REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-503/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Tanje Prenc Kanis, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika UH, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama privatnog tužitelja ŠH podnesenoj putem punomoćnika Eugena Duka, odvjetnika iz Kutine i optuženika UH podnesenoj putem branitelja Branka Posavčića, odvjetnika iz Kutine protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj K- 300/2019-41 od 30. kolovoza 2024., 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba privatnog tužitelja ŠH, ukida se prvostupanjska presuda pod toč.IV izreke glede odluke o troškovima kaznenog postupka, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Žalba optuženika UH odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-300/2019-41 od 30. kolovoza 2024. optuženik UH oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca.

1.1. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku UH izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Temeljem odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik UH je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi privatni tužitelj ŠH putem punomoćnika Eugena Duka, odvjetnika iz Kutine zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se preinači odluka i usvoji zahtjev privatnog tužitelja.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv presude podnosi optuženik UH putem branitelja Branka Posavčića, odvjetnika iz Kutine zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se povodom žalbe optuženika preinači presuda i optuženika oslobodi od optužbe, ili da presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba privatnog tužitelja ŠH vezano uz troškove kaznenog postupka je osnovana, dok je žalba optuženika UH neosnovana.

5. Žalitelj optuženik UH smatra da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz razloga što je presuda nejasna, proturječna i nerazumljiva. U toč.18. obrazloženja da je naznačeno na str. 9. u retku 2 da je optuženik UH djelo počinio s neizravnom namjerom, jer je morao znati da može tjelesno ozlijediti privatnog tužitelja, a nakon toga da je u 9 retku naznačeno da je postupao s namjerom svjestan svog protupravnog ponašanja. Drži da su to bitne razlike koje presuda ne obrazlaže. Također da nije obrazloženo da li se kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11 uopće može počiniti s neizravnom namjerom.

6. Takve tvrdnje žalitelja optuženika UH nisu osnovane. Okolnost što je obrazloženo kako je optuženik UH djelo počinio s neizravnom namjerom, a naknadno da je naznačeno da je počinio s namjerom svjestan svog protupravnog ponašanja ne predstavlja koliziju. Neizravna namjera je oblik namjere. Prvostupanjski sud dao je razloge zbog čega je utvrdio da je djelo počinjeno s neizravnom namjerom. Stoga je presuda jasna i nije proturječna i u dovoljnoj mjeri obrazložena, pa nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

7. Ni žalba optuženika UH podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Žalitelj optuženik UH smatra da nalaz vještaka nije dovoljno kvalitetan. Daje primjedbe da nije vještak u nalazu analizirao sve mogućnosti ozljeđivanja i nastanka povreda, a posebno obranu optuženika. Nalazu prigovara iz drugih osnova, smatra da nije na odgovarajući način vještak odgovarao na pitanja. Tako primjerice navodi da je na zapisniku od 10. svibnja 2024. na str.3. u stavku 2 vještak naveo da "nazubljena šipka ne može izazvati ubodnu ranu već samo oguljotinu". S tim u vezi smatra da je nestručan nalaz vještaka jer da nešto nazubljeno može nanijeti ubodnu ranu, a ne oguljotinu. Vještak da nije znao odgovoriti na opće poznata pitanja, pa tako i na pitanje obrane na koju stranu je djelovala sila ako je optuženik pao na leđa. Ističe kako je više nego sigurno trebalo djelovati sprijeda, odnosno od strane lica i prsa, a ne od strane leđa, jer bi u tom slučaju optuženik pao na prsa i lice. Ako je nesporno da su se stranke naguravale i da je optuženik pao na leđa, onda žalitelj smatra da je sigurno privatni tužitelj u tom naguravanju mogao zadobiti povrede jer je iskazivao da je držao šipku, te da je privatni tužitelj gurnuo optuženika kada je ovaj pao na leđa. Prilikom naguravanja da je optuženik zadobio povrede, a što u presudi nije razmotreno. Uz to ističe i dob optuženika UH, kao osobe stare 68 godina, te dob privatnog tužitelja od 53 godine, zbog čega smatra da se optuženik UH ne bi upustio u sukob sa mlađom i fizički jačom osobom, te da to upućuje da je optuženik bio napadnut od strane privatnog tužitelja.

9. Primjedbe žalitelja optuženika UH kako stalni sudski vještak sudske medicine Želimir Obradović nije stručno odgovarao na pitanja te da je davao odgovore koji su nepotpuni i nelogični nisu prihvatljive. Tvrdnja žalitelja kako bi trebala nastati druga vrsta ozljede, te da su neodgovarajući odgovori vještaka, nisu prihvatljivi. Vještak sudske medicine dr.med.Želimir Obradović je vještačenje obavio temeljem medicinske dokumentacije i fotodokumentacije i utvrdio da postoje kod oštećenika promjene tipa dubljih ogrebotina na koži lijeve strane lica u projekciji postranične regije brade i dijelom lica nanesene oštrijim predmetom koje bi mogle odgovarati okrugloj metalnoj šupljoj dršci potrganog partviša nazubljenog ruba. Navedeno da se ocrtava na dlanu lijeve ruke, gdje se vidi oguljotina, koja bi odgovarala spomenutom oštrom rubu metalne šuplje šipke, a koja je nastala u trenutku hvatanja prilikom branjenja od napada. Opisane oguljotine da odgovaraju ozljedama prvog kontakta u štetnom događaju kako se navodi u privatnoj tužbi jer je privatni tužitelj sjedio u vozilu okrenut lijevom stranom tijela i glave prema optuženiku UH. Na desnoj strani lica ispod desnog oka, na hrptu nosa i u projekciji jagodične kosti i čela nalazi se više oguljotina različitog tipa i smjera koje su mogle nastati od noktiju i snažnim hvatanjem i grebanjem kože ispod desnog oka. Ispod oguljotine desnog oka i jagodične kosti i lica, vještak nalazi otok mekih česti, za koje navodi da je moglo nastati nakon udarca tupo tvrdog predmeta u koji spada ljudska šaka. Oguljotine desne uške i hrpta nosa mogle su nastati grebanjem i hvatanjem lijevom rukom optuženika UH za desnu stranu lica privatnog tužitelja. Vještak je pojasnio da mehanizam nastanka površne oguljotine nastaje nakon djelovanje kosog povlačenja tupo tvrdog sredstva oštrije površine po koži kada dolazi do ozljeđivanja površnog sloja kože i izlaska tkivne tekućine - seruma koja se na traku skrutne i formira krastu. Vještak je mišljenja da je oštra površina metalne šuplje okrugle šipke povezano sa ozljedom lijeve strane lica i dlana lijeve šake dok ozljede desne strane lica su ozljede nastale noktima, kao i ozljede hrpta nosa i uške. Udarac šakom da ne ostavlja oguljotine na koži obzirom se radi o glatkoj površini, a djelovanjem iste dolazi do pojave krvnih podljeva kakvi su utvrđeni u zahvaćenoj regiji oka. U toj regiji se zbog rahlog tkiva krvni podljev značajnije i lakše širi. Stoga je vještak mišljenja da su ozljede koje je privatni tužitelj zadobio nastale najvjerojatnije grebanjem šakom, te djelovanjem nazubljenom oštrom cijevi. Prvostupanjski sud je analizirao i odgovore vještaka koje je dao na raspravi, pa tako da se već u medicinskoj dokumentaciji spominje drška metle, udarci šipkom, šakom i grebanjem.

10. Odgovor vještaka sudske medicine da kraj metalne šipke može izazvati ozljedu oguljotinu, a ne ubodnu ranu je stručan i logičan. Vještak je pojasnio da zbog nazubljenja, zbog potrgnuča je nastala oguljotina, ali ne i ubodna rana. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja da bi ta nazubljenja bila oštra, pa da bi to izazvalo ubodnu ranu, jer je vještak dao mišljenje u sudsko-medicinskom smislu, a ne laičkom tumačenju koje navodi žalitelj u žalbi. Ubodna rana nastaje oštrim šiljastim predmetima, poput noža ili šila, a takvih rana privatni tužitelj nije zadobio, te su sva pojašnjenja vještaka logična i prihvatljiva. Prvostupanjski sud je iste vrijednosno pozitivno cijenio i na temelju istog utvrđivao činjenice. Vještak je dao odgovore na sva odlučna pitanja, te analizirao medicinsku dokumentaciju i potvrdio da su ozljede koje je zadobio oštećenik mogle nastati na način kao što je to oštećenik - privatni tužitelj ŠH iskazivao, te da nisu nastale padom.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice temeljem postojeće medicinske dokumentacije, iskaza privatnog tužitelja ŠH i sudsko- medicinskog vještačenja.

12. Uz to svjedokinja MH potvrdila je da je ranije došlo do sukoba između optuženika UH i privatnog tužitelja ŠH, a kada je privatnom tužitelju oštećen retrovizor na automobilu, što on nije niti prijavljivao. Obzirom na postojanje netrpeljivosti i način događaja koji je opisao oštećenik-privatni tužitelj to navod žalitelja da se optuženik UH ne bi upuštao u fizički sukob sa privatnim tužiteljem ŠH nije prihvatljiv.

13. Da je došlo do naguravanja navela je svjedokinja DH iako nije vidjela početak sukoba i nije vidjela tko šta radi. Njezin iskaz je prvostupanjski sud cijenio pristranim, a za razliku od iskaza svjedokinje MH koja je potvrdila da je privatni tužitelj zadobio ozljede kritičnog dana i to hematome, podljeve, ubode. Lajički izraz "ubod" nije isto što i sudskomedicinski termin ubodna rana, te je ona potvrdila iskaz privatnog tužitelja da ga je optuženik pikao sa drškom od partviša. Uz to je pojasnila i porijeklo sukoba jer je nakon razvoda od optuženikovog sukoba obitelji njezinog supruga smetao privatni tužitelj sa kojim je ona u vezi, te su ga pogrdno zvali "klempo".

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sva subjektivne i objektivna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 s tim u vezi utvrdio da je djelo optuženik UH počinio s neizravnom namjerom jer je morao znati da opisanim postupanjem može tjelesno ozlijediti privatnog tužitelja, da je na to pristao.

15. Budući da žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u tom dijelu. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti od značaja da kazna bude lakša ili teža. Kao olakotno cijenio činjenicu da optuženik UH nije kazneno osuđivan i njegovu životnu dob, a otegotne okolnosti nije utvrdio. Imajući u vidu težinu kaznenog djela, stupanj krivnje, prvostupanjski sud je optuženiku UH izrekao kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, a na koju je primijenio uvjetnu osudu odredivši da se ona neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se takvom sankcijom postići svrha kažnjavanja, te zadovoljiti zahtjevi individualne, ali i generalne prevencije.

16. Žalitelj privatni tužitelj ŠH ističe da je prvostupanjski sud pogrešno donio odluku o trošku jer je optuženika UH temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobodio od plaćanja troškova kaznenog postupka. Smatra da nije bilo osnove za primjenu navedene odredbe te da je trebalo obvezati optuženika UH na nužne izdatke privatnog tužitelja te nagradu i nužne izdataka njegovog punomoćnika. Odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 da se odnose isključivo na troškove iz čl. 145. st. 2. t. 1. do t. 6. ZKP/08, te na nužne izdatke postavljenog branitelja. Zatraženi nužni izdaci privatnog tužitelja, te nagrada i nužni izdaci punomoćnika privatnog tužitelja su troškovi iz odredbe čl. 145. st. 2. t. 7. ZKP/08, a na koje se odredba čl. 148. st. 6. ZKP/08 ne odnosi. Zbog navedenog da prvostupanjski sud nije bio ovlašten optuženika UH osloboditi troškova kaznenog postupka koji se odnose na nužne izdatke privatnog tužitelja, te nagradu i nužne izdatke punomoćnika privatnog tužitelja, a koji su zatraženi na raspravi 27. kolovoza 2024..

17. U pravu je žalitelj privatni tužitelj ŠH kada navodi da se optuženik UH može osloboditi temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do t. 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, ako bi zbog lošeg imovinskog stanja bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. Trošak koji se odnosi na nagradu i nužne izdatke privatnog tužitelja i oštećenika kao tužitelja i njihovih zakonskih zastupnika, te nagradu i nužne izdatke njihovih punomoćnika su troškovi iz toč.7..

18. Stoga odluka o trošku kojom se optuženik UH u cijelosti oslobađa od troškova je nejasna jer svi troškovi obuhvaćaju i one troškove od kojih se optuženik sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08 ne može osloboditi, tako troškova iz čl. 145. st. 2. t. 7. i t. 8. ZKP/08. Pri tom je za naglasiti da prvostupanjski sud uopće nije dao razloge o visini troška ni njihovoj opravdanosti, te je u tom dijelu rješenje nedovoljno obrazloženo. Zbog navedenog valjalo je ukinuti odluku glede odluke o trošku, a o čemu će prvostupanjski sud odlučiti posebnim rješenjem.

19. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud, osim glede odluke o trošku koji je ukinut, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

20. Slijedom navedenih razloga primjenom odredbi čl. 484. st. 2. ZKP/08 ukinuta je prvostupanjska presuda glede troškova kaznenog postupka, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola, 21. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna