REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-2940/2019-168

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja CU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, Meštrovićev trg 10, protiv tuženika SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Ferenčaku, odvjetniku iz Zagreba, Iblerov trg 6, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Hrvoja Kuprešaka, odvjetnika, tuženika osobno te punomoćnika tuženika Zorana Ferenčaka, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 21. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], [adresa], da tužitelju CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade neimovinske štete ukupni iznos od 3.689,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana 21. veljače 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], [adresa], da tužitelju CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 83,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana 21. veljače 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], [adresa], da tužitelju CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati na ime izgubljene zarade iznos od 1.458,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekuća od dospijeća svakog iznosa pa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče na iznos od:

- 364,61 eura od 15. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

- 364,61 eura od 15. rujna 2009. godine pa do isplate,

- 364,61 eura od 15. listopada 2009. godine pa do isplate,

- 364,61 eura od 15. studenog 2009. godine pa do isplate,

u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CU u preostalom dijelu u pogledu isplate imovinske štete s naslova izgubljene zarade i to u iznosu od 333,46 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 235,86 eura od 15. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- 97,58 eura od 15. srpnja 2009. godine pa do isplate, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima pod točkom III/ izrijeke.

V/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 510,98 eura, u roku od 15 dana.

VI/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 510,98 eura pa do zatraženog iznosa od 8.383,50 eura, odnosno za ukupan iznos od 7.872,52 eura.

VII/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 28.750,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj CU (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 30. rujna 2010. navodi da je bio zaposlen kod tuženika SU kao vlasnika obrta [obrt], [adresa] (dalje u tekstu: tuženik) na određeno vrijeme u trajanju od 17. travnja 2009. do 31. listopada 2009. i to kao fizički radnik. Dana 20. travnja 2009., tužitelj je radeći na visini na ljestvama, skidajući drvenu konstrukciju, zbog propusta poslodavca da osigura sigurne uvjete rada u vidu ne klizajućeg donjeg dijela ljestava, pao sa ljestava koje su se otklizale i pri tome se isti ozlijedio. Tužitelj je u štetnom događaju stradao tako da je četiri dana bio u komi te je u Vinogradskoj bolnici nad njim izvršen operativni zahvat u predjelu glave - desnog uha. Tužitelj navodi da je uslijed tjelesnih ozljeda pretrpio fizičke bolove, intenzivan strah, da je tužitelju smanjena životna aktivnost, da je pretrpio duševne boli zbog naruženosti te da je imao materijalne troškove liječenja kao i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj stoga u tužbi na ime nematerijalne štete potražuje ukupan iznos od 57.500,00 kuna, a isto tako navodi da je bio na bolovanju te trpi štetu u razlici plaće koja čini razliku do punog iznosa plaće u iznosu od 4.351,14 kn. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj, osim neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti po kriterijima kako je ranije navedeno, potražuje i imovinsku štetu u iznosu od 1.000,00 kn po osnovi materijalnih troškova liječenja i 2.000,00 kn po osnovi tuđe pomoći i njege, zatim po osnovi izgubljene zarade iznos od 35.609,12 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 4.451,14 kn od 20. u mjesecu (počevši od 20. travnja 2009. do zaključno 20. listopada 2009. te iznos od 4.451,14 kn počevši od 31. listopada 2019. pa do isplate, a kako je to specificirano podneskom od 27. listopada 20015.) te u konačnici da mu isplati mjesečnu rentu u iznosu od 1.500,00 kn počevši od 17. travnja 2009. pa nadalje sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je netočno da je tužitelj u ugovornom odnosu kod tuženika u trajanju od 17. travnja 2009., već kako proizlazi iz ugovora o radu te prijave na Zavod za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, od 20. travnja 2009. Kako bi sud doveo u zabludu da se štetni događaj nije dogodio već prvog dana ugovornog odnosa s poslodavcem, isti već u prvoj točci svoje tužbe pokušava neistinito prikazati činjenično stanje. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužitelj navedenog dana ozlijedio isključivo svojom krivnjom te ističe da tuženik štetu nije mogao predvidjeti i posljedice nije mogao izbjeći, niti otkloniti. Tuženik također navodi da tužitelj spornog dana faktički nije bio zaposlen, već je tužitelj u dogovoru s tuženikom na dan 28. travnja 2009. dogovorio prijavu što je i vidljivo u prijavi HZZO-a. Tuženik također osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao i odgovornost za naknadu štete, jer je šteta nastala isključivo krivnjom radnika, stoga su, kako to navodi, ispunjeni svi uvjeti za oslobođenje tuženika od odgovornosti za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja. Tuženik ističe da je tužitelj spornog dana, u odsutnosti tuženika, pao s visine isključivo svojom krivnjom i zadobio navedene ozljede. Nadalje se osporava visina tužbenog zahtjeva, koji je obzirom na objektivne posljedice ozljeđivanja tužitelja, previsoko postavljen po svim vidovima štete. Iz dokaza proizlazi da tužitelj nije naružen niti da su kod njega zaostale trajne posljedice. Tuženik posebice ističe da je neosnovan zahtjev tužitelja za izgubljenom zaradom. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan. 3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u izvadak iz obrtnog registra (list 4 i 28 spisa), ugovor o radu na određeno vrijeme od 20.4.2009. (list 5-7 spisa), potvrdu o plaći od 6.4.2010. (list 8 spisa), prijavu o ozljedi na radu od 13.5.2009. (list 9-12 spisa), obrazac prijave za osiguranu osobu u obveznom zdravstvenom osiguranju od 28.4.2009. (list 13 spisa), izjave očevidaca od 5.6.2009. (list 14-15 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 16-27, 55-57, 65-66, 71-73, 147-152, 154-172, 198-202, 213, 222-247 i 312-313 spisa), proveo je dokaz saslušanjem tužitelja (list 33-34 spisa), tuženika (list 34-35 spisa), izvršio uvid u račun 20/2009 (list 36 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka ŠU (list 46-47 spisa), svjedoka IU (list 47-48 spisa), svjedoka FU (list 52-53 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka JU (list 61-62 spisa), svjedoka EU (list 74-75 spisa), svjedoka ŽU (list 75-76 spisa), medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Srećku Vuletiću, spec. neurokirurgu (list 85-86 spisa), izvršio uvid u pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka dr. Srećka Vuletića (list 92 spisa), preslik osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (list 117-120, 214-221 i 252-292 spisa), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka dr. Srećka Vuletića (list 123 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 19.10.2009. (list 134-135 spisa), izjavu tuženika od 27.4.2009. sa prilozima (list 136-140 spisa), rješenje HZMO-a od 4.1.2011. (list 153 spisa), dopis HZZO-a od 3.11.2016. (list 185 spisa), proveo je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja (list 190-191 spisa), tuženika (list 192-193 spisa), izvršio uvid u podatke HZZO-a o utvrđenoj nadoknadi plaće za M-4P (list 196 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu od 29.6.2002. tvrtke Termoplast d.o.o. (list 204 spisa), potvrdu HZZO-a od 13.5.2009. (list 206 spisa), obavijest izabranom doktoru o utvrđenoj privremenoj nesposobnosti za rad od 13.5.2009. (list 207 spisa), potvrdu MUP-a, PU Zagrebačke, VII PP Zagreb o privremenom oduzimanju predmeta (list 208 spisa), evidencija sati rada i neto isplata neovjerena i nepotpisana (list 209 spisa), liječničku potvrdu od 18.6.2018. (list 308 spisa) te je proveo dokaz dopunskim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Srećku Vuletiću (list 318- 319 spisa), izvršen je uvid u presudu ovog suda poslovni broj Pr-6977/2010 od 30. kolovoza 2019. (list 331-352 spisa), u presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj G-7981-09 od 3. listopada 2011. (str. 367-369 spisa), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1597/2019 od 22. listopada 2019. (list 386-390 spisa), izvršen je uvid u dodatnu medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 401-408, 519-520, 565-567 spisa), u dodatno očitovanje medicinskog vještaka dr. Srećka Vuletića (str. 515 spisa), izvedeno je dopunsko medicinsko vještačenje po vještaku dr. Srećku Vuletiću (list 556-557), izveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem po vještaku prim. dr. Gordanu Makariću (list 577-580 spisa), izvršen je uvid u pisano očitovanje vještaka dr. Gordana Makarića (str. 593 spisa) te je izveden dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja CU (str. 608-609 spisa) te tuženika SU (str. 609- 610 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. U ovom predmetu donesena je presuda ovog suda poslovni broj Pr-6977/2010 od 30. kolovoza 2019. Navedenom presudom tužitelju je dosuđen iznos od 27.800,00 kn na ime neimovinske štete (točka I/ izrijeke), zatim iznos od 630,00 kn na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege (točka II/ izrijeke), nadalje tužitelju je dosuđen iznos od 13.519,00 kn na ime imovinske štete s naslova izgubljene zarade (točka III/ izrijeke), dok je tužitelj u preostalom dijelu odbijen sa tužbenim zahtjevom. Tako je tužitelj pod točkom IV/ izrijeke odbijen sa zahtjevom da mu se isplati neimovinska šteta u iznosu od 26.700,00 kn, zatim imovinska šteta s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.370,00 kn, nadalje imovinska šteta s naslova izgubljene zarade u iznosu od 22.108,93 kn te imovinska šteta u vidu rente u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno počevši od 17. travnja 2009. pa nadalje. Navedena presuda djelomično je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1597/2019 od 22. listopada 2019. pod točkama I/, II/, III/ i V/ izrijeke te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. Iz navedenog proizlazi da je točka IV/ izrijeke postala pravomoćna, odnosno tužitelj je pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom pod točkom IV/ izrijeke na način kako je to ranije navedeno. S obzirom da je presuda ukinuta u dosuđujućem dijelu, ukinuta je i odluka o trošku koja je donesena pod točkom V/ izrijeke. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Zagrebu proizlazi da prvostupanjski sud nije izvršio analizu izvedenih dokaza, te da stoga presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a posebno u pogledu pitanja odgovornosti. Naime, drugostupanjski sud smatra da sama činjenica da je do ozljede došlo na radnom mjestu nije dovoljna za zaključak da je riječ o ozljedi na radu i u svezi s radom, već je nužna veza između povrede i procesa rada. Stoga drugostupanjski sud vraća predmet ovom sudu radi ponovne ocjene dokaza i utvrđenja okolnosti pod kojima je došlo do štetnog događaja. Slijedom navedenog, predmet ovog postupka je odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva kako je isti specificiran pod točkama I/, II/ i III/ izrijeke presude ovog suda Pr-6977/2010, koji zahtjev je tužitelj konvertirao u eure na ročištu od 10. siječnja 2025.

6. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 20. travnja 2009. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika. Prema čl. 1 ugovora o radu ugovoreno je da ugovor o radu traje do 31. listopada 2009. , a čl. 4 da radnik otpočinje s radom 20. travnja 2009. i to za poslove fizičkog radnika u mjestu rada Zagreb. Prema odredbi čl. 5 ugovora o radu ugovoreno je da se raspored radnog vremena ugovara jednokratno od 9-16 h ili 13-20 od ponedjeljka do petka odnosno subotom od 9-14 h. Nadalje, prema odredbi čl. 9 ugovora o radu ugovoreno je da će za poslove iz čl. 1 tog ugovora poslodavac radniku isplaćivati osnovnu plaću u iznosu od 2.747,00 kn.

7. Uvidom u prijave kod HZMO-a i HZZO-a je utvrđeno da je tužitelj bio prijavljen u radnom odnosu kod tuženika u periodu od 20. travnja 2009. do 31. listopada 2009., što znači da je utvrđeno postojanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika u navedenom periodu, a koja činjenica među strankama nije niti sporna. Pri tome valja navesti da nisu relevantni navodi tuženika da je tužitelja tek kasnije prijavio u radni odnos, ali s danom 20. travnja 2009., budući da je jedino relevantno to od kada do kada je tužitelj bio prijavljen u radni odnos kod tuženika, odnosno od kada do kada vrijedi ugovor o radu.

8. Među strankama je sporna dinamika nastanka štetnog događaja kao i pitanje odgovornosti tuženika za isti, budući da tuženik tvrdi kako postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti tuženika, budući da je do štete došlo isključivo radnjom tužitelja na koju tuženik nije mogao utjecati. Ono što tuženik tvrdi je to da je tužitelj samoinicijativno, mimo naloga izdanog od strane tuženika koristio ljestve, kojom prilikom se ozlijedio. Tuženik u biti prigovara tome da je radnja tužitelja predstavljala dio radnog procesa za koji je odgovoran tuženik kao poslodavac.

9. Na odgovornost tuženika ima se primijeniti odredba čl. 109 Zakona o radu (Narodne novine broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05, dalje u tekstu: ZR) koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava. Navedena odredba upućuje na odgovornost poslodavca u odnosu na sve vrste štete, no odredba čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 59/1996, 94/1996, 114/2003, 100/2004, 86/2008, a koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, dalje u tekstu: ZZR) sadrži specijalnu odredbu u odnosu na štete nastale ozljedom na radu. Tako je odredbom čl. 15 ZZR-a propisano da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Navedena odredba primjenjuje se kao lex specialis na štete koje su nastale na radu ili u svezi s radom. Iz te odredbe proizlazi da tuženik kao poslodavac odgovara po načelu uzročnosti, a po kojem se smatra da je šteta proizašla upravo iz radne operacije ili u svezi s takvom operacijom (dakle nastala na radu i u vezi s radom). Poslodavac se takve odgovornosti može osloboditi ukoliko dokaže razloge isključenja njegove odgovornosti prema općim propisima obveznog prava.

10. Da bi se tuženik kao poslodavac mogao osloboditi odgovornosti za štetu potrebno je da dokaže postojanje nekog od razloga za oslobođenje odgovornosti koji su predviđeni odredbom čl. 1067 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO), odnosno ako tuženik dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067 st. 2 ZOO-a). Nadalje prema st. 3 istog članka je određeno da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

11. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i postojanja odgovornosti tuženika za štetu sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu te saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi da tuženika poznaje od ranije, budući je povremeno znao za njega po potrebi obaviti neki posao uz novčanu naknadu, slijedom čega ga je tuženik tako pozvao i da mu pomogne vezano uz konkretne poslove, a radilo se o tome da je na biokemijskom fakultetu trebalo isprazniti jednu učionicu, a koja je kasnije trebala biti preuređena i to na način da se skidao parket te se trebala razmontirati drveno staklena pregrada u toj učionici. Tužitelj je s poslovima u toj učionici počeo u subotu 18. travnja 2009. te je tada sa njim radio još jedan radnik, da bi potom nastavio s poslovima u ponedjeljak. Tužitelj je iskazao da je 20. travnja je došao staklar koji je surađivao s tuženikom te je on donio ljestve te je do užine staklar radio na ljestvama te je vadio staklo iz drvene konstrukcije, a tužitelj je s poda to staklo prihvaćao. Nastavno je tužitelj iskazao da nakon povratka s užine, u 10,30 sati došao je tuženik osobno te su njih dvojica (tužitelj i tuženik) nastavili raditi s poslovima razmontiranja te drvene konstrukcije. Tužitelj je sa sobom imao sav potreban alat te se popeo na ljestve kako bi mogao obavljati poslove s time da je tuženik radio s tla te je isto razmontiravao tu konstrukciju. Kako se tužitelj popeo, počeo je raditi te su se poskliznule ljestve i nakon toga se tužitelj više ničega ne sjeća već se probudio nakon kome u bolnici tek u petak. Tužitelj navodi da se radilo o dvokrakim drvenim "A" ljestvama, čiji su krakovi bili spojeni špagom kako se ne bi razdvajali, te su bile visine 2 m, a tužitelj se popeo misli do zadnje prečke. U rukama je tužitelj imao pajser i čekić, tako da su mu obje ruke bile zauzete, a s poda je već tada bio skinut parket tako da je pod bio neravan. Iskazao je da se ne može sjetiti da li je prije pada već počeo s poslom, zato jer mu je taj čitav događaj izbrisan iz pamćenja. Nadalje je tužitelj je iskazao da u trenutku pada su bili prisutni isključivo tuženik i tužitelj. Iskazao je da se ne sjeća kada je potpisao ugovor na listovima 5-7 spisa mada se na tom ugovoru nalazi tužiteljev potpis, a dobio ga je od tuženika tek 15. travnja 2010. nakon što je istoga prijavio inspekciji rada. Iskazao je da se po nalogu tuženika popeo na ljestve jer je to bio jedini način da se razmontira ta drvena konstrukcija. Nadalje je iskazao da i danas ima tegobe vezano sa glavom na način da ima glavobolje te mu se nakon duljeg opterećenja vrti, zna mu se zamračiti vid.

13. Tužitelj u svom dopunskom iskazu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih na ročištu od 10. veljače 2011., s time da želi nadodati da je obavljao rad 20. travnja 2009. Bio je to ponedjeljak, kada se desio ovaj štetni događaj. Tužitelj je došao nastaviti djelomično posao skidanja parketa koji je obavljao u subotu. Tužitelj je prvo došao u prostorije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta tog dana, a naknadno je došao i staklar, koji je počeo skidati stakla s drvene konstrukcije u prostoriji, a tužitelj je prvotno čistio i skidao parket. Tada je tužitelju staklar rekao da je on došao skidati staklo s drvene konstrukcije, da će mu tužitelj tada malo pomoći, što je isti i učinio, a da će tužitelj drvenu konstrukciju nastaviti skidati sam s tuženikom, kada tuženik dođe. Staklar je rekao tužitelju da ga je tuženik poslao da obavi taj posao, kao što je tužitelj već naveo, ne zna kako se taj čovjek zove. Staklar je u međuvremenu otišao, tužitelj je oko 10,00 sati išao na gablec i po povratu s gableca je došao tuženik, koji je rekao tužitelju da uzme čekić i pajser i da počne skidati tu drvenu konstrukciju koja se nalazila u prostoriji, odnosno koja je razdvajala prostoriju. Tužitelj pojašnjava da su se alati već nalazili u prostoriji, a ljestve je donio staklar prilikom svog dolaska ujutro, jer su mu trebale za skidanje stakla koja su se nalazila na vrhu drvene konstrukcije, a nakon njegovog odlaska staklar je te ljestve ostavio jer je rekao da mu je tuženik rekao da će mu trebati. Iskazao je da su ljestve bile valjda od staklara. Iskazao je da je tužitelj, osim staklara i tuženika, vidio i djelatnike fakulteta, misli da se radilo o dekanu i domarima, s time da su se oni kratko zadržali u prostoriji jer su samo došli vidjeti što se radi. Osim gore navedenih, nikog drugog tužitelj nije vidio toga dana. Tužitelj ponavlja da je tuženik bio s tužiteljem u prostoriji kada je pao s ljestava. Tužitelj navodi da je on prvi došao u tu prostoriju, a gdje se ta prostorija nalazila je tužitelj znao jer je isti već u subotu radio u njoj na skidanju parketa, skidali su stari namještaj, ormare, stolove i slično. Tužitelj je nadalje iskazao da se u subotu u prostoriji nisu nalazile ljestve. Navodi da je drvena konstrukcija zapravo bila kao drveni zid na vrhu kojeg su se nalazila stakla. Iskazao je da da bi se uopće mogao skinuti ta drvena konstrukcija, a radilo se o visini o 3-4 metra, tužitelj je morao koristiti ljestve, s time da je tužitelj skidao konstrukciju na ljestvama, a tuženik odozdo. U početku su oboje skidali konstrukciju s poda, a onda je tuženik tužitelju rekao da se popne na ljestve. Navodi da mu nisu poznata imena JU, ČU, ŽU. Iskazao je da je dogovor o visini sata iznosio 20,00 kn po satu. Navodi da u momentu rada nije bio prijavljen kod tuženika. Tužitelj je iskazao da je bila drvena konstrukcija koja je na vrhu imala staklo, a grede su bile drvene, kao i vodoravne daske između njih. Grede su išle skroz do plafona, te navodi da su daske bile od drveta, s time da stvarno ne zna točno koliko su bile dugačke i široke, jer je prošlo 7 godina od tada.

14. Tužitelj je dao dopunski iskaz na ročištu od 10. siječnja 2025., a nakon ukidanja prvostupanjske presude na način da je naveo kako u cijelosti ostaje kod ranije danih iskaza. Ističe da je toga dana radio po uputi tuženika kao poslodavca, da je koristio ljestve staklara koji je toga dana bio na gradilištu i obavljao je poslove skidanja stakla sa drvene pregrade koja se nalazila između prostorija. Tužitelj navodi da mu je tuženik naložio da se popne na ljestve i nastavi skidati drvenu konstrukciju. U trenutku pada bio je nazočan tuženik. Ističe dalje da prije početka rada nije proveo osposobljavanje za rad na siguran način. Navodi da je staklara angažirao tuženik, da oni već duže surađuju, da je u ponedjeljak nastavio posao od subote, radi se o poslovima rasčišćavanja prostorije, iznošenja parketa i šute. Oko 10,00 sati došao je tuženik te je naložio tužitelju da se popne na ljestve i skida drvenu pregradu. Radilo se o drvenim ljestvama u obliku slova A, visokim oko 2 metra, a popeo se do vrha tih ljestava. Ljestve stoje samostalno, imaju lanac između krakova i ne naslanjaju se na zid. Tužitelj je uzeo u ruke alat, popeo se na predzadnje gazište ljestava, imao je na nogama obične tenisice, vjerojatno su se ljestve poskliznule i tužitelj je pao. Obavljao je posao na način kako mu je to rekao tuženik.

15. Tuženik u svom iskazu navodi da je njegov dogovor s tužiteljem bio da 20. travnja 2009. dođe u predmetni laboratorij na biokemijskom fakultetu, Kovačićeva 1, koji se preuređivao te da tužitelj s lopatom tovari šutu ispod dignutih parketa te da ju u kantama prenosi na dvorišni deponij od kuda je ta šuta trebala biti dalje prevezena na otpad. Toga dana tuženik navodi da ga je ŠU zajedno s lopatama i kantama dovezao do predmetne lokacije te je tuženik tamo došao u 7,45 sati i dao taj zadatak tužitelju. Tužitelj nije trebao ništa raditi osim nošenja šute s time da tuženiku nije poznato koji bi to staklar bio toga jutra s njim prisutan jer tuženik nije toga staklara dogovorio niti zna tko je tamo bio. Iskazao je da je tuženik ponovno došao kontrolirati tužiteljev rad negdje prije gableca oko 10,00 sati te je tuženik potom došao oko podneva te negdje oko 14,30 sati, kada je tuženik zatekao tužitelja kako sjedi na podu te je shvatio da tužitelj teško komunicira te je nesuvislo govorio. Tuženik je pregledao tužitelja te nije utvrdio neke vidljive ozljede, ali je mogao zaključiti da je pao, jer su uz njega bile srušene upravo ove ljestve koje je tužitelj opisao u svom iskazu. Tuženik je tada pozvao hitnu pomoć te je on prevezen u bolnicu. Tuženik je iskazao da niti u jednom trenutku nije tužitelju davao bilo kakve naloge da koristi ljestve niti su ljestve bile tuženikove, pa tuženik pretpostavlja da su možda bile od fakulteta. Vezano za drveno staklenu pregradu koju tužitelj spominje, tuženik navodi da je ta pregrada kompletno razmontirana u subotu 18. travnja i to od strane radnika tvrtke Dignus-kralj d.o.o. od koje je predao račun u spis. Tuženik navodi da je ugovor o radu na određeno vrijeme potpisan 20. travnja 2009. ujutro prije započinjanja radova. Tuženik je iskazao da je na poslovima oko uređenja predmetnog laboratorija radio oko mjesec i pol dana, a poslovi su započeti d demontažom sporne stijene 18. travnja 2009. Nadalje je iskazao da su u subotu od strane naprijed navedene tvrtke došli raditi IU te jedan pomoćni radnik, a tuženik je došao zajedno s VU te su njih dvojica skinuta stakla prenosili u tuženikov kombi te su ih odvezli na otpad. Iskazao je da je Kralj je donio sa sobom ljestve, koje je istog dana sa sobom i odnio te tamo nisu ostale. Iskazao je da je on od strane fakulteta, odnosno njegov obrt, angažiran za izvođenje radova, a tvrtku Dingus-kralj d.o.o. je tuženik osobno angažirao vezano uz demontažu i neke druge poslove budući je ista tvrtka tuženikov kooperant. Iskazao je da je u predmetnom laboratoriju na podu bio parket koji je dignut u subotu i nedjelju, a tužitelj je u ponedjeljak trebao odnositi šutu ispod tog parketa s time da u ponedjeljak ujutro, kada je tuženik došao, nije bilo ljestvi u toj prostoriji već tuženik misli da ih je tužitelj od nekuda donio. Tuženiku nije poznato iz kojeg je razloga tužitelj donio ljestve jer više drvene pregrade nije bilo, pa tuženik ne zna za što bi ih tužitelj koristio. Tuženik je iskazao da je tvrtka Dignus-kralj d.o.o. završila sa svojim poslovima možda koji dan prije no što je izdala račun. Nadalje je tuženik iskazao da ga je predmetnog jutra doveo ŠU, koji je s tuženikom ušao u laboratorij te je isti bio prisutan kada se dogovarao s tužiteljem što mu je dužnost raditi. On je tada napustio lice mjesta budući je tuženiku samo pomogao dovesti alat.

16. Tuženik u svom dopunskom iskazu ističe da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih na ročišnom zapisniku od 10. veljače 2011., te navodi da sam radi u navedenom obrtu, te nema zaposlenih, kao i da se tuženik nalazi u teškoj financijskoj situaciji. Navodi da je 20. travnja 2009. došao prije tužitelja kako bi mu dao nalog za obavljanje poslova toga dana. Što se tiče spornih ljestava, tuženik želi reći da iste nisu niti u njegovom vlasništvu, niti u vlasništvu staklara, već u vlasništvu fakulteta. Tuženik je iskazao da surađuje s svjedokom IU, čija firma se između ostalog bavi izradom stijena i demontažom istih. Tuženik je iskazao da je tužitelj kao zadatak toga dana dobio isključivo zadatak skidanja parketa i čišćenja šute ispod parketa. Ističe da u ponedjeljak u predmetnoj prostoriji nije više bilo drvene konstrukcije. Predmetna konstrukcija maknuta je u nedjelju jer rade i nedjeljom. Konstrukcije je maknuo IU sa svojim djelatnicima. Tužitelj je u subotu radio na poslovima skidanja parketa i na iznošenju namještaja u hodnik iz predmetne prostorije, zajedno s još jednim radnikom. Tuženik navodi da su oni imali ključeve tih prostorija i mogli su ulaziti neovisno o portirima, obzirom da se fakultetu jako žurilo. Iskazao je da je tužitelja tuženik isplatio u subotu. U ponedjeljak je tuženik rekao tužitelju da obavezno zaljeva šutu s vodom da se to ne praši. Nadalje je tuženik iskazao da je tužitelj je u ponedjeljak poslove obavljao sam. Iskazao je da "staklar" bio VU, s time da je on sa tuženikom osobno skidao staklo s drvene konstrukcije u prostoriji fakulteta, misli da su taj posao obavljali u petak prije štetnog događaja. Tuženik ponavlja da nije bio neposredni očevidac nezgode. Tuženik pretpostavlja da je tužitelj uzeo ljestve i otvarao prozor da bi došao do zraka obzirom na prašinu od šute. Tuženik ne zna koji bi drugi razlog mogao biti tome. Tuženik je tužitelja našao kako već leži na podu. Navodi da nije cijelo vrijeme bio na gradilištu, nego tuženik tokom dana navrati nekoliko puta da vidi kako se radovi odvijaju. U tom trenutku tuženik je navratio na gradilište da vidi kako se radovi odvijaju. Tuženik nije tužitelja obučavao za rad na siguran način, jer su radili tako što je tuženik tužitelja angažirao i plaćao istoga dana. Tuženik je tužitelja angažirao i plaćao "na crno" i isplaćivao mu naknadu u gotovini. Tuženik napominje da je tužitelj znao za njega povremeno obavljati poslove i prije ovog događaja. Na sebi je imao radno odijelo i rukavice. Navodi da se nezgoda dogodila 20. travnja, a tuženik je tužitelja prijavio 28. travnja, ali s datumom od 20. travnja kako bi tužitelj ostvario zdravstvenu zaštitu i to na molbu tužitelja. Tuženik navodi da je pregrada bila visoka 2 metra, na to se nastavljalo staklo do vrha, ali ponavlja staklo je demontirano prije. Pregrada je bila gore i dolje pričvršćena čavlima. Nadalje je iskazao da se demontaža drvenog dijela pregrade mora obaviti sa ljestvama, s time da napominje da je to obavljao Kralj. Navodi da ne zna koliko je prošlo od pada tužitelja do njegovog dolaska jer kad je tuženik došao tužitelj je već bio na podu, nije bio baš priseban, niti je bilo krvi. Osim tužitelja u prostoriji nije bilo nikoga. Tuženik navodi da su to ljestve fakulteta, a misli da niti jedne drvene ljestve nemaju protukliznu zaštitu, ovo su bile drvene ljestve po tuženikovoj procjeni visine 2 metra. To su bile dvokrake ljestve, u obliku slova "A". Tuženik navodi da tužitelj u trenutku kad sam je on došao nešto komunicirao sa njim ali nesuvislo, zbog čega je tuženik pozvao hitnu pomoć. Tuženik navodi da je moguće da je u petak obavljao poslove i u Zaprešiću, ali ponavlja nije cijelo vrijeme na gradilištima, tuženik dolazi i odlazi.

17. Tuženik je na ročištu od 10. siječnja 2025. dao dopunski iskaz u kojem je naveo da ostaje kod ranije danih iskaza. Ponovno je naglasio da je tužitelj toga dana isključivo na svoju inicijativu i mimo radnih zadataka koristio ljestve, iako je njegov radni zadatak bio iznošenje šute u prizemlju. Tužitelju je bilo navedeno da se šuta mora polijevati vodom kako se ne bi prašilo, što je vjerojatno tužitelj propustio, pa tuženik pretpostavlja da je htio otvoriti prozor. Prozori se u toj prostoriji nalaze na visini od oko 1,5 metara i otvaraju se uz pomoć ljestava jer su viši nego što je to uobičajeno. Navodi da je tužitelj koristio ljestve od fakulteta. Ističe da je tužitelj obavljao zadatke sam te da nije osposobio tužitelja za rad na siguran način.

18. Iskazi tužitelja i tuženika međusobno su kontradiktorni u pogledu činjenice da li je tužitelju dan zadatak da koristi ljestve i demontira drvenu pregradu, odnosno je li tužitelj imao zadatak iznositi šutu, pri čemu mu nije naloženo da koristi ljestve. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je tuženik bio nazočan nastanku štetnog događaja, dok tuženik to osporava navodeći da se vratio u prostoriju fakulteta u kojoj je sam radio tužitelj, te je zatekao tužitelja na podu, dezorijentiranog, odnosno vratio se kada je već nastao štetni događaj. Ovdje valja navesti da iz iskaza tuženika svakako proizlazi da je tužitelj toga dana obavljao radne zadatke za tuženika u prostorijama fakulteta, koje prostorije je tuženikov obrt uređivao kao podizvođač, da tuženik nije tužitelja prije početka rada osposobio za rad na siguran način, odnosno tužitelju nije osigurao rad pod nadzorom radnika koji je osposobljen za rad na siguran način. Naime, sukladno odredbi čl. 27 ZZR-a poslodavac je dužan radnika prije početka rada obavijestiti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika vezanim uz obavljanje poslova i osposobiti ga za rad na siguran način. Prema odredbi čl. 27 st. 2 ZZR-a poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radnicima koji prethodno nisu osposobljeni, odnosno prema st. 3 istog članka radnicima dok još nisu osposobljeni za rad na siguran način poslodavac mora osigurati rad pod nadzorom radnika osposobljenih za rad na siguran način, ali ne duže od 30 dana. Iz iskaza samog tuženika proizlazi da tuženik nije tužitelja osposobio za rad na siguran način, niti je utvrđeno da je tužitelju osigurao rad pod nadzorom radnika osposobljenih za rad na siguran način, a sve kako to nalaže odredba čl. 27 st. 3 ZZR-a. Stoga, sud je mišljenja da sve da je i tužitelj izvodio neku operaciju koja je bila izvan radnog procesa (kao što je otvaranje prozora radi prašine u prostoriji) za navedeno je odgovoran tuženik kao poslodavac, budući da je utvrđeno kako tužitelja nije osposobio za rad na siguran način niti mu je osigurao rad pod nadzorom, a u kojim slučajevima bi se smanjio rizik od nastanka štetnog događaja. Sve da se štetni događaj odvio na način kako to tvrdi tuženik, a to znači da je tužitelj htio otvoriti prozor zbog prašine koja je nastala uslijed iznošenja šute, navedena radna operacija u širem smislu spada u radni proces tužitelja, jer je prema tuženiku zadatak tužitelja bio iznijeti šutu, kojom prilikom dolazi do pojave prašine, za što tuženik navodi da je tužitelj trebao polijevati prostoriju, međutim nije utvrđeno da je tuženik u cijelosti osigurao izvođenje te radne operacije na siguran način, a to znači da je osigurao prozračivanje prostorije i prije svega nadzirao rad radnika koji nije osposobljen za rad na siguran način.

19. Prema odredbi čl. 1067 ZOO-a tuženik se može osloboditi odgovornosti jedino u slučaju ako dokaže postojanje jednog od razloga za oslobođenje od odgovornosti. Ovdje valja navesti da tuženik nije niti dokazao da se šteta dogodila na način kako to on navodi, a i njegovi navodi ne dokazuju to da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti, odnosno čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Nastanak prašine u prostoriji prilikom odnošenja šute tuženik je trebao previdjeti, kao i sve moguće okolnosti da se ta prašina smanji, a koje također uključuju otvaranje prozora radi ulaska svježeg zraka. Postupanje tužitelja na način kako to prikazuje tuženik spada u predvidivo postupanje radnika koji radi u zaprašenoj prostoriji, koju radnju je tuženik morao predvidjeti u okviru izvođenja poslova koji su se toga dana obavljali.

20. Naime, niti tuženik ne spori činjenicu da je do ozljede došlo uslijed pada tužitelja s ljestava (dinamika nastanka štetnog događaja kako to prikazuje tužitelj), te da je do ozljede došlo prilikom obavljanja poslova tužitelja po nalogu tuženika (iznošenje šute iz prostorije fakulteta u kojoj tuženik kao obrtnik obavlja određene radove). Stoga se niti eventualna radnja otvaranja prozora uz pomoć ljestava ne može uzeti kao radnja koju je tužitelj poduzeo svojom krivnjom, a za koju ne bi odgovarao tuženik kao poslodavac.

21. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja iskazivao je i svjedok ŠU koji u svom iskazu navodi da poznaje tuženika od ranije s time da se ništa posebno ne druže, a s obzirom da je u to vrijeme imao staro vozilo, tuženik ga je zamolio da mu predmetnog dana do kemijskog fakulteta, gdje je tuženik obavljao neke radove, svjedok preveze alat i to neke kante i lopate. Toga jutra je tuženik išao zajedno sa svjedokom na predmetnu lokaciju te su zajedno ušli u prostoriju na prvom katu fakulteta, koja je bila prazna tj. u njoj nije bilo ničega osim smeća na podu- šute koja je ostala vjerojatno iza parketa koji se dizao. Svjedok navodi da je bio ponedjeljak odmah u jutarnjim satima, nešto prije 8,00 sati, a u toj prostoriji su svjedok i tuženik zatekli jednog dečka, za kojeg svjedok ne može potvrditi da se radi baš o ovdje prisutnom tužitelju, jer se svjedok toga ne sjeća jer isti na to nije obraćao pažnju, a svjedok se sjeća da je tome dečku tuženik rekao da počisti to smeće s poda prostorije. Nakon toga je svjedok otišao, a tuženik je tamo ostao. Iskazao je da je to bilo 20. travnja. Svjedok navodi da ima troje djece te da pamti datume jer vezano uz njih uvijek mora znati kada se što događa (toga je jutra majku u 9,00 sati vozio u traumatološku bolnicu na pregled). Nadalje svjedok navodi da je tuženiku dovezao kantu i dvije lopate. Iskazao je da ne može točno reći gdje se točno ta prostorija na prvom katu nalazila ali zna da je bila prazna. Koliko se svjedok sjeća, to je bila jedna prostorija sa četiri do pet prozora. Nadalje svjedok ne može reći kolika je bila visina stropa jer se isti tamo zadržao oko 1 minute te nije obraćao pozornost na visinu stropa, a možda je prostorija bila površine 10 x 9 m, svjedoku je teško reći, ali se radilo o velikoj prostoriji. Nadalje svjedok odgovara da se taj fakultet nalazi na uglu Gajeve i Kovačićeve ulice.

22. Nadalje, svjedok IU u svom iskazu navodi da se 20 godina bavi sitnim građevinskim radovima, montažama i demontažama, a tuženika zna obzirom da su u više navrata surađivali i to najčešće na adaptaciji prostorija po fakultetima. Svjedok navodi da ga je u travnju 2009. tuženik angažirao da u prostoriji na biokemijskom fakultetu koji se nalazi na uglu Gajeve i Kranjčevićeve ulice, demontira drvenu pregradnu stijenu, a nakon nekog vremena je na tom istom mjestu svjedok montirao knauf stijenu. Od te demontaže pa do postavljanja knauf stijene je prošlo nekoliko dana, svjedok ne može točno reći koliko, jer misli da su se u međuvremenu radili podovi. Svjedok se sjeća da je bila subota, a došao je obaviti posao s jednim njegovim tadašnjim radnikom koji se zvao C, ali mu se ne sjeća prezimena jer je vrlo kratko bio kod njega. U jednom trenutku je došao i tuženik s još jednim čovjekom te su oni iznosili staklena nadsvjetla. Posao demontaže te pregradne drvene konstrukcije je trajao dva do tri sata, a svjedok je drvo odnio sa sobom s obzirom da se kod kuće grije na drvo. Za obavljene radove svjedok je izdao računa, a račun izdaje unutar maksimalno 30 dana od dovršetka radova. Svjedok odgovara da ne može točno reći koliko je dana prošlo od dovršetka radova pa do izdavanja računa. Svjedok je iskazao da se njegova firma zove Dignus-Kralj d.o.o. Na daljnji upit odgovara da firma i dalje radi ali da je njezin račun u blokadi i to nekih godinu dana. Svjedok je radove izvodio na osnovu usmenog dogovora. Po predmetnom izdanom računu je svjedok platio i porez kojeg se treba platiti u roku od 30 dana od dana izdavanja fakture. Sve te novčane transakcije su vidljive po žiro-računu svjedokove tvrtke koji je broj naveden na računu kod Raiffeisen banke. Odgovara da ne može sa sigurnošću reći, ali misli da je toga dana s tuženikom, vezano za čovjeka kojeg je navodio, da to nije bio tužitelj. Iskazao je da su pri obavljanju demontaže koristili "A" ljestve te pajsere i čekiće. Nadalje je naveo da je strop bio viši od uobičajenog oko 3,5 m, a drvena konstrukcija nije dosezala do samog stropa, jer svjedok misli da je u tom završnom dijelu možda ranije bilo staklo, a svjedok je zatekao samo prazne otvore. Nakon završenog posla su odnijeli ljestve, nije ostavio ljestve jer to svjedok nikada ne radi, a i nije znao kada će ponovno doći raditi.

23. Svjedok FU u svom iskazu navodi da poznaje tuženika, s obzirom da ga je isti jednom angažirao da mu svjedok obavi određeni posao s time da se svjedok ne sjeća kako je tuženik točno do njega došao, a misli da je to bilo preko jednog svjedokovog poznanika čijeg se imena sada ne može točno sjetiti. Svjedok navodi da ga je tuženik angažirao da dva dana obavlja neke poslove u zgradi fakulteta u blizini Gajeve ulice, svjedok ne može točno reći koje je to bilo godine ili u kojem mjesecu, ali se sjeća da je te poslove obavljao tijekom petka i subote. Svjedok navodi da se ne može točno sjetiti da li je ta prostorija bila na prvom ili drugom katu, a svjedok je iz te prostorije iznosio neke drvene ormare. Iskazao je da misli da je ta prostorija u kojoj su radili imala neku pregradu jer su tamo ostavljali alat, ali ne može tu pregradu opisati, a sjeća se da je prostorija bila relativno mala. Svjedok navodi da se također sjeća da su skidali i parket. Iskazao je da su dio tog parketa ostavili u prostoriji, a nešto su iznijeli van u hodnik. Iskazao je da su alat za rad našli u prostoriji. Misli da je dolazio i tuženik, ali se nije zadržavao. Iskazao je da su ta dva radili, svjedok i tužitelj, samo na poslovima nošenja ormara i dizanja parketa. Iskazao je da ne može točno reći kakav je bio strop prostorije da li možda drveni ili montažni, ali svjedok ne zna jer je prošlo dvije godine.

24. Svjedok JU u svom iskazu navodi da tuženika poznaje od ranije te je isti svjedoka zamolio da mu nešto pomogne i to na fakultetu farmacije što se događalo negdje sredinom travnja 2009. Svjedok navodi da je s tuženikom došao u prostoriju fakulteta na prvom katu te svjedok misli da nakon što se popne uz stepenice da se ta prostorija nalazila lijevo te kada su svjedok i tuženik u nju ušli tamo su zatekli g. IU, za kojeg se svjedok ne sjeća što je točno radio već ga je samo pozdravio obzirom ga od ranije poznaje, a sa g. IU je bio još jedan dečko, ali je iskazao da se ne radi o tužitelju koji je bio prisutan u sudnici. Svjedok navodi da je predmetna prostorija bila površine oko 60m2, kvadratnog oblika te je bila prazna s time da je na podu bilo neko smeće, pri tom svjedok misli na šutu i neke komade drveta, a svjedoka je tuženik zamolio da mu pomogne prenijeti u kombi stakla koja su bila položena uz zid te prostorije. Svjedok misli da se radilo o 6 ili 7 komada stakla kvadratnog oblika površine 1,5m2 kojeg su tuženik i svjedok prenijeli u kombi, nakon čega je svjedoka tuženik ostavio na Vrbanima gdje se našao sa svojom obitelji u stanu ženinih roditelja. Svjedok navodi da se sjeća da su to radili za vikend obzirom svjedok preko tjedna nije slobodan, a svaki vikend sa suprugom i djecom provede na Vrbanima kod njezinih roditelja. Iskazao je da u toj prostoriji nije bilo nikakve drvene pregrade te da je prostorija bila prazna. Nije mu poznato od kuda su ta stakla bila u prostoriji. Odgovara da je prema njegovom sjećanju na podu bila hrpa otpadaka od drva, ali svjedok na to nije posebice obraćao pažnju. Svjedok navodi da je prema njegovom zapažanju ta hrpa pokrivala površinu od 2,5 do 3m2.

25. Svjedok ČU u svom iskazu navodi da je u četiri mandata obnašao dužnost dekana Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a vezano uz predmetni događaj svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja o njemu, niti se isti sjeća da bi ikada vidio tužitelja koji je prisutan u sudnici, već se svjedok samo sjeća da je nekoliko dana nakon, uglavnom naknadno čuo da je jedan radnik pao sa ljestava a vezano uz preuređivanje laboratorija za organsku kemiju na prvom katu fakulteta. Nakon toga nitko od svjedoka nije tražio poduzimanje bilo kakvih radnji te ništa drugo o tom događaju svjedok ne zna. Svjedok navodi da tuženika, koji je također ovdje prisutan poznaje, s obzirom da je isti u nekoliko navrata bio zadužen za obavljanje određenih građevinskih zahvata na fakultetu, dok je konkretne poslove s tuženikom dogovarao upravitelj zgrade. Svjedok je iskazao, a u svezi izgleda laboratorija koji se preuređivao, da svaki laboratorij u sebi ima digestore tj. ostakljena područja dubine 1m u kojima se vrši rad s kemikalijama, koji službe za usisivanje štetnih para. Iskazao je da se ne sjeća da bi ta prostorija u sebi imala neku drvenu pregradu sa staklom koju je trebalo rušiti te dodaje da se upravitelj zgrade brine o kompletnom održavanju zgrade što znači i o čistačicama, vodoinstalateru, električaru i sl. Iskazao je da je glavna svrha preuređenja tog laboratorija bila da se asistentima omoguće zasebni prostori za rad, a i trebalo je prostoriju obnoviti radi starosti. Koliko se svjedok sjeća mijenjan je parket s obzirom da je isti bio star te su od knaufa rađene pregrade. Svjedok ne zna točno da li je strop samo bojan ili su rađeni neki obimniji radovi. Iskazao je da su dogovarani radovi s g. SU i g. S, ali svjedok nije nikada izravno dogovarao nikakve radove već je to radio šef zgrade. Svjedok dodaje da je upravitelja zgrade g. Š naslijedio s istim funkcijama g. ŽU. Iskazao je da je portir zgrade prisutan od 7,00 do 20,00 sati je čitavo vrijeme na porti, svjedok se ne može točno sjetiti njegovog imena, ali to će znati reći upravitelj zgrade. Svjedok navodi da i dalje predaje kao profesor na fakultetu.

26. Svjedok ŽU u svom iskazu navodi da od veljače 2009. obnaša funkciju upravitelja zgrade farmaceutsko-biokemijskog fakulteta na adresi [adresa] te tako i zna da je u proljeće 2009. dogovarana renovacija laboratorija na prvom katu fakulteta i to na način da je od strane fakulteta sačinjen troškovnik tj. svi potrebni radovi u tom prostoru te je putem javnog natječaja kao glavni izvođač za te radove angažirana tvrtka Duga, dok je ovdje prisutan g. SU radio kao jedan od podizvođača. Svjedok navodi da se radilo o laboratoriju površine gotovo 100m2, s time da su se dizali stari parketi te se stavljala nova podloga - pločice i rađene su pregrade od knaufa. Unutar te prostorije po sredini je bila drvena pregrada od iverice, koja je sezala od poda do stropa s time da je gornji dio tre pregrade bio ostakljen a pregrada je imala i dvoja vrata, a unutar radova je bilo predviđeno demontiranje i odvoz te pregrade. Svjedok navodi da se konkretno sada ne sjeća da je baš tužitelja vidio da radi, s time da je radilo dosta radnika, ali sigurno da je isti tamo bio i obavljao određene poslove, ali svjedok ne može reći točno koje. Inače ističe da je portirska služba tj. portir prisutan u zgradi i to jedan od 7,00 do 15,00 sati, a drugi od 13,00 do 21,00 sat, s time da ovaj koji odrađuje popodnevnu smjenu nastavlja idućeg dana ujutro. Upravo tako je svjedoku portir od prethodnog dana, misli da je bio DU, rekao da je prethodni dan i to u popodnevnim satima, kada svjedoka više nije bilo, budući isti radi do 15,00 sati, jedan radnik pao s ljestava i da se ozlijedio. Svjedok navodi da mu portir nije rekao što je to točno taj radnik u to vrijeme radio niti da li je radio sam. Tada je radio i drugi portir koji se zvao I, a prezimena se svjedok ne može točno sjetiti, tako da postoji mogućnost da je svjedoku to isto rekao i taj drugi portir jer se njih dvojica portira izmjenjuju. Nakon što je svjedok dobio tu obavijest više ga nitko nije kontaktirao vezano uz taj događaj sve do prije godinu dana kada je tužitelj došao do svjedoka na fakultet i pitao ga za imena nekih osoba koje bi mogle imati saznanja o tom događaju. Iskazao je da svi izvođači radova, kao i podizvođači koriste svoja sredstva za rad te se nikada ne događa da bi oni od fakulteta posuđivali ljestve ili bilo što drugo. Ne može se sjetiti da li je idućeg dana kada je čuo o tom stradavanju, drvena pregrada u laboratoriju već bila razmontirana ili nije. Iskazao je da u popodnevnim satima nema nikoga osim portira, pri tome misli na tehničku službu, a siguran je da se ovo dogodilo u podnevnim satima kada svjedoka na fakultetu nije bilo. Nastavno je svjedok iskazao da su se radovi znali obavljati i tijekom vikenda tj. samo subotom, budući je portir prisutan na fakultetu jedino u subotu. Iskazao je da je svjedok gotovo svakodnevno dolazio vidjeti da li je sve u redu te je tamo uvijek zatekao po dvojicu - trojicu radnika s time da sam svjedok ne može točno reći da je vidio ljestve. Iskazao je da je visina te prostorije oko 4m te je naravno da se demontaža drvene pregrade mogla izvršiti isključivo pomoću ljestava. Nadalje je iskazao da osim ulaza pored portira je postojao i teretni ulaz, kroz kojeg su radnici iznosili šutu i otpadni materijal, a ključ od tog teretnog ulaza je imao portir koji ga je otvarao i zatvarao te navodi da ključevi teretnog ulaza nikada nisu davani izvođačima radova. Navodi da dolazi na posao u 7,00 sati te da je tog dana primio izvješće. Nadalje je iskazao da fakultet raspolaže s nekoliko ljestava te se najčešće te ljestve nalaze u WC-u a s njima barataju vodoinstalater i električar po potrebi. Iskazao je da ga nije kontaktirala inspekcija rada. Iskazao je da se ne može sjetiti da li je 20. travnja odmah ujutro oko 8,00 sati došao u laboratorij te da li je vidio drvenu konstrukciju svjedok.

27. Na temelju iskaza svjedoka sud je utvrdio da je tuženik kao podizvođač sudjelovao u radovima preuređenja laboratorija za organsku kemiju na prvom katu fakulteta (dakle jedne prostorije na fakultetu), a kako to u konačnici potvrđuju iskazi svih saslušanih svjedoka posebno ŽU i HU. Nadalje, utvrđeno je, a što osobito potvrđuje iskaz svjedoka ŽU (iz iskaza je moguće utvrditi najpotpuniji opis pregrade) da se unutar tog laboratorija nalazila drvena pregrada od iverice, koja je sezala od poda do stropa s time da je gornji dio te pregrade bio ostakljen, a pregrada je imala i dvoja vrata. Navedeni opis pregrade potvrđuje i tužitelj u svom iskazu, što znači da nije uvjerljiv iskaz tuženika i svjedoka ŠU, koji navodi da u ponedjeljak nije bilo pregrade na fakultetu, zatim IU koji se neuvjerljivo sjeća da je pregrada uklonjena upravo u subotu, te da tužitelj u subotu nije radio zajedno s tuženikom na fakultetu. Isto tako tuženik je u svom iskazu naveo da tužitelj prije 20. travnja 2009. nije radio kod tuženika, iako svjedok FU u svom iskazu navodi da je radio tijekom petka i subote prema angažmanu od strane tuženika, te da je iznosio drvene ormare iz prostorije, a da je te poslove obavljao i tužitelj (znači prije 20. travnja 2009.). Također sud smatra da nije uvjerljiv iskaz svjedoka JU u kojem se navodi da je tijekom vikenda po nalogu tuženika odveo staklo iz prostorije fakulteta, te da u prostoriji nije bilo drvene pregrade, odnosno da je prostorija bila prazna, a posebno u pogledu stoga što nije realno da se navedeni svjedok sjeća i najmanjih detalja događaja koji očigledno za njega nije bio posebno značajan jer je imao zadatak prenijeti šest ili sedam komada stakla u kombi, nakon čega svjedok odlazi svojoj obitelji. U iskazu kojeg navedeni svjedok daje nakon dvije i pol godine po štetnom događaju, svjedok navodi najmanje detalje koji idu u korist tuženika, a radilo se očigledno o vrlo kratkom angažmanu koji se odnosio samo na prenošenje skinutih stakala. Nije uvjerljivo da se svjedok detaljno sjeća da pregrade u toj prostoriji nije bilo. Nadalje, činjenicu da je na fakultetu bila drvena pregrada u prostoriji koju je uređivao obrt tuženika potvrđuje i svjedok ŽU koji je u sporno vrijeme obnašao funkciju upravitelja zgrade fakulteta, te mu je stoga ta okolnost trebala biti poznata. Ako bi se uzeli kao istiniti navodi tuženika da se tužitelj prvi puta pojavio na tom radilištu tek u ponedjeljak 20. travnja 2009., kada je drvena pregrada već bila skinuta, nije jasno od kuda bi tužitelj crpio saznanja o izgledu pregrade, koju je opisao sukladno iskazima ostalih svjedoka koji su dolazili u doticaj s pregradom. Stoga je sud u ovom slučaju prihvatio kao istinite navode tužitelja u pogledu toga da je toga dana po nalogu tuženika obavljao radnju demontaže drvene pregrade, za koju radnju je koristio ljestve. Navedeno spada u proces rada tužitelja kao fizičkog radnika u građevinskom obrtu tuženika, a za koje radnje je odgovoran tuženik kao poslodavac. Ranije je utvrđeno da sud smatra da postoji odgovornost tuženika i u slučaju da se štetni događaj odvio na način kako ga prikazuje tuženik, međutim iz iskaza svih svjedoka i tužitelja, sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja, djelomično ocijenio iskaze svjedoka ŠU, IU i JU neuvjerljivima, osobito u pogledu toga da se svi sjećaju kako se drvena pregrada više nije nalazila u prostorijama fakulteta u ponedjeljak 20. travnja 2009., te je utvrdio da je do štetnog događaja došlo na način kako je to opisao tužitelj, a za što postoji odgovornost tuženika kao poslodavca.

28. Dalje valja navesti da je u slučaju postojanja razloga za oslobođenje od odgovornosti tuženika teret dokaza na strani tuženika, koji u ovom slučaju nije dokazao da postoji ijedan razlog za oslobođenje njegove odgovornosti, a koji je predviđen odredbom čl. 1067 ZOO-a.

29. Naime, tuženik u ovom postupku nije s uspjehom dokazao činjenicu da je šteta nastala uslijed dinamike koja bi bila izvan procesa rada, u kojem slučaju bi se to moglo uzeti kao relevantna radnja oštećenika koju tuženik kao poslodavac nije mogao predvidjeti. Tuženik naime tijekom čitavog postupka nije naveo okolnosti niti dokazao to da je postupanje tužitelja bilo nevezano uz proces rada i izvan procesa rada, jer je ranije utvrđeno da je i eventualno otvaranje prozora u slučaju sprječavanja prašine radnja koja spada u proces rada i bitna je za sigurno odvijanje radnog procesa.

30. Slijedom navedenog iz izvedenih dokaza je utvrđeno da je za štetu koja je nastala iz ovog štetnog događaja u cijelosti odgovoran tuženik kao poslodavac, te da ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika.

31. U odnosu na visinu nastale štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Srećku Vuletiću, neurokirurgu te dr. Gordanu Makariću, psihijatru.

32. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Srećka Vuletića proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio impresijski višeiverni prijelom sljepoočne kosti lijevo (sa manjom kolekcijom krvi), prijelom lateralnog zida lijeve orbite, zigomatične kosti lijevo i maksile lijevo, a koje posljedice su u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i slabog intenziteta mjesec dana. Povremene bolove slabog intenziteta tužitelj će trpjeti trajno te su isti uključeni u ocjenu trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Vještak dalje navodi da je kod tužitelja nastalo naruženje u vidu poslijeoperacijskog ožiljka u srednjem stupnju, koji ožiljak je vidljiv okolini svakodnevno, osim kada bi tužitelj imao kosu veće dužine. Vještak utvrđuje da je kod tužitelja došlo do smanjenja opće životne i radne aktivnosti od 10% s osnova povremenih glavobolja, intolerancije vrućine, hladnoće, izlaganja suncu i većem fizičkom naporu, a sve kao trajna posljedica ranije opisanih prijeloma kostiju u području glave i lica. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon završetka bolničkog liječenja u trajanju od 14 dana po 3 sata dnevno. Vještak također navodi da u pogledu trajnih posljedica sa psihijatrijskog aspekta nije u mogućnosti dati nalaz i mišljenje, budući da tužitelj posjeduje psihijatrijsku dokumentaciju koju je ovlašten tumačiti vještak psihijatar. Stoga sudski vještak navodi da u ocjenu trajnih posljedica smanjenja životnih aktivnosti nisu uključene eventualne posljedice s aspekta psihijatrijskog stanja tužitelja.

33. Nalazu i mišljenju navedenog vještaka prigovorio je tužitelj ističući da je vještak sukladno zadatku suda bio pozvan procijeniti pretrpljeni strah od strane tužitelja, a što vještak nije utvrdio u osnovnom nalazu i mišljenju, te je uputio na daljnje psihijatrijsko vještačenje, radi čega tužitelj predlaže da se vještak očituje na okolnost pretrpljenog straha od strane tužitelja.

34. U svom dodatnom očitovanju sudski vještak Srećko Vuletić navodi da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, do trenutka gubitka svijesti. Sekundarni jaki oscilirajući strah trpio je nakon dolaska k svijesti u Jedinici intenzivnog liječenja kroz razdoblje od 3 dana. Umjereni oscilirajući strah trpi kroz 5 dana, a slabiji strah kroz mjesec i pod dana.

35. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik samo u pogledu činjenice da iz vještačenja nije vidljivo je li vještak imao na uvid osobni zdravstveni karton tužitelja, te je li vještak utvrdio postojanje nekih okolnosti iz ranijeg zdravstvenog stanja tužitelja koje bi utjecale na procjenu opsega štetnih posljedica na zdravlje tužitelja.

36. Tužitelj je sukladno prijedlogu tuženika u spis dostavio presliku osobnog zdravstvenog kartona, čiji dijelovi se nalaze u spisu, te je nakon toga sudski vještak dr. Srećko Vuletić dao svoje dodatno očitovanje. U svom prvom dodatnom očitovanju sudski vještak utvrđuje da mu je predan na uvid osobni zdravstveni karton koji se odnosi na period od svibnja 2009. pa do studenoga 2010., što znači da se na temelju tog zdravstvenog kartona nije u mogućnosti očitovati o zdravstvenom stanju tužitelja prije ozljeđivanja. Nakon što je u spis dostavljen cjelokupni osobni zdravstveni karton tužitelja, sudski vještak dr. Srećko Vuletić dao je svoje očitovanje u podnesku od 2. travnja 2019. u kojem navodi da u medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na razdoblje prije ozljeđivanja ne nalazi podatke o eventualnim bolestima, ozljedama i tegobama tužitelja prije 20. travnja 2009., a koje bi mogle imati utjecaj na ocijenjene posljedice ozljeđivanja. Sudski vještak ujedno navodi da je liječenje tužitelja završilo 19. rujna 2011. u kojem trenutku su bile poznate trajne posljedice, a da će tužitelj specijalističke preglede zbog trajnih posljedica morati provoditi i nadalje.

37. Nadalje, nakon što je u predmet dostavljena i daljnja medicinska dokumentacija tužitelja, sudski vještak dr. Srećko Vuletić sačinio je dopunski nalaz i mišljenje u kojem je u cijelosti ostao kod svog mišljenja i ocjene od 14. ožujka 2013. I nadalje je mišljenja da je kod tužitelja potrebno provesti dodatno medicinsko vještačenje po psihijatru, budući da se kod tužitelja radi o složenijoj psihijatrijskoj problematici, o kojoj vještak nije stručan govoriti. Ocjenu psihijatra o eventualnom trajnom smanjenju životnih aktivnosti s psihijatrijske strane predlaže uskladiti sa svojom ocjenom koju je dao u nalazu i mišljenju od 14. ožujka 2013. Također ostaje kod svog očitovanja o tome da ranije bolesti i tegobe nisu imale utjecaja na ocijenjene posljedice ozljeđivanja.

38. Sukladno navodima vještaka dr. Srećka Vuletića i prijedlogu tužitelja u predmetu je izveden dokaz psihijatrijskim vještačenjem po vještaku dr. Gordanu Makariću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj kao posljedicu ozljeđivanja na psihičkom planu razvio simptomatiku paničnog poremećaja te elemenata PTSP-a uz psihoorganske promjene kao posljedice ozljede glave. Navedeno proizlazi iz medicinske dokumentacije. Tužitelj je u štetnom događaju bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno posljedična veza. Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah u trajanju od 3 dana, potom oscilirajući strah u trajanju od 2 tjedna te slabiji oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedana. Kod tužitelja je zaostao kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Kod tužitelja je došlo do pojave duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 10%, u kojoj mjeri će morati ulagati pojačane napore u životu.

39. Nalazu i mišljenju vještaka psihijatra prigovorio je tuženik u pogledu ocjene svih vidova neimovinske i imovinske štete. Ističe da je izostalo detaljno obrazloženje pretrpljenog straha od strane sudskog vještaka te je izostalo mišljenje o tome radi li se kod tužitelja o složenijoj psihijatrijskoj problematici. Tuženik smatra da je nalaz i mišljenje manjkav i nedostatan, radi čega prigovara istom.

40. Na primjedbe tuženika očitovao se sudski vještak dr. Gordan Makarić u svom očitovanju od 10. prosinca 2023. u kojem navodi da je vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem detaljne analize dinamike štetnog događaja, tijeka liječenja i podataka iz spisa priložene medicinske dokumentacije te rezultata vlastitog ispitivanja. U vještačenju je citirana medicinska dokumentacija te su navedeni rezultati vlastitog ispitivanja, uključujući psihički status. Netočna je tvrdnja tuženika da tužitelj nije pregledan. Također su navedene psihijatrijske dijagnoze proistekle iz predmetnog štetnog događaja. Ocjena kvalifikatornih okolnosti temelji se na svim navedenim elementima te osobnom dugogodišnjem kliničkom iskustvu i stručnom znanju sudskog vještaka. Stoga je sudski vještak u cijelosti ostao kod ranije danog pisanog nalaza i mišljenja te je naveo da objedinjena ocjena smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja iznosi 17%, a što je telefonskim putem usuglašeno sa vještakom neurokirurgom.

41. Nakon danih očitovanja nije bilo primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, radi čega je sud izvedena vještačenja ocijenio stručnim i objektivnim, te je na temelju istih utvrdio visinu pravične novčane naknade koja tužitelju ima pripasti po osnovi ovog štetnog događaja. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj ozlijeđen u životnoj dobi od 31 godine, da je po zanimanju autolimar koji je radio na građevinskim radovima, što znači da će trajne posljedice koje su nastale kod tužitelja u značajnoj mjeri utjecati na tužiteljev profesionalni život. Ujedno je sud uzeo u obzir okolnost da je tužitelj naružen u srednjem stupnju, da se naruženje odnosi na ožiljak u predjelu glave kojeg je sud uočio neposrednim opažanjem, te da je isti uvijek vidljiv trećima, izuzev ako bi tužitelj nosio dugu kosu. Ujedno je sud uzeo u obzir opseg i jačinu fizičkih bolova koji su utvrđeni u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, intenzitet i trajanje straha, stupanj naruženja kao i činjenicu da je tužiteljeva opća životna i radna aktivnost smanjena u značajnom opsegu od čak 17%, a isto se odnosi na povremene glavobolje, intoleranciju vrućine/hladnoće, izlaganje suncu i većem fizičkom naporu. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.689,69 eura (iznos od 27.800,00 kn koji je tužitelju dosuđen prema točki I/ presude Pr-6977/2010), i to prema kriteriju fizičkih bolova osnovan je zahtjev tužitelja u iznosu od 570,71 eura, prema kriteriju straha u iznosu od 663,61 eura, prema kriteriju smanjenja životnih aktivnosti iznos od 995,42 eura te prema kriteriju naruženosti iznos od 1.459,95 eura.

42. Pri utvrđenju visine pravične novčane naknade koja ima pripasti tužitelju sud je uzeo u obzir odredbu čl. 1100 st. 2 ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

43. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđena je potreba za tuđom pomoći i njegom u ukupnom trajanju od 42 sata, za što tužitelj potražuje isplatu iznosa od 83,62 eura. Zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan, s obzirom da iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuđu pomoć i njegu pružala osoba koja mu je iznajmila stan jer je tužitelj u vrijeme oporavka živio sam, te s obzirom da se radi o iznosu od 1,99 eura za sat pružene tuđe nestručne pomoći i njege, koji iznos je u cijelosti osnovan i predstavlja najnižu cijenu sata tuđe pomoći i njege koja se s obzirom na datum donošenja presude može dosuditi tužitelju.

44. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade valja navesti da je prema odredbi čl. 9 ugovora o radu ugovoreno da će tužitelj primati plaću u iznosu od 2.747,00 kn, pri čemu se navedeni iznos odnosi na bruto plaću tužitelja, sukladno odredbi čl. 83 st. 5 ZR-a.

45. Tužitelj tijekom postupka navodi da je bio na bolovanju počevši od 20. travnja 2009. pa sve do isteka ugovora o radu (31. listopada 2009.). Tužitelj dalje navodi da mu je tuženik u početku isplaćivao pojedine iznose na ime naknade plaće, u odnosu na koje tuženik u spis dostavlja rukom pisani dokument pod nazivom "Isplata i akontacije za CU" u kojem dokumentu su navedene pojedine isplate, a pored njih se nalazi potpis tužitelja. U odnosu na navedeni dokument tužitelj navodi da je točno da se na navedenom dokumentu nalazi njegov potpis, no da su isplate bile u znatno manjim iznosima nego što se to u dokumentu navodi. Osporava da bi zaprimio navedene iznose.

46. Sud je izvršio uvid u podatke HZZO-a o isplati naknade plaće za tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2010., iz kojeg dopisa proizlazi da je tužitelju isplaćena prva naknada plaće za studeni 2009. u iznosu od 1.940,40 kn, a da prije tog datuma nije bilo isplate na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja od strane HZZO-a. Iz navedenog dokumenta je stoga utvrđeno da tužitelju u utuženom periodu nije isplaćena naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad od strane HZZO- a.

47. Nadalje, uvidom u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 19. listopada 2009., utvrđeno je da je i u matičnim knjigama tuženika bio unesen podatak o zaposlenju tužitelja kod tuženika od 20. travnja 2009. na radnom mjestu fizičkog radnika. U samom zapisniku se navodi da je ovlaštena radnica tuženika donijela pregled isplata naknada plaća i to za period od travnja 2009. do zaključno 30. rujna 2009. i to za travanj 2009. dana 15. svibnja, zatim za svibanj 2009. dana 15. lipnja 2009. za lipanj 2009. dana 15. srpnja 2009. za mjesec srpanj 2009. isplata za dan 15. kolovoza 2009., za kolovoz 2009. dana 15. rujna 2009. te za rujan 2009. dana 15. listopada 2009. Nadalje se u zapisniku navodi da je uvidom u obračune naknade plaće za tužitelja vidljivo da je tuženik obračunavao naknade plaće u navedenom razdoblju u neto iznos u od 2.001,81 kn. Iz zapisnika je vidljivo da je tuženik tužitelja uredno prijavio nadležnim tijelima kao svog radnika a koja činjenica je upisana i u njegovu radnu knjižicu. Nadalje u navedenom zapisniku se navodi da je inspektoru rada predočen izvod iz računa putem kojeg tuženik posluje te je utvrđeno da je za travanj isplaćena neto plaća u iznosu od 2.350,00 kn dana 12. svibnja 2009., zatim dana 20. svibnja 2009. tuženik isplaćuje tužitelju akontaciju za svibanj 2009. u iznosu od 350,00 kn, a dana 27. svibnja 2009. akontaciju za isti mjesec u iznosu od 270,00 kn, zatim za isti mjesec (dakle svibanj 2009.) dana 8. lipnja 2009. akontaciju plaće u iznosu od 350,00 kn odnosno ukupno za taj mjesec iznos od 970,00 kn. Nastavno je utvrđeno da tuženik tužitelju dana 2. srpnja 2009. isplaćuje naknadu plaće za lipanj 2009. u iznosu od 2.011,81 kn, dok je za srpanj i kolovoz ovlaštena osoba tuženika isticala da je tužitelju naknada plaće plaćena na ruke. Dakle, prema podacima inspektorata tuženik je isplatio tužitelju naknadu plaće za travanj (odnosno plaću) u iznosu od 2.350,00 kn, dok mu je za svibanj 2009. ukupno iznos od 970,00 kn te lipanj 2009. isplaćen iznos od 2.011,81 kn.

48. Budući da se podatci o isplatama za period od travnja do lipnja 2009., a koje su utvrđene pregledom računa tuženika i evidentirane u zapisniku o inspekcijskom nadzoru, navode isplate u neto iznosima, bez izvođenja dokaza financijskim vještačenjem nije moguće sačiniti izračun razlike bruto plaće tužitelja za navedeni period, jer nije moguće oduzimati neto iznos od bruto iznosa. Ranije je utvrđeno da je tužiteljeva plaća na temelju ugovora o radu ugovorena u bruto iznosu, te stoga sud utvrđuje da taj iznos bruto plaće predstavlja tužiteljevu izgubljenu zaradu za period dok se nalazio na bolovanju, a kada mu nije isplaćena plaća, odnosno naknada plaće od strane tuženika. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, niti je priložio ikakav drugi dokaz na okolnost visine potraživanja tužitelja s naslova izgubljene zarade, sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja koji se odnosi na period od 1. srpnja 2009. pa do 31. listopada 2009. u visini bruto plaće kako ista proizlazi iz ugovora o radu. Naime, za navedeni period u spisu ne postoje dokazi o tome da je izvršena ikakva isplata naknade plaće s naslova tužiteljevog bolovanja, što znači da je potraživanje tužitelja za taj period osnovano u visini cjelokupnog iznosa bruto plaće. Za preostali period (svibanj 2009. i lipanj 2009.) tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja, radi čega je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.

49. Pravo tužitelja na imovinsku štetu s naslova izgubljene zarade proizlazi iz odredbe čl. 1095 st. 1 ZOO-a koja propisuje da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

50. Slijedom navedenog sud je djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na izgubljenu zaradu, te je donio presudu kao pod točkama III/ i IV/ izrijeke.

51. Odluka o isplati zatezne kamate donesena je na temelju odredbe čl. 29 st. 1 ZOO- a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine s naslova naknade štete određeno je prema odredbi čl. 1086 ZOO-a koja propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Budući da tužitelj potražuje kamatu počevši od presuđenja pa do isplate (toč. I/ i II/ izrijeke), zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan, jer je sukladan odredbi čl. 1086 ZOO-a. Nadalje, budući da je odredbom čl. 1089 st. 2 ZOO-a propisano da se visina imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske presude, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate počevši od presuđenja pa do isplate, kako je to navedeno pod točkom II/ izrijeke. U odnosu na kamatu s naslova izgubljene zarade, tužitelj pravilno istu potražuje od 15. -og u mjesecu za naknadu plaće koja se odnosi na prethodni mjesec, sve sukladno odredbi čl. 83 st. 4 ZR-a.

52. Nije osnovan zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 24. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

53. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 4 ZPP-a koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156 st. 1 ZPP-a. Uzevši u obzir iznos naknade štete koji je dosuđen tužitelju kao i iznos sa kojim je tužitelj pravomoćno odbijen, sud utvrđuje da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio u sporu u omjeru od 44% u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Budući da se kod omjera uspjeha u sporu gleda i uspjeh u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, kao i sve okolnosti pojedinog slučaja, sud je donio odluku da u ovom sporu svaka stranka snosi svoj dio troška koji se odnosi na trošak zastupanja po odvjetnicima, dok je tuženiku naloženo jedino to da naknadi tužitelju trošak na ime izvedenih vještačenja (medicinsko vještačenje u ukupnom iznosu od 2.600,00 kn – dr. Vuletić i 1.250,00 kn – dr. Makarić, ukupan iznos od 3.850,00 kn, odnosno 510,98 eura), a koji stvarni trošak se uzima u omjeru od 100% u korist tužitelja, odnosno navedeni trošak ne ulazi u omjer uspjeha pojedine stranke u sporu.

54. Slijedom navedenog riješeno je kao pod točkama V/, VI/ i VII/ izrijeke.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Sudac:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku