REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-196/2020-13

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Jelena Mandarić odvj. u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 14. veljače 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Nedjeljko Bajić odvj. vjež. u Splitu i zamj. z.z. tuženika LS dipl. iur., dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 4.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 2. I. 2015. pa do isplate.

- Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove."

II Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 300,00 Eur.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 30. travnja 2020. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je odvjetnik.

Protiv tužitelja je tuženikovo Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, povelo kazneni postupak koji se vodio pred tuženikovim Županijskim sudom u Splitu pod brojem K.16/2001. Tužitelj je lišen slobode dana 15. IX 1996. god., o čemu je Policijska uprava Splitsko-dalmatinska sastavila Izvješće o lišenju slobode broj 511-12-14-50- KU-1232/1996. Nakon toga je sud donio rješenje o provođenju istrage, pa je sud i proveo istragu protiv tužitelja.

Nakon završene istrage tuženikovo Županijsko državno odvjetništvo je protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj KT.117/96 od 29. XII. 2000. god., pa je tuženikov Županijski sud u Splitu sudio tužitelju u predmetnu br. K.16/01.

Dana 27. 06. 2014. god., tuženikov Županijski sud u Splitu je donio presudu kojom je tužitelja oglasio krivim za kaznena djela iz čl. 337. st. 4 KZH i dr., pa ga je taj sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Sudac Županijskog suda u Splitu Marko Pribisalić je Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio joj je presudu Županijskog suda u Splitu broj K.16/01 od 27. VI. 2014. godine.

Hrvatska odvjetnička komora je dana 08. IX.2014. god., donijela rješenje broj 7070/2014, kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, i to radi toga jer je oglašen krivim i osuđen presudom br. K.16/01 Županijskog suda u Splitu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo osuđujuću presudu br. K.16/01 Županijskog suda u Splitu , poučio je Županijski sud u Splitu i suca Marka Pribisalića, da se na takav način ne sudi, te je protiv tužitelja odbio optužbu.

Rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 05. VII. 2017. god., ukinuto je rješenje od 08. IX. 2014. god., na način da je "ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti".

Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj nije mogao obavljati odvjetničke poslove, pa je pretrpio štetu. Tužitelj je postupao prema propisima iz članka 136 a Zakona o parničnom postupku, i zatražio je od tužene da se u mirnom postupku dogovore o naknadi štete, ali je tuženikov zastupnik po zakonu Ljubo Prka, zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, odbio zahtjev za mirno rješenje spora navodeći:

"Obzirom da u postupanju tijela kaznenog progona u navedenom kaznenom postupku koji je vođen protiv podnositelja ne nalazimo elemente nezakonitog ili nepravilnog rada za koji bi odgovarala Republika Hrvatska, to u konkretnom slučaju nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost RH za eventualnu štetu koju je pretrpio podnositelj zahtjeva."

Tužitelj ne problematizira to što zamjenik sebi daje kraljevsku množinu ("ne nalazimo"). Pri tome tužitelj mora primijetiti da formulacija koju je zamjenik u svom dopisu istaknuo, a koja glasi: "naime uz zahtjev nije priložena nikakva relevantna dokumentacija niti je navedeno kojim bi radnjama (činjenjem ili propustom) tijela kaznenog progona podnositelju bila počinjena šteta", pokazuje određenu dozu nerazumijevanja našeg pravosudnog sustava, jer sud ipak nije organ kaznenog gonjenja, kako to pogrešno smatra zamjenik.

U predmetu Županijskog suda u Splitu K.4/16, tužitelj je branio BS, optuženog za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. Kaznenog zakona, za koje je djelo zaprijećena kazna od najmanje 5 godina zatvora. BS mu je za to dao pun9omoć na zapisniku 2. VII. 2014., u predmetu Županijskog državnog odvjetništva u Splitu K- DO-32/2014. No, nakon donošenja rješenja iz točke 6. ove tužbe, tužitelj nije mogao zastupati BS u tom postupku, pa tako nije mogao:

-kao branitelj napisati i podnijeti žalbu protiv rješenja od 02.01.2015., čime je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 4.000,00 kuna, prema odredbi Tbr. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese presudu pobliže opisnu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 08. rujna 2023. god., tuženik navodi da prije svega predlaže odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu jer u konkretnom slučaju nije ostvarena pozitivna procesna pretpostavka propisana odredbom čl.186.a. Naime, kad se usporedi zahtjev za mirno rješenje spora i predmetna tužba, evidentno je da zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadržava tužba, radi čega se ima smatrati da taj zahtjev nije bio uredan, te kao takav ne udovoljava procesnim uvjetima propisanim odredbama čl. 186.a ZPP-a. S tim u svezi, ističe se da odredbe čl. 38. Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/19) ni na koji način ne derogiraju odredbe čl. 186.a ZPP-a, a time ni formalnopravne obveze koje navedene odredbe nameću tužitelju.

Dakle, tužena smatra kako je tužitelj zlorabio procesna ovlaštenja obzirom da je podnio jedan podnesak kojeg je nazvao zahtjevom za mirno rješenje spora da bi, nakon što zpz tužene nije udovoljio tom podnesku, protiv tužene podnio više desetaka tužbi u kojima potražuje naknadu štete koju je navodno pretrpio zbog toga što nije mogao kao odvjetnik zastupati stranku u točno određenom postupku (podnoseći za svako pojedino ročište i/ili drugu radnju npr.sastav žalbe, posebnu tužbu) dok je zahtjev za mirno rješenje spora neodređen u tom smislu.

Iz navedenog je jasno da takvo postupanje tužitelja predstavlja zabranjene dispozicije iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a.

Kao što je već naprijed navedeno, tužena ističe kako je tužitelj temeljem istog zahtjeva za mirno rješenje spora ustao s više desetaka tužbi pred ovim sudom iako za takvo postupanje nije bilo nikakvog opravdanog razloga te je tužitelj trebao podnijeti jednu tužbu jer se zahtjevi temelje na identičnom činjeničnom i pravnom osnovu. Stoga se predlaže sudu izvršiti spajanje svih navedenih postupaka u jedan.

Podredno, zz tuženika osporava osnov i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva, predlaže isti odbiti i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška.

Iz historijata tužbe proizlazi da tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 4.000,00 kn, a iz razloga što kao nije mogao zastupati kao punomoćnik BS u predmetu Županijskog suda u Split broj K-4/2016 budući mu je obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva zbog kaznenog postupka koji je protiv njega vođen pred Županijskim sudom u Splitu pod posl.brojem K.16/2001.

Prije svega ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u zajedničkom uredu ili odvjetničkom društvu. Naime, ukoliko je u razdoblju od 08. rujna 2014.god. do 05. srpnja 2017.god. tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu, koji obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje je tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati bile bi isključivo u ime i za račun JTD. Nastavno navedenom eventualna šteta bi bila šteta trgovačkog društva jer članovi JTD sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva,u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o odvjetništvu.

Vezano za navedeno predlaže se od Hrvatske odvjetničke komore zatražiti podatak o statusu –poslovanju tužitelja kao odvjetnika u razdoblju od 01.siječnja 2014. god. do 31. prosinca 2017.god. te izvrši uvid u spis ŽS Split posl. br. K-4/2016.

Nadalje, ističe se i prigovor promašene pasivne legitimacije. Ovo iz razloga jer je mjeru privremene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelju izrekla Hrvatska odvjetnička komora kao samostalna i neovisna strukovna organizacija za čije postupanje Republika Hrvatska ne odgovara.

U konkretnom slučaju, nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost tužene za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj, obzirom da u postupanju pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada.

Dakle, tužena nije donijela odluku kojom se tužitelju obustavlja obavljanje odvjetništva, a okolnost da je protiv njega vođen kazneni postupak i da je isti završen odbijajućom presudom nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti na strani tužene jer se vođenje kaznenog postupka u situaciji kada je isti završen odbijajućom presudom nipošto ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom.

Odredbom čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/97 koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja kaznenog postupka protiv tužitelja) propisano je da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

Pravilnim tumačenjem citirane odredbe pravo na naknadu štete ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom a oslobođena kazne, koja pretpostavka kod tužitelja nije ispunjena jer osuđujuća presuda protiv njega nije nikada postala pravomoćna, a nije niti pravomoćnom presudom u novom postupku povodom izvanrednog pravnog lijeka oslobođen optužbe, već je optužbe oslobođen u postupku povodom redovnog pravnog lijeka, pa stoga predmetna odredba nije primjenjiva u odnosu na tužitelja, iz čega proizlazi da s toga osnova ne postoji odgovornost tuženika za naknadom štete tužitelju, sve i kada bi ovaj dokazao da mu je kakva šteta nastala.

No, sve i kada bi tužitelj dokazao da mu je kakva šteta nastala, nema dokaza da bi tužitelju šteta nastala nepravilnim ili nezakonitim radom suda jer u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika propisane odredbom čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13-60/22 - dalje: ZOS), budući je rješenje HOK-a od 8. rujna 2014. donijeto i egzistiralo je na temelju zakonskih pretpostavki koje su postojale sve do trenutka njegova ukidanja, pa kako se radi o zakonitoj odluci, nema osnove za odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju navodno nastala zbog nemogućnosti zastupanja u predmetu Županijskog suda u Splitu

U prilog navedenim tvrdnjama tuženika ukazuje se sudu na pravomoćne presude donesene u predmetima činjenično i pravno identičnim ovom i to :

- Presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-911/2022,

- Presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2048/2022

- Presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2071/2022,

- Presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-149/2022,

- Presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-729/2022,

- Presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-499/2022,

- Presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž- 1446/22.

U odnosu na prijedlog tužitelja da se izvede dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka US, TS i JS, tužena se tome protivi obzirom nije jasno na koje bi to okolnosti isti svjedočili.

Ujedno, njihovim saslušanjem bi se povrijedile odredbe Ustava RH, odredbe Zakona o sudovima i Zakona o državnom odvjetništvu kojima se jamči samostalnost i neovisnost sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika pri donošenju sudskih i državnoodvjetničkih odluka.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženoj.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018. god., Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora z.z. tuženika br. N- DO-529/18 od 03. prosinca 2018. god., Raspravni zapisnik ovog suda posl. br. Pn- 155/2019 od 14. listopada 2019. god., te spis predmeta Županijskog suda u Splitu posl. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

U odredbama čl. 1085. ZOO-a, propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1). Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).

Pregledom spisa predmeta Županijskog suda u Splitu posl. br. K-4/2016 (Kov- 30/14), utvrđeno je da spisu predmeta prileži punomoć od 01. srpnja 2014. god., koju je okrivljenik BS, ispustio ovlaštenim punomoćnicima za zastupanje u tom predmetu.

Pregledom priložene punomoći od 01. srpnja 2014. god., utvrđeno je da okrivljenik BS nije ovlastio za zastupanje u tom predmetu kao ovlaštenog branitelja, isključivo tužitelja, već i sve druge odvjetnike – članove odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Split.

Pregledom spisa predmeta Županijskog suda u Splitu posl. br. K-4/2016 (Kov- 30/14), utvrđeno je i to da je na Zapisnik o ispitivanju okrivljenika pred Županijskim državnim odvjetništvom u Splitu br. K-DO-32/2014, Is-DO-21/2014 od 02. srpnja 2014. god., a na koji se poziva tužitelj u tužbi, okrivljenik BS, između ostalog, samo izjavio da je u ovom kaznenom postupku uzeo branitelja po vlastitom izboru NS, koji je nazočan njegovom ispitivanju.

Spisu predmeta Županijskog suda u Splitu posl. br. K-4/2016 (Kov-30/14), priloženo je i Rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore br. 7070/2014 DH/ŽH od 08. rujna 2014. god., kojim se tužitelju temeljem odredbe čl. 53 st. 2 Zakona o odvjetništvu i čl. 61 st. 3 Statuta Hrvatske odvjetničke komore, kao odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 48, članu Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., obustavlja obavljanje odvjetništva danom primitka tog rješenja do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka ili drugačije odluke disciplinskih tijela, a sve iz razloga što je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu od 27.06.2024., br. K-16/2001, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, jer je počinio dva kaznena djela iz čl. 337 st. 4 Kaznenog zakona - kao odgovorna osoba sebi pribavio imovinsku korist iskoristivši svoj položaj i ovlasti, čime je pribavio znatnu imovinsku korist postupajući s ciljem pribavljanja takve koristi, a djelo je počinjeno za vrijeme Domovinskog rata u procesu pretvorbe i privatizacije, i jedno djelo iz čl. 292 st. 2 KZ-a – s ciljem probavljanja protupravne imovinske koristi za svoje pravne osobe, sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja i lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica neistinito prikazao stanje i kretanje sredstava i na drugi način grubo prekršio zakon i pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja te imovinske koristi.

Spisu predmeta Županijskog suda u Splitu posl. br. K-4/2016, priložena je i punomoć koju je okrivljeni BS, dana **.**.2014.., ispustio za zastupanje odvjetnici Jeleni Mandarić i svim drugim odvjetnicima Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., u kaznenom postupku zbog kaznenog djela iz čl. 110 KZ, tada vođenog pod posl. br. Kov-30/2014., a koja je dostavljena u spis podneskom odvjetnice Jelene Mandarić i svih drugih odvjetnika Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., OIB: 63352408515, MBS: [matični broj subjekta], Sjedište: Gundulićeva 48, 21 000 Split, Poslovnica Pojišanska 18, 21 000 Split.

Nadalje je pregledom spisa predmeta Županijskog suda u Splitu posl. br. K- 4/2016, utvrđeno da je donijeto Rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Kov-iz- 1/15 od 02. siječnja 2015. god., temeljem odredbe čl. 127. st. 4 i čl. 131. st. 3 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- odluka Ustavnog suda RH i 143/12- dalje u tekstu ZKP/08), a iz osnova čl. 123 st. 1. t. 3. ZKP/08, a kojim rješenjem se prema okrivljeniku AS, OIB: [osobni identifikacijski broj] sinu N i L rođene B, rođenom **.**.1991. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], državljaninu RH, oženjenom, ocu dvoje djece, produljuje istražni zatvor, te određuje isti ima trajati i dalje., te se utvrđuje da istražni zatvor okrivljeniku traje od 01. srpnja 2014. u 9,30 sati kada je dotični uhićen.

Konačno, spisu predmeta Županijskog suda u Splitu posl. br. K-4/2016, priložena je i žalba protiv Rješenja Kov-iz-1/15 od 02. 01. 2015. godine, podnesena od strane branitelja okrivljenika BS, odvjetnice Jelene Mandarić i svih drugih odvjetnika Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Split.

Dakle, tužitelj bi u konkretnom slučaju pretrpio štetu u slučaju da priložena punomoć okrivljenika BS od 01. srpnja 2014. godine u predmetu Županijskog suda u Splitu posl. br. K-4/2016 (Kov-30/14), glasi isključivo na tužitelja kao ovlaštenog branitelja, te da je uslijed donošenja Rješenja Hrvatske odvjetničke komore br. 7070/2014 od 08. rujna 2014. god., a kojim rješenjem je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, okrivljenik BS u tom predmetu angažirao drugog odvjetnika li odvjetnike nekog drugog Odvjetničkog društva, u svrhu sastava žalbe protiv donijetog Rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Kov-iz-1/15 od 02. siječnja 2015. god., a što međutim, ovdje nije slučaj.

Osim toga, ovaj sud cijeni da odvjetnici koji su članovi odvjetničkog društva u slučaju kada im je punomoć ispuštena kao članovima odvjetničkog društva, stranku zastupaju u ime i za račun odvjetničkog društva, a kojem društvu u tom slučaju pripada nagrada i naknada troškova za rad njegovih članova – odvjetnika, odnosno u konkretnom slučaju odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, a čiji je tužitelj osnivač, vlasnik i član.

Slijedom svega navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju u smislu citirane odredbe čl. 1045 st. 1 ZOO-a, tužitelju nije prouzročena šteta u vidu izmakle koristi, a uslijed nemogućnosti da kao ovlašteni branitelj okrivljenika BS, podnese žalbu protiv donijetog Rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Kov-iz-1/15 od 02. siječnja 2015. god., u kaznenom predmetu Županijskog suda u Splitu posl. br. K- 4/2016 (Kov-30/14), tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 50 bod., i pristup na dva ročišta po 50 bod., sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 21. veljače 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - pun. tužitelja

- z.z. tuženika