Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-548/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Đurđici Kos odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupane po punomoćnici PPĆ, iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-259/2021-29 od 24. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-259/2021-29 od 24. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim i bez pravnog učinka odredbe ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci tužene i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te je tuženoj naloženo da zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati tužitelju iznos od 806,90 eura a u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.026,95 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.092,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana (točka I., II., III., i VII. izreke) te je odbijen istaknuti prigovor prijeboja tužene za iznose od 161,05 eura i 728,67 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji se odnose na razdoblje otplate kredita kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene odnosno kada je tečaj CHF bio manji nego u vrijeme sklapanja ugovora (točka V. i VI. Izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu u iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Tužena osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je u prvostupanjskom postupku bilo nužno utvrditi da li je u fazi pregovaranja i samog sklapanja ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran.

2.2. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi navedene činjenice odnosno pogrešno je ocijenio izvedene personalne dokaze.

2.3. Tužena smatra da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja jasnim proizlazi da je tužitelj bio dovoljno informiran o riziku promjene tečaja CHF u odnosu na kunu te ukazuje da je riječ o promjenama koje nisu bile predvidive tj. o tržišnim kretanjima potpuno neovisnim o volji tužene.

2.4. Naglašava da je tužitelj sukladno ZID ZPK/15 sklopio aneks ugovora o kreditu te nema pravni interes postavljati kondemnatorni zahtjev za isplatu koji bi se odnosio na bilo kakvo oštećenje a ukoliko sklapanje aneksa i ne dovodi do gubitka pravnog interesa potrebno je prethodno raspraviti pitanje ima li tužitelj pravo na isplatu napose imajući u vidu i pravno shvaćanje VSRH u oglednom postupku poslovni broj Gos 1/2019.

2.5. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje vezano za vođenje pojedinačnih pregovora prije sklapanja ugovora a sama činjenica da je tužena kao banka unaprijed pripremila tekst ugovora ne znači nužno da je tužitelju sadržaj ugovora nametnut pogotovo imajući u vidu da je mogao odabrati kredit i u drugoj valuti.

2.6. Tužena osporava zaključak prvostupanjskog suda i u pogledu istaknutog prigovora zastare smatrajući da sud pogrešno vezuje prekid i ponovni početak tijeka zastare uz donošenje presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF.

2.7. Nadalje osporava dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose pretplate smatrajući pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužena nesavjesni stjecatelj pri čemu se poziva i na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2004. godine prema kojem ugovorne strane iz ništetnog ugovora o zajmu treba smatrati savjesnim.

Slijedom navedenog, po tvrdnji tužene, tužitelj bi pod pretpostavkom osnovanosti zahtjeva imao pravo na zakonsku zateznu kamatu tek kod podnošenja tužbe u ovome postupku.

2.8. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbijanjem istaknutog prigovora prijeboja pri čemu se poziva na odredbe članka 323. i 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO).

Obzirom da bi se u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu ugovorni odnos stranaka sveo na početno ugovorene parametre (početni tečaj i ugovorena kamatna stopa) nespornim proizlazi da tužena ima potraživanje prema tužitelju koji je u određenom vremenskom razdoblju plaćao manje anuitete. Obrazloženje prvostupanjskog suda je u tome dijelu nedostatno i proturječno slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. Stavak 2. Točka 11. ZPP-a.

2.9. Obzirom na nezakonitost presude prvostupanjskog suda tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka pri čemu navodi da je osim toga pogrešno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj : 138/23. – dalje u tekstu OT) u pogledu vrijednosti boda.

Tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno retroaktivno primijenio vrijednost boda od 2 eura prilikom obračuna parničnih troškova tijekom cijelog postupka.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 53.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 300 mjesečnih anuiteta u iznosu od 309,52 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važeće na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koju je tuženik uručio tužitelju i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 4,99% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.

Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita i to zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 806,90 eura a zbog valutne klauzule vezane uz CHF 4.026,95 eura. Također je nesporno da su stranke sklopile aneks ugovora o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK/15.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe 502.c. ZPP-a te odredbe članka 3. i 84. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03., 46/07., 79/07., - dalje u tekstu ZZP/03) a koje odredbe se trebaju primijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora kao i na pravna shvaćanja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđuje ništetnost navedenih ugovornih odredbi te pozivom na odredbe članka 323., 1111. i 1115. ZOO dosuđuje tužitelju iznos preplate kredita sukladno nalazu i mišljenju vještaka pri čemu odbija kao neosnovan prigovor prijeboja.

Prvostupanjski sud u pogledu konverzije kredita navodi da ista nije u cijelosti uspostavila ravnotežu ugovornih strana jer tužitelju nije vraćeno sve ono što je temeljem ništetnih odredbi preplatio.

Sud također napominje da iz sadržaja aneksa ugovora o kreditu ne proizlazi da se tužitelj odrekao prava za isplatu koja proizlazi već navedenih ništetnih odredbi. U pogledu istaknutog prigovora prijeboja prvostupanjski sud navodi da tužitelj plaćanjem manjih anuiteta u određenom vremenskom periodu otplate kredita nije primio niti stekao bez osnove nikakve iznose jer je sve uplate po kreditu primila tužena tako da ne postoji obveza tužitelja za vraćanjem nečega što nije primio tj. ne postoji tražbina tužene koju može staviti u prijeboj.

9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.

10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

I pored gore navedenog u svakom posebnom predmetu se mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).

10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku na strani tužene.

10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio, suprotno žalbenim navodima, da tužitelj nije bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.

10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Tužiteljevo potraživanje zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (13. lipnja 2014., 14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).

10.7. Nadalje po ocijeni ovoga suda neosnovani su žalbeni navodi i u pogledu tvrdnje tužene da je sud prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva trebao imati u vidu i tzv. negativnu razliku odnosno vremenski period trajanja kredita u kojem je tečaj CHF bio manji tj. prihvatiti prigovor prijeboja.

Suprotno žalbenim navodima time nije došlo do narušavanja pravične ravnoteže ugovornih strana na štetu tužene obzirom da se radi o financijskoj instituciji kojoj su sve okolnosti u vezi mogućnost naglih fluktuacija tečaja i promjene kamatne stope morale biti poznate tako da eventualni gubitak zarade u tome periodu predstavlja poslovni rizik.

S druge pak strane plaćanjem manjih anuiteta tužitelj nije ostvario nikakvu korist kako to proizlazi iz žalbenih navoda pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tužena i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tome postupku je upravo njima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditima vezanim uz CHF. Osim navedenog prema odredbi članka 6. ZOO zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog kojeg je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Točno je da prema odredbi člana 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora je svaka strana dužna vratiti sve ono što je primila, no kao što je već navedeno tužitelj u konkretnom slučaju nije ništa primio, no bez obzira na to tužena je u ugovornom odnosu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja te ne može od tužitelja potraživati bilo kakvu razliku na ime manje plaćenih anuiteta jer bi tome slučaju ostvarila korist iako je zlouporabila svoja prava iz ugovornog odnosa.

10.8. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu konverzije kredita. U pogledu pravnog shvaćanja VSRH u predmetu Gos 1/2019 nesporno je kako aneks ugovora o kreditu ne predstavlja ništetni pravni posao te ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli no sama ta činjenica po ocijeni ovoga suda ne lišava tužitelja prava na potpuno obeštećenje.

Naime sama zakonska intervencija u ugovorne odnose stranaka ne može imati nikakve štetne posljedice za tužitelja kao potrošača u smislu njegove zaštite zajamčene Direktivom 93/13/ EEZ (o tome Sud EU C-118/2017 točka 43. obrazloženja).

Dakle ukoliko je vještačenjem utvrđeno da tužitelj i pored konverzije ugovora nije u cijelosti obeštećen prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio tužbeni zahtjev za isplatu.

10.9. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose kredita.

Prema odredbi članka 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

U postupku kolektivne zaštite potrošača je pravomoćno utvrđeno da je tužena suprotno načelu savjesnosti i poštenja u svojim ugovorima o kreditima koristila nepoštene a time i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te slijedom činjenice da je tužitelj upravo zbog tih ništetnih odredbi preplatio iznos kredita nesporni proizlazi da je tužena nepošteni stjecatelj. Pri tome se tužena pogrešno poziva na pravno shvaćanje VSRH od 5. ožujka 2004.godine obzirom da je savjesnost stranaka iz ništenog ugovora oboriva predmnijeva.

11. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te OT uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.

Pri tome su neosnovani žalbeni navodi tužene o pogrešnoj primjeni materijalnog prava odnosno OT u pogledu vrijednosti boda.

Prema odredbi Tbr.52 stavak 1. i 2. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade a vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.

Vrijednost boda iznosi 2 eura (Tbr.54.).

Troškovi parničnog postupka pa tako i naknada za zastupanje dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave te obzirom da je u vrijeme zaključenja glavne rasprave vrijednost boda iznosila 2 eura prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi OT obračunao parnične troškove po toj vrijednosti.

11.1. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1, ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu.

11.2. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe jer je ista odbijena kao neosnovana u cijelosti.

Vukovar, 21. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin