Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-343/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužiteljice FZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6072/2021-14 od 22. travnja 2024., 21. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6072/2021-14 od 22. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak u iznosu od 187,50 eura na način da se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od svibnja 2016.g. do siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 379,90 eura zajedno s pripadajućom kamatom koja teče na točno označene iznose od dospijeća do isplate, a kako je to sve specificirano u izreci presude, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke).

Odlukom o troškovima postupka u točci II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 562,50 eura, s zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv odluke o parničnom trošku u točci II. izreke žali se tuženik, pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se odluka u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 379,90 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio.

5. U ovoj fazi postupka sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno donio pobijanu odluku o parničnom trošku, koja se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP- a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

6. Tuženik u žalbi ističe kako se ne protivi troškovima koji su bili nužni za vođenje postupka, a to da su troškovi sastava tužbe, zastupanja na ročištu te zastupanja na ročištu za objavu odluke, dok smatra da podnesak tužitelja od 20. rujna 2021. kojim se isti očituje na odgovor na tužbu nije trebalo dosuditi kao opravdan trošak. Nadalje smatra da ni podnesak od 24. siječnja 2023., kojim se precizira tužbeni zahtjev, nije trebalo podvesti pod obrazloženi podnesak iz Tbr.8.t.1., već pod ostale podneske iz Tbr.8.t.3. Tarife.

7. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao trošak sastava podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu, jer navedeni trošak nije bio nužan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, sve sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a. Naime, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o "tipskom predmetu", posebno imajući u vidu činjenicu da tužiteljica u podnesku u kojem se očituje na odgovor na tužbu tuženika u bitnom ponavlja navode iz tužbe, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Navedeno je u skladu i s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 2. rujna 2021.

8. Nadalje, pravilno tuženik ističe i da je trošak sastava podneska od 24. siječnja 2023., tužiteljici trebalo priznati prema Tbr. 8.t.3., a ne prema Tbr.8.t.1. Tarife, kako je to prvostupanjski sud odlučio te dosudio tužiteljici iznos od 100,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, umjesto iznosa od 50,00 eura (25 bodova), što uvećano za pripadajući PDV iznosi 62,50 eura, jer se ne radi o obrazloženom podnesku.

9. Slijedom naprijed navedenog, kako pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici nije trebalo priznati dosuđeni trošak sastava podneska od 20. rujna 2021. u iznosu od 100 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi 125,00 eura, a za sastav podneska od 24. siječnja 2023. trebalo mu je priznati 62,50 eura, umjesto dosuđenih 125,00 eura, što ukupno iznosi 187,50 eura, trebalo je preinačiti pobijano rješenje i u tom dijelu odbiti njezin zahtjev na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

Split, 21. veljače 2025.

SUDAC

Boris Mimica