-47), a na ročištu 3. veljače 2025. izveo dokaz saslušanjem svjedoka FO, KO i MO.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži zaštitu svog suposjeda nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koji navodi da je smetan na način da je tuženica uklonila brod iz garaže koja da je bila u njegovom suposjedu te da mu je zapriječila pristup nekretnini, postavivši drvenu gredu i ciglene blokove te da joj se zabrani svaki takvo ili slično oduzimanje ili uznemiravanje tužitelja u suposjedu čest. br. 479/3 k. o. [katastarska općina].

5. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, dalje: ZVDSP) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da i posjednik koje je posjed stekao samovlasno, oduzevši ga drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Konačno, odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP, određeno je da pravo na zaštitu posjeda protječe rokom od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

6. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja koje je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7. Odredbom čl. 24. ZVDSP propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od tadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o njegovom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

8. Sud pruža ovu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. U parnicama zbog smetanja posjeda utvrđuju se, dakle, dvije činjenice, čin smetanja i zadnji mirni posjed. Čin smetanja, kako ga opisuje tužitelj u tužbi, sastoji se u iznošenju broda njegovog brata iz objekta te postavljanju greda i ciglenih blokova te postavljanje ulaznih vrata na nekretnini.

10. Između ovdje stranaka sporno je prije svega, jesu li stranke bile u suposjedu predmetne nekretnine jer tužitelj tvrdi da je bio suposjednik, a tužena da je isključiva vlasnica i posjednica navedene nekretnine.

11. Na temelju dokumentacije koju je tuženica priložila, rješenja o izvedenom stanju od 20. veljače 2012. te ugovora o opskrbi električnom energijom, koji je sklopila 3. listopada 2016. sa HEP-om (l.s. 28-31), slijedi da je ovdje tuženica podnijela zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju, da je vlasnicima i nositeljima drugih stvarnih prava na čest. 479/2 k. o. [katastarska općina], kao i vlasnicima i nositeljima drugih stvarnih prava na čest. zem. koje neposredno graniče s tom česticom zemljišta te jedinica lokalne samouprave, omogućeno da izvrše uvid radi izjašnjenja te da se nitko od pozvanih pozivu nije odazvao osobno ili putem punomoćnika te da su ispunjeni svi uvjeti za ozakonjenje predmetne građevine.

12. Iz priloženog Ugovora o opskrbi koji je tuženica kao kupac sklopila s HEP- om, HEP Elektra kao opskrbljivačem dana 3. listopada 2016., slijedi da je ovdje tužena dužna plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa].

13. U svom stranačkom iskazu tužitelj je naveo da je sporna nekretnina pripadala još njegovom djedu i nani koja da je umrla 2019. nakon djeda, koji je umro ranija, a nju da su naslijedili tuženica, njezin brat, odnosno stric tužitelja PO te tužitelj i njegova braća G i MO, kao i da nasljedstvo još nije podijeljeno između sunasljednika. Na ostavinskoj raspravi da su se i njegova braća i stric PO odrekli dijela na garaži, a tuženica i on da se nisu odrekli. Garažu da su svi koristili zajednički dok je dido bio živ i dok je ona bila u izgradnji te da su u nju odlagali svoje stvari. Brod da je u garažu stavio njegov brat još dok je nana (baka, majka tuženice) bila živa, i on da nikoga nije pitao za dozvolu da brod stavi u garažu. Nikada da mu nitko nije prigovarao s tim u vezi. Tužitelju da je brat javio da su iz garaže izvađene stvari, brod i neki alati. O tome da je pitao tetu kad je došao s broda, ali ona da je rekla da nije bilo ništa, da su brod izvadili i pokrili ga. Već prije toga da je bio podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari. Zna da su brod izvukli tuženica i njezin suprug, koji da su postavili vrata i zatvorili su to. Navodi da od tete nije tražio da mu preda ključ. Prije ovog događaja da ga nitko nije sprečavao da se koristi garažom i da nikada nikog nije pitao za dozvolu za odlaganje stvari. Brod koji je maknut iz garaže, da je u vlasništvu njegovoga brata. Da je koristio struju u objektu za popravak broda, struju da nije plaćao i ne zna tko ju je plaćao. Navodi da je nana brinula za račune dok je bila živa, a nakon njezine smrti da pretpostavlja da se za njezine račune brinula teta.

14. Tužena je u svom iskazu navela da je nekretnina u kojoj je nekada bio brod, jedina građevina na čest. 479/3 k. o. [katastarska općina]. Ovo da joj je dobro poznato jer da je podnijela tužbu radi uređenja vlasništva te da se 2022. g. upisala kao vlasnica za cijelo na ovoj nekretnini. Na staroj kući, koja je bila u vlasništvu njezinih roditelja, da se još nisu podijelili za smrti roditelja te da su u suposjedu te kuće tuženica, njezin brat PO te njezini nećaci, sinovi pok. brata I – tužitelj i njegova dva brata. U spornoj nekretnini – garaži, da su uvijek bile samo njezine stvari te da je još za života njezine majke dogovoreno da će garaža pripasti njoj i nakon majčine smrti da je uredila vlasništvo ove nekretnine. Tuženica da je bila u isključivom posjedu garaže te da je 2016. uvela struju. U garaži da tužitelj nije imao svojih stvari, a brod o kojem tužitelj govori, da je brod njegovog brata MO, koji da ju je pitao može li brod staviti u tu garažu, što da mu je ona dozvolila, pa je u garaži mogao koristiti struju i brusiti brod tamo. S obzirom da je ta konstrukcija počela propadati i prokišnjavati, ona da je morala isto zatvoriti i krenuti sređivati prostor kao stambenu jedinicu. Više puta da su se tužiteljevom bratu obraćali i njezin brat PO i njezin suprug te da je tužiteljev brat uvijek govorio da će maknuti taj brod. Tužitelju da se nisu obraćali jer on i nije bio u suposjedu pa se tuženica čudi da je nije tužio MO, tužiteljev brat jer MO je taj koji je tamo imao brod. Sporna nekretnina da se ne nalazi u neposrednoj blizini stare kuće te da tuženica nikada nije s tužiteljem razgovarala ni o čemu vezano za ovu garažu jer da on tamo nema ništa. Nikada da ga nije ni srela na spornoj nekretnini. Što se tiče ostavinskog postupka iza smrti njezine majke, isti da je proveden još 2019. i u navedenom postupku da je garaža označena kao ostavinska imovina iza majke i kao sunasljednici da su proglašeni i ona i tužitelj za 1/6 dijela i na garaži. Ostali sunasljednici da su svoj nasljedni dio ustupili njoj. Navodi da su i drugi mještani koristili ovu garažu, odnosno struju u njoj i za dozvolu da su pitali isključivo nju. Da nikom nije branila da tako postupaju te u vrijeme kada je obavijestila tužiteljevog brata MO o planiranom početku radova, da u garaži nije bilo tuđih stvari jer da su mještani bili uklonili svoje stvari. U navedeni prostor sada se ne može ući bez ključa koji ona tužitelju nije nudila jer smatra da nije ni bio u posjedu navedene nekretnine.

15. Navode tuženice potvrdio je i saslušani svjedok FO (l.s. 49), koji je naveo da se stara kuća njegovog djeda nalazi odmah pored ove garaže. Poznato mu je da je u garaži brod držao MO, a ne tužitelj. Ovo zaključuje jer je MO viđao da tamo nešto radi, a isto da mu je potvrdio i pok. susjed, koji je radio na tom brodu, koji mu je rekao da je brod Miljenkov i da on radi na brodu za MO. Tužitelja da nije viđao da dolazi u spornu garažu, iako prebiva u [adresa], na [adresa] da dolazi ljeti i jednom – dva puta mjesečno tijekom godine. Poznato mu je da je garaža Jasenkina, što da mu je rekao njegov djed jer je i on kao međaš dobio dokumente u postupku legalizacije prije 5-6 godina.

16. Svjedok KO, suprug tuženice, opisao je da se radi o objektu kojega da su u cijelosti izgradili on i tuženica, nakon nekog vremena su ga legalizirali, tako da je on nekada bio garaža, a sada je stambeni objekt. 2015. godine da su u objekt uveli struju. Garažu da su potpuno sami sagradili on i tuženica na parceli koju da su njegovoj supruzi prepustili rođaci M iz [adresa]. Ova nekretnina da je unatoč tome bila označena kao predmet ostavinskog postupka jer da je tadašnji pok. odvjetnik njegove supruge njima to sugerirao, da se nekretnina unese u ostavinsku imovinu pok. majke tuženice jer na području k. o. [katastarska općina] nije postojala zemljišna knjiga. Nije mu poznato je li bilo kakvog dogovora sa sunasljednicima vezano za ovu nekretninu. Tužitelj da je ostao sunasljednik na 1/6 dijela sporne nekretnine iz razloga što je u vrijeme održavanja ostavinske rasprave bio na brodu te je bio dogovor da će kada se vrati s broda ustupiti svoj dio tuženici, kao što su to učinili njegova braća i stric, ali tužitelj da taj dogovor nije ispoštovao. U vrijeme kada su 2016. zatražili priključenje od Elektre, u garaži da se nalazio samo njihov građevinski materijal, te da je tek nakon što su uveli struju, ovdje nećak MO, tražio od tuženice dozvolu da u garaži ostavi brod, odnosno da ga tamo drži i brusi jer je garaža imala struju. Nije mu poznato je li MO i od strica igora tražio dozvolu da u garaži drži brod, ali zna da je stric PO MO govorio da brod makne iz garaže i da je MO stalno govorio da hoće, ali nije ga uklonio. Brod da su uklonili iz garaže jer da su objekt planirali dovršiti kao stambeni, a kako je objekt propadao, da su se odlučili sami ukloniti brod kako bi dovršili objekt.

17. Saslušan je kao svjedok tužiteljev brat MO (l.s. 51-52), koji je rekao da je brod, iako upisan kao njegovo vlasništvo zapravo zajednički i njegov i tužiteljev. Treći brat da nije suvlasnik broda jer njega ne zanimaju brodovi. Potvrdio je navode saslušanog svjedoka KO, da su spornu garažu sagradili tuženica i njezin suprug. Tvrdi da je njihov djed htio da garaža bude po pola s tetom – tuženicom, te da je za njih trojicu braće dao i novac tuženici. To da je djed rekao njihovom trećem bratu G te da iz tog razloga nije pitao nikoga za dozvolu da u garažu stavi brod. Opisao je kako je nekretnina na kojoj je tuženica sagradila garažu trebala pripasti njegovom ocu, a to da je doznao i prije nego je teta počela graditi garažu. Nije to spominjao teti tuženici jer da su u to vrijeme, kao „zajedno“ gradili garažu. Nikada da se nisu podijelili, a dogovor da je bio da će se imovina dijeliti tako da će stric PO dobiti stan u gradu, a otac i teta da će dijeliti [adresa]. Stric PO da ih je počeo ucjenjivati da teti moraju prepustiti dio na garaži jer da će on inače tražiti svoj dio na kući. Djed da je već ranije stricu PO bio prepisao stan u [adresa]. Tvrdi da je neistina da bi on tražio dozvolu, nakon uvođenja struje u garažu, da u garaži drži brod. Nikada da ga nitko nije pitao da makne brod iz garaže, bratu da je u poruci napisao da su samo njemu makli brod jer da je možda to poruka koju je poslao odvjetniku. Garažu da su koristili svi i teta i on i braća, a nakon što je brod izvađen, da su postavljena vrata. Ovaj svjedok da nema ključ od tih vrata, nije ga ni tražio i navodi da ga nema što tražiti jer se on odrekao svog dijela ove garaže. Misli da ni njegov brat GO (tužitelj) nije tražio ključ od ovih vrata, a navodi da ne zna zašto, da o tome s njim nije pričao. Ključ od vrata da nije tražio jer je dogovor bio da će se podijeliti na kući iza nane i zbog toga da su pustili tuženici dio na garaži. Tužitelj da svoj dio nije prepustio jer je bio na brodu, navodi da su oni mislili teti prepustiti tužiteljevu 1/6 ako ona ispoštuje dogovor. Ne zna objasniti zašto je i prije toga on prepustio svoj dio na garaži. Potvrđuje da je tuženica uvela struju u garažu te da je plaćala račune za struju, a što se tiče dokumentacije kojom je raspolagao prilikom ostavinske rasprave iza nane, da nije imao nikakvu dokumentaciju sa sobom, osim osobne iskaznice.

18. Na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka ovaj sud utvrdio je sljedeće činjenice:

- da su spornu garažu sagradili tuženica i njezin suprug KO, te da su oni dovršili objekt, legalizirali ga i uveli struju u objekt još 2016. godine i to prije smrti majke tuženice (tužiteljeve bake – nane), koja je umrla 2019. godine.

- da je u garaži bio smješten brod u vlasništvu tužiteljevog brata MO i to uz dozvolu ovdje tuženice.

19. Ovo sud utvrđuje na temelju iskaza tuženice i saslušanog svjedoka KO, kojima u tom dijelu vjeruje jer je, kod utvrđenja koje slijedi iz sadržaja priloženog rješenja o izvedenom stanju te elektroenergetske suglasnosti, da je navedeni objekt sagradila tuženica, koja je dogovorila uvođenje struje u objekt i koja je cijelo vrijeme plaćala struju u tom objektu, još za života svoje majke koja je preminula 2019., potpuno nelogično i neživotno, da bi na navedenom objektu jednaka prava imali i njezini nećaci koji ni na koji način nisu sudjelovali u gradnji i održavanju objekta, što potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu te saslušani svjedok MO.

20. Ovaj sud ne prihvaća istinitim dio iskaza svjedoka MO u kojem isti navodi kako je njegov brod zapravo zajednički, kako su spornu garažu gradili tuženica i njezin suprug, za što da im je dijelom sredstva za račun tužitelja i njegove braće, osigurao tuženičin otac, djed ovdje tužitelja jer smatra da je iskaz ovog svjedoka prilagođen potrebama tužitelja (brat svjedoka), a istodobno iskaz ovog svjedoka je u suprotnosti s iskazom samog tužitelja, koji još u tužbi navodi da je brod koji je bio u garaži, brod njegovoga brata. Da se radi o brodu tužiteljevog brata, slijedi i iz iskaza svjedoka FO, koji je uvjerljivo iskazivao o činjenicama koje su mu osobno poznate, pa tako navodi da nikada nije viđao tužitelja da dolazi u spornu garažu, ali da mu je sada pok. susjed rekao da u toj garaži rade na Miljenkovom brodu (tužiteljev brat), a istodobno ovaj svjedok potvrđuje da je garaža tuženičina, što da mu je rekao i njegov djed, koji je kao međaš dobio dokumente iz kojih slijedi takvo utvrđenje u postupku legalizacije koju je pokrenula i provela tuženica.

21. Suposjed postoji kada isti posjed stvari ima više osoba (čl. 10. st. 6. ZVDSP). Što se tiče navoda tužitelja, da je on suposjednik sporne nekretnine jer je naslijedio dio iza bake i na spornoj nekretnini, navesti je da iz iskaza tuženice, ali i iz iskaza MO te KO, slijedi nesporno utvrđenje ovoga suda da su navedenu garažu sagradili tuženica i njezin suprug, na nekretnini koju su im ustupili rođaci M iz [adresa], dakle, ne na nekretnini koja bi prethodno bila u posjedu ili u vlasništvu prednice stranaka (bake tužitelja, a majke tuženice, koja je preminula 2019. i iza koje je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je tužitelju pripalo 1/6 dijela na ostavinskoj imovini, pa i na spornoj nekretnini).

22. Odredbom čl. 17. ZVDSP propisano je da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskog suda izvršavanje povjereno nekom drugom. Prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjednike iste stvari odnosno prava.

23. U konkretnom slučaju ovaj sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da prednica stranaka, baka tužitelja, a majka tuženice, nikada nije bila u posjedu sporne nekretnine jer ovaj sud prihvaća istinitim da su kod činjenice koja između stranaka i nije sporna, da su garažu na spornoj nekretnini izgradili tuženica i njezin suprug, da se tužiteljev brat upravo njima obratio za dozvolu da u garažu odloži svoj brod, odnosno da se služi i strujom koju su tuženica i njezin suprug uveli u garažu te u tom dijelu ovaj sud prihvaća istinitim iskaz tužiteljice i njezinog supruga, svjedoka KO. Također su oni uvjerljivi u svom iskazu u kojem navode da su više puta pozivali MO da ukloni brod iz garaže, koji da je stalno govorio da hoće, te da su, nakon što to ipak nije učinio, sami uklonili brod, ali na način da ga zaštite od vanjskih utjecaja, kako je to vidljivo i na priloženim fotografijama na l.s. 26-27.

24. Zaključak suda da se radi o brodu tužiteljevog brata te da tužitelj nikada nije bio u posjedu sporne nekretnine ni osobno ni po svojoj prednici, proizlazi i iz sadržaja whatsapp poruke za koju sam tužitelj u tužbi navodi da mu ju je poslao MO, iz koje slijedi da se radi o brodu tužiteljevog brata, a ne o tužiteljevom brodu. Da je ovaj zaključak suda točan, odnosno da tužitelj nikada nije bio u posjedu sporne nekretnine, slijedi i iz navoda samog tužitelja, da njegov brat nikada nije nikoga pitao za dozvolu da brod stavi u garažu i da mu nikada nitko nije prigovarao s tim u vezi, pri čemu iz ovih navoda slijedi zaključak da se tužiteljev brat tužitelju svakako nije obratio sa zahtjevom da mu dozvoli da u garažu smjesti brod, upravo iz razloga što njegov brat (tužitelj) nije bio u posjedu sporne garaže. U dijelu u kojem tuženica i svjedok KO navode da ih je MO pitao za dozvolu da tamo odloži brod, ovaj sud vjeruje njima jer je životno i logično da u nespornoj situaciji u kojoj tuženica sa suprugom gradi ovu građevinu te uvodi struju, svatko treći tko bi tu građevinu koristio, za dozvolu će pitati osobe koje i sam označava kao graditelje objekta te kao osobe koje objekt održavaju.

25. Nadalje, ovaj sud smatra značajnim i navod tužitelja te njegovog brata, svjedoka MO, u odnosu na situaciju nakon što je tuženica na ovaj objekt postavila vrata, kada i tužitelj i njegov brat navode da tužitelj nije zatražio ključ od tuženice, te tužitelj navodi: "nisam je ništa tražio, ona je rekla da se ništa ne događa nakon što su mu makli brod", tužiteljev brat MO s tim u vezi navodi da nema ključ od vrata koja su postavljena nakon što je izvađen brod te navodi: "nisam tražio ključ i nemam što tražiti jer sam se odrekao svoga dijela garaže, ove 1/6. Mislim da ni moj brat GO nije tražio ključ od vrata, a ne znam zašto, nisam o tome s njim pričao". Ovaj sud smatra, na temelju gore izvedenih dokaza da brat GO nije tražio ključ od vrata jer nije ni bio posjednik sporne nekretnine jer posjed na spornoj nekretnini na njega nije prešao u času smrti njegove prednice, jer ga ni ona nije imala, te i sama činjenica da je tužitelj proglašen sunasljednikom na 1/6 dijela imovine svoje prednice, a kod činjenice da ona nije bila posjednica sporne nekretnine, nema za posljedicu ni stjecanje suposjeda na istoj od strane tužitelja (nitko na drugog ne može prenijeti prava više nego što ga sam ima).

26. K tome, upravo iz iskaza saslušanog svjedoka MO, slijedi potvrda istinitosti navoda tuženice, da je sporna nekretnina navedena kao ostavinska imovina njezine majke (prednice tužitelja), sukladno dogovoru ovdje stranaka te da je ovdje tužitelj utvrđen sunasljednikom za 1/6 dijela na ostavini isključivo iz razloga što je u vrijeme održavanja ostavinske rasprave bio na brodu, pa nije bio u mogućnosti disponirati svojim nasljedničkim udjelom na način na koji su to učinila njegova braća te stric PO, koji su svoj nasljednički udio ustupili ovdje tuženici.

27. Utvrđeno je nadalje da je MO brod u spornom objektu držao uz dozvolu tuženice te da na taj način nije stekao faktičnu vlast na nekretnini, u smislu da bi imao posjed navedene nekretnine, već je on imao posjed do opoziva. Nakon što su ga tuženica i suprug zamolili da brod ukloni, on se tome nije protivio, iako ga nije uklonio te su ga uklonili tuženica i suprug jer su oni suposjednici na spornoj nekretnini. Tužitelj, osim činjenice da je utvrđen sunasljednikom na nekretnini za koju je utvrđeno da nikada nije bila u posjedu njegove prednice, nije ni na koji način stekao suposjed na spornoj nekretnini te stoga čin smetanja koji su poduzeli tuženica i njezin suprug, za posljedicu nije imao prestanak faktične vlasti tužitelja na navedenoj nekretnini jer ju on nikada i nije imao. Osnovan je dakle prigovor nedostatka aktivne legitimacije te s obzirom da se, kao što je to već navedeno, u parnicama zbog smetanja posjeda utvrđuju samo zadnji mirni posjed te čin smetanja, a da je u konkretnom slučaju utvrđeno da ovdje tužitelj nije bio u posjedu ni suposjedu sporne nekretnine, to ovdje tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na ovdje spornu nekretninu te je njegov zahtjev trebalo odbiti na način kako je to određeno u izreci ovog rješenja.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te odredbe Tbr. 7. toč. 2. obračunate prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/2023, dalje Tarifa), i to u iznosu od 250 bodova po Tbr. 7. točka 2. Tarife, što iznosi ukupno 500,00 eura (Tbr. 54 Tarife), koliko je tuženici priznato na ime zastupanja po punomoćnici iz reda odvjetnika, dok je u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku dosuđenog i zatraženog troška, njezin zahtjev za naknadom troška neosnovan i valjalo ga je odbiti. To se odnosi na trošak obračunat protivno odredbama Tarife jer tuženici u konkretnom slučaju trošak valja obračunati po Tbr. 7. toč. 2., a ne po Tbr. 8, 9 i drugim.

U Zadru, 21. veljače 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćnici