Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-339/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1785/2022-24 od 12. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1785/2022-24 od 12. rujna 2024. potvrđuje u točki II. izreke osim u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 894,34 eur za razdoblje od 23. kolovoza 2022. do 5. rujna 2022.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja citirana presuda preinačuje se u točki II. i odbijajućem dijelu točke III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku ispatiti tužitelju na dosuđeni iznos glavnice od 894,34 eur zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 23. kolovoza 2022. do 5. rujna 2022., u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška daljnji iznos do 249,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2024. godine do isplate dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 894,34 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 6. rujna 2022. do isplate, po stopi i tijeku kako je to navedeno u izreci,, u roku od 15 dana.

2. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 897,41 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 23. kolovoza 2022. do isplate kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 894,34 eur za razdoblje od 23. kolovoza 2022. do 5. rujna 2022.

3. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova postupka iznos od 730,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen iako je to propušteno navesti u izreci.

4. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude (točka II. i odbijajući dio točke III. izreke) tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe presuda u tom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 20. ožujka 2021. kada je tužitelj zadobio ozljedu na radu.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

- tužitelj je zaposlen kod poslodavca ..., na radnom mjestu vozača teretnog vozila, odnosno kamiona,

- poslodavac tužitelja ... je u vrijeme štetnog događaja sa tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja o odgovornosti za štetu nastalu u obavljanju radnog mjesta njegovih radnika,

- 20. ožujka 2021. tužitelj je zadobio ozljedu na radu kada je radi prolaska kamionom u uskoj ulici ([adresa]) sa parkiranim vozilima morao maknuti dasku

– letvu stare drvene ograde koja je izlazila iz živice u kojoj je bio čavao,

- u tom štetnom događaju zadobio je ranu vrška četvrtog prsta desne šake u području donjeg članka tog prsta, tako da se istog dana javio na hitni prijem ... na kojem je učinjena klinička obrada rane, potom nekoliko previjanja kod svog liječnika kada su mu izvađeni šavi a posljednji prijevoj učinjen je 7. travnja 2021. čime je liječenje okončano,

9. Sud prvog stupnja analizirajući iskaz saslušanih svjedoka i tužitelja te sadržaj priložene dokumentacije zaključuje da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja za koju štetu tuženik sukladno odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) odgovara po principu objektivne odgovornosti, a u svezi s odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14 dalje ZZR). Stoga da je tuženik kao osiguratelj poslodavca tužitelja odgovoran za nakandu štete tužitelju sukladno odredbi čl. 964. i 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

10. Cijeneći rezultate provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Igoru Stipančiću utvrđuje da bi pravična novčana naknada na ime neimovinske i imovinske štete obzirom na utvrđene posljedice te ozljede iznosila 894,34 eur dok u preostalom dijelu zahtjev odbija, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije podnošenja tužbe. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa).

11. U fazi žalbenog postupka prijeporna je visina dosuđene pravične naknade, tijek zakonske zatezne kamate, te visina pripadajućih troškova.

12. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i donošenjem iste počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Protivno tvrdnjama tužitelja nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe čl, 354. st. 1. u vezi sa čl. 193. ZPP-a. Naime, iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u tužbi na ime pravične novčane naknade na ime neimovinske te imovinske štete zatražio ukupan iznos od 13.500,00 kn / 1.791,76 eur sa zakonskom zateznom kamatom, dok je nakon provedenog medicinskog vještačenja djelomično povukao tužbu sukladno odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a potražujući iznos od 8.500,00 kn / 1.128,14 eur na ime neimovinske štete te na ime imovinske štete – tuđe njege i pomoći 784,00 kn /104,05 eur, odnosno ukupno1.232,19 eur / 9.284,00 kn. Međutim, tuženik se protivio djelomičnom povlačenju pa je u takvoj situaciji sud prvog stupnja pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, jer je za takvu dispoziciju tužitelja potreban pristanak tuženika sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP.a. Stoga je i u odnosu na povučeni dio sud bio u obvezi donijeti meritornu odluku pa su sve suprotne tvrdnje tužitelja neosnovane. Naime, tužitelj je bio ovlašten po provedenom vještačenju precizirati tužbeni zahtjev sukladno rezultatima vještačenja i djelomično povući tužbu, ali se tuženik tome sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a može protiviti što je i učinio, zbog čega je pravilno odlučeno o zahtjevu tužitelja na način da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 897,41 eur.

14. Tužitelj u žalbi ne obrazlaže navode u odnosu na pobijanje presude u odbijajućem dijelu koji se odnosi na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete a ovaj sud ocjenjuje da je s obzirom na utvrđenja sud prvog stupnja po provedenom medicinskom vještačenju pravilno cijenio sve kvalifikatorne kriterije. Naime, uslijed zadobivene ozljede tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg dva dana, te slabog intenziteta dva tjedna te je proživio tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni stah jakog intenziteta trajao jedan dan, srednjeg dva a slabog intenziteta dva tjedna. Naruženje kao posljedica rane nije uočljiva bez vrlo pažljivog promatranja jer je zaostao ožiljak u pregibu između srednjeg i distalnog članka prsta a uz to tužitelj obavlja fizički posao tako da na rukama ima vidljiva oružnjenja kao posljedicu takvog rada. Stoga je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a istom dosudio na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sveukupni iznos od 796,34 eur.

15. Protivno tvrdnjama tužitelja pravilno mu je odmjerio i visinu imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći cijeneći da bi za svaki sat pripada naknada od 3,50 eur, koji iznos i ovaj sud smatra primjerenim prema općepoznatim cijenama rada takve pomoći. Stoga je pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO-a a uz daljnju primjenu čl. 223. ZPP-a odmjerio tužitelju po toj osnovi iznos od 98,00 eura obzirom da mu je takva pomoć bila potrebna ukupno 28 sati.

16. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos jer je tužitelj već uz tužbu priložio odštetni zahtjev od 23. kolovoza 2022. (list 9 spisa) dok tuženik nije osporavao da mu se tužitelj obratio sa takvim zahtjevom niti da isti ne bi primio, zbog čega su neprihvatljivi zaključci suda prvog stupnja da tužitelj pored priloženog zahtjeva nije dokazao da se tuženiku obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora dosuđujući mu zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe (6. rujna 2022.). Stoga je primjenom odredbe čl. 1103 ZOO-a valjalo tuženika obvezati da tužitelju na dosuđeni iznos isplati zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 23. kolovoza 2022. do 5. rujna 2022. (nepobijanim dijelom u točki I. izreke presude dosuđena je zakonska zatezna kamata od 6. rujna 2022. do isplate)

17. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o pripadajućim troškovima njegova zastupanja. S obzirom na ishod postupka sud prvog stupnja je pravilno troškove odmjerio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a cijeneći kako kvantitativni tako i kvalitativni uspjeh stranaka u postupku te odmjeravajući isti sukladno postignutom uspjehu u sporu koji je pravilno odmjeren prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe, dok je trošak vještačenja kao neophodan odmjeren u cijelosti. Međutim, tužitelj se podneskom od 8. svibnja 2023. (list 46 spisa) očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, na koju je radnju konačno bio i pozvan uz dostavu nalaza te je sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev, pa mu na ime sastava istog primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife pripada zatraženi iznos, odnosno 100 bodova. Isti iznos pripada mu na ime pristupa na ročište od 4. rujna 2024. jer je sud prvog stupnja prethodno zaključenu glavnu raspravu preotvorio i na tom ročištu je raspravljano o glavnoj stvari. Stoga tužitelju pripada naknada za pristup na to ročište primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Dakle, tužitelju na ime sastava navedenog podneska i pristupa na to ročište pripada zatraženi iznos uključujući i PDV od 500,00 eur, odnosno sukladno postignutom uspjehu u sporu iznos od 249,55 eur. Stoga je djelomičnim uvažanjem žalbe tužitelja presudu suda prvog stupnja u sadržajno odbijajućem dijelu točke III. izreke valjalo preinačiti na način naveden u izreci ove presude. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da je sud prvog stupnja prethodno u obrazloženju presude naveo da tužitelju dosuđuje trošak pristupa na ročište od 5. ožujka 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, ali je u daljnjem dijelu obrazloženja očito omaškom navedeno da nije priznat trošak za to ročište ali se to sadržajno odnosi na ročište od 4. rujna 2024., za koje tužitelju pripada trošak, koji je ovom odlukom odmjeren. Protivno tvrdnjama tužitelja pravilno je odbijen zahtjev za naknadu troškova sastava odštetnog zahtjeva jer se u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a ne radi o potrebnom trošku.

17. Slijedom iznesenog primejnom odredbe čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

18. Presuda suda prvog stupnja u dosađujućem dijelu, odnosno točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer je uspio u razmjenom neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Rijeci 21. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak