REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Obala bana Berislavića 1

21200 Trogir

Poslovni broj: Povrv-350/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radio-televizija,javna ustanova, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Maji Čuljak odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave,zaključene dana 15. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, 21.veljače 2025. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

Održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Ovrv – 3245/2021 javnog bilježnik Ante Šuška iz Splita te se nalaže tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu 21,24 eur-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku na pojedine iznose kako slijedi;

- na iznos od 10,62 eur-a od 21.07.2020. pa do isplate

- na iznos od 10,62 eur-a od 22.08.2020. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e:

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijetom od javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita pod posl.br. Ovrv – 3245/2021, u preostalom dijelu kojim je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 21,24 eur-a zajedno s pripadajućim kamatama koje na iznos od 10,62 eur-a teku od 22.10.2020. pa do isplate, dok na iznos od 10,62 eur-a teku od 22.12.2020. pa do isplate te se utvrđuje da je tužitelj u tom dijelu povukao tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 154,87 eur-a sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, dok se za više zatraženi trošak, tužiteljev zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj 18. lipnja 2021. podnio je protiv tuženika (tada ovršenika) prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan 2. lipnja 2021., a radi naplate iznosa od 320,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 80,00 kuna teku od 21. srpnja 2020. i na iznos od 60,00 kuna koje teku od 22. listopada 2020., uvećano za trošak ovršnog postupka u visini od 425, 00 kuna.

2.Imenovani javni bilježnik 20.srpnja 2021.donio je rješenje o ovrsi br. Ovrv- 3245/2021 kojim je prihvaćen prijedlog za ovrhu i odmjeren trošak u iznosu od 425,00 kuna, a povodom prigovora tuženika, citirano rješenje o ovrsi je 7. rujna 2022. stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je po pravomoćnosti tog rješenja postupak nastavljen kao parnični postupak.

3. Kako proizlazi iz tužiteljevih tvrdnji tijekom postupka, tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tom da je tuženik vlasnik televizijskog prijamnika i obveznik plaćanja RTV pristojbe.

4.Tuženik (tad ovršenik) u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (tj. odgovoru na tužbu) u bitnome je naveo: da su iznosi za koje je određena ovrha plaćeni i to da je za 7.i 8. mjesec 2020. , 11.veljače 2021. uplatio iznos od 161,91 kuna, dok da je za 10. i 12. mjesec izvršio plaćanje 5. srpnja 2021. i iznosa od 163,79 kuna, uz koji prigovor je priložio određene preslike potvrda plaćanja .

5.U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledom materijalne dokumentacije u spisu predmeta.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu RTV pristojbe i to u vrijeme kada je pokrenut ovršni postupak, ovršni prijedlog temeljio se na vjerodostojnoj ispravi-izvodu iz poslovnih knjiga u kojem je evidentirano zaduženje tuženika prema podacima iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, ukupnog iznosa od 320,00 kuna (koji odgovara sadašnjem iznosu od 42,49, eur-a) s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, da bi potom tužitelj tijekom postupka podneskom od 14. listopada 2024. smanjio tužbeni zahtjev te konačno zatražio ukupan iznos od 21,24 eur-a, uvećan za kamate i trošak postupka i to trošak ovršnog u visini od 56,41 eur te parničnog troška. Na sniženje tužbenog zahtjeva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o povlačenju tužbenog zahtjeva.

8. U postupku nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija, osnov potraživanja, već visina i dospijeće tražbine.

9. U prilog tužbenog zahtjeva, a kod odgovora na tuženikov prigovor, tužitelj je istaknuo kako se potraživanje temelji na pretplatničkom odnosu koji se zasniva prijavom prijamnika, kojeg da je konkretno tuženik i prijavio, a što sam tuženik odgovorom na tužbu i ne spori te koji ugovorni odnos nije otkazan odjavom prijamnika.

9.1.Nadalje tužitelj je kazao kako tuženik s zakašnjenjem vrši uplate, a da se uplatnice priložene uz prigovor za 7.i 8. mjesec ne odnose na ovaj konkretni pretplatnički odnos već pretplatu za apartmane, što potkrjepljuje opisom platitelja prema kojem se nadalje navodi da je naznačen kao vlasnik apartmana, kao i da je poziv na broj plaćanja različit odo ovog za plaćanje prijamnika. Tako tužitelj ističe da je uplatnica za 7 i 8 mjesec naslovljena na MH vl. apartmana i poziv na broj koji u sebi sadrži oznaku pretplatnika (kao i poziv na broj u ovoj ovrsi koji je 5504600227 u broju 04600227 koji označava ovaj pretplatnički odnos) na uplatnici za 10 i 12 mjesec je 2104600227 – te oznaka 21 označava da se radi o opomeni, dok da 55 označava ovrhu, te nakon toga je broj ovog pretplatničkog odnosa, odnosno, ovdje je to i identično sa šifrom obveznika kod fizičkih osoba koja je 4600227 što sve tužitelj potkrjepljuje i dostavom u spis matične evidencije .

9.2.Stoga, tužitelj navodi kako je uplata koja se odnosi na pretplatnički odnos vezana uz vlasništvo apartmana tuženika i za koji pretplatnički odnos je uplatio dug i koji se vodi pod brojem 43943420, dakle da je riječ o drugom odnosu pretplate i da to nije predmetom ovog postupka.

9.3. Nadalje tužitelj navodi kako je tuženi dužan plaćati svoje mjesečne obveze koje su na zakonu zasnovane dok iste postoje, a konkretno nije odjavio ovaj pretplatnički odnos za periode utužene pretplate slijedom čega obveze za 7,8 i-10 i 12 mj.2020 godine je dužan podmiriti i podmiruje ih djelomično . Nadalje tužitelj isto navodi kako su pristojbe za 10 i 12 mjesec 2020 godine podmirene dana 05.07.2021 godine, dok ostatak duga da ostaje i dalje nepodmiren. U spornom razdoblju tuženik da je prijavljeni pretplatnik o čemu tužitelj dostavlja dokaze u spis, te se iz priložene dokumentacije vidi da tuženi uglavnom plaća dugi niz godina pretplatu tako da je osnov ovog odnosa nesporan što da dokazuje i saldo konti kartice. Vjerodostojna isprava koja je dostavljena kao prilog prijedlogu i rješenju za ovrhu odgovara svim uvjetima propisanim zakonom te predstavlja dokaz o postojanju duga. Tuženi je inače uredno zasnovao pretplatnički odnos te mu HRT na adresu prijave dostavlja uplatnice i opomene. Nastavno, ističe se da je potraživanje za RTV pristojbu zakonska obveza građana i pravnih osoba koji imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu - nevezano uz vlasništvo ili posjedovanje nekretnina i prebivalište koje je prijavljeno u MUP-u). Obzirom da je nesporno da ovaj dug nije plaćen, a u sporno je razdoblje pretplatnik prijavljen, predlaže se održati na snazi platni nalog sukladno zatraženom u podnesku od 4. studenog 2024.

9.Člankom 34. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18.; dalje: ZHRT) propisano je da :“Svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno." Dakle, propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati pristojbu, a prema članku 36. stavku 1. ZHRT-a obveza plaćanja pristojbe prestaje ako vlasnik odjavi prijamnik.

10.Sukladno članku 7. stavak 1. i članku 219. stavak 1. , članku 221 . i članku 220. stavak 2. ZPP-a u pravnom sustavu RH, dominantno je raspravno načelo u odnosu na prikupljene činjenične osnove te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja. Na temelju članka 460 ZPP-a i 461 a ZPP-a konkretno je riječ o postupku u sporu male vrijednosti prema kojim odredbama su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima tmeelje zahtjeve i predložiti dokaze odmah u tužbi odnosno odgovoru na tužbu, dok je to na pripremnom ročištu moguće samo iznimno, ukoliko to nisu mogle ranije bez svoje krivnje. Stoga, sukladno navedenom, u postupku su izvedeni predloženi dokazi i utvrđene slijedeće činjenice:

- čitanjem i pregledom izvatka iz poslovnih knjiga od 2. lipnja 2021.utvrđuje se da postoje zaduženja prema kojem je tuženik za mjesece srpanj 2020.(s dospijećem 20.7.), kolovoz 2020. (s dospijećem 21.8.) listopada 2020.( s dospijećem 21.10.) i prosinac 2020. ( s dospijećem 21.12.), obvezan tužitelju podmiriti iznos od 320,00 kuna, odnosno 80, 00 kuna po mjesecu,

- da tuženik nije odjavio prijamnik, a pretplatnički odnos s tuženikom tužitelj dokazuje svojom evidencijom istog kao obveznika plaćanja RTV pristojbe, odnosno spisu priloženim Izvatkom iz evidencije pretplatnika (dokument naziva "Obveznik plaćanja RTV pristojbe“) koji se odnosi upravo na tuženika uz objašnjenje kako je HRT ustanova koja je Zakonom o HRT-u ovlaštena voditi evidencije pretplatnika, a da priložena obavijest dokazuje kako je tuženi evidentiran kao pretplatnik pri ovlaštenoj ustanovi, a koji dokaz tuženik nije osporavao pa ih ovaj sud uzima kao vjerodostojan dokaz,

-prijava prijamnika od 11.12.2003. kojim tužitelj dokazuje stanje u navedenoj evidenciji,

-saldo konti kartica za tuženika iz koje je vidljivo da dug nije plaćen u cijelosti i na vrijeme,

-da je tuženik vršio određena plaćanja tužitelju.

11. No, kako je naprijed navedeno, jednom nastala obveza plaćanja prestaje tek odjavom prijamnika, a tuženik nije ničim dokazao da je odjavio prijamnik. Nadalje, navod tuženika da je platio utuženi iznos, tužitelj je obrazloženo podneskom osporio. Naime, pregledom priloženih preslika uplatnica vidljivo je kako je uistinu kod oznake platitelja navedeno kako je uplatitelj tuženik, ali kao vlasnik apartmana, kao i različitost brojeva iz poziva za plaćanje. No pri tom je za kazati kako je očito sam tužitelj jednim dijelom uvažio prigovorne navode jer je svojim podneskom od 14. listopada 2022. umjesto prvotno postavljene visine glavnice zatražio, isplatu iznosa od 160,00 kuna, a koji iznos je u podnesku od 4. studenog 2024. konvertirao u eur-e (od 1.siječnja 2024. eur je službena valuta Republike Hrvatske) pa je u konačnici zatražio iznos od 21.24 eura glavnice uvećano za kamate, zajedno s troškovima postupka.

12. Pri tom je za kazati kako smanjenje tužbenog zahtjeva nije preinaka tužbe. Odredbom članka 193. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužitelju nije potreban pristanak tuženika za povlačenje tužbe jer je povukao tužbu u dijelu prije nego je tuženik na pripremnom ročištu iznio svoj odgovor na tužbu. Naime, kako je tužba povučena u dijelu prije nego je održano pripremno ročište, a radi se o postupku u kojem se tužba ne dostavlja tuženiku na odgovor, to tuženik uredno pozvan, nije pristupio na pripremno ročište dakle, nije se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari u smislu članka 288.a stavak 5. ZPP pa je na temelju odredbe članka 193. stavak 1. ZPP utvrđeno da je tužba dijelom povučena i na temelju odredbe članka 456. stavak 1. ZPP djelomično ukinut platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na način kako je precizirano u stavku II. izreke ovoga rješenja.

13. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema tome, kako tuženik tijekom ovog postupka nije ničime dokazao da je po dospijeću platio i iznose po konačno uređenom tužbenom zahtjevu, to je dužan tužitelju platiti iznos od 21,24 EUR uvećano za kamatu.

13.1. Naime, upravo je na tuženiku teret dokaza činjenice podmirene uplate pa kako nije sudu predočio potvrdu o uplati iz koje bi se moglo utvrditi da je platio i ta dva računa, odlučeno je kao u izreci presude.

13.2..Za istaknuti je da je smisao ove parnice odlučiti održava li se ili ne na snazi izdani platni nalog, sukladno članku 451. stavak 3. ZPP-a. Stoga ne može tužitelj podnescima mijenjati izdani platni nalog jer je zadatak suda da ga održi na snazi ili ne. Zbog navedenog u situaciji kada se tužitelj podneskom izjasnio da povlači u dijelu svoj zahtjev, odnosno uređuje isti na način da ga smanjuje, sud je u tom dijelu ukinuo platni nalog i utvrdio povlačenje tužbe, ovo na temelju članka 456.stavak

1.ZPP-a.

13.3.Stoga na temelju dokaza izvedenih u postupku, a na temelju članka 34. stavak 1.ZHRT-a za srpanj i kolovoz 2020. tuženik je obvezan platiti tužitelju dva iznosa od po 80,00 kuna (nakon konverzije po 10,62 EUR) tj. ukupno 21,24 EUR pa je glede tog iznosa prihvaćen tužbeni zahtjev i održan na snazi platni nalog sukladno članku 451. stavak 3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22,155/23, dalje: ZPP).

14. Na navedene mjesečne iznose od po 10,62 EUR-a, na temelju članka 183.stavak 1. ZOO-a i članka 29.stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23. dalje: ZOO) dosuđene su zakonske zatezne kamate koje teku od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

15.Što se tiče odluke o trošku, ista se temelji na članku 155. i 154.stavak 1.ZPP-a i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Tužiteljev uspjeh se određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s kojim je uspio za 100%. Naime, u konkretnom slučaju tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troška u pogledu povučenog dijela, a povlačenje (smanjenje) tužbenog zahtjeva nije utjecalo na visinu troškova zastupanja tužitelja po odvjetniku jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi (tako i VSRH u Rev x 254/2014-2 od 10. prosinca 2014.). Stoga bi tužitelju za 100% uspjeh u postupku prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pripadao trošak u visini jednokratne nagrade na temelju Tbr.7. toč.8.OT-a u iznosu od 50 bodova tj. 100,00 EUR ,što uvećano za PDV od 25% iznosi 125,00 EUR. Taj iznos bi trebalo uvećati za 13,27 EUR na ime pristojbe presude te 16,60 EUR troška javnog bilježnika pa se dobije iznos od 154, 87 EUR-a. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu jer je taj trošak uključen u jednokratnu nagradu, kao niti trošak za koji u spisu ne prileži dokaz o njegovom plaćanju. Pri tom je za kazati kako sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2.lipnja 2017. o trošku iz rješenja o ovrsi se odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude ovo na temelju članka 151. stavak 3 .ZPP-a.

17. Zbog navedenog na temelju članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci..

Trogir, 21. veljače 2025.

S U T K I NJ A

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u tri primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:-pun.tužitelja

-tuženiku na adresu prebivališta