Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-308/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupana po punomoćniku Filipu Liscu, odvj. iz Opatije, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282 (OIB 22694857747), zastupano po punomoćniku Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, odvj. iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282 (OIB 22694857747), da na ime naknade štete isplati tužiteljici TP iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), iznos od 16.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 13.100,00 eura počevši od 23. ožujka 2018. pa do isplate,

- 2.900,00 eura počevši od presuđenja pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 8.181,46 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu štete u iznosu od 3.826,00 eura (preko iznosa od 16.000,00 eura do 19.826,00 eura), te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 15. rujna 2023.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi od 18. siječnja 2019. navodi da je dana 14. srpnja 2017. teško ozlijeđena u prometnoj nezgodi kada se vozila kao putnik na mopedu, a automobilom upravljao osiguranik tuženika reg. oznake [registarska oznaka] koji je oduzeo prednost mopedu te je došlo pada tužiteljice. Osiguranik tuženika da je isključivo kriv za nastanak prometne nesreće te je kazneni postupak u tijeku pred Općinskim sudom u Rijeci posl.br. K-118/2018. Tuženik je odbio isplatiti štetu tužiteljici po odštetnom zahtjevu od 22. ožujka 2018. Tužiteljica da je zadobila teške za život opasne ozljede te pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti, podvrgnuta je operaciji 15. srpnja 2017. – kraniotomia lijevo i desno, a od 18. srpanj 2017. do 26. srpanj 2017. da se liječila na KBC-u Rijeka, Klinika za neurokirurgiju, potom 20. prosinca 2017. ponovno podvrgnuta operaciji. Uslijed ozljeda bila je u toplicama u razdoblju od 28. kolovoz 2018. do 15. rujan 2018., preporučena joj je posebna prehrana, a trpjela bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, kao i naruženje privremeno i trajno. Bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega i pojačana ishrana. Stoga potražuje po osnovi straha iznos od 30.000,00 kn, fizičkih bolova iznos od 9.750,00 kn, duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 33.000,00 kn, za duševne bolove smanjenja životne aktivnosti iznos od 50.000,00 kn, te tuđu pomoć i njegu i pojačanu ishranu iznos od 22.900,00 kn, sveukupno predlaže usvojiti zahtjev za isplatu iznosa od 145.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 122.750,00 kn počevši od 23. ožujka 2018. do isplate, a na iznos od 22.900,00 kn počevši od presuđenja do isplate uz nadoknadu parničnog troška.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da se 14. srpnja 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo osiguranika tuženika, za koje je vlasnik imao zaključen ugovor o osiguranju kod tuženika, vozilo reg. oznake [registarska oznaka]. Tužiteljica je sudjelovala kao putnik na neregistriranom i neosiguranom motociklu kojim je upravljao MP koji u vrijeme prometne nezgode nije imao položen vozački ispit za upravljanje navedenim motociklom te je upravljao pod utjecajem droge. Kako je tužiteljica dobrovoljno ušla u neregistrirano vozilo kao suputnik nema pravo na naknadu štete ako joj je ta okolnost bila poznata. Tužiteljica je pristala na vožnju s vozačem bez položenog vozačkog ispita i pod utjecajem droge, pristala se voziti na neregistriranom i neosiguranom motociklu, te nije nosila zaštitnu kacigu čime je pristala na rizičnu vožnju i njezine štetne posljedice. Osporava kao previsoko zatraženu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti, kao i tuđu pomoć i njegu i pojačane ishrane, a i zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske štete koja se potražuje od 23. ožujka 2018., jer eventualno može imati pravo na naknadu počevši od donošenja prvostupanjske presude kada će visina neimovinske štete biti konačno utvrđena.

Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj je podneskom od 22. kolovoza 2023. uredio tužbeni zahtjev u skladu s službenom valutom u RH na način da potražuje isplatu iznosa od 19.331,08 eur (145.650,00 kn) sa zakonskim zateznim kamata koje teku na iznos od 16.291,72 eura (122.750,00 kn) od 23. ožujka 2018. do isplate, te na iznos od 3.039,35 eura (22.900,00 kn) od donošenja presude do isplate.

4. Tužitelj je podneskom od 15. rujna 2023., a nakon provedenog medicinskog vještačenja, te zaključenja prethodnog postupka, preinačio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 19.826,00 eur sa zakonskim zateznim kamata koje teku na iznos od 16.546,00 eura od 23. ožujka 2018. do isplate, te na iznos od 3.280,00 eura od donošenja presude do isplate.

5. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva jer je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka, a također da nije jasno koji je zahtjev tužiteljice s osnova tuđe pomoći njege a koji s pojačane ishrane jer se radi o dva odvojena kriterija štete.

6. Županijski sud u Zagrebu, rješenjem posl. broj: Gž-2374/2024-22 od 4. rujna 2024. ukinuo je presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-30/2019- 93 od 31. siječnja 2024. i predmet vratio istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ovo jer da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 23. st. 4. ZZOP-a, propustio utvrditi pravnu osnovu odgovornosti tuženika za predmetnu štetu na temelju činjeničnog supstrata tužbe, te da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Ukazuje se kako tužiteljica zahtjev za naknadu štete nije postavila prema tuženiku kao osiguratelju (neregistriranog) mopeda, nego kao osiguratelju vozila koje je sudjelovalo u nesreći i koje je, prema tvrdnjama tužiteljice, istu i skrivilo, pa se u konkretnom slučaju, vezano za odgovornost tuženika za štetu, ne primjenjuje odredba čl. 23. st. 4. ZZOP-a. Također, iz sadržaja odredbe čl. 19. st. 1. ZOO i čl. 1100. ZOO i njihovim smislenim tumačenjem proizlazi da institut povrede prava osobnosti, kako je propisan ZOO, je uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, kakav je bio propisan odredbom čl. 198. do čl. 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) u smislu da je sada, povreda prava osobnosti pravni osnov u odnosu na koji se nadoknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah i duševni bolovi, koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih kriterija za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni kriteriji se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada, već se na temelju tih kvalifikatornih kriterija, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1430/2017- 2 od 12. listopada 2022.).

Konačno, prvostupanjski sud da je propustio ocijeniti je li tužiteljica sve do trenutka dok nije sačinjen nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke mogla pravilno označiti visinu svog tužbenog zahtjeva budući ne raspolaže potrebnim znanjima medicinske struke potrebnim za pravilno razrješenje ovog spora, radi čega je u konačnici i provedeno odgovarajuće medicinsko vještačenje, te da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", kao i odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to: cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, zapisnik o očevidu od 24. srpnja 2017. PU PG Postaja prometne policije Rijeka, kazneni nalog posl.br. K-118/2018-3 od 27. kolovoza 2018., odštetni zahtjev od 22. ožujka 2018., te odgovor na odštetni zahtjev od 19. lipnja 2018. i 3. prosinca 2018. (list spisa 6-41), saslušanje tužiteljice kao stranke, saslušanje svjedoka MP, RP, ĆP, ĐP, OP, uviđaj na licu mjesta, nalaz i mišljenje vještaka prometne struke HP, toksikološke struke FP i sudske medicine dr. med. Valtera Stemberga, medicinsko vještačenje po vještaku neurokirurgu prim.dr.sc. Deanu Girotto, kao i usmeno pojašnjenje nalaza i mišljenja.

8. Sud je odbio izvođenje dokaza po Medicinskom fakultetu kako bi se objedinilo vještačenje po vještaku psihijatru i neurokirurgu, cijeneći da je nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga prim.dr.sc. Deana Girotta stručan i objektivan, te da je vještak odgovorio na sve primjedbe tuženika isticane na nalaz i mišljenje. Vještak je u potpunosti odgovorio na temelju kojih elemenata i to iskustva, medicinske literature, cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice utvrđuje postojanje straha (iako se ograđuje da je strah predmet vještačenja psihijatra), kao i sve posljedice umanjenja trajne životne aktivnosti koje tužiteljica trpi s tim u vezi.

9. Iako tuženik osporava postotak smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 35% utvrđen po vještaku neurokirurgu, navodeći da kod tužiteljice nije dokazan trajni psihoorganski sindrom objektivnim pretragama, kao i da pravilnom ocjenom medicinske dokumentacije (u posljednjih 5 godina nema pregleda psihologa, neurokirurga, neurologa, te nakon 2018. do danas nema većih smetnji – vida, ravnoteže, neurološkog statusa) sudski vještak u usmenom pojašnjenju nalaza ustraje u cijelosti kod ocjene smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 35%. Upravo stalni sudski vještak temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije a imajući u vidu svoju specijalnost i iskustvo ocjenjuje stupanj smanjenja životne aktivnosti, te temeljem medicinske dokumentacije iz 2017. utvrđuje psihologijska testiranja koje je provodila tužiteljica, i to kao dokazan psihoorganski sindrom prema medicinskom nalazu, osobito zaključak psihologa od 12. rujna 2018. koji potvrđuje smanjenje mentalne efikasnosti po organskoj etiologiji kod tužiteljice. Mišljenje je vještaka da bi uvažavajući sve posljedice s područja psihijatrije stupanj smanjenja životne aktivnosti u slučaju da se vještačenje obavi i po vještaku psihijatru trebao biti i viši.

10. Također vještak dodatno navodi kako sve posljedice se odnose na ozljede mozga i traumatskih krvarenja koje se dovele do oštećenja, a posljedice da bi bile daleko veće i teže da tužiteljica nije nosila zaštitnu kacigu, mala su oštećenja kože, a što upućuje na zaključak da je u određenom stadiju dinamike prometne nesreće zaštitnu kacigu imala.

11. Osobito je nesvrsishodno provoditi novo medicinsko vještačenje radi utvrđenja stupnja smanjenja životne aktivnosti po Medicinskom fakultetu i to psihijatru i neurokirurgu, imajući u vidu da tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka niti predložio vještačenje po vještaku psihijatru, te je prekludiran u ovom stadiju postupka predlagati nove dokaze, a ističe se i to da sam vještak neurokirurg (iako se ograđuje u odnosu na psihoorganski sindrom, te smatra uputnim provesti vještačenje i po vještaku psihijatru) smatra da bi "uvažavajući sve posljedice s područja psihijatrije" stupanj smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice mogao biti i veći, budući da je na temelju medicinske dokumentacije sve posljedice u kojim se očituje stupanj smanjenja životne aktivnosti vještak utvrdio vezano uz ozljedu glave i mozga, te nevezano uz utvrđeni psihoorganski sindrom, ali i uključujući isti.

12. Ovaj sud nema osnova sumnjati u nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke kao stalnog sudskog vještaka koji nalaz iznosi nepristrano, objektivno i na temelju dugogodišnjeg iskustva kao liječnika spec. neurokirurga, ukoliko vještak nalaz potkrijepi argumentima i detaljno obrazloži kao u ovom slučaju.

13. Odredbom čl. 190 st 1 ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

14. Kako je tužitelj tužbu preinačio nakon zaključenja prethodnog postupka, iako se tuženik preinaci usprotivio, sud je preinaku tužbe dopustio, imajući u vidu da je odredbom čl. 190. st. 3 ZPP-a propisano da i kad se tuženik protivi preinaci tužbe sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a što u ovom slučaju sud smatra da jest. Pri tome sud ističe, da je tužitelj tek po primitku nalaza i mišljenja vještaka mogao urediti tužbeni zahtjev navođenjem točnog opsega i iznosa štete, pa je protivljenje tuženika preinaci tužbe neosnovano. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

15. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan u iznosu od 16.000,00 eura, dok nije osnovan u iznosu od 3.826,00 eura (preko iznosa od 16.000,00 eura do 19.826,00 eura), sve iz razloga kako slijedi.

16. Odredbom čl. 1069 st. 3 Zakona o obveznim odnosima propisano je da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno.

17. Budući da u smislu odredbe čl. 1069 st. 3 ZOO-a odgovornost imatelja oba motorna vozila je objektivna, te isti solidarno odgovaraju za naknadu štete trećim osobama, te kako je u ovom slučaju tužiteljica kao suputnik na mopedu aprillia treća osoba, to tuženik kao osiguratelj vozila reg oznake [registarska oznaka] odgovara za štetu tužiteljici po kriteriju objektivne odgovornosti. U ovom slučaju ne radi se o slučajevima regresa štete, pa da bi bilo bitno tko je kriv za samu prometnu nezgodu, te će se o pitanju krivnje raspravljati u eventualno regresnoj parnici.

18. Stoga je u postupku odlučno utvrditi je li osnovan prigovor tuženika o oslobođenju od naknade štete zbog pristanka tužiteljice na vožnju sa MP, vozačem mopeda koji nije imao položen vozački ispit, a niti je moped bio osiguran od automobilske odgovornosti (sporno je je li tu činjenicu tužiteljica znala), te konačno, je li osnovan prigovor uzročno posljedične veze s nastalim ozljedama tužiteljice ukoliko nije nosila zaštitnu kacigu. Sporna je i visina štete, kao i tijek zakonske zatezne kamate.

19. Iz zapisnika o očevidu od 24. srpnja 2017. PU PG Postaja prometne policije Rijeka utvrđeno je da je očevid započet 14. srpnja 2017. u 23,12 h, zatim utvrđene osobe koje su u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, osobine ceste (pregledan zavoj, cesta u nagibu do 8%, poprečni nagib od 1% bez prijelaza za pješake, asfaltni kolnički zastoj gladak, suh, ograničenje brzine 50 km/h, uzdužna razdjelna crta sa kratkom isprekidanom crtom, rijedak promet, vedro, noć i dobro osvijetljen), kao i opis mjesta događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih, te je tužiteljica kao sudionik prometne nesreće evidentirana kao putnik na prednjem sjedalu mopeda marke Aprilia, zaštitna kaciga korištena.

20. Iz kaznenog naloga posl.br. K-118/2018-3 od 27. kolovoza 2018. utvrđeno je da je okrivljenik RP sudionik prometne nesreće i vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo u čl. 227. st. 1 i 2 Kaznenog zakona.

21. Iz odštetnog zahtjeva od 22. ožujka 2018. utvrđeno je da se tužiteljica putem punomoćnika obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom vezano uz prometnu nesreću od 14. srpnja 2017. i to na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplata iznosa od 118.500,00 kn, tuženik primio odštetni zahtjev 23. ožujka 2018., predano na poštu preporučeno 22. ožujka 2018.

22. Iz odgovora na odštetni zahtjev od 19. lipnja 2018. utvrđeno je da je odštetni zahtjev tužiteljice odbijen kao pravno neosnovan sukl. čl. 23. st. 1 točka 1 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer je tužiteljica dobrovoljno ušla u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka, odnosno tužiteljica je pristala na vožnju s vozačem bez položenog vozačkog dozvola, pod utjecajem psihotropnih tvari, na neosiguranom i neosvijetljenom motociklu, te tužiteljica bila pod utjecajem psihotropnih tvari, kao i liječenje tužiteljice nije završeno.

23. Iz odgovora na odštetni zahtjev od 3. prosinca 2018. utvrđeno je da po naknadno dostavljenoj dokumentaciji od strane tužiteljice nije došlo do promjene otklona odštetnog zahtjeva tužiteljice kao pravno neosnovanim.

24. U svom iskazu tužiteljica kao stranka navodi da je bila u vezi sa MP 2 ili 3 mjeseca te su se uputili skuterom u smjeru [adresa] iz [adresa], ona stavila zaštitnu kacigu te su se vozili cca 30 metara do Plodina. Toga se sjeća posljednjeg, probudila se u bolnici, te se ne sjeća ozljeđivanja. Prethodno su bili u društvu njih više, povukla je 2 ili 3 dima marihuane, a ne zna je li MP konzumirao isto. Nije znala da nema vozačku dozvolu, ta se tema nije pojavila između njih. Nedostaju joj kosti lubanje iza i sa strane, operirana je dvaput vezano uz ovaj događaj, zadobila je nagnječenje pluća, ozljedu kralježnice, koljeno, l ligamenti, odlazila na fizikalnu, liječila se 2 godine. Trpjela je velike bolove, ima vrtoglavice, a pomagala joj je majka, imala je tada 17 godina, te joj bila potrebna svakodnevna skrb 24 ata, nije mogla na toalet obavljati higijenu, spavala je svakih 15 min. Više se ne može baviti tenisom koje je obavljala prije ozljede, trpi od noćnih mora, brine se da će se majci nešto desiti, a pije i tbl. za spavanje pola godine. Osjeća strah u prometu, a i prije se vozila s MP. Neposrednim opažanjem suda utvrđeno je na tjemenu i čelu s desne strane vidljiv ožiljak od operacije, kao i na stražnjem dijelu glave pokriven kosom a ožiljak na dijelu gdje nema kose je dužine nekoliko cm. Nije konzumirala marihuanu prije štetnog događaja, a tada su zajedno proveli pola dana u društvu 5 ili 6 do popodne, a navečer samo ona i MP. Ne sjeća se ni modela ni boje skutera jer Dino motor nije imao.

25. U svom iskazu svjedok MP navodi da se vozio mopedom iz pravca [adresa] u smjeru Kastva i to 2 km prije sraza, te su on i TP imali zaštitne kacige. Vozač vozila Reno koji se kretao iz suprotnog pravca oduzeo mu je prednost 30 m nakon stanice Tometići jer je skrenuo u dvorište. Uredno je osvijetljena te ga je uočio nekih 5 m ispred, a kretao se brzinom od 50 km/h, ispred nije bilo drugih vozila, a iza toga je bilo još jedno vozilo koje je zvalo Hitnu pomoć. Nije bio pod utjecajem alkohola i droga a tužiteljica je znala da nema vozačku dozvolu i da je vozilo neregistrirano, bili su u vezi 2 mjeseca. I on je teško ozlijeđen u tom događaju, a krivnja je vozača osiguranika tuženika, imao je upaljeno svjetlo, samo jedan motor o kojem se tužiteljica nije raspitivala a isplaćena mu je šteta od tuženika 9.000,00 kn. Vozilo iz suprotnog pravca se kretalo, skrenulo i oduzelo mu prednost, a imao je upaljen pokazivač smjera, nije stao. Ne može procijeniti kojom brzinom se to vozilo kretalo, nije kočio, nije stigao reagirati jer se to vozilo stvorilo na 5-6 metara. Ne sjeća se da su bili u većem društvu toga dana, ali nije konzumirao marihuanu a ni tužiteljica iako je to znao inače.

26. U svom iskazu svjedok RP navodi da se vraćao kući vozilom oko 23 sata, a prethodno da je oko 20 h večerao i popio 2 dcl vina. Kretao se po desnom prometnom traku i kada je imao namjeru skrenuti na lijevo kako bi se popeo na trotoar ispred kuće osjetio je nagli prasak u auto. Ispred mene na prometnoj traci nije bilo prometa a niti iza, a na suprotnoj traci kolona koju je propustio, isprekidana cesta i javna rasvjeta koja uopće nije gorjela. Bila je noć i suha cesta a taj nagli prasak baš kada se udaljio na 1 metar od isprekidane crte s vozilom. Nije kočio jer je smanjio brzinu kako bi se popeo na visoki trotoar i mogao skrenuti u lijevo, a nije vozio više od 20 km/h te se ne sjeća u kojem stupnju brzine. Od šoka kada je čuo prasak nije mogao otvoriti vrata a kada je izašao iz vozila ono je stajalo potpuno na lijevom prometnom traku, nije prešao na trotoar, a zadnjim dijelom mali dio vozila na desnom prometnom traku. Uočio je tužiteljicu koja je ležala na kolniku u nesvijesti, nije uočio kacigu na glavi, a niti da je negdje odletila, bio je u šoku, ne sjeća se niti marke motora. Propustio je kolonu vozila, kretao je skretati, a nije vidio da se motor približava. Misli da je uključio pokazivač smjera a utvrđeno je 0,36 m/hd alkohola u krvi. ne zna koju ima dioptriju, ali nosio je naočale, nije zaustavio vozilo prilikom skretanja, a protiv njega se vodi kazneni postupak. Nije vidio da mu se išta približava pa tako niti moped da ima upaljena svjetla, on je imao upaljena na svom vozilu. Kada je izašao iz vozila vidio je da se radi o motoru, pa pretpostavlja da su bile dvije osobe, poslije je vidio tužiteljicu a da je bio i dečko a nije vidio kacige, dečko je bio u mraku. Uopće nije uočio, a kada je čuo prasak da je stao na kočnicu.

27. U svom iskazu svjedok ĆP, majka tužiteljice navodi da joj je majka od T javila da su imali prometnu nezgodu oboje, otišla je na lice mjesta gdje je sve bilo ograđeno, a tužiteljica odvezena u HMT u kritičnom stanju. U pitanju je bio život kćeri, teške ozljede glave, bila je na intenzivnoj 5 dana, na neurokirurgiji 6 dana, operirana sa potrebom za skrbi 24 sata. Potom ponovno operacija, kućna njega, smetnje sa vidom a morala je prilagoditi i prehranu. Plaćala je privatno i maserku trošak 400,00 kn mjesečno, nadoplata za Brufen 17,00 kn, te rehabilitacija Krapinske Toplice 21 dana kada je ugovorila dopunsko osiguranje. Koristila je zavoje i tbl. za smirenje Diazepam koje je plaćala 50,00 kn po kutiji, a trošak toplica plaćen na teret zdravstvenog. MP je kod tužiteljice došao motorom u nekoliko navrata, zna da su bili u vezi, ne zna da li isti ili drugačiji motor misli skuter. Rekla joj je tužiteljica da MP u garaži sastavlja i rastavlja skutere, da je sve uredno registrirano, vidjela je da koriste kacige, te dozvolila joj da se vozi na motoru. Nije obratila pažnju na dan prometne nezgode gdje je kaciga. Tužiteljica ne konzumira droge, a nije znala da je taj dan probala travu. Bavila se sportom i košarkom, a trpi od anksioznosti, panike i puna je straha. U školi su je morali osobito paziti zbog nedostatka kosti lubanje, godinu dana nije išla u školu, i nikada neće biti ista. Ne zna koje osiguranje vrši pritisak na T da mora tvrditi da je tužiteljica znala da sjeda na neregistrirano vozilo jer će u protivnom od njega tražiti naknadu.

28. U svom iskazu svjedok ĐP navodi da se kretala vozilom Renault Clio iz smjera Kastva u pravcu [adresa] sa OP a na udaljenosti 2 do 3 metra ispred vozilo je započelo skretati u lijevo. Vozila je u drugom stupnju prijenosa brzine 30-40 km/h te joj se učinilo da s tog vozila padaju bicikle iako je to bio nalet motocikla koje ju je u konačnici udarilo u lijevi prednji kraj njenog vozila. Ne sjeća se je li to vozilo imalo upaljen pokazivač smjera, kao niti jesu li bila svjetla na motociklu, bila je noć i suho. Ne bi rekla da je vozilo kretalo se velikom brzinom. Pomogla je motociklu da dođe do nogostupa a djevojka je ležala na kolniku, te nije uočila gdje bi se nalazile kacige. Usporila je jer je vozilo započelo radnju skretanja i prešao na suprotni prometni trak u cijelosti te da nije došlo do sraza s motociklom mogla je nastaviti vozili po svojoj traci ali se dogodila nezgoda. Nije vidjela da moped dolazi iz suprotnog smjera jer je tu nizbrdica i vozilo koje je skretalo u lijevo zaklanjalo vidik. Ne zna je li djevojka bila pri svijesti, ležala je.

29. U svom iskazu svjedok OP navodi da se ne sjeća detalja, bio je suvozač u vozilu te je ispred njih vozilo skrenulo na suprotnu stranu u svoje dvorište kada se motor zabio u to vozilo. Do sraza je došlo na lijevom kolničkom traku suprotno traku od pravca njihova kretanja. Ne sjeća se da li je motocikl imao svjetla, niti da je uočio kacigu. Misli da djevojka nije bila pri svijesti, bila je noć i mrak.

30. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za cestovni i zračni promet dipl. ing. HP po obavljenom uviđaju te uvidom u sudski predmet utvrđuje vrstu, mjesto, dan i sat nesreće i to sudar osobnog vozila i mopeda te naknadni sudar mopeda sa drugim osobnim vozilom kod Tometići kbr. 12, žc 5047, 14. srpnja 2017. oko 23,00 h, vremenski uvjeti noć, dobro osvijetljeno, ograničenja brzine 50 km/h, smjer kretanja osiguranika tuženika vozilo Renault 5 od istoka prema zapadu sa skretanjem ulijevo prema kolnom ulazu kbr. 12, a smjer kretanja mopeda Aprilia SR 50 R s zapada prema istoku, tužiteljica suvozačica na mopedu te vozilo Renault Clio 1.2 smjer kretanja iza osobnog vozila osiguranika tuženika. Utvrđenjem oštećenja na vozilima, tragova na mjestu nesreće utvrđuje dinamiku nastanka nesreće, proračun sudarnih brzina vozila. Zaključak je vještaka da je osiguranik tuženika u noćnim uvjetima postojanja javne rasvjete upravljao osobnim vozilom u smjeru zapada, dok mu je u susret desnom stranom svoje desne trake nailazio neosvijetljeni moped, pa kada je dolaskom do kolnog ulaza dvorišta kbr. 12 skrenuo lijevo i zapriječio osobnim vozilom lijevu traku došlo je do sudara ulijevo usmjerenog prednjeg više desnog bočnog dijela mopeda i prednjeg dijela desnog boka osobnog vozila osiguranika tuženika u području prednjeg desnog kotača, što je kao posljedicu imalo zadržavanje vozača mopeda uz prednji dio desnog boka osobnog vozila, dok je suvozačica izbačena uz leđa vozača prema prednjem desnom dijelu krova kojeg je preletila zapinjući za krovni nosač, a moped je preusmjeren u padu na lijevu voznu traku, kojom je iza osiguranika tuženika naišlo osobno vozilo oštećenika, vozačica kojeg je reagirala naglim kočenjem na izvirivanje prednjeg dijela mopeda na suprotnu traku pored stražnjeg desnog dijela nakon sudara s mopedom zaustavljenog osobnog vozila osiguranika tuženika. Brzina osobnog vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara bila je oko 7 km/h, a mopeda 45 km/h, dok je brzina osobnog vozila oštećenika u trenutku sudara s mopedom iznosila 34 km/h, a mopeda oko 1 km/h, dakle samo što nije stao ili je upravo stao. Vozačica osobnog vozila oštećenika reagirala je naglim kočenjem do oko 0,6 sec prije sudara s mopedom pri brzini od 34 km/h, na oko 5,7 metara ispred mjesta sudara, a tada je moped s brzinom od oko 6 km/h bio oko 0,6 m ispred mjesta sudara. Skretanje osobnog vozila osiguranika tuženika je moglo započeti oko 6,5 m ispred mjesta sudara pa ako se osiguranik tuženika prije skretanja kretao brzinom od 20 km/h onda je u skretanju lagano usporavao s početkom od oko 1,8 sec prije sudara, kada je moped za brzinu kao kod sudara bio udaljen za oko 22,5 m ispred mjesta sudara, na uzdužnom razmaku od oko 28 metara, a nalazio se na svojoj desnoj traci u prolasku pored rasvjetnog stupa i dolazio do stupa javne rasvjete s desne strane kolnika na kojoj javna rasvjeta nije bila upaljena. Gledano iz pravca kretanja osiguranika tuženika moped bi mu dolazi kroz zavoj po lijevoj traci i bio u području preglednosti dijela kolnika koji je osvijetljen javnom rasvjetom. Vještačenje žarulja prednje svjetiljke mopeda pokazao je da isti nije imao upaljeno putno svjetlo pa je zapažanje njegovo bilo otežano u noćnim uvjetima i uz postojanje javne rasvjete, pogotovo za prosječnog vozača. Po opažanju djelatnika policije mjesto nesreće je dobro osvijetljeno što omogućava zamjećivanje vozila i bez njihova izvora svjetlosti uz prikladnu pažnju, pa bi iz položaja osiguranika tuženika bilo moguće zapaziti nailazak mopeda i s obzirom na iskazanu brzinu prilaska zastajanjem na desnoj traci izbjeći nesreću njegovim propuštanjem. Osobno vozilo osiguranika tuženika je fizički vidljivo započetim lijevim skretanjem počelo prelaziti sredinu kolnika kada je bilo udaljeno za cca 4,5 metara ispred mjesta sudara gdje bi mu brzina iznosila oko 17 km/h, vremenski 1,4 sec prije sudara u kojem bi trenutku moped bio udaljen za oko 17,5 metara ispred mjesta sudara, tj. na uzdužnoj udaljenosti od oko 21 metar ili oko 16,5 metara ispred putanje lijevog skretanja osobnog vozila osiguranika tuženika. Tog trenutka moped je mogao snažnim kočenjem s obje kočnice izbjeći sudar da se kretao brzinom do 35 km/h a nije sigurno bilo snažno kočenje uz blokiranje kotača uz uzmicanje dovelo do pada mopeda ili ne bi, a brzina je ograničena na 50 km/h na mjestu nesreće.

31. U svom nalazu od 1. lipnja 2021. vještak toksikolog dipl. ing. FP te po uvidu u kvantitativnu analizu krvi i mokraće NP te MP u dopuni nalaza od 18. rujna 2021. i 14. ožujka 2022. vještak da je mišljenje da je MP u vrijeme prometne nesreće bio pod utjecajem THC-a koji je utjecao na ponašanje i smanjenje vozačke sposobnosti, kojih su učinci euforija, anksioznost, sumnjičavost, paranoidne ideje, osjećaj da vrijeme prolazi sporo, oštećenja sposobnosti upravljanja motornim vozilom jer su refleksi usporeni, procjena vremena i udaljenosti iskrivljena te dolazi do produženog vremena reakcije, a da je osiguranik tuženika RP u vrijeme prometne nesreće 14. srpnja 2017. oko 23,00 h bio u trijeznom stanju.

32. U svom nalazu i mišljenju od 22. studeni 2021. vještak medicinske struke dr.sc. Valter Stemberga utvrđuje temeljem dostupne medicinske dokumentacije evidentirane ozljede dijagnoze i medicinska stanja tužiteljice nakon prometnog događaja od 14. srpnja 2017.: politrauma, prijelom svoda lubanje lijevo: mnogostruki prijelom ljuske lijeve sljepoočne kosti s pomakom koštanog ulomka, prijelom baze lubanje lijevo: mnogostruki prijelom klinaste kosti i bazalnog dijela zatiljne kosti (klivusa), prijelom zatiljne kosti (lijevo) s utisnućem (denivelacijom) uz epiduralno lamelarno krvarenje, stanje nakon hitne kraniotomije zatiljno lijevo, traumatski epiduralni i suduralni hematom desno čeono-tjemeno, stanje nakon hitne kraniotomije čeono-sljepoočno-tjemeno desno, nagnječenje mozga obostrano, nagnječenje pluća s pneumotoraksom lijevo, dvoslike, stanje nakon kranioplastične operacije čeono- sljepoočno-tjemeno desno i zatiljno lijevo (prosinac 2017.), posttraumatski psihoorganski sindrom. Ozljede koje je imenovana tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju su mnogostruke i teške te dovode život u opasnost. Vodeće ozljede po težini su ozljede lubanje i mozga. Analizom dostupne i navedene medicinske dokumentacije proizlazi da je kod imenovane tužiteljice u hitnoći izvršena operacija kostiju lubanje sa zaustavljanjem krvarenja u lubanjskoj šupljini tijekom bolničkog liječenja u KBC Rijeka od 14. srpnja 2017. do 26. srpnja 2017., nakon čega je otpuštena na dalju kućnu njegu. Nakon izvršenih kontrolnih pregleda neurokiruga, pregleda oftalmologa i psihologa, indicira se zatvaranje koštanih defekata zaostalih po kraniotomijama koji se kirurški zahvat izvrši tijekom bolničkog liječenja u KBC Rijeka od 18. prosinca 2017. do 23. prosinca 2017. Nakon dodatnih kontrolnih specijalističkih pregleda neurokirurga i fizijatra indicira se provođene bolničkog rehabilitacijskog postupka koji se izvrši u periodu od 28. kolovoza 2018. do 15. rujna 2018. u Krapinskim toplicama, a nakon čega se dodatno izvrše pregledi neurokirurga i specijaliste ORL. Prema utvrđenoj dinamici predmetnog štetnog događaja proizlazi da je tužiteljica mldb. TP stradala dana 14. srpnja 2017. kao suvozač mopeda pri sudaru mopeda s osobnim vozilom. Sudar je ostvaren naletom prednjeg dijela desnog boka osobnog vozila osiguranika tuženika u prednji više desni bočni dio, u lijevo usmjerenog mopeda, na kojem se mopedu kao suvozačica nalazila imenovana tužiteljica. Do časa sudara tijelo tužiteljice na mjestu suvozača i moped predstavljali su cjelinu u pokretu. Časom sudara došlo je do odvajanja tijela tužiteljice od mopeda te je ista izbačena uz leđa vozača prema prednjem desnom dijelu krova kojeg je preletjela zapinjući za krovni nosač te je nastavno pala na podlogu. U trenutku sudara moped na kojem se kao suvozačica nalazila imenovana tužiteljica kretao se brzinom od oko 45 km/h, a osobno vozilo kretalo se brzinom od oko 7 km/h. Sudar utvrđenom naletnom brzinom mopeda i brzina osobnog vozila omogućavaju nastanak mnogostrukih teških tjelesnih ozljeda kod imenovane tužiteljice.

33. Ozljede, dijagnoze i medicinska stanja koje je zadobila imenovana mldb. tužiteljica u predmetnom prometnom udesu lokalizirane su na području glave i prsnog koša. Ozljede na glavi da su vodeće po težini i obimu, a nalaze se na području svoda lubanje lijevo, baze lubanje lijevo u vidu mnogostrukih prijeloma kostiju uz krvarenja iznad i ispod tvrde moždane ovojnice te nagnječenja mozga. Ozljede na području prsnog koša da uključuju nagnječenje pluća s nakupljanjem zraka u lijevom prsištu. Lokalizacija, vrsta i težina ozljeda na glavi govori u prilog da je imenovana tužiteljica u trenutku sudara mogla nositi zaštitnu kacigu na glavi, međutim, nastavno na sudar, prema dostupnim podacima, njoj da je zaštitna kaciga u jednom trenutku najvjerojatnije pala s glave pri čemu je nakon sudara snažno udarila zatiljnim lijevim dijelom glave najvjerojatnije u tvrdu podlogu. Mnogostruki prijelom baze lubanje lijevo s prijelomom zatiljne kosti s utisnućem (denivelacijom) da ne bi bio moguć da jaka mehanička sila nije djelovala direktno na lijevi zatiljni dio glave. Takav oblik prijeloma zatiljne kosti lijevo s utisnućem da ne bi nastao u slučaju da je u trenutku udara zatiljnim dijelom glave na glavi bila tehnički ispravna, dobro vezana zaštitna kaciga, prilagođena veličini glave.

34. Zaštitna kaciga, kod sudionika u prometu, koncipirana je tako da u stanovitoj mjeri zaštićuje glavu apsorbirajući mehaničku silu i sprječava direktni kontakt glave s podlogom i predmetima. Kaciga zaštićuje dijelove glave nad kojima se nalazi, najviše dio gdje je smješten mozak. U slučaju nenošenja zaštitne kacige da mogu nastati brojne ozljede na površini glave u smislu oguljotina i rana pa sve do unutrašnjosti glave u smislu prijeloma lubanje i ozljede mozga. Zaštitna kaciga da bitnije ne sprječava ozljede mozga nastale akceleracijsko-deceleracijskim mehanizmom, odnosno ozljede mozga koje mogu nastati na primjer udarom glave koja se kreće. Obzirom da kod imenovane tužiteljice u dostupnoj i analiziranoj medicinskoj dokumentaciji nisu evidentirane ozljede na površini glave, na dijelovima glave obavezno prekrivenih zaštitnom kacigom (oguljotine, rane), a utvrđene su ozljede unutrašnjosti glave u vidu prijeloma kostiju svoda i baze lubanje kao i krvarenja unutar lubanjske šupljine te ozljede mozga u vidu nagnječenja mozga. Nagnječenja mozga obostrano uz krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice desno predstavljaju ozljede nastale udarom glave koja se kreće (akceleracijsko-deceleracijski mehanizam). Važnost nagnječenja mozga kao ozljede nalazi se u tome da zaštitna kaciga može spriječiti ozljede površine glave ali ne može u određenim uvjetima dinamike spriječiti nastanak nagnječenja mozga. Zbog činjenice da kod imenovane tužiteljice nisu evidentirane ozljede na površini glave proizlazi sudsko-medicinski zaključak da je u trenutku sudara ona mogla na glavi imati zaštitnu kacigu. Prijelom svoda lubanje lijevo mogao je nastati i uz nošenje zaštitne kacige na glavi. Prema utvrđenoj dinamici predmetnog štetnog događaja imenovana tužiteljica je mogla udariti glavom dvaput, jednom sljepoočno lijevo npr. moguće prilikom izbačaja s mopeda udarom glave u osobno vozilo, a drugi puta zatiljno lijevo padom i udarom glave o podlogu. Nagnječenje mozga obostrano (unutar lubanje) kao i subduralni hematom desno da su mogli nastati i samo jednim dovoljno jakim udarom glave jer se tijekom takvog jakog udara glave u pokretu razvijaju jake sile koje nagnječe mozak i dovedu do prekida cjelovitosti moždanih vena čime nastane subduralni hematom. Zaštitna kaciga u konkretnom slučaju mogla je imati zaštitnu funkciju vanjskih i kacigom pokrivenih dijelova glave ali nije mogla spriječiti nastanak teških ozljede mozga, tako da evidentirane ozljede glave mldb. tužiteljice, a tako i posljedice ozljeda glave koje trpi, nisu mogle biti izbjegnute nošenjem zaštitne kacige. Nošenjem zaštitne kacige dio ozljeda glave bio bi izbjegnut jer bi zaštitna kaciga svojim djelovanjem smanjila (amortizirala) jačinu mehaničke sile koja djeluje na mozak produljujući vrijeme deceleracije ali to ne znači da uopće ne bi nastala nagnječenja mozga u dinamici predmetnog štetnog događaja.

35. Valja naglasiti da sigurnosna kaciga nema moć potpune zaštite lubanjskog dijela glave u kojem je smješten mozak, odnosno zaštitna kaciga ne može u potpunosti spriječiti nastanak ozljede mozga. Udarom glave u pokretu u prepreku ili nakon pada udarom glave o podlogu mozak se unutar lubanje snažno "protrese" uz udaranje u dijelove lubanje kojim mehanizmom nastaju između ostalog ozljede mozga u vidu nagnječenja (kontuzija mozga). Čak i mala ozljeda mozga može dovesti do teških posljedica zbog čega je moguće samo zaključiti da bi nošenjem zaštitne kacige ozljede bile umanjene ali nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi ozljede mozga nošenjem zaštitne kacige bile izbjegnute, što zbog navedenog razloga ne mora značiti da će uz nošenje zaštitne kacige biti manji obujam zaostalih štetnih posljedica nakon dovršenog liječenja. Mozak je vitalni organ i vrlo je osjetljiv na ozljeđivanje, a kod njega nema pravilnog proporcionalnog odnosa između ozljede i oštećenja, tako da se ne može precizno odrediti koja će jačina mehaničke sile dovesti točno do određene ozljede mozga, a važno je navesti da i manje oštećenje mozga može dovesti do teških zdravstvenih posljedica. Pri tome nije moguće u dinamici predmetnog štetnog događaja točno odrediti koliko bi nagnječenje mozga nošenjem zaštitne kacige mogla biti manja niti je moguće točno odrediti u kojem dijelu mozga može ili ne može nastati nagnječenje mozga. Može se zaključiti da bi nošenjem zaštitne kacige koja je evidentirana u Zapisniku o očevidu, u konkretnom slučaju, u predmetnom štetnom događaju, kod imenovane tužiteljice mogle nastati prijelom svoda lubanje lijevo, nagnječenje mozga obostrano uz traumatski epiduralni i subduralni hematom desno čeono-tjemeno. U slučaju da je imenovana tužiteljica u trenutku udara glavom o prepreku ili podlogu na glavi imala zaštitnu kacigu, zaštitna kaciga bi u određenoj mjeri amortizirala silu udara pa bi ukupni opseg ozljeda glave bio manji. Nošenjem zaštitne kacige, u dinamici predmetnog štetnog događaja, kod imenovane tužiteljice ne bi nastao prijelom zatiljne kosti lijevo s utisnućem, a moguće niti prijelomi ostalih kostiju baze lubanje u obimu kakvi su evidentirani. U slučaju da je imenovana mldb. tužiteljica u trenutku predmetnog sudara i nakon sudara imala cijelo vrijeme zaštitnu kacigu na glavi najvjerojatnije bi ozljede glave bile slabije izražene ali nije moguće isključiti mogućnost da bi i u predmetnom štetnom događaju sa zaštitnom kacigom cijelo vrijeme na glavi ozljede mozga u smislu nagnječenja mozga i krvarenja unutar lubanjske šupljine kod imenovane tužiteljice bile istovjetne, a s time bi i trajne posljedice koje proizlaze iz ozljeda mozga mogle biti istovjetne. Razlog tome, kako sam već naveo, nalazi se u činjenici da kod mozga, kao vitalno važnog organa, ne postoji točan proporcionalni odnos između ozljeda mozga i posljedica jer i manja ozljeda mozga u vidu nagnječenja mozga može dovesti do teških i trajnih posljedica po zdravlje ozlijeđene osobe. Dakle, da je nošenjem zaštitne kacige spriječeno tako jako i teško ozljeđivanje lubanje i mozga, opet nije moguće u potpunosti isključiti mogućnost da bi i sa zaštitnom kacigom na glavi, u dinamici predmetnog štetnog događaja, imenovana tužiteljica mogla zadobiti nagnječenja mozga i krvarenja unutar lubanjske šupljine (akceleracijskodeceleracijske ozljede). Predmetna zaštitna kaciga nije pobliže opisana, nije fotografirana niti je zasebno tehnički pregledana. Ozljede prsnog koša mogle su nastati neovisno o nošenju zaštitne kacige na glavi.

36. U svom nalazu i mišljenju od 5. rujna 2023. vještak medicinske struke doc. prim. dr.sc. Dean Girotto, dr. med. neurokirurg utvrđuje kod tužiteljice slijedeće ozljede: politraumu s prijelomima kostiju svoda lubanje s utisnućem te prijelom baze lubanje; tešku ozljedu mozga s epiduralnim i subarahnoidalnim krvarenjem te nagnječenje mozga; nagnječenje pluća s pneumoraksom; U hitnoći po prijemu učinjena je hitna neurokirurška operacija glave s uklanjanjem epiduralnog krvarenja te potom smještena u JIL. Uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrđuje da je u Klinici za anesteziologiju KBC Rijeka zaprimljena 14. srpnja do 18. srpnja 2017., Klinici za neurokirurgiju 18. srpnja do 26. srpnja 2017., preglede neurokirurga, okuliste, psihologa, na klinici za neurokirurgiju od 17. prosinac 2017. do 23. prosinac 2017., pregledi neurokirurga, fizijatra, boravkom u Krapinskim Toplicama od 28. kolovoza 2018. do 15. rujna 2018., pregled neurokirurga i otorinolaringologa, uvidom u zdravstveni karton, anamnezom i kliničkim nalazom iznosi mišljenje te utvrđuje da se kod tužiteljice radilo o vrlo teškim inicijalnim traumatskim ozljedama glave i mozga koje su dovele do trajnih definitvnih posljedica. Prisutne su povremne boli i u prsištu s smetnjama disanja. Te smetnje se i danas manifestiraju povremenim glavoboljama, povremenim smetnjama vida i ravnoteže. Također zaostaje tipični moždani sindrom sa psihorganskim promjenama i smanjenjih fizioloških kapaciteta vezanih uz funkcioniranje središnjeg živčanog sustava, pa ocjenjuje smanjenje općih životnih aktivnosti (SOŽA) u omjeru od 35 %. Isto je vezano uz ozljedu glave i mozga po ozljedi mozga s operacijskim liječenjem traumatskih kompresivnih krvarenja s uz zaostalom opisanom glavoboljom, smetnjama vida i ravnoteže te pratećim postkontuzionim moždanim sindromom /verificirano CT nalazom postkontuziona žarišta/ sa psihorganskim smetnjama. Kod predmetne ozljede zaostaje srednje teško smanjenje funkcionalne sposobnosti. Sama predmetna ozljeda ima utjecaj na svakodnevne životne i radne aktivnosti te će se kod tužiteljice preostala funkcionalna sposobnost realizirati na aktivnosti s skraćenim vremenom uz ulaganje pojačanih napora za zadovoljavanje svih životnih potreba kao i prije ozljede. Tužiteljica da je mogla trpjeti bol jakog intenziteta do 24 sata (po ozljedi, sveukupno te nakon i operativnih zahvata do smirivanja po analgetskoj th), srednjeg intenziteta do 20 dana i slabijeg intenziteta još 45 dana. Strah da je mogla trpjeti u svim njegovim oblicima (kao primarni i sekundarni) u jakom intenzitetu do sveukupno 7 dana, srednjem oko 21 dana /3 tjedna/ te lakom do 60 dana. Povremeni bolovi koji su posljedica zaostalih tegoba su trajne posljedice i ulaze u sveukupnu SOŽA. Utvrđuje da je naruženje djelomično privremenog karaktera bilo prisutno do reoperacije odnosno zatvaranja koštanih defekata. Također bila je ošišana te je nosila periku da sakrije ožiljke i s time bilo je 5 mjeseci težeg stupnja. Sada postoji trajno naruženje srednjeg stupnja lijevo zatiljno te desno čeono-parijetalno zbog vidljivog operacijskog reza i djelomičnog gubitka kose na tom mjestu s blažim udubljenjem /delevacije/ koštanog dijela poklopaca. Utvrđuje da je bila potrebna tuđa pomoć i njega (nestručna) po otpustu iz bolnice 6 sati dnevno kroz mjesec dana, potom još 2 mjeseca po 3 sata dnevno i konačno još ukupno nakon obje operacije po 1 sat dnevno kroz 2 mjeseca. Potrebe za pojačanom ishranom bilo je potrebno uz vitaminizaciju /više voća, proteinske i kalorijske bogatije hrane/ a bilo je potrebno sveukupno do 4 mjeseca. Liječenje se smatra završenim kod ovakvih ozljeda oko godinu dana nakon završetka bolničkog zadnjeg liječenja dok se trajno stanje odnosno stabilizacija svih zaostalih smetnji smatra nakon 18-24 mjeseci po zadnjem operacijskom liječenju. Troškovi liječenja se mogu priznati zbog izrade perike, kupovine krema za lokalnu primjenu za brže i potpunije zacjeljivanje ožiljaka.

37. U usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja stalni sudski vještak doc. prim. dr.sc. Dean Girotto, dr. med. neurokirurg na ročištu od 12. prosinca 2023., nakon što mu se od strane suda predočava podnesak tuženika od 8. prosinca 2023. u kojem je tuženik istaknuo primjedbe, navodi da u cijelosti ustraje kod nalaza i mišljenja od 5. rujna 2023., u odnosu na navedene kriterije, te je spreman odgovoriti na svako daljnje pitanje. Ističe kako je obrazložio stupanj smanjenja životne aktivnosti u čemu se isti sastoji u nalazu i mišljenju te ustraje kod navedenih činjenica. S obzirom na primjedbe tuženika od 8. prosinca 2023. smatra da ev. takva pitanja mora se postaviti vještaku psihijatru s obzirom da većina smanjenja životne aktivnosti odnosi se na psihoorganski traumatski sindrom koji zaostaje kod tužiteljice, a rezultat je teške ozljede mozga, te njegova procjena se odnosi na sve koje je ocijenio prema dokumentaciji i pregledu tužiteljice te dugogodišnjem iskustvu kao neurokirurga. Trebalo bi potražiti mišljenje psihijatra s obzirom da dominira sindrom psihoorganski, navodi da bi bilo korisno da se vještačenje obavi i po vještaku psihijatru radi potpunog mišljenja.

38. Na upit pun. tužitelja da li neovisno od toga što nije proveden dokaz psihijatrijskim vještačenjem, a imajući u vidu primjedbe tuženika ustraje kod SOŽE od 35%, vještak odg. potvrdno, te navodi da s obzirom na dokumentaciju kojom raspolaže njegovo je mišljenje da bi uvažavajući sve posljedice s područja psihijatrije stupanj SOŽE mogao biti i veći. Ovo jer iz razgovora s tužiteljicom, kod tužiteljice nije moguće realizirati sve aktivnosti u punom obujmu, preostala funkcionalna sposobnost tužiteljice je ograničena i dovodi do utjecaja na realizaciju svakodnevnih životnih i radnih aktivnosti i ne može obavljati sve aktivnosti i radnje životne kao što je bilo prije ozljede.

39. Na upit pun. tuženika je li tužiteljica provodila psihologijska testiranja vještak navodi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je to bilo 2017. a nakon toga nema dokumentacije da je postojalo. Na upit je li dokazan stoga kod tužiteljice psihologijskim testiranjem trajni psihoorganski sindrom odg. da po ovom nalazu jest.

40. Na daljnji upit pun. tuženika, imajući u vidu da je u 2017-oj rađen taj nalaz da li je dostatno za taj jedan nalaz ujedno i znači da je kod tužiteljice dokazan psihoorganski sindrom, ili bi bilo potrebno više testiranja, vještak odgovara da pretpostavlja da bi vjerojatno bilo potrebno učiniti i više nalaza, međutim kako se je i ogradio vještak radi se o domeni iz psihijatrije, te se radi o procjeni vještaka psihijatra i psihologa. Nadalje, a po uvidu u dokumentaciju i zaključak psihologa od 12. rujna 2018. ističe kako je i navedeni nalaz također potvrdio da se radi o smanjenju mentalne efikasnosti po organskoj etiologiji sa smetnjama vizo spacijalnim i vizo perceptivnim te anksioznim smetnjama a što je naveo u svom nalazu od 5. rujna 2023., te isti imao u vidu, te tužiteljici savjetovan psihoterapijski tretman. Nakon toga nema dokumentacije pa ne može odgovoriti je li to tužiteljica i provela, jer je 25. svibnja 2018. posljednja medicinska dokumentacija. U tom postotku od 35% uključene su i posljedice vezano za psihoorganski sindrom.

41. Vještak navodi da ustraje kod nalaza i mišljenja i u odnosu na sate potrebne za tuđu pomoć i njegu kako je to i naveo u nalazu. Želi također navesti da sve posljedice koje u nalazu i mišljenju iznosi odnose se na posljedice ozljede mozga i traumatskih krvarenja koje su dodatno nagnječile mozak i dovele do oštećenja. Ozljede mozga kao kontuzije su indirektne posljedice traume lubanje pri čemu patofiziološkim dolazi do smicanja mozga kod udarca kod većih sila i brzina dolazi do udarca mozga o koštanu strukturu. Navodi da bi da nije nosila zaštitnu kacigu po njegovom mišljenju posljedice bile daleko veće i teže. Navodi kako su vrlo mala oštećenja kože a što upućuje da je tužiteljica ipak u određenom stadiju kacigu imala, ne opisuju velike laternokoncuzne rane na glavi, a što bi govorilo da je bilo direktno ozljeda glave, kože i poda, ipak da je kaciga zaštitila glavu kod udarca. Međutim navedeno svakako može navesti vještak psiholog i psihijatar, a u odnosu na njegovu domenu ustraje kako je navedeno.

42. Pun. tuženika osporava i nadalje stavku SOŽE od 35%, predlaže da se provede novo medicinsko vještačenje i to po Medicinskom fakultetu kako bi se objedinilo vještačenje po vještaku psihijatru i neurokirurgu.

43. Pun. tužitelja i pun. tuženika nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, vještaka toksikološke struke, te vještaka sudske medicine , s time da i pun. tužitelja i pun. tuženika tumače nalaz i mišljenja vještaka sudske medicine u odnosu na relevantne činjenice (je li tužiteljica 14. srpnja 2017. nosila zaštitnu kacigu, te jesu li s tim u vezi pretrpljene ozljede glave mogle biti većeg ili manjeg opsega) na način koji ide u prilog svakoj od stranaka u postupku, iako je nalaz vještaka u odnosu na navedenu relevantnu činjenicu jasan i nema proturječnosti, a niti na to stranke u postupku upiru. Budući da niti jedna od stranaka u sporu nije predložila usmeno pojašnjenje tog nalaza, a da se izvođenjem dokaza koji nisu odlučni, postupak nepotrebno odugovlači, i troškovi postupka uvećavaju, sud je prihvatio nalaz vještaka kao jasan, objektivan i u skladu s pravilima struke u odnosu na izneseno mišljenje.

44. U odnosu pak na medicinsko vještačenje tuženik prigovara istom na način da tvrdi da su vidovi štete s osnova SOŽA, naruženja i tuđe pomoći i njege previsoko ocijenjeni i u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom.

45. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prometne struke kao objektivan, istinit i u skladu s pravilima struke, imajući u vidu da stranke nisu imale primjedbe na nalaz tog vještaka.

46. Zaključak je vještaka da je, iako moped kojim je upravljao MP (neregistriran i bez vozačke dozvole) nije imao upaljeno putno svijetlo, da se osiguranik tuženika pred skretanje kretao brzinom od 20 km/h, kada je moped bio udaljen za oko 22,5 m ispred mjesta sudara, i nalazio se na svojoj desnoj traci u prolasku kraj rasvjetnog stupa, a da gledano iz smjera kretanja osiguranika tuženika moped bi mu upravo dolazio kroz zavoj po lijevoj traci i bio u području preglednosti dijela kolnika koji je osvijetljen javnom rasvjetom, zatim da je prema opažanju djelatnika policije mjesto nesreće bilo dobro osvijetljeno, što uz prikladnu pažnju omogućava zamjećivanje vozila i bez njihovog izvora svjetlosti , da bi s obzirom na iskazanu brzinu prilaska zastajanjem na sebi desnoj traci osiguranik tuženika mogao prikladnom pažnjom zapaziti nailazak mopeda te s obzirom na iskazanu brzinu prilaska zastajanjem na sebi desnoj traci mogao izbjeći nesreću propuštanjem mopeda.

47. Opisani zaključak vještaka prometne struke nitko od stranaka u postupku nije osporio, a sud isti prihvaća u potpunosti, te ocjenjuje da je nalaz i mišljenje vještaka u skladu s pravilima struke, te je odgovornost osiguranika tuženika nesporna u odnosu na ovdje tužiteljicu kao putnika pozivom na odredbu čl. 1069 ZOO-a.

48. Odredba čl. 1069. st. 1 ZOO-a propisuje da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, a st. 3 da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno.

49. Ocjenom iskaza tužiteljice kao stranke, te iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa, ovaj sud utvrđuje da su 14. srpnja 2017. tužiteljica i MP, s kojim je bila u vezi nekoliko mjeseci prije prometne nesreće, prethodno isto poslijepodne bili u društvu te konzumirali marihuanu, pa dakle, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila upoznata da je vozač mopeda s kojim je pristala na vožnju pod utjecajem droga .Pri tome sud ne prihvaća iskaz svjedoka MP da nije konzumirao drogu, jer je njegov iskaz u suprotnosti s iskazom tužiteljice kao stranke, kao i iskazom vještaka toksikologa, te očigledno usmjeren na otklanjanje vlastite odgovornosti za nastanak prometne nesreće 14. srpnja 2017.

50. U odnosu pak na spornu činjenicu, je li tužiteljica bila upoznata da MP nema položen vozački ispit, kao i je li moped aprillia u vrijeme prometne nesreće bio osiguran, iz iskaza tužiteljice kao stranke , te majke tužiteljice IP , čije iskaze kao suglasne ovaj sud prihvaća glede činjenice da su tužiteljica i MP bili u vezi nekoliko mjeseci, kao i da je tužiteljica od MP bila upoznata da je motor ( kojim se i ranije vozila) uredno registriran, ovaj sud utvrđuje da tužiteljica doista možebitno i nije bila upoznata da njezin partner nema položen vozački ispit, međutim, da joj nije moglo ostati nepoznato da se vozi na neregistriranom mopedu 14. srpnja 2017.

51. Naime, majka tužiteljice u svom iskazu navodi da je od tužiteljice obaviještena kako MP u garaži rastavlja i sastavlja motore, zatim svjedok se nije mogla izjasniti o vrsti motora na kojem se tužiteljica njezina kćer vozila sa MP, dok je iz Zapisnika o očevidu razvidno da moped aprillia uopće nije imao registarske oznaku, pa je ovom sudu u potpunosti neprihvatljiv i neuvjerljiv iskaz tužiteljice da nije bila upoznata da se vozi na mopedu koji nije propisno osiguran za sudjelovanje u prometu, kada je takav motor u posjedu osobe s kojom je u vezi ( iako samo nekoliko mjeseci). Ocjena je ovog suda da je tužiteljica bila upoznata da je vozač MP pod utjecajem THC-a, kao i da vozilo nije osigurano, jer je bila upoznata da njezin partner " rastavlja i sastavlja motore", kao i jer je mogla uočiti da motor nema registarske oznake, ali je unatoč tome pristala na vožnju mopedom.

52. Iskaz svjedoka MP ovaj sud ocijenio je neistinitim i u odnosu na tvrdnju da toga dana nije koristio opijate ( a niti tužiteljica), jer je suprotno utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka. Međutim, neovisno od toga je li istinit iskaz svjedoka da je upoznao tužiteljicu da motor nije osiguran, i da vozački ispit nije položio, sud je već ranije utvrdio da činjenica kako je tužiteljica mogla uočiti da motor kojim se pristala voziti nema registarske tablice. Ovaj sud pri tome uvažava stav suda drugog stupnja, kako u ovom slučaju ne da dolazi u primjenu odredba čl. 23 st. 1 točki 4 ZOOP-a, jer tužiteljica zahtjev za naknadu štete nije postavila prema tuženiku kao osiguratelju (neregistriranog) mopeda, nego kao osiguratelju vozila koje je sudjelovalo u nesreći i koje je, prema tvrdnjama tužiteljice, istu i skrivilo.

53. Iskaz svjedoka MP doista se može promatrati kao nevjerodostojan u dijelovima kojima otklanja vlastitu odgovornost nastanku prometne nesreće, imajući u vidu da je odgovornost za štetu nastalu tužiteljici kao putniku sudarom motornih vozila solidarna, te da se tek u regresnoj parnici ima utvrditi krivnja i odgovornost za štetu svakog od vozača.

54. Polazeći od utvrđenja da je odgovornost tuženika neprijeporna pozivom na odredbu čl. 1069. st. 3 ZOO-a, kao objektivna odgovornost prema trećim osobama za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila, te da, iako je ocjenom iskaza same tužiteljice i svjedoka , te uvidom u Zapisnik o očevidu od 17. srpnja 2017. ovaj sud utvrdio da je tužiteljica bila upoznata da moped aprillia nije osiguran od automobilske odgovornosti, ali je opet na vožnju takvim neosiguranim vozilom pristala, ovaj sud ocjenjuje da nema doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, pozivom na odredbu čl. 1092. ZOO-a, uvažavajući stav suda drugog stupnja, kako u ovom slučaju ne da dolazi u primjenu odredba čl. 23 st. 1 točki 4 ZOOP-a

55. Pro tome valja istaknuti da se u ovoj parnici ne odlučuje o međusobnoj krivnji vozača sudionika prometne nesreće od 17. srpanj 2017., niti ocjenjuje stupanj njihove međusobne (su)odgovornosti , dakle je li do prometne nesreće došlo krivnjom jednog ili drugog sudionika nesreće, te u kojem omjeru, jer to može biti predmet eventualno regresnih parnica, već da je za odštetnu odgovornost prema tužiteljici kao putniku na motornom vozilu odlučno da se radi o šteti prouzročenoj pogonom dvaju motornih vozila.

56. Odredbom čl. 23 st. 1. t. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023 , daje ZOOP) propisano je da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema: suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata.

57. Dakle iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je oštećenoj tužiteljici bilo poznato da je MP upravljao mopedom koji nije osiguran, ali da iako je kao suputnik dragovoljno pristala na vožnju neregistriranim mopedom bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, uvažavajući stav suda drugog stupnja, ne dolazi u primjenu odredba čl. 23. st. 4 ZOOP-a, te nema doprinosa šteti na strani tužiteljice , te je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan.

58. U odnosu pak na prigovor tuženika da tužiteljica zaštitnu kacigu nije nosila, valja istaknuti da je iz Zapisnika o očevidu od 17. srpanj 2017. utvrđeno kako je tužiteljica zaštitnu kacigu koristila, a isti zaključak proizlazi i iz mišljenja vještaka sudske medicine, pa stoga i ovaj sud prihvaća da je tužiteljica u vrijeme prometne nezgode zaštitnu kacigu koristila.

59. Iako vještak sudske medicine navodi da zaštitna kaciga nije fotografirana ili zasebno tehnički pregledana, ipak vještak izričito navodi da se može zaključiti da bi nošenjem zaštitne kacige koja je evidentirana u Zapisniku o očevidu, u konkretnom slučaju, u predmetnom štetnom događaju, kod imenovane tužiteljice mogle nastati : prijelom svoda lubanje lijevo, nagnječenje mozga obostrano uz traumatski epiduralni i subduralni hematom desno čeono-tjemeno. Dakle, i sam vještak potvrđuje da ozljede koje je kod tužiteljice utvrdio (i sve posljedice tih ozljeda) upućuju da su mogle nastati i uz nošenje zaštitne kacige, pa dakle, i navedeno ukazuje da je zaštitnu kacigu tužiteljica koristila.

60. Vještak dakle, s obzirom na pretrpljene ozljede tužiteljice, zaključuje da u slučaju da je u trenutku udara glavom o prepreku ili podlogu na glavi imala zaštitnu kacigu, zaštitna kaciga da bi u određenoj mjeri amortizirala silu udara pa bi ukupni opseg ozljeda glave bio manji. Vještak navodi koje ozljede možebitno ne bi nastale da je u dinamici predmetnog štetnog događaja cijelo vrijeme imala zaštitnu kacigu (kod imenovane tužiteljice ne bi nastao prijelom zatiljne kosti lijevo s utisnućem, a moguće niti prijelomi ostalih kostiju baze lubanje u obimu kakvi su evidentirani) , ali istovremeno ne isključuje mogućnost da bi i u predmetnom štetnom događaju i sa zaštitnom kacigom cijelo vrijeme na glavi ozljede mozga u smislu nagnječenja mozga i krvarenja unutar lubanjske šupljine kod imenovane tužiteljice bile istovjetne, pa time i trajne posljedice koje proizlaze iz ozljeda mozga bile istovjetne

61. Dakle, zaključak je suda da je tužiteljica zaštitnu kacigu na dan prometne nesreće 14. srpanj 2017. na glavi imala, ali je ista uslijed dinamike prometne nesreće možebitno ispala (ili nepravilnog vezivanja, ili neki drugi razlog...), ali i da nošenjem zaštitne kacige cijelo vrijeme dinamike ozljeđivanja ne bi opet ni u tom slučaju bilo spriječeno tako jako i teško ozljeđivanje lubanje i mozga, te da tužiteljica i u toj situaciji nošenja zaštitne kacige cijelo vrijeme je isto mogla zadobiti nagnječenje mozga i krvarenja unutar lubanjske šupljine (akceleracijskodeceleracijske ozljede). Stoga prigovor tuženika da zaštitnu kacigu nije imala ovaj sud ne prihvaća, kao niti doprinos šteti tužiteljice zbog nenošenja zaštitne kacige.

62. Vještak sudske medicine dao je jasne razloge na temelju kojih parametara ocjenjuje da je zaštitnu kacigu tužiteljica nosila, i to je nedostatak površinskih ozljeda glave koje kod tužiteljice ne nalazi, a isto potvrđuje i vještak neurokirurg , da takve ozljede kod tužiteljice ne nalazi u medicinskoj dokumentaciji. Stoga prigovor tuženika u tom smislu ovaj sud ne nalazi osnovanim.

63. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

64. U odnosu na visinu štete neimovinsku i imovinsku sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem, kao i saslušanjem tužiteljice, te ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđuje sve štetne posljedice koje je tužiteljica trpjela vezano uz štetni događaj od 14. srpnja 2017.

65. Imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova koje je tužiteljica trpjela u svezi s štetnim događajem, i to fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, i slabijeg intenziteta u trajanju od 45 dana vršene ambulantne preglede i kontrole, korištenje analgetika, odnosno sve neugodnosti liječenja, cijeneći da je kod tužiteljice utvrđeno da je trpjela strah (primarni i sekundarni) u jakom intenzitetu od sedam dana, srednjem oko 21 dana, te lakom od 60 dana (neovisno od toga što se vještak osvrnuo da je strah predmet procjene psihijatra, a cijeneći da nitko od stranaka nije do zaključenja prethodnog postupka takav dokaz predložio), zatim cijeneći da je naruženje djelomično privremenog karaktera bilo prisutno do reoperacije odnosno zatvaranja koštanih defekata, da je bila ošišana te je nosila periku da sakrije ožiljke i s time bilo je 5 mjeseci težeg stupnja, dok da sada postoji trajno naruženje srednjeg stupnja lijevo zatiljno te desno čeono-parijetalno zbog vidljivog operacijskog reza i djelomičnog gubitka kose na tom mjestu s blažim udubljenjem /delevacije/ koštanog dijela poklopaca, a također i sud neposrednim opažanjem utvrdio na tjemenu i na čelu desne strane ožiljak od operacije, a također na stražnjem dijelu glave prekrivene kosom, da se radi o vrlo mladoj ženskoj osobi i o trajnom naruženju srednjeg stupnja na vidljivom dijelu tijela tužiteljice glavi, te cijeneći da je tužiteljica nastradala u dobi od 17 godina, zatim utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 35% u vidu trajnih posljedica gdje se smetnje i danas manifestiraju povremenim glavoboljama, povremenim smetnjama vida i ravnoteže, kao i da zaostaje tipični moždani sindrom sa psihoorganskim promjenama i smanjenih fizioloških kapaciteta vezanih uz funkcioniranje središnjeg živčanog sustava, zatim da predmetna ozljeda ima utjecaj na svakodnevne životne i radne aktivnosti te da će se kod tužiteljice preostala funkcionalna sposobnost realizirati na aktivnosti s skraćenim vremenom uz ulaganje pojačanih napora za zadovoljavanje svih životnih potreba kao i prije ozljede ovaj sud utvrđuje da tužiteljici po osnovi povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 13.100,00 eura, temeljem čl. 1100. ZOO-a.

66. Prigovor tuženika kojim osporava kao previsoko ocijenjen stupanj smanjenja životne aktivnosti od 35%, ovaj sud ne prihvaća budući da je vještak usmeno na ročištu od 12. prosinca 2023. pojasnio na temelju kojih nalaza utvrđuje da je dokazan psihoorganski sindrom kod tužiteljice, kao i da je u postotak od 35% uključio i sve posljedice vezano uz taj sindrom ali i bez istoga, a osobito da bi uvažavajući posljedice s područja psihijatrije, te ukoliko bi se vještačenje obavilo i po vještaku psihijatrije stupanj smanjenja životne aktivnosti mogao čak biti i veći od 35%. Neosnovano tuženik upire na izostanak pregleda psihologa i neurokirurga nakon 2018. kada nalaz vještaka osporava jer upravo vještak kojeg imenuje sud na temelju medicinske dokumentacije, pregleda tužiteljice te vlastitog iskustva u području svoje specijalnosti ocjenjuje stupanj smanjenja životne aktivnosti, pa tako i u ovom slučaju u omjeru od 35%.

67. Također, ovaj sud prihvaća utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, kako to procjenjuje stalni sudski vještak u omjeru od 35%, ne ulazeći pri tome u edukaciju, obveznu literaturu za osposobljavanje liječnika i klasifikaciju trajnih posljedica koje koristi sudski vještak. Ovo jer sud nema razloga sumnjati u stručnost i objektivnost vještaka koji je imenovan vještakom iz područja neurokirurgije za procjenu štete koju pretrpi oštećenik u sudskom postupku. Upravo na temelju priložene medicinske dokumentacije te svojeg stručnog iskustava kao liječnika stalni sudski vještak vrši procjenu štete po svim vidovima, obrazlaže sve primjedbe stranaka pred sudom, te ovaj sud nema razloga sumnjati u objektivnost i nepristranost vještaka, i to osobito u odnosu na sve kriterije štete koju je pretrpjela tužiteljica.

68. Imajući u vidu da je tužiteljici tuđa nestručna pomoć bila potrebna u trajanju od cca 480 sati (30 dana x 6 h + 60 dana x 3 h + 120 dana x 1 h), ovaj sud utvrđuje da tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.400,00 eura (480 h x 5,00 eura), sve temeljem odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a.

69. U odnosu na potrebu pojačane prehrane imajući u vidu da je ista tužiteljici bila potrebna u vidu pojačanih unosa vitamina, minerala, voćnih sokova za vrijeme četiri mjeseca po ozljeđivanju, ovaj sud utvrđuje da tužiteljici na ime pojačane prehrane pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 eura, sve temeljem odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO-a i čl. 223 ZPP-a.

70. Stoga je temeljem odredbe čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo djelomično usvojiti i dosuditi tužiteljici po osnovi povrede prava osobnosti s osnova neimovinske štete iznos od 13.100,00 eura, te iznos od 2.900,00 po osnovi imovinske štete, pa tužiteljici pripada iznos od ukupno 16.000,00 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke presude.

71. Preostali zahtjev za nadoknadu štete u iznosu od 3.826,00 eura (preko iznosa od 16.000,00 eura do 19.826,00 eura) valjalo je odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude.

72. Odredbom čl. 1103 ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stoga je tužiteljici priznato pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. ožujka 2018., na iznos od 13.100,00 eura, a na iznos od 2.900,00 eura počevši od presuđenja pa do isplate, kako je to tužiteljica i zatražila. Tužiteljica je još u tužbi podnesenoj 18. siječanj 2019. uredila zahtjev u odnosu na sve vidove zatražene štete, pa neosnovano tuženik osporava da nije moguće razlučiti po kojem kriteriju i u kojim iznosima tužiteljica štetu potražuje. Sud nije dopustio preinaku tužbe kao u podnesku od 13. siječanj 2025, jer se ne radi o preinaci tužbe kojom se nakon vještačenja uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na opseg štete, već se radi o preinaci u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate u odnosu na koju preinaku je tužitelj prekludiran zaključenjem prethodnog postupka.

73. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sve srazmjerno uspjehu u sporu, imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, a djelomično u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva (100%+ 80% 180:2=90%), a cijeneći i vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), odnosno u omjeru od 90%, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na devet ročišta u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2023, 15. rujna 2023., 17. prosinca 2021.., 5. svibnja 2022. u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 16. prosinca 2022. i 11. veljače 2021. u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 8. t. 4. Tarife), i trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura, sve uvećano za pdv 25 %, (1.968,75 eura),. kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 239,76 eura, presudu u iznosu od 239,76 eura i žalbu u iznosu od 239,76 eura , odnosno srazmjerno uspjehu u sporu eura 8.450,42 eura (80 % od 10.563,03 eura), dok mu je u cijelosti priznat trošak predujma za izvođenje prometnog i medicinskog vještačenja, kao i naknadne doplate vještačenja u iznosu od 1.105,32 eura, dakle sveukupno iznos od 9.555,74 eura.

74. Tuženiku je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku srazmjerno uspjehu u sporu, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), odnosno u omjeru od 10 % (0+20 %=20:2=10 %), i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na devet ročišta u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak sastava podneska 8. prosinca 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), žalbe u iznosu od 250,00 eura , sve uvećano za pdv 25%, (1.500,00 eura), kao i trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 119,88 eura, i žalbu 150,45 eura, dakle iznos od 777,03 eura (10 % od 7.770,33 eura), te trošak sudskomedicinskog i toksikološkog vještačenja u iznosu od 597,25 eura, dakle sveukupno iznos od 1.374,28 eura.

75. Trošak prema uspjehu u sporu tužitelja i tuženika valjalo je prebiti i dosuditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.181,46 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

76. U preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu parničnog troška kao previsoko postavljen i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbijen, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 21. veljače 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika