REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-949/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Bušurelo, Žužul i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika G., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Pivcu, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se nedopuštenom i bez pravnog učinka Odluka tuženika G. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 4. lipnja 2024. godine te da radni odnos tužitelja GB iz [adresa], dr. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika nije prestao.

II Nalaže se tuženiku G. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vratiti tužitelja GB iz [adresa], dr. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto vozač – dostavljač ili na drugo odgovarajuće mjesto u slučaju da je u međuvremenu navedeno radno mjesto prestalo postojati, u roku od osam dana, pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od osam dana, pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 30. lipnja 2022. na radnom mjestu vozač – dostavljač u punom radnom vremenu. Odlukom tuženika od 4. lipnja 2024. tužitelju je izvanredno otkazan Ugovor o radu bez prva na otkazni rok i bez isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor, odluku je tužitelj zaprimio na radnom mjestu 6. lipnja 2014. Protiv Odluke tužitelj je sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu 14. lipnja 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 19. lipnja 2024. i 5. srpnja odlučio o istom Očitovanjem od 28. lipnja 2024., broj 2024- 106/DJ, kojim ostaje pri odluci da je radnik morao i bio dužan raditi te je posve neosnovano odbio prekovremeni rad.

2. Iz obrazloženja pobijane Odluke proizlazi kako se osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja sastoji u tome što je tužitelj, unatoč izvanrednoj situaciji u društvu te potrebe za prekovremenim radom u dane 25. i 26. svibnja 2024. nije pristupio na posao, već je 24. svibnja 2024. pisanim putem obavijestio poslodavca da ne može pristupiti na posao. U obrazloženju navedene Odluke tuženik je i nepotrebno konstatirao da je već ranije tužitelju zbog kršenja radnih obaveza izrekao opomenu uz upozorenje na povredu obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja radnih obveza zbog višekratnog kašnjenja na posao, a što u konkretnom slučaju nije bio predmet izvanrednog otkaza ugovora o radu, odnosno ne radi se o istoj ili istovrsnoj povredi na kojoj bi tuženik temeljio odluku o izvanrednom otkazu pa da bi navedeno uopće trebalo biti navedeno u obrazloženju.

3. Pobijanu Odluka o otkazu tužitelj smatra nezakonitom jer je ista donesena protivno odredbama mjerodavnih propisa u pogledu: postojanja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i sadržaja odluke, iz razloga jer na strani tužitelja ne postoji nikakva, a kamoli osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa. Tužitelj je spomenutu obavijest o nastanku izvanredne situacije u društvu tuženika te potrebe za prekovremenim radom primio zajedno s ostalim radnicima 23. svibnja 2024., odnosno dva dana prije nego što prema toj istoj obavijesti morao raditi u dane 25. i 26. svibnja 2024., odnosno, u subotu i nedjelju. S obzirom na to da je tužitelj imao neodgodive obiteljske obaveze za dane 25. i 26. svibnja, a za koje je dane znao da je po rasporedu radnog vremena slobodan, odnosno da mu je prema čl. 10. Ugovora o radu radno vrijeme raspoređeno na 5 radnih dana, a čl. 11. Ugovora o radu da tjedni odmor koristi subotom i nedjeljom, tužitelj se 24. svibnja 2024. pisano očitovao tuženiku da prema donesenoj odluci navedene dane ne može raditi zbog neodgodivih obiteljskih obaveza te je tuženika zamolio da predviđena dva radna dana prebaci na prvi sljedeći vikend. Nakon toga, tuženik je tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu.

4. Razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tuženik je obrazložio na način da se spomenuti obiteljski razlozi, odnosno obaveze ne mogu smatrati razlogom za odbijanjem prekovremenog rada pa je nedolaskom na posao u predviđene dane radnik počinio osobito tešku povredu svoje radne obveze, pa je tuženik donio odluku da nastavak radnog odnosa nije moguć.

5. Navedena odluka o otkazu je nezakonita iz razloga što je i odluka o prekovremenom radu nezakonita, odnosno protivna mjerodavnim odredbama Zakona o radu. Naime, tuženik je protivno odredbama čl. 60.a st. 5. Zakona o radu propustio u zakonski propisanom roku obavijestiti radnika o raspoređivanju radnog vremena, odnosno bio je dužan najmanje tjedan dana unaprijed obavijestiti tužitelja o njegovu rasporedu ili promjeni njegova rasporeda radnog vremena uz obavijest o trajanju rada tužitelja kojim se utvrđuju dani i sati kada obavljanje posla u tim danima počinje i završava.

6. S obzirom na to da je tuženik tužitelja o potrebi za prekovremenim radom, a koji također predstavlja redovni rad za koji je potrebna odluka o rasporedu radnog vremena, obavijestio 23. svibnja 2024., odnosno dva dana prije samog obavljanja rada s novim rasporedom, razvidno je kako je tuženik prekršio odredbu čl. 60.a, a time je tuženik ujedno i izvanredno otkazao ugovor o radu iako za to nije postojala opravdana osnova s obzirom na to da je tužitelj tuženika odmah obavijestio o opravdanoj spriječenosti iz obiteljskih razloga, a zbog kojih nije mogao raditi u navedene dane.

7. Iz navedenog, a s obzirom na činjenicu da je sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o radu tužitelj morao biti najmanje tjedan dana unaprijed obaviješten o rasporedu radnog vremena ili njegovoj promjeni, bez obzira što se radilo o prekovremenom radu, ne postoji utvrđena osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa koju navodi tuženik. Osim toga, u konkretnom slučaju razvidno je da je tuženik taj koji je prvo donio odluku o rasporedu radnog vremena koja je protivna odredbama Zakona o radu i Ugovora o radu, a zatim na nezakonitoj odluci temeljio i nezakoniti izvanredni otkaz Ugovora o radu kojeg je sklopio s tužiteljem.

8. Uz to, tuženik u svom očitovanju od 28. lipnja 2024. ponovno navodi da je tužitelj već ranije bio upozoravan na povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega mu je poslodavac, ovdje tuženik izrekao opomenu te s obzirom na to da je radnik suprotno svojoj obvezi odbio obaviti prekovremeni rad, to je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu. Međutim, navedeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa koje spominje tuženik ne predstavlja istu ili istovrsnu povredu obveza iz radnog odnosa pa da bi na temelju toga, a u ovoj situaciji, kako to navodi tuženik, tužitelj mogao dobiti otkaz zbog skrivljenog ponašanja, a kamoli da u konkretnom slučaju postoji temelj za izvanredni otkaz. U svakom slučaju, temelj za odluku o izvanrednom otkazu ne proizlazi ni iz osnove prijašnjeg upozorenja radniku na obveze iz radnog odnosa te nikako ne iz obrazloženja za odbijanjem prekovremenog rada s obzirom na to da je tuženik protivno odredbama Zakona o radu donio odluku o prekovremenom radu kao, i to da tužitelj navedeni prekovremeni rad koji je bio nezakonito predviđen nije odbio već je zamolio tuženika da isti obavi prvi sljedeći vikend ili prekovremenim radom u tjednu. Pobijana Odluka o otkazu je nezakonita jer sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o radu tuženik nije ispunio sve obveze iz radnog odnosa prema tužitelju.

9. U pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik je propustio prema odredbi čl. 82. Zakona o radu odlučiti o iznosu naknade za neiskorišteni razmjerni dio godišnjeg odmora na koji tužitelj ima pravo. Naime, tužitelju je u slučaju prestanka ugovora o radu tuženik bio dužan isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, a što protivno navedenim odredbama nije učinio. 10. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je nesporno da je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2022. za radno mjesto vozač-dostavljač, da mu je odlukom tuženika od 4. lipnja 2024. izvanredno otkazan Ugovor o radu, da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 14. lipnja 2024., te da se tuženik na isti očitovao 28. lipnja 2024. odbijajući tužiteljev zahtjev.

11. Međutim, tuženik se u cijelosti protivi navodima tužitelja da bi odluka o otkazu bila nezakonita jer je ista protivna odredbama Zakona o radu. Tužitelj navodi kako je odluka o otkazu nezakonita iz razloga što je tuženik propustio u zakonski propisanom roku obavijestiti radnika o raspoređivanju radnog vremena sukladno odredbi članka 60. stavka 5. Zakona o radu (dalje: ZR). Nadalje tužitelj navodi kako prekovremeni rad predstavlja redovni rad pa je i u slučaju prekovremenog rada poslodavac dužan donijeti odluku o rasporedu radnog vremena. Stoga ističe da tuženik nije postupio na navedeni način te da je tužitelja obavijestio samo dva dana prije obavljanja rada.

12. Tuženik je obavijestio tužitelja o prekovremenom radu kako je to i propisano u odredbi članka 65. stavka 1. ZR-a, a što nesporno potvrđuje i sam tužitelj. Tužitelj također potvrđuje da se nije odazvao na zahtjev tuženika za prekovremeni rad te da je svjesno i smjerno odbio isti izvršiti. Odredbom članka 65. stavka 1. ZR-a propisano je kako je radnik dužan na zahtjev poslodavca raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena. Dakle radnik ne može odbiti prekovremeni rad. Stoga je evidentno kako ovakvo ponašanje tužitelja, kojim je on postupio suprotno svojoj ugovornoj obvezi te kogentnoj odredbi ZR-a, predstavlja osobito tešku povredu radne obveze zbog koje je tuženik bio primoran izvanredno otkazati ugovor o radu tužitelja.

13. Netočan je navod tužitelja da mu tuženik nije isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Tuženik je 10. lipnja 2024. donio odluku o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor te istu isplatio s plaćom za 6. mjesec 2024.

14. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 6-8 spisa), otkaz ugovora o radu (strana 9-10 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (strana 11-12, 18-19 spisa), očitovanje na Zahtjev za zaštitu prava (strana 16-17spisa), odluku o isplati naknade za godišnji odmor (strana 26-27 spisa), saslušani su svjedoci LB, TB, SB i RB (strana 35-38 spisa), saslušani su tužitelj i zz tuženika OB (strana 32-34 spisa).

15. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

16. Među strankama je nesporno da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2022. za radno mjesto vozač-dostavljač koji mu je odlukom tuženika od 4. lipnja 2024. izvanredno otkazan, da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava 14. lipnja 2024., koji je tuženik odbio očitovanjem od 28. lipnja 2024.

17. Među strankama je sporna dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu i povratak tužitelja na radno mjesto vozač-dostavljač ili neko drugo odgovarajuće radno mjesto u slučaju da je navedeno radno mjesto prestalo postojati.

18. Izvršenim uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 4. lipnja 2024. razvidno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje povrede uz uvažavajuće sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa više nije moguć. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je tužitelj već opomenut uz upozorenje na povredu obveza iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja radnih obveza zbog višekratnog kašnjenja na posao Navodi se i da je poslodavac pismenim putem 23. svibnja 2024. izvijestio radnike, među kojima i tužitelja, o nastanku izvanrednih situacija društvu te potrebe za prekovremenim radom 25. i 26. svibnja 2024. radi preseljenja skladišta na novu lokaciju i redovitog nastavka rada skladišta, da je tužitelj pisanim putem 24. svibnja izvijestio poslodavca da odbija raditi prekovremeno uz obrazloženje da zbog dječjeg rođendana nije u mogućnosti doći raditi. Navedeno tuženik ne smatra opravdanim razlogom za odbijanje prekovremenog rada nedolaska na posao i da se radi o teškoj povredi obveza iz radnog odnosa temeljem čl. 24. Pravilnika o radu i čl. 116. Zakona o radu.

19. Saslušana svjedokinja LB, direktorica financija i računovodstva, iskazala je da je poslala odluku u skladište o prekovremenom radu 25. i 26. svibnja svim muškim zaposlenicima, radi preseljenja u drugo skladište, da ju je isti dan nazvao tužitelj i rekao da neće doći zbog organiziranja rođendana ta dva dana, te ga je tražila pismeno očitovanje koje je zaprimila putem maila drugi dan i proslijedila upravi, rekla mu je da će se raditi i sljedeći vikend; posao je trebao trajati najmanje 10-ak dana, a tužitelj se nije ponudio da će doći sljedeći vikend; drugi radnici nisu odbili doći na prekovremene, neki su se ispričali da neće doći jedan od ta dva dana. Svjedokinja je izjavila da je prisutnost tužitelja bila važna jer je bio vozač, a trebali su preseljenje obavljati vožnjom iz skladišta u skladište, koje su obavila tri vozača, dva su bila na bolovanju, a ugovor za novo skladište potpisan je 15. i prije toga nisu mogli obavljati preseljenje, a i sama je bila prisutna preseljenju kao rukovodeće osoblje dajući podršku.

20. Svjedok TB, skladištar-dostavljač, iskazao je da se tužitelj nije pojavio na poslu kada su selili skladište, ne zna točno datum, da je bio neugodan prema tadašnjem voditelju skladišta CB, kao i inače; drugi radnici nisu izostali prilikom preseljenje u petak, subotu i nedjelja kao prekovremeno, da se prije toga nisu obavljale nikakve radnje, da se i prije pričalo i znalo da će seliti, a u srijedu su dobili odluku; radnika je bilo dovoljno, ali nije bilo dovoljno vozača, koje poslove je obavljao tužitelj; preseljenje je obavljeno, ali bi bilo brže da je bio i tužitelj, prekovremeni rad trajao je u petak do 17,00-18,00 sati nakon radnog vremena, a subotu i nedjelju od 8,00 do 18,00 sati.

21. U svom iskazu svjedok SB, tehnički direktor, iskazao je da je tužitelju otkazan ugovor o radu jer se nije pojavio na najavljenoj selidbi skladišta, da je da sudjelovao u organizaciji i pripremni seljenja skladišta16. svibnja kada je ugovor potpisan, da je organizirao sastanak svih djelatnika u skladištu i najavio da će se sljedeći tjedan obavljati preseljenje skladišta, da su putem maila 23. svibnja svi odjeli tuženika bili obaviješteni da će se preseljenje obaviti 25. i 26. , da je odluka o prekovremenom bila izvješena na oglasnoj ploči, kao i sve odluke uprave kao i u skladištu, da su za preseljenje bili su potrebni vozači i muški radnici jer se radilo o fizičkom poslu, preseljenje se do kraja završilo i vikend 22.-23. lipnja, da su zbog manjka vozača morali iznajmiti i šleper, jer je bilo dovoljno radnika za nošenje i iznošenje paleta, ali se moralo dugo čekati na prijevoz istih iz jednog skladišta u drugo, da su poslovi preseljenja za vikend trajali od 8,00 do 17,00-18,00 sati.

22. Saslušani svjedok RB, dostavljač-skladištar, izjavio je da se inače vikendom ne radi, da se radilo o izvanrednoj situaciji - preseljenju skladišta; voditelj ga je u srijedu obavijestio da se radi za vikend radi, radio je oba dana od 8,00 do 16,00-18,00 sati fizičke poslove, da ne zna je li još netko od radnika odbio doći, ne zna tko je sve trebao doći na to preseljenje.

23. U svom iskazu tužitelj izjavljuje da je ovo bilo prvi put da je bila odluka da će se raditi prekovremeno, selilo se skladište; neposredno nadređeni CB rekao mu je da će se subota i nedjelja raditi prekovremeno i odmah je rekao da se ispričava da ne može raditi jer je sa suprugom za subotu i nedjelju organizirao rođendane djece; i druga dva vozača dostavljača su se pobunila i u petak su otvorili bolovanje, nakon čega je direktor donio odluku da svi u sektoru rade prekovremeno, u srijedu je dobio na potpis odluku i ponovio da ne može doći, da može sljedeći; odluka nije bila izvješena na oglasnoj ploči; da je i LB objasnio razloge nemogućnosti dolaska za vikend i tražila je da joj to napiše u mailu i dostavi, da je sve ok i da nema problema, da će se vjerojatno raditi i sljedeću subotu jer su izvanredne okolnosti, mail je poslao, a u subotu je dobio mail od direktora oko 11,00-11,30 s upitom "kakav je to rođendan od dva dana?", da je sljedeći tjedan u četvrtak CB tražio mobitel i karticu i uručio mu odluku o otkazu, koju nije htio potpisati, u petak nije došao raditi; navodi da su se ti poslovi obavljali i prije, dva tjedna i neki su vozači obavljali poslove dostave, a neki seljenja s Jankomira u Kovinsku.

24. U svom iskazu zz tuženika OB iskazuje da su morali preseliti u veće skladište jer u tadašnje se nije moglo više dolaziti do robe, bilo je zakrčeno, u utorak su saznali da mogu preseliti, donesena je odluka za prekovremenim na nivou cijelog društva i stavljeno na oglasnu ploču i u skladištu. prekovremeni je počeo u petak iza 16,00 sati i do nedjelje do 23,00 sata se konstanto radilo; svi radnici, osim dva servisera koja su imala opravdan razlog (jedan je imao ugrađen stent, a drugi nije mogao zaustaviti betoniranje ploče) te vozači koji su došli s puta imali su odmor u subotu i došli su raditi u nedjelju, vozača je bilo malo za prijevoz robe te su iznajmili vozilo od Benussija, a dosta radnika koji su prenosili robu, i LB je radila iako ima 65 godina i pred mirovinom je, da nisu to obavili taj vikend imali bi značajnijih financijskih problema; sljedeći vikend nisu radili, kao niti vikend prije jer nisu bili u posjedu skladišta. Iskazao je i da je s tužiteljem osobno razgovarao u petak u skladištu kada je pitao razlog nedolaska te mu je odgovorio da se radi o rođendanu, inače i sam ima troje djece i unučad, i pitao je kako se to slavi dva dana; da je tužitelj predložio da će jedan od tih dana doći raditi ne bi bilo nikakvih problema, a tijekom razgovora je bio i bezobrazan, da ga ne zanima niti firma nego samo djeca (riječima "boli me kurac za firmu, važna su mi djeca"), nije poslao nikakav mail u subotu tužitelju jer je cijeli dan bio u skladištu i slagao palete, a i tužitelj nema mail nego se radi o službenom mailu od tuženika; odluku o otkazu donio je u ponedjeljak jer sam odlučuje o pravima i obvezama radnika kod tuženika,

25. Odredbom čl. 116. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17,98/19, 151/2022 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

26. Odredbom čl. 65. ZR-a propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

27. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je za dopustivost izvanrednog otkaza ugovora o radu potrebno da je radnik počinio takvu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili da se u odnosu između radnika i poslodavca pojavi kakva druga osobito važna činjenica i uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana da nastavak radnog odnosa nije moguć.

28. Tužitelju je otkazan ugovor zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, odbijanja rada po nalogu poslodavca u prekovremenom radu, uvažavajući i okolnost da je tužitelj ranije kršio radne obveze.

29. Prema stavu ovoga suda, suprotno navodima tužbe, nesporna je činjenica, koja proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru budući su iskazi suglasni, da je tuženik imao izvanrednu situaciju i zbog povećanja posla, odnosno selidbe skladišta imao potrebu organizirati prekovremeni rad. Sukladno zakonskim odredbama tuženik je donio i Odluku o takvom radu koji nije bio uobičajen kod tuženika, a koja Odluka je obuhvaćala sve radnike tuženika uključujući i tužitelja. Dakle, tužitelj je odbio raditi po nalogu poslodavca u nastaloj izvanrednoj situaciji, unatoč i činjenici da mu je poslodavac nudio i rad samo jedan od dva dana koliko se radilo prekovremeno.

30. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj neopravdano odbio izvršavanje svojih radnih zadataka te su ispunjene pretpostavke iz čl. 116. ZR-a za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, tuženik je u konkretnom slučaju imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Posebice se navodi da je osnovna obveza radnika iz radnog odnosa, prema odredbi čl. 7. st.

1. ZR-a da prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavi svoj ugovorom preuzeti posao. Stoga, a kako radnik nije ovlašten po svom nahođenju određivati kada treba doći na posao, a kada ne, postupanje tužitelja u konkretnom slučaju opravdani je razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, te je i Odluka tuženika dopuštena i zakonita.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

32. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini 250 bodova odnosno 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 625,00 eura.

33. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika