Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-192/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], VŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], SŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], FŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], BŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po upravitelju zgrade Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., OIB: 03744272526, Zagreb, Savska cesta 1, a on po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2361/2021-14 od 20. rujna 2023., dana 21. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana te ukida presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2361/2021-14 od 20. rujna 2023. pod točkama I., II. i III. izreke presude.

II. U nepobijanom rješenju, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka poslovni broj Ovrv-111/2021 od 26. siječnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljima iznos od 3.419,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose opisane u toj točki, kao i u dijelu zahtjeva za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 1.216,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 26. siječnja 2021. do isplate, te je u tom dijelu odbijen zahtjev kao neosnovan. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od kn 96,16 kn s osnove obračunatih zateznih kamata na plaćeni dio glavnice sa zakašnjenjem sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2021. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. Rješenjem je ukinut platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka poslovni broj Ovrv-111/2021 od 12. veljače 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljima glavnicu u iznosu od 1.500,00 kn te utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobijaju tužitelji pod točkom I. i II. izreke presude zbog svih zakonom dopuštenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tuženika na naknadu troškova postupka, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje: ZPP), koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/2022), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR/10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje dospjelog nepodmirenog doprinosa sredstava zajedničke pričuve za stambeni prostor tuženika u zgradi na adresi [adresa], prema konačno postavljenom zahtjevu u iznosu od 3.419,60 kn (prvotno je tužitelj potraživao iznos od 4.919,60 kn, koji iznos je umanjio za nesporno plaćeni iznos od 1.500,00 kn, a za koji iznos je povukao tužbu – napomena ovog suda).

7. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da se utuženo potraživanja odnosi na neplaćana sredstva zajedničke pričuve za stan u zgradi na adresi [adresa] za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2020.,

- da je nesporno tuženik tijekom postupka platio iznos od 1.500,00 kn s osnova svoje zakonske obveze plaćanja pričuve kao suvlasnik zgrade na adresi [adresa],

- da iz priloženog Međuvlasničkog ugovora od 23. veljače 1998. (dalje: međuvlasnički ugovor) proizlazi da su istim suvlasnici stambene zgrade u [adresa] uredili međusobne odnose, te upravljanje zgradom povjerili Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o., koji ih kao upravitelj zastupa i u ovom postupku (sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev x 30/2012 od 6. lipnja 2012.),

- da iz Popisa vlasnika posebnih dijelova zgrade, priloženom uz međuvlasnički ugovor, proizlazi da u istom tuženik nije naveden kao vlasnik posebnog dijela zgrade, niti je naveden u Odluci suvlasnika od 27. listopada 2016.,

- da je tuženik tek u Odluci suvlasnika od 10. prosinca 2019. naveden na popisu suvlasnika predmetne zgrade kao vlasnik stana na prvom katu, površine 39,99 m2, broj objekta 05698677,

- da je u kasnijoj Odluci suvlasnika od 22. rujna 2020. kao vlasnik tog istog stana bio naveden ČŠ, iz čega proizlazi da je najkasnije od 22. rujna 2020. prema evidencijama upravitelja zgrade obveznik plaćanja pričuve bio ČŠ,

- da iz priloženog izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 22. siječnja 2021. nije moguće utvrditi kada je dospjela obveza plaćanja pričuve za predmetni stan, obzirom da su mjesečni iznosi pričuve od 179,95 kn više puta u istom mjesecu naznačeni s različitim datumima dospijeća,

- da iz priloženog izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 22. siječnja 2021. proizlazi da su na dan 15.11.2020., 15.12.2020. i 15.01.2021. dospjele dvije mjesečne pričuve (jedna u iznosu od 179,95 kn i jedna u iznosu od 319,92 kn),

- da je iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka razvidno da je tuženik bio upisan kao vlasnik predmetnog stana, ali nije vidljivo od kada, te da je na temelju darovnog ugovora od 12. studenoga 2020. vlasništvo stana upisano na DŠ,

pozivajući se na odredbe čl. 89. st. 1., čl. 90. st. 2., čl. 375. st. 1. i 3. i čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009 – dalje: ZV),

te imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporavao osnov i visinu potraživanja te vjerodostojnost priloženog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja zbog načina izračuna duga te istaknuo prigovor zastare, a sam tužitelj da je naveo da je mjesečna zaduženja tuženiku za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2020. knjižio retroaktivno, zaključuje da priloženi izvadak iz poslovnih knjiga nije dokaz visine utuženog potraživanja, te da je tužitelj visinu bio dužan dokazati računima izdanim za utuženo razdoblje, a sve kako bi se mogla utvrditi visina tražbine, odnosi li se dugovanje na razdoblje kad je tuženik bio vlasnik predmetnog stana, dospijeće, za koje je razdoblje tuženik uplatom od 1.500,00 kn podmirio dug, od kada teku kamate na plaćeni iznos i u kojem iznosu do izvršene uplate, te ocijeniti osnovanost prigovora zastare, a koje račune tužitelj nije dostavio. Prvostupanjski sud je, stoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a) zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika te odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan. Obzirom je tužitelj povukao tužbu za iznos od 1.500,00 kn, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a rješenjem ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 1.500,00 kn te u tom dijelu utvrdio povlačenje tužbe.

8. Tužitelj, osporavajući pobijanu presudu, u žalbi prvenstveno ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a navodeći da su razlozi presude nejasni, da o odlučnim činjenicama u razlozima presude postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava jer je nejasno zašto prvostupanjski sud smatra da se iz priložene dokumentacije ne može utvrditi kada je točno tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine, kad je iz povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo kad je tuženik upisan kao vlasnik, a samim time i obveznik plaćanja pričuve za predmetni stan, pri čemu ističe da je u pogledu prava vlasništva tuženika nad predmetnom nekretninom postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Tužitelj, vezano za osporavanje glavne stvari, osporava i odluku o trošku, smatrajući da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao utvrditi da je uspjeh tužitelja u parnici 100% i dosuditi mu cjelokupni parnični trošak.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a jer su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni onome što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava priloženih u spis predmeta. Iako se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, ovdje valja, a u svrhu pravilnog postupanja ubuduće, prvostupanjskom sudu ukazati da se pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a može primijeniti tek ako je sud izveo sve predložene dokaze te ako je te dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo primjerice u odluci Rev-950/2021 od 14. rujna 2021. i Rev-753/2021-2 od 14. lipnja 2023.).

10. Zaključak prvostupanjskog sud da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka (list 22- 24 prvostupanjskog spisa) ne proizlazi od kada je tuženik bio upisan kao vlasnik predmetnog stana i da radi toga nije moguće utvrditi tko je bio obveznik plaćanja pričuve u utuženom razdoblju proturječan je sadržaju samog zemljišnoknjižnog izvatka iz kojeg jasno proizlazi da je pod poslovnim brojem Z-18678/2015 (zaprimljeno 5. svibnja 2015.) na temelju kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 2013. uknjiženo pravo vlasništva na tuženika RŠ, te da je tuženik bio upisan kao vlasnik sve do 23. studenoga 2020. kada je pod brojem Z-52582/2020 (zaprimljeno 23. studenoga 2020.) temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 12. studenoga 2020. uknjiženo pravo vlasništva predmetnog stana na DŠ.

11. Kako u smislu odredbe čl. 89. st. 1. ZV-a troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine (pričuvu) snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, to je upravo utvrđenje tko je u utuženom razdoblju bio vlasnik spornog stana odlučna činjenica za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, pri čemu valja istaknuti da visinu u smislu odredbe čl. 375. st. 1. u vezi čl. 380. ZV-a suvlasnici utvrđuju međuvlasničkim ugovorom, koji ugovor su tužitelji i dostavili u spis predmeta, a zajedno s njim su dostavili odluke suvlasnika kojima je određena visina mjesečnog doprinosa u sredstva zajedničke pričuve, čime su dokazali visinu, a koju dokumentaciju prvostupanjski sud uopće nije cijenio prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja pogrešno smatrajući da su visinu tužitelji trebali dokazati računima.

12. Slijedom iznijetih razloga valjalo je žalbu tužitelja prihvatiti te primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u pobijanim točkama I. i II. izreke, a posljedično tome i u točki III. izreke (odluci o trošku, koja je proturječna razlozima obrazloženja navedenim pod točkom 27. obrazloženja) i u tom ukinutom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa o žalbenim navodima tužitelja, otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te donijeti novu odluku koju će obrazložiti jasnim i određenim razlozima, kako bi se ista, povodom eventualne žalbe mogla ispitati, te će istom odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

14. U nepobijanom rješenju, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 21. veljače 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović