Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2038/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Štefice Bukvić, predsjednice vijeća, te Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Katice Krajnović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. rujna 2024., poslovni broj P-187/2021-27, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. rujna 2024., poslovni broj P-187/2021-27

a) potvrđuje u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja (toč. I izreke presude)

b) preinačava u odnosu na odluku o parničnom trošku (toč. II 2. i toč. III izreke presude) tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.224,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troška žalbenog postupka isplati iznos od 80,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, isplatiti tužitelju EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 2.002,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na iznose:

- 1,11 eura od 1. 6. 2006. do isplate,

- 0,44 eura od 1. 7. 2006. do isplate,

- 0,17 eura od 1. 9. 2006. do isplate,

- 0,46 eura od 1. 10. 2006. do isplate,

- 7,11 eura od 1. 11. 2008. do isplate,

- 8,82 eura od 1. 1. 2009. do isplate,

- 11,55 eura od 1. 2. 2009. do isplate,

- 12,98 eura od 1. 3. 2009. do isplate,

- 10,10 eura od 1. 4. 2009. do isplate,

- 11,01 eura od 1. 5. 2009. do isplate,

- 7,15 eura od 1. 6. 2009. do isplate,

- 3,90 eura od 1. 7. 2009. do isplate,

- 5,10 eura od 1. 8. 2009. do isplate,

- 7,60 eura od 1. 9. 2009. do isplate,

- 7,77 eura od 1. 10. 2009. do isplate,

- 6,16 eura od 1. 11. 2009. do isplate,

- 10,35 eura od 1. 12. 2009. do isplate,

- 13,53 eura od 1. 1. 2010. do isplate,

- 18,40 eura od 1. 2. 2010. do isplate,

- 17,68 eura od 1. 3. 2010. do isplate,

- 23,88 eura od 1. 4. 2010. do isplate,

- 23,07 eura od 1. 5. 2010. do isplate,

- 26,17 eura od 1. 6. 2010. do isplate,

- 44,15 eura od 1. 7. 2010. do isplate,

- 40,91 eura od 1. 8. 2010. do isplate,

- 51,55 eura od 1. 9. 2010. do isplate,

- 48,82 eura od 1. 10. 2010. do isplate,

- 42,41 eura od 1. 11. 2010. do isplate,

- 56,35 eura od 1. 12. 2010. do isplate,

- 73,64 eura od 1. 1. 2011. do isplate,

- 62,66 eura od 1. 2. 2011. do isplate,

- 67,43 eura od 1. 3. 2011. do isplate,

- 62,36 eura od 1. 4. 2011. do isplate,

- 63,79 eura od 1. 5. 2011. do isplate,

- 86,96 eura od 1. 6. 2011. do isplate,

- 89,11 eura od 1. 7. 2011. do isplate,

- 109,31 eura od 1. 8. 2011. do isplate,

- 100,50 eura od 1. 9. 2011. do isplate,

- 90,69 eura od 1. 10. 2011. do isplate,

- 90,04 eura od 1. 11. 2011. do isplate,

- 89,77 eura od 1. 12. 2011. do isplate,

- 95,08 eura od 1. 1. 2012. do isplate,

- 100,66 eura od 1. 2. 2012. do isplate,

- 101,74 eura od 1. 3. 2012. do isplate,

- 99,15 eura od 1. 4. 2012. do isplate,

- 101,33 eura od 1. 5. 2012. do isplate,

i to od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, isplatiti tužitelju ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku 15 dana, u ukupnom iznosu od 4.633,22 eur koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama imaju vratiti tužitelju sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31.12 2007. g., od 1. siječnja 2008. g. po stopi 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koju određuje HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015. g., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunati za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka (rate) kredita do isplate (koji se iznosi imaju vratiti tužitelju i čija će se visina odrediti nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, te se provede odgovarajuće vještačenje za potpuno određivanje novčane tražbine – glavnice i tijeka kamata – koja je predmet ovog spora).

2. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da u roku od 15 dana tužitelju ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi odmjerene troškove ovoga postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik s dijelom troška postupka u iznosu od 1.811,44 eura kao neosnovanim."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dijelu pod toč. I izreke iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 dalje:ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj pobija rješenje o trošku sadržano u presudi (toč. II 2. i III izreke) sadržajno se pozivajući na propis čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a s prijedlogom da se odluka o trošku preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine rješenje o trošku i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

7. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor – banka, 24. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 24.573,17 CHF, s time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke na dan plaćanja dan isplate. Također je ugovor otplaćen u cijelosti.

9. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

11. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

12. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

15. Temeljem nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka je utvrđeno da je razlika nastala uslijed promjene glavnice, zbog promjene tečaja švicarskog franka koji je vrijedio na dan isplate i isplaćenih anuiteta ukupno 2.002,92 eura, a koju je vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima.

16. Stoga je prvostupanjski sud s pravom smatrajući ništetnim navedene odredbe Ugovora i prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.002,92 eura.

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.).

17.1. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 30. ožujka 2021. a sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača je postala pravomoćna 15. lipnja 2018. (valutna klauzula), to očito nije protekao zastarni rok iz propisa čl. 241. i 255. ZOO-a.

18. Na žalbene navode tuženika da je ugovaranje valutne klauzule u vrijeme sklapanja spornog ugovora bilo dopušteno, odredbama Zakona o obveznim odnosima, valja odgovoriti da navedeno nije sporno, međutim u kolektivnom sporu je utvrđeno da je konkretno i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

19. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je baš u ovom konkretnom slučaju potrošač dobio odgovarajuće obavijesti o rizicima i drugim bitnim parametrima spornih ugovornih odredbi. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio a temeljem saslušanja tužitelja, da mu je kredit vezan uz valutnu klauzulu prezentiran kao povoljan i siguran, kao i da je u potpunosti zaostalo pregovaranje o spornim odredbama ugovora.

20. Međutim s pravom tužitelj ukazuje u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je tužitelja u cijelosti odbio sa zahtjevom za naknadu troška postupka te troškove u iznosu od 63,50 eura dosudio tuženiku.

20.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, odnosno sud je tijekom postupka utvrdio da su te odredbe ništetne. Tužitelj je snizio (povukao) dio tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja uskladivši svoj zahtjev s nalazom vještaka.

20.2. Naime nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava.

20.3. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

21. Slijedom navedenog je odluka o trošku preinačena te je tužitelju sukladno VPS za žalbu u iznosu od 1.915,42 eura valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7 toč. 1.) zastupanja na ročištima od 21. rujna 2021. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 2.) i 15 rujna 2024. u iznosu od 200 eura (Tbr. 9. toč. 1.), sastava podneska od 22. srpnja 2024. na iznos od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4.), pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 3.) sve s PDV-om od 25%.

22. Podnesak tužitelja od 12. lipnja 2023. je po ocjeni ovoga suda bio nepotreban podnesak za vođenje ovog spora.

23. Tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 398,17 eura kao plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura plaćen 30. ožujka 2021., međutim nije mu priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer sukladnom Zakonu o sudskim pristojbama koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023. tužitelj je kao potrošač u postupku pokrenutom temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođen od plaćanja sudske pristojbe (čl. 11. st. 1. toč. 20. ZSP-a).

24. Slijedom navedenog tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 1.224,54 eura, te je tuženiku naložena isplata navedenog iznosa.

25. Kako je tužitelj uspio sa žalbom s oko 64% to mu je priznat trošak žalbenog postupka u tom omjeru i to za sastav žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 4. iznos od 100,00 eura s PDV-om 25% što umanjeno za neuspjeh sa žalbom iznosi 80,00 eura.

26. Dakle s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1 i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

27. U nepobijanom dijelu, a u odnosu na toč. II.1. i toč. IV izreke presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 21. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić