Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški
Nova Gradiška
Poslovni broj: Pn-212/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožinić odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika Lovačka udruga ”NAZIME”, OIB:14127992981, Gređani 200, zastupanog po punomoćnici Kseniji Penić odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 9. siječnja 2025., održane u nazočnosti tužitelja sa punomoćnikom i punomoćnice tuženika te nakon objave presude dana 21. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Lovačka udruga ”NAZIME”, OIB:14127992981, Gređani 200, Općina Stara Gradiška, da tužitelju OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 461,32 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja 21. veljače 2025. do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Lovačka udruga ”NAZIME”, OIB:14127992981, Gređani 200, Općina Stara Gradiška, da tužitelju OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade troška ovog parničnog postupka isplati iznos od 812,58 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja 21. veljače 2025. do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III Odbija se tužitelj sa dijelom zatraženog parničnog troška preko dosuđenog iznosa.
IV Tužitelj ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], je po zakonu oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
r i j e š i o j e
I Usvaja se prigovor tužitelja od 9. siječnja 2024. na rješenje o pristojbi od 21. prosinca 2023. Pn-212/2023-3 te se isto rješenje o pristojbi ukida.
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbom od 12.12.2023. utužio tuženika radi naknade štete u iznosu od 461,32 eura. U tužbi navodi da je tužitelj vlasnik i posjednik kčbr. [katastarska čestica] Pašnjak Oranica Ljeskovače površine 6225 m², kčbr. [katastarska čestica] Oranica Ljeskovače površine 3117 m², kčbr. [katastarska čestica] Oranica Ljeskovače površine 756 m², kčbr. [katastarska čestica] Pašnjak Oranica Ljeskovače površine 3823 m² i kčbr. [katastarska čestica] Oranica Pašnjak Ljeskovače površine 721 m², sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je uz tužbu dostavio izvadak iz zemljišne knjige i izvod iz katastarskog plana.
Navedeno zemljište tužitelj obrađuje te je na tom zemljištu uzgajao kukuruz. Navodi da su koncem mjeseca srpnja i u mjesecu kolovozu 2023., tužiteljeve usjeve kukuruza uništile divlje svinje iz lovišta tuženika, zbog čega je tužitelju nastala šteta. Kako se predmetne nekretnine nalaze na području lovišta tuženika, a štetu je počinila divljač, to je isti odgovoran da nadoknadi štetu tužitelju.
Tužitelj je dana 31.07.2023. te dana 10.08.2023. pozvao tuženika da izađe na lice mjesta i izvrši izvid i procjenu štete te mu plati štetu, no tuženik se nije niti odazvao pozivu tužitelja, a niti je prethodno tužitelju osigurao dužne repelente, zbog čega je sam tužitelj poduzimao o svojem trošku i u skladu s vlastitim mogućnostima, sve zaštitne mjere i radnje te je konačno sam kupio i električnog pastira.
Zbog namjere podnošenja tužbe, a u svrhu osiguranja dokaza koji bi protekom vremena mogli biti kompromitirani, tužitelj je pred naslovnim sudom pokrenuo postupak osiguranja dokaza koji je vođen pod brojem: R1-140/2023, u kojem postupku je stalni sudski vještak za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta KI sačinio Elaborat o procjeni štete nastale od divljači iz kojega jasno proizlazi kako je narečenim štetnim događajem od divljači unutar lovišta tuženika nastala šteta tužitelju u iznosu od 461,32 eura.
Obzirom da je tužitelju nastala šteta na urodu koje je počinila divljač s lovišta tuženika, to je tuženik u obvezi nadoknaditi nastalu štetu tužitelju u cijelosti, a kako to nije učinio niti djelomično, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te osporava postojanje odgovornosti za naknadu štete. Navodi da iz tužbe tužitelja nije razvidno kada se tužitelj obratio tuženiku sa pozivom za sklapanje sporazuma jer uz tužbu nije priložen dokaz o dostavnici te da tužitelj ničim ne dokazuje da bi štetu prouzročile divlje svinje iz tuženikovog lovišta.
Tuženik ističe kako Zakon o lovstvu predviđa aktivnost tužitelja u zaštiti svojih usjeva. Navodi da je tužitelj bio dužan štiti svoje usjeve jer je lovačkoj udruzi zbog veličine lovišta i blizine naseljenih područja divljač nemoguće potpuno istrijebiti i onemogućiti nastanak štete. Tuženik se protivi predloženim dokaznim prijedlozima saslušanja vještaka kao svjedoka u postupku, te predlaže na okolnost nastanka štete saslušati lovnika tuženika ĆI. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka.
3. U svom očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj ističe kako je odgovor na tužbu u cijelosti činjenično i pravno neosnovan kao i da su navodi u njemu sadržani potpuno paušalni i nepotkrijepljeni. Navodi da su netočni navodi kako iz tužbe nije vidljivo kada se tužitelj obratio tuženiku, jer iz priloženih dokaza proizlazi kako se tuženiku višestruko obraćao sam tužitelj, konačno i sam vještak KI, ali se tuženik istima nije odazvao. Aktivnosti tužitelja u zaštiti usjeva prema njegovim mogućnostima, sve sukladno čl. 79. Zakona o lovstvu, tužitelj je, suprotno navodima tuženika, upražnjavao na način da je uz navedeno zemljište imao postavljenog električnog pastira što isto tako proizlazi iz materijalnih dokaza-elaborata vještaka KI. U tom se kontekstu odnosni navod tuženika ukazuje promašenim u cijelosti. Potpuno je irelevantan, a s obzirom na dokazne prijedloge i preuranjen, prigovor tuženika kako nije dokazano kako su štetu počinile divlje svinje. Prethodno iz razloga što je štetu nesporno počinila divljač, što potvrđuje i sam vještak u svom elaboratu, a da je u pitanju krupna divljač nedvojbeno proizlazi iz predmetnog elaborata odnosno fotodokumentacije istoga. Neovisno o tuženikovu protivljenju, u ovom postupku nužno je saslušati predloženog svjedoka KI s obzirom isti kao stručna osoba može razjasniti određena sporna pitanja o kojima ovisi utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj predlaže provesti postupak, usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tuženiku naknadu parničnog troška.
4. Sud je proveo dokaze uvidom u priklopljeni spis R1-140/23, u E-mail između kćerke tužitelja i službenog E-maila lovačke udruge i predsjednika udruge od 23. rujna 2023., u obavijest o šteti od divljači od 31.7.2023. sa fotografijama štete, u z.k. izvadak, u zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta, u elaborat o procjeni nastale štete od divljači napravljen po poljoprivrednom vještaku Danku Mjertan iz listopada 2023. sa fotografijama, u odgovor na tužbu, u ispis iz registra udruga na dan 8.12.2023. i 9.1.2025., u kartu lovišta tuženika, u potvrdu za tužitelja o statusu HRVI, u iskaz saslušanog poljoprivrednog vještaka Danka Mjertan te u iskaz tužitelja OI.
5. Tužitelj ĐI saslušan kao stranka iskazao je da je do štete na usjevu kukuruza došlo u srpnju i kolovozu 2023., da je obilazio usjev i imao uključen električni pastir te da je za isti imao trošak od 800,00 eura. Tužitelj je lovac cijeli život i zna što su tragovi od divlje svinje i nema druge divljači na tom terenu, a stoka više ne ide van. Točno su vidljivi tragovi od divlje svinje, krmače koja kada uđe sa kezmadi, krmača ruši stabljike kukuruza i klipove na zemlji, kezmad pojede, a ostatak strune. Tužitelj je osobno obavijestio lovnika ĆI o šteti, a rečeno mu je da mora obavijestiti i lovačku udrugu o šteti pa je kćerka tužitelja Emailom obavijestila na lovačku udrugu i direktno predsjedniku udruge ZI na njegom Email. Kćerka tužitelja radi u Hrvatskom lovačkom savezu i ona ga je uputila da mora pismenim putem obavijestiti o šteti lovačku udrugu i da mora imati dokaz da je to njima poslano i kćerka je isprintala Email kojim je to poslano lovačkoj udruzi koji je on dao svom odvjetniku. Tužitelj smatra da je trebao imati više prinosa na toj čestici i da je vještak naveo manji urod od onoga koji je trebao biti, no slaže se i sa ovim. Tražio je od lovačke udruge repelente no lovnik HI mu je rekao da nemaju. Tužitelj je predlagao da mu za odštetu daju jednu divlju svinju, ali mu je rekao da je to nemoguće i da ih tuži.
6. Uvidom u priklopljeni spis R1-140/2023 vidljivo je da je tužitelj kao predlagatelj sa 27.9.2023. podnio prijedlog za prethodno osiguranje dokaza radi provođenja poljoprivrednog vještačenja na nekretninama kčbr. [katastarska čestica] Pašnjak Oranica Ljeskovače površine 6225 m², kčbr. [katastarska čestica] Oranica Ljeskovače površine 3117 m², kčbr. [katastarska čestica] Oranica Ljeskovače površine 756 m², kčbr. [katastarska čestica] Pašnjak Oranica Ljeskovače površine 3823 m² i kčbr. [katastarska čestica] Oranica Pašnjak Ljeskovače površine 721 m², sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi utvrđivanja visine štete na usjevu te okolnosti uzroka nastanka štete koje je predlagatelj pretrpio kao i na okolnost da li su predmetne parcele štićene od nailaska i prodora divljači. Iz pismenog nalaza ovlaštenog poljoprivrednog vještaka Danka Mjertan iz [adresa] od 13.10.2023. proizlazi da ukupna šteta na zasijanom usjevu kukuruza iznosi 461,32 eura na dan 13.10.2023. kada je nalaz sačinjen a sve kako je to detaljno naveo tužitelj u činjeničnim navodima tužbe. U istom nalazu je vještak konstatirao na koji način je tužitelj štitio svoj usjev jer da je parcela bila ograđena u cijelosti sa strujnim pastirom sa dvije žice a u elaboratu postoje slike parcele, z.k. izvaci, fotografija sa Geo portala te podatak o cijeni kukuruza iz Tisupa na dan 7.10.2023. Vještak je u pismenom nalazu naveo da je na nekretnini tužitelj imao zasijan kukuruz BC sorte Klipan grupa 500 te je isti stradao od divljači gaženjem stabljike kukuruza i taj pogaženi dio je sporadičan duž cijele površine tako da je izmjerom pogaženih dijelova dobio gubitak od 34% parcele na kojoj je nastala šteta. Na očevid radi vještačenja da je telefonski obavijestio lovnika HI koji je potvrdio dolazak no nije se pojavio na dan očevida pa je vještak u prisustvu vlasnika parcele tužitelja ĐI OI napravio izvid parcele mjerenjem i slikanjem. Katastarske čestice koje su navedene u gruntovnici sa različitim površinama su svedene na jednu Arkod parcelu br. 3954631 površine 0,84ha i na tome je baziran izračun štete primjenom troškovne metode. Cijena kukuruza iz Tisupa na dan 7.10.2023. iznosila je 0,19eura po kilogramu. Teoretski izračun prinosa klipova nije idealan te se radi o prorijeđenom sklopu i smanjenom prinosu pa je procjena vještaka 8500kg na hektar ili 4845 kg po jutru što bi na površini iznosilo 7.140kg zrna. Prema cijenama kukuruza od 7.10.2023. od 0,19 eura po kilogramu šteta na 35% usjeva iznosila bi 461,32 eura.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka HI lovnika tuženika koji je urednopozvan na ročište dana 9.1.2025. radi saslušanja no nije pristupio a punomoćnik tuženika je na istom ročištu povukao prijedlog za saslušanje tog svjedoka.
9. Punomoćnik tužitelja je predložio sudu da od poljoprivrednog vještaka Danka Mjertan koji je proveo vještačenje u priklopljenom spisu R1-140/2023 i dostavio nalaz sa 13.10.2023. zatraži očitovanje da li je došlo do promjene cijene kukuruza od vremena sastavljana nalaza u predmetu osiguranja dokaza i dana zaključenja glavne rasprave.
10. Poljoprivredni vještak KI se usmeno očitovao na ročištu 9.1.2025. te je iskazao je da je angažiran kao poljoprivredni vještak u predmetu osiguranja dokaza R1-140/23. Iskazuje da je o očevidu na licu mjesta telefonski bio obaviješten lovnik tuženika HI sa **.**.2023., a očevid da je bio 7.10.2023. na kojem se lovnik nije prijavio, a došao je samo gospodin ĐI. Pregledom parcele, mjerenjem i vaganjem klipova da se dobije prosječan prinos po jednoj parceli. Pet katastarskih čestica [katastarska čestica] ukupne površine 8400 m2 k. o. [katastarska općina] je navedeno, ali su one spojene u jednu arkod česticu i u naravi je jedna parcela br. arcod parcele 3954631 sa 0,84 ha. Cijene kukuruza za 2023. su iz Tisupa na osnovu čega je izračunata šteta pomnožena sa postotkom štete. Od 8400 m[2] zasijane površine šteta je bila na 34%. Prinos kukuruza na zasijanoj površini je 7140 kg od kojeg se oduzima 34% štete što daje 2428 kg uništenog kukuruza. Cijena suhog zrna kukuruza u vrijeme izrade pismenog nalaza je bila 0,19 eura po 1 kg, što je iznosilo ukupno 461,32 eura, kako je to i navedeno u pismenom nalazu. Srednja cijena iz Tisupa na dan 9.1.2025. je ista kao i u vrijeme pravljenja pismenog nalaza.
Oko zasijanih čestica tužitelj je imao električnog pastira koji je trebao štititi usjev od divljači i to se vidi na slikama iz nalaza. Dodaje da je telefonskim putem na broj koji je dobio od punomoćnika tužitelja nazvao lovnika HI koji je rekao da će doći, no ne zna iz kojeg razloga nije došao niti je ispričao svoj nedolazak za dan 7.10.2023. kada je vještak bio na izvidu.
11. Po tuženiku je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva te je tuženik osporavao odgovornost tuženika za nastanak štete tvrdeći da tužitelj ničim nije dokazao da su štetu prouzročile svinje iz tuženikovog lovišta jer da Zakon o lovstvu predviđa aktivnost tužitelja u zaštiti svojih usjeva te da tužitelj svjesno sije kulture na zemljištu na kojem je prisutnost divljači evidentna a zbog veličine lovišta tuženika i blizine naseljenih područja da je nemoguće izbjeći nastanak štete. Punomoćnik tuženika ističe da Zakon o lovstvu predviđa obavijest o nastanku štete službenim putem što znači putem poštanske pošiljke a da takvu obavijest o nastanku štete tužitelj nije uputio tuženiku već samo putem E-maila.
12. Punomoćnik tužitelja ističe da je iz dostavljene dokumentacije uz tužbu uključujući i Email razvidno da se tužitelj javio tuženiku sa obavijesti o šteti i s ciljem saniranja iste prije podnošenja tužbe. Kako je pošiljatelj, ovdje tužitelj, osoba starije životne dobi i ne služi se računalom, njegova kćerka JI [adresa elektroničke pošte] a kao primatelji su naznačeni službena Email adresa tuženik Info@međustrugoci.com te Email adresa predsjednika udruge Joška [adresa elektroničke pošte] što proizlazi iz izvatka iz registra udruga koji Email je dostavljen uz tužbu a koji je ovlaštena osoba za zastupanje tuženika. Punomoćnik tužitelja je na ročištu predao u spis i za suprotnu stranu ispis iz registra udruga na dan 9.1.2025. iz kojeg je vidljivo da je ŽI predsjednik udruge tj. tuženika (str. 80 spisa).
13. Za sud je nesporno da je tuženik pozvan od strane tužitelja da naknadi štetu nastalu na usjevu tužitelja a što je potvrđeno dostavom preslike E-maila koji je priložio tužitelj uz tužbu. Tuženik je dakle bio obaviješten o nastaloj šteti na način kako je to propisano člancima 82 i 83 Zakona o lovstvu. Isto proizlazi i iz iskaza saslušanog tužitelja OI. Iz obavijesti o šteti od divljači na usjevima tužitelja OI od 31.7.2023. koja je priložena uz tužbu vidljivo je da je tužitelj preko službenog Emaila obavijestio tuženika o nastaloj šteti na zasijanom usjevu.
Tužitelj je uz tužbu priložio dokaz da je tuženika obavijestio o nastaloj šteti na usjevu a što je bio dužan upravo iz razloga kako bi otklonio prigovor tuženika da o nastaloj šteti nije bio obaviješten od strane vlasnika usjeva. Tužitelj zna da je jedini način objektivne procjene nastale štete procjena štete po ovlaštenom sudskom vještaku te je takvu procjenu predložio u postupku osiguranja dokaza koji je predmet R1- 140/2023 priklopljen ovom spisu. Imenovani sudski poljoprivredni vještak KI iz [adresa] proveo je vještačenje kako je to naloženo rješenjem o prethodnom osiguranju dokaza a koji nalaz sud prihvaća kao objektivan u procjeni visine nastale štete te radi dokazivanja navoda tužitelja da je do štete došlo na usjevima tužitelja na česticama pobliže označenim kao u tužbi i u pismenom nalazu poljoprivrednog vještaka. Nesporno je da je usjev tužitelja bio napadnut od strane divljači tj. divljih svinja a za koje je odgovoran tuženik kao lovoovlaštenik a tužitelj je svoj usjev štitio na način da je oko zasijane parcele imao postavljenog električnog pastira a što je i konstatirano u nalazu poljoprivrednog vještaka.
14. Sud je poklonio vjeru tužitelju koji u svom iskazu kaže da je prvo prijavio štetu kod tuženika putem obavijesti o šteti od divljači na usjevima a koja obavijest je od 31. srpnja 2023. istu obavijest je poslala njegova kćerka. Tužitelj je sa 31.7.2023. i sa 10.8.2023. pozvao tuženika da izađe na lice mjesta te izvrši izvid i procjenu štete te mu plati štetu no tuženik se nije niti odazvao pozivu tužitelja.
Kada se tužena oglušila išao je sudskim putem s prijedlogom za osiguranje dokaza te procjene po poljoprivrednom vještaku a za štetu na usjevu kukuruza u 9. mjesecu 2023. Sud je u cijelosti prihvatio navode tužitelja na koji način je štitio svoj usjev jer je oko istoga imao postavljenog električnog pastira koji je bio u funkciji i 2023.g.. Tužitelj nije koristio repelente jer iste od tužene nije dobio.
Poljoprivredni vještak je u svom nalazu potvrdio da su se na da su se na čestici tužitelja na kojoj je došlo do štete provodile mjere zaštite od divljači postavljanjem električnog pastira oko cijele čestice na kojoj je bio zasijan kukuruz.
Nesporno je da je tužitelj nakon nastanka štete pismeno obavijestio lovačku udrugu o šteti te zatražio sudskim putem vještačenje obima štete, odnosno da je sukladno čl. 272 do 276 ZPP-a proveo postupak osiguranja dokaza gdje je po ovlaštenom sudskom vještaku nesporno utvrđena količina uništenog usjeva, visina štete te mjere zaštite usjeva od divljači.
15. Polazeći od toga da je šteta na usjevu tužitelja vidljiva mjesecu rujnu 2023. kada je vršena procjena iste po poljoprivrednom vještaku, te da se tužitelj pismeno obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe no sa tuženikom nije postignut dogovor u pogledu obeštećenja tužitelja, osnovan je zahtjev tužitelja da mu se naknadi nastala šteta na usjevu a koja je nastala od divljih svinja koje obitavaju u lovištu kojim gospodari tuženik. Tužitelj je u zaštiti svog usjeva imao postavljenog električnog pastira oko čestice na kojoj je ima zasijan kukuruz, no do štete je ipak došlo.
U čl. 79 Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/18, 32/19, 32/20, 127/24) navedeno je na koji način i kojim mjerama zaštite vlasnik usjeva može spriječiti ili umanjiti štetu od divljači te ukoliko se utvrdi da vlasnik nije poduzimao mjere za zaštitu svog usjeva može se utvrditi suodgovornost istoga za nastanak štete. Za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik ako je oštećenik tj. vlasnik usjeva poduzeo radnje iz čl. 79 st. 1 istog zakona te ako kao dobar gospodar zaštiti svoju imovinu od nastanka štete navedene u čl. 78 ovog zakona.
Čl. 80 propisuje da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik ako je oštećenik poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1 te kao dobar gospodar zaštiti svoju imovinu od nastanka štete navedene u čl. 78 ovog zakona.
Članak 82 st. 3 Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/18, 32/19, 32/20) propisuje da ako ne dođe do sklapanja sporazuma iz čl. 82 st. 2 Zakona, da se oštećenik može obratiti tužbom radi naknade štete sudu a sud da će odbaciti tužbu ako oštećenik nije postupio na način propisan čl. 81 st. 1 i 2 Zakona o lovstvu.
Tužitelj je dokazao da se pismenim putem obratio tuženiku nakon nastanka štete i to prijavom štete od 31.7.2023. a koja prijava je dostavljena uz tužbu (str. 6 spisa) te je tužitelj pokušao sklopiti sporazum o naknadi štete do kojeg nije došlo.
16. Tuženik ne može tvrditi da nije imao saznanja o nastaloj šteti kod tužitelja. Nakon primitka obavijesti o šteti od divljači na usjevima tužitelja a koju štetu je tužitelj uočio 26.7.2023., tuženik je imao interes da izađe na česticu tužitelja te da utvrdi obim i vrstu nastale štete no to nije učinio niti je poduzeo bilo kakve mjere u cilju sprječavanja daljeg nastanka štete.
Tuženik je imao saznanja o nastaloj šteti od divljih svinja na usjevu tužitelja no svojom pasivnošću propustio je izaći radi procjene štete na česticu tužitelja a tužitelj je prije utuženja postupio sukladno odredbama čl. 82 Zakona o lovstvu a tužena nije reagirala na prijavu štete učinjenu od strane tužitelja, niti je itko od tuženika izašao procijeniti štetu a ni ponuditi u sporazumu bilo kakav iznos na ime nesporne počinjene štete od divljači.
17. Tužena je već nakon pismene prijave nastale štete od 31.7.2023. mogla angažirati i poljoprivrednog procjenitelja ili sama u nazočnosti sa tužiteljem provjeriti obim nastale štete kada je tužena i pismenim putem obaviještena o nastanku štete, no vidljivo je da od strane tuženika nisu izvršene nikakve procjene štete niti sprječavanje dalje štete, niti je tužena uopće bilo kako reagirala po prijavi nastale štete kod tužitelja.
18. Radi objektivne procjene stvarno nastale štete od divljači na usjevima tužitelja proveden je postupak prethodnog osiguranja dokaza kroz sudski izvanparnični postupak a prije skidanja usjeva pa je po mišljenju suda šteta objektivno procijenjena. Sud prihvaća kao dokazane tvrdnje tužitelja da je o nastaloj šteti od divljači uredno obavijestio pismeno tuženika te da je nakon ne reagiranja tužene u sudskom postupku prethodnog osiguranja dokaza procijenjena visina štete na usjevu tužitelja. U pismenom nalazu je obrazložen i obim i uzrok nastanka štete na usjevu tužitelja a koji nalaz sud u cijelosti prihvaća. Nitko tuženika nije sprečavao da izađe u procjenu nastale štete a koju procjenu tuženik nije napravio iako je o šteti nesporno bio obaviješten.
19. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je isti poduzimao mjere radi sprečavanja štete od divljači a radi smanjenja iste. Na čestici tužitelja na kojoj je vršena procjena štete od divljači poljoprivredni vještak je zatekao električnog pastira koji je bio postavljen radi sprečavanja nastanka štete od divljači. Sud je ocijenio da ne postoji doprinos tužitelja kao oštećenika vlastitoj šteti.
20. Obveza poduzimanja mjera radi sprečavanja štete od divljači nije samo obveza tužitelja kao oštećenika već i tuženika kao lovo ovlaštenika sve u smislu čl. 75 do 79 Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/18, 32/19, 32/20). U smislu odredbe čl. 77 Zakona o lovstvu obveza je lovoovlaštenika poduzimati određene mjere za sprečavanje štete od divljači dok su korisnici zemljišta dužni omogućiti poduzimanje mjera za sprečavanje štete od divljači koje terete lovoovlaštenika. Prema odredbi čl. 79 st. 1 točka 1 korisnik zemljišta ima pravo i dužnost odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprečavanja štete od divljači te u poduzimanju tih mjera surađivati, sredstvima dobivenim od lovovlaštenika prema njegovim uputama. Smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta ako lovovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno a u ovom postupku tuženik nije niti osporavao da se radi o divljači iz njegovog lovišta. Tužitelj nije sprečavao lovoovlaštenika da poduzima mjere za sprečavanje štete a tužitelj je sam poduzimao mjere za zaštitu no te mjere su bile nedovoljne da spriječe nastanak štete od divljači.
21. Kraj utvrđene visine štete od 461,32 eura iz pismenog nalaza od 13.10.2023. u predmetu R1-140/2023 a koliko iznosi tržišna vrijednost kukuruza u vrijeme izrade istog, sud je nakon utvrđenja o tržišnoj cijeni kukuruza u vrijeme zaključenja glavne rasprave a koja se prema očitovanju poljoprivrednog vještaka Danka Mjertan nije mijenjala, prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju iznos od 461,32 eura, a sve temeljem čl. 1092 st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO-a).
22. Kako se radi o objektivnoj odgovornosti za štetu iz čl. 1064 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO-a) a sama osnova odgovornosti utemeljena je na odredbi čl. 76, 80 i 81 Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/18, 32/19, 32/20) prema kojem je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprečavanje štete od divljači, koje je u skladu sa navedenim zakonom bio obavezan poduzeti. Iz provedenih dokaza vidljivo je da je tužitelj kao oštećenik provodio mjere kojima je pokušao smanjiti štetu od divljači a koje su predviđene čl. 79 Zakona o lovstvu. Predstavnik tuženika je obaviješten o nastaloj šteti pismenim putem te nije uslijedio nikakav odgovor tužitelju kao oštećeniku niti je postignut kakav sporazum o isplati nespornog dijela štete pa su time ispunjeni uvjeti iz čl. 82 Zakona o lovstvu koji predviđaju postupak pokušaja nagodbe koji nije uspio pa je došlo do utuženja a sve temeljem čl. 82 st. 3 Zakona o lovstvu.
23. Tuženik je dao odgovor na tužbu gdje osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te odgovornost tuženika, pa je sud proveo dokaze predložene po tužitelju i nakon provedenih dokaza ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, a obzirom da je iz pismenog nalaza po poljoprivrednom vještaku Danku Mjertan angažiranom po sudu, utvrđeno da je tužitelj imao štetu na usjevu kukuruza a koju štetu je i utvrdio kroz provedeno poljoprivredno vještačenje koje je provedeno u sudskom postupku i o kojem vještačenju i zakazanom očevidu je predstavnik tuženika bio obaviješten.
24. Kako se radi o običnoj šteti temeljem čl. 1089 st. 1. i 2. ZOO-a visina naknade štete određena je prema cijenama kukuruza u vrijeme presuđenja i to od 0,19 eura po 1 kg koju cijenu je sud prihvatio kao objektivnu.
25. Sud je prihvatio procjenu nastale štete na usjevu tužitelja a koja šteta je nastala od divljih svinja prema pismenom nalazu u priklopljenom predmetu R1-140/2023 a koja visina nastale štete u vrijeme presuđenja iznosi 461,32 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos od dana presuđenja 21.2.2025. pa do isplate, a sve temeljem čl. 1085 st.3. ZOO-a jer se radi o nenovčanoj imovinskoj nereparirnoj šteti, visina koje je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke a sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a.
Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastale štete pa na naknadu novčane imovinske štete zakonska zatezna kamata teče od dana nastanka štete kada se šteta smatra dospjelom, a na iznos naknade štete za uništene usjeve dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke zakonska zatezna kamata teče od dana presuđenja jer je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti.
26. Stopa zakonske zatezne kamate određena je temeljem čl. 29.st. 1 ZOO-a na dosuđeni iznos od dana presuđenja.
27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 11/96, 37/05, 168/09, 142/12, 103/14, 118/14, 103/14, 107/15, 138/23). Sud je tužitelju dosudio osnovano zatražene troškove a prema trošku tužitelja koji je tužitelj precizirao na ročištu od 9.1.2025. te prema v.p.s. iz tužbe od 461,32 eura. Tužitelj je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom i u pogledu osnova i u pogledu visine.
Tužitelju je dosuđen zatražen trošak za sastav tužbe temeljem tbr. 7/1 OT u iznosu od 100,00eura koji iznos je tužitelj tražio po troškovniku za svaku radnju. Tužitelju je dosuđen trošak pristupa na ročište od 9.1.2025. u iznosu od 100,00 eura temeljem tbr. 9/1 OT, te trošak pristupa na ročištu za objavu presude u iznosu od zatraženih 50,00€ temeljem tbr. 9/3 OT.
Priznat je i trošak sastava prijedloga za osiguranje dokaza u priklopljenom spisu R1- 140/2023 temeljem tbr. 16 OT u iznosu od 100,00 eura a što zbrojeno daje iznos od 350,00 eura na koji tužitelju pripada PDV u iznosu od 87,50 eura a što zbrojeno daje iznos od 437,50 eura.
Tužitelju ne pripada zatražen trošak pristojbe na tužbu i presudu koji trošak je tužitelj zatražio bez navođenja da je tužitelj HRVI pa je sud nakon donošenja rješenja o pristojbi kojim je tužitelj pozvan na plaćanje pristojbe na tužbu tek u prigovoru tužitelja saznao da je isti po zakonu oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Tužitelj potražuje u ovom postupku i trošak koji je imao vođenjem priklopljenog spisa R1-140/2023 po prijedlogu za osiguranje dokaza gdje je provedeno poljoprivredno vještačenje a sve temeljem čl. 168 st. 2 ZPP-a. Tužitelj osnovano potražuje trošak sastava prijedloga za osiguranje dokaza temeljem tbr. 11/1 te mu sud dosuđuje iznos od 100,00€ kao i trošak provedenog poljoprivrednog vještačenja u iznosu od 331,81 eura te trošak sudske pristojbe na prijedlog u iznosu od 13,27 eura. Tužitelju je priznat i trošak pristupa vještaka Danka Mjertan na ročište gdje je saslušan a za koji pristup je isti tražio trošak od 30,00 eura koji je tužitelj i platio. Zbrajanjem gore navedenih osnovanih troškova tužitelja dobiva se iznos od 812,58 eura koliko je tužena dužna platiti tužitelju.
28. Sa preostalim zatraženim parničnim troškom tužitelj je odbijen kao neosnovanim i previsoko zatraženim. Tužitelj je odbijen sa iznosom parničnih troškova na ime
- 1 0 -
konferencije sa strankom u iznosu od 100,00€ temeljem tbr. 35 OT a obzirom da nije predočeno u čemu se isti trošak konferencije sastojao te sa zatraženim troškom sastava podneska od 16.12.2024. u iznosu od ukupno 125,00 eura u kojem iznosu je sadržan i PDV a obzirom da se radi o kratkom podnesku u kojem se ponavljaju navodi tužitelja iz tužbe. Nije priznat ni trošak zatražene pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza od 33,18 eura već je priznat u iznosu od 13,27 eura koliko je pristojba i plaćena.
29. Tužitelj ĐI je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11 st. 1 točka 5 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23.) a kao O o čemu je u spis dostavio dokaz.
30. Sud je usvojio prigovor tužitelja podnesen na rješenje o pristojbi od 21. prosinca 2023. kojim je sud pozvao tužitelja na plaćanje pristojbe na tužbu a obzirom da u tužbi tužitelj nije naveo da je O već je u troškovima tražio i trošak sudskih pristojbi tako da sud nije imao saznanja da je tužitelj osoba koja je po zakonu oslobođena plaćanja sudskih pristojbi sve do dana podnošenja prigovora tužitelja na rješenje o pristojbi. Slijedom istoga sud je ukinuo doneseno rješenje o pristojbi.
U Novoj Gradiški 21. veljače 2025.
S u d a c :
Željka Paunović
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.
DN-a:
1. Odvj. Nemanja Nožinić
2. Odvj. Ksenija Penić