Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-201/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. [adresa], OIB: 94472454976 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri iz Zagreba, protiv tužene IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku GL odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Drnasin i Željko Drnasin iz Vinkovaca, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne, javne i usmene rasprave održane dana 9. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivice Ćosića odvjetnika iz odvjetničkog društva Grgić&Partneri iz Zagreba i punomoćnika tužene GL odvjetnika iz [adresa], te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici IL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Adriatic osiguranju d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, iznos od 186.467,78 eura/ 1.404.941,50 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2018.g. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 26.179,27 eura zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tužene, radi stjecanja bez osnove. U tužbi navodi da je tužena IL (djev. ČL) ozlijeđena u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 25. lipnja 2005. u kojoj je sudjelovala kao putnik u osobnom vozilu reg. [registarska oznaka] koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod Jadranskog osiguranja d.d. (sada Adriatic osiguranje d.d.) po zaključenoj Polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štete počinjene trećima. U postupku naknade štete po tužbi oštećene IL protiv Jadranskog osiguranja d.d. donesena je presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: 6 P-948/14 od 5. prosinca 2014. kojom je naloženo Jadranskom osiguranju d.d. da isplati ČL naknadu nematerijalne i materijalne štete te parnični trošak.

2. U tužbi dalje navodi da je protiv navedene prvostupanjske presude Jadransko osiguranje d.d. kao tuženik uložio žalbu, a odlučujući o žalbi istog, Županijski sud u Vukovaru donio je presudu broj: Gž-39/15-3 od 21. travnja 2015. kojom je odbio žalbu Jadranskog osiguranja d.d. te je potvrđena navedena prvostupanjska presuda. Protiv presude Županijskog suda u Vukovaru Jadransko osiguranje d.d. (sada Adriatic osiguranje d.d.) podnijelo je izvanredni pravni lijek reviziju, a Vrhovni sud RH rješenjem broj: Rev-1687/15-3 od 28. veljače 2018. usvojio je reviziju Jadranskog osiguranja d.d. te je ukinuo presudu Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-39/15-3 od 21. travnja 2015. i prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Vinkovcima broj: 6 P-948/14 od 5. prosinca 2014. na način da je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te se sada predmetni parnični postupak vodi pred Općinskim sudom u Vinkovcima pod poslovnim brojem: Pn-184/19. U ovršnom postupku temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-948/14-84 od **.**.2014. IL je putem zahtjeva za izravnom naplatom od 11. lipnja 2015. i 12. lipnja 2015., a prije usvajanja revizije Jadranskog osiguranja d.d. i ukidanja spomenutih nižestupanjskih presuda, naplatila od Jadranskog osiguranja d.d. ukupan iznos od 1.400.058,16 kn od čega je na ime glavnice naknade nematerijalne štete iznos od 156.850,00 kn, glavnice naknade materijalne štete s osnova izgubljene zarade iznos od 685.622,51 kn, troškova postupka iznos od 186.770,00 kn te zateznih kamata na navedene iznose glavnica i troškova postupka iznos od 370.815,65 kn.

3. Kako je odlukom Vrhovnog suda RH broj: Rev-1687/15-3 od 28. veljače 2018. otpala pravna osnova stjecanja IL, ovdje tuženice, to je temeljem odredbe članka 1117. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima tužitelj Adriatic osiguranje d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.) podigao tužbu kod ovoga suda, radi stjecanja bez osnova, tražeći od ovdje tužene IL povrat plaćenih novčanih iznosa u sveukupnom iznosu od 1.400.058,16 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2018. do isplate uz naknadu troškova ovoga parničnog postupka. U podnesku od 24. ožujka 2021. a nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj po konačno uređenom tužbenom zahtjevu potražuje od tužene sveukupno isplaćeni iznos od 1.404.941,50 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana 28. veljače 2018. do isplate uz naknadu troškova ovoga postupka.

4. Tužena po punomoćniku u odgovoru na tužbu čini nespornim navode tužbe da je ozlijeđena u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 25. lipnja 2005. u kojoj je sudjelovala kao putnik u osobnom vozilu reg. [registarska oznaka] koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod Jadranskog osiguranja d.d. (sada Adriatic osiguranje d.d.) po zaključenoj Polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štete počinjene trećima te da je u postupku naknade štete po tužbi oštećene IL protiv Jadranskog osiguranja d.d. donesena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: 6 P-948/14 od 5. prosinca 2014. kojom je naloženo Jadranskom osiguranju d.d. da isplati ČL naknadu nematerijalne i materijalne štete te parnični trošak. Također čini nespornim da je IL (ranije ČL) u ovršnom postupku temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-948/14-84 od 5. prosinca 2014. naplatila pravomoćno dosuđeni iznos naknade nematerijalne i materijalne štete, kao i parnični trošak i to putem zahtjeva za izravnom naplatom od 11. lipnja 2015. i 12. lipnja 2015., a prije usvajanja revizije Jadranskog osiguranja d.d.

5. Nadalje, čini nespornim da je povodom uložene revizije Jadranskog osiguranja d.d. (sada Adriatic osiguranje d.d.) Vrhovni sud RH donio rješenje broj: Rev- 1687/15-3 od 28. veljače 2018. kojim su ukinute spomenute nižestupanjske presude i predmet vraćen na ponovni postupak kod ovoga suda koji se vodi pod poslovnim brojem: Pn-184/19. Međutim, tužena smatra da je okončanje parničnog postupka u predmetu Pn-184/19 koji se vodi kod Općinskog suda u Vinkovcima, kao i odluka Vrhovnog suda RH u predmetu Ovr-7456/15 kod Općinskog građanskog suda Zagrebu po uloženoj reviziji tužitelja Jadransko osiguranje d.d. (sada Adriatic osiguranje d.d.) prethodno pitanje za odlučivanje u ovom postupku, te slijedom toga predlaže da sud u ovoj pravnoj stvari odredi prekid postupka. Također tužena smatra da tužitelj nema pravo potraživati isplaćene iznose na ime naknade štete te se poziva na odredbu članka 216. Zakona o obveznim odnosima (bivši ZOO/91) kojom odredbom je bilo propisano da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozlijede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, kad je isplata izvršena savjesnom pribaviocu. Tužena također čini spornom i visinu utuženog potraživanja.

6. Tužitelj se protivio prijedlogu tužene za određivanjem prekida postupka u ovoj pravnoj stvari. Čini nespornim da je u podnesenoj reviziji Vrhovnog suda RH u predmetu Ovr-7456/15 zatražio tumačenje VSRH vezano za odredbu članka 216. ZOO-a (bivši ZOO) međutim to za odlučivanje u ovoj predmetnoj pravnoj stvari nije odlučno jer ovaj sud može po svom tumačenju utvrditi da li se treba primijeniti odredba čl. 216. ZOO-a (starog) te sukladno tome utvrditi da je neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nematerijalnu štetu. Međutim i po starom ZOO-u tužitelj kod otpale pravne osnove ima pravo povrata iznosa materijalne štete, iznosa kamata i iznosa troškova. Osim toga, sud može zauzeti stav da je odlučan dan naplate te da u ovom slučaju obzirom na dan naplate vrijede odredbe novog ZOO-a, slijedom čega tuženica postaje nesavjesni stjecatelj u trenutku ukidanja nižestupanjskih odluka od strane revizijskog suda.

7. Prijedlog tužene za određivanjem prekida postupka u ovoj pravnoj stvari sud je ocijenio neosnovanim te je rješenjem broj: 3 P-1300/19-12 od 5. siječnja 2021. odbio prijedlog tužene za određivanjem prekida postupka do okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem: Pn-184/19, kao i do donošenja odluke po uloženoj reviziji tužitelja kao ovršenika protiv tužene kao ovrhovoditelja u predmetu broj: Ovr-7456/15 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Naime, odluka o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom slučaju ovisi prije svega o pitanju primjene materijalnog prava, pri čemu je ovaj sud morao odgovoriti na dva odlučujuća pitanja i to da li se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 216. ZOO/91 (kako tvrdi tužena) ili odredba članka 1117. Zakona o obveznim odnosima (NN broj:35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - u nastavku teksta ZOO) te potom u slučaju primjene odredbe članka 1117. ZOO-a utvrditi da li navedena odredba predstavlja zakonsku osnovu temeljem koje tužitelj može zahtijevati povrat svih neosnovano isplaćenih iznosa, tako da okončanje predmeta pod brojem: Pn- 184/19 kao i okončanje postupka po reviziji tužitelja kao ovršenika u predmetu broj:

Ovr-7456/15 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu ne predstavljaju prethodno pitanje za okončanje ovoga postupka. Stoga je sud odbio prijedlog tužene za određivanjem prekida postupka u ovoj pravnoj stvari.

8. U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u zapisnik o očevidu broj: 511-15-14-D-20/05 od 25. lipnja 2005. sačinjen od strane MUP PU Vukovarsko-srijemska, PP Vinkovci, uvid u priloženu tužbu od 6. kolovoza 2009. podnesenu Općinskom sudu u Vinkovcima u postupku P-1054/09, uvid u presudu Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-948/14-84 od 5. prosinca 2014., presudu Županijskog suda u Vukovaru broj:Gž-39/15-3 od 21. travnja 2015., rješenje Vrhovnog suda RH broj:Rev-1687/15-3 od 28. veljače 2018., izvršen je uvid u podatke FINE Vinkovci o visini naplaćenih iznosa prema zahtjevima za izvanrednom naplatom tužene IL ranije ČL od 11. lipnja 2015., 12. lipnja i 15. lipnja 2015. a temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-948/14-84 od 5. prosinca 2014., uvid u priloženu reviziju ovršenika Jadransko osiguranje d.d. Zagreb (sada tužitelja Adriatic osiguranje d.d.) u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr-7456/15 podnesenu protiv rješenja drugostupanjskog suda OV- 552/15-2 od 30. lipnja 2016., uvid u presliku dostavnice iz spisa Pn-184/2019 u svezi primitka odluke VSRH Zagreb broj: Rev-1687/2015 od 28. veljače 2018. – primitak odluke od strane punomoćnika tužene sa danom 24. svibnja 2018., te je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku Krešimiru Strmotić dipl.oec. iz [adresa].

9. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je donio presudu broj: P- 1300/2019-27 od 12. srpnja 2021. kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 547.818,97 kn na ime kamata i troškova postupka sa zateznim kamatama od primitka revizijske odluke 24. svibnja 2018. dok je u preostalom dijelu za iznos od 857.122,53 kn sa zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatu kamata na dosuđujući iznos od 547.818,97 kn za razdoblje od 28. veljače 2018. do 24. svibnja 2018. odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz zaključak da tuženica ima pravo zadržati isplaćeni iznos naknade štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete kao posljedice povrede tijela i narušenja zdravlja sve pozivom na odredbu čl. 1117. st. 1. ZOO.

10. Stajalište ovoga suda bilo je, da gledajući odredbu članka 1117. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) tužena nije u obvezi vratiti primljene iznose po osnovi naknade štete, ukoliko je naknada štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti izvršena poštenom stjecatelju, slijedom čega je sud odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu isplaćene glavnice štete u iznosu od 857.122,53 kune. Primjenom instituta stjecanja bez osnove sud je obvezao tuženicu samo na povrat isplaćenih kamata i troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 547.818,97 kuna.

11. Povodom uložene žalbe tužitelja navedena prvostupanjska presuda ukinuta je odlukom višeg suda, Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-185/2022-2 od 21. ožujka 2024. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

12. U obrazloženju svoje odluke viši sud navodi kako ne prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda. Prije svega valja ukazati da pravni odnos vraćanja stečenog bez osnove proističe iz činjenice donošenja revizijske odluke dana 28. veljače 2018. kojom se odlučivalo o obvezi naknade štete, te imajući u vidu odredbu čl. 1165. ZOO/05, za zaključiti je da se ovaj spor ima rješavati primjenom instituta stjecanja bez osnove u svjetlu pravne regulacije određene odredbama ZOO/05 (tako i VSRH u odluci Rev-1665/2016).

13. Također se ukazuje prvostupanjskom sudu da je odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO uređena situacija kada naknadno pošteni stjecatelj postaje nepošten od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i nakon čega je dužan u cijelosti vratiti primljeno na temelju osnove koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Cilj, svrha i smisao odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO je da je svatko bez iznimke dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i to s kamatama od trenutka kad je primio takvu odluku. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, bilo bi potpuno neprihvatljivo tumačenje da nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i ukidanja nižestupanjskih odluka čime je otpala osnova (što je ovdje slučaj), netko zadrži primljeno temeljem naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, a ne postoji nikakva osnova i odgovornost neke osobe za naknadu takve štete. Navedeno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike u svojoj odluci poslovni broj Rev-168/2021 od 23. veljače 2021. i Rev-1321/14 od 9. srpnja 2019.

14. Stoga je predmet vraćen ovome sudu na ponovljeni postupak, uz uputu da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud polazeći od pravnog shvaćanja višega suda raspravi sva sporna pitanja i potom donese novu i na zakonu osnovanu odluku.

15. U ponovljenom postupku pred ovim sudom, tužitelj je ostao u cijelosti kod utuženog potraživanja, a kako je u međuvremenu službena novčana jedinica u Republici Hrvatskoj postala valuta eura, to je tužitelj svoj zahtjev postavio u visini od 186.467,78 eura/ 1.404.941,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, tekućim od dana 28. veljače 2018. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

16. Ovaj sud je ponovno preispitao sve naprijed spomenute dokaze, te je na temelju provedenih dokaza i navoda stranaka utvrdio sljedeće:

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja Adriatic osiguranje d.d. da mu tuženica vrati ukupan iznos od 186.467,78 eura/ 1.404.941,50 kn koliko je to tuženici sveukupno isplaćeno na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: 6 P- 948/14 od 5. prosinca 2014. koja je ukinuta odlukom Vrhovnog suda RH broj: Rev- 1687/15-3 od 28. veljače 2018.

18. Između stranaka nije bilo sporno da je tuženici na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: 6 P-948/14 od 5. prosinca 2014. isplaćen sveukupan iznos od 1.404.941,50 kn a čija visina je utvrđena i provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Krešimiru Strmotiću dipl.oec. iz [adresa]. Iz nalaza vještaka neosporno je utvrđeno da je tužena od tužitelja temeljem pravomoćne presude naplatila izravnom naplatom od tužitelja ukupno 1.404.941,50 kn i to na ime glavnice naknade nematerijalne štete iznos od 156.850,00 kn, na ime zateznih kamata na glavnicu nematerijalne štete iznos od 24.646,52 kn, na ime glavnice naknade materijalne štete iznos od 700.272,53 kn, na ime zateznih kamata na glavnicu materijalne štete iznos od 336.402,45 kn te na ime parničnih troškova iznos od 186.770,00 kn.

19. Nadalje, nije bilo sporno da je Vrhovni sud RH rješenjem broj: Rev-1687/15- 3 od 28. veljače 2018. usvojio je reviziju Jadranskog osiguranja d.d. te je ukinuo presudu Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-39/15-3 od 21. travnja 2015. i prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Vinkovcima broj: 6 P-948/14 od 5. prosinca 2014. na način da je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te se sada predmetni parnični postupak vodi pred Općinskim sudom u Vinkovcima pod poslovnim brojem: Pn-184/19, čime je prestala pravna osnova na temelju kojeg je tuženici naprijed spomenuti iznos bio isplaćen.

20. Između stranaka je bio sporan pravni osnov i primjena pravnih pravila u konkretnom slučaju. Naime, tužitelj smatra da se u predmetnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim odnosima iz 2005. godine (ZOO/05), dok je tuženica mišljenja da se u predmetnom slučaju ima primijeniti bivši ZOO/91.

21. Zakon o obveznim odnosima (ZOO/91) je unutar instituta stjecanja bez osnove uređivao pitanje kada se može zadržati primljeno odnosno stečeno bez osnove člankom 216. toga Zakona, koji je sadržavao odredbu prema kojoj se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribaviocu. Takva odredba je sadržajno u cijelosti preuzeta odredbom članka 1117. stavak 1 ZOO-a, ali je u Zakonu o obveznim odnosima (NN broj: 35/05 i dr.) dodana i odredba stavka 2 članka 1117. (koju u tako sadržajnom smislu nije sadržavao ZOO/91), a prema kojoj se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno po osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

22. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - u nastavku teksta ZOO) je određeno kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. Odredbom čl. 1115. ZOO-a je određeno kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Odredbom čl. 1117. ZOO-a je propisano (1) Ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju (2) Stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno po osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

25. Odredbom čl. 1163. st. 1. ZOO-a je propisano da se odredbe tog Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona. 3.5. Odredbom čl. 216. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list tadašnje SFRJ, br 29/78-. 39/85. i 57/89., koji je preuzet čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 53/91., te dalje 73/91., 3/94., 7/96., 112/99, 88/01 dalje: ZOO/91 ) je bilo propisano da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribaviocu.

26. Odredbom čl. 216. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list tadašnje SFRJ, br 29/78-. 39/85. i 57/89., koji je preuzet čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 53/91., te dalje 73/91., 3/94., 7/96., 112/99, 88/01 dalje: ZOO/91 ) je bilo propisano da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribaviocu. U odnosu na spomenutu odredbu članka 216. ZOO/91 Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela toga suda dana 29. siječnja 2007. godine zauzeo pravno shvaćanje u odnosu na primjenu odredbe čl. 216. bivšeg ZOO/91 prema kojemu se ne može tražiti vraćanje iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, kad je isplata izvršena po pravomoćnoj presudi, jer treba smatrati da je isplata izvršena savjesnom pribaviocu pri čemu nije odlučno što je u revizijskom postupku oštećenik odbijen sa tim dijelom zahtjeva.

27. Kao što je naprijed spomenuto, u samom postupku nisu sporne činjenice prema kojima je tuženici temeljem tada pravomoćne i ovršne sudske odluke, u postupku prisilne naplate, isplaćen utuženi novčani iznos sa kamatama, kao niti činjenica da je takva pravna osnova temeljem koje je izvršena naplata, naknadno otpala, obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u postupku povodom izvanrednog pravnog lijeka prihvatio reviziju tuženika (ovdje tužitelja) te ukinuo prvostupanjsku presudu broj: 6 P-968/14 od 5. prosinca 2014. kao i presudu Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-39/15-3 od 21. travnja 2015. kojom je bila potvrđena prvostupanjska presuda, čime je otpala osnova na temelju koje je tuženici bila isplaćena naknada štete sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

28. Odluka o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja u konkretnom slučaju ovisi prije svega o pitanju primjene mjerodavnog materijalnog prava, pri čemu je ovaj sud morao odgovoriti na dva odlučujuća pitanja i to a) da li se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 216. ZOO/91 (kako tvrdi tuženica) ili odredba čl. 1117. ZOO, te potom b) u slučaju primjene odredbe čl. 1117. ZOO-a, pitanje da li navedena odredba predstavlja zakonsku osnovu temeljem koje tužitelj može zahtijevati povrat neosnovano isplaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljeda tužene iz predmetne prometne nezgode.

29. Kao što je naprijed spomenuto, ZOO/91 je unutar instituta stjecanja bez osnove uređivao pitanje kada se može zadržati primljeno odnosno stečeno bez osnove člankom 216. toga Zakona, koji je sadržavao odredbu prema kojoj se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribaviocu. Takva odredba je sadržajno u cijelosti preuzeta odredbom čl. 1117. st. 1. ZOO-a, ali je u Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05) dodana i odredba stavka 2. članka 1117 (koju u tako sadržajnom smislu nije sadržavao ZOO/91), a prema kojoj se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno po osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

30. U odnosu na odredbu čl. 216. ZOO/91, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela 29. siječnja 2007. godine zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu se ne može tražiti vraćanje iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, kad je isplata izvršena po pravomoćnoj presudi, jer treba smatrati da je isplata izvršena savjesnom pribaviocu pri čemu nije odlučno što je u revizijskom postupku oštećenik odbijen sa tim dijelom tužbenog zahtjeva. To dalje znači da kada bi se na predmetni parnični postupak primijenila odredba čl. 216. ZOO/91, to bi jasno i nedvosmisleno ukazivalo na odbijanje postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, obzirom da iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog na sjednici Građanskog odjela, a koje shvaćanje predstavlja praksu koju ovaj prvostupanjski sud mora primjenjivati, jasno proizlazi da osoba kojoj je temeljem pravomoćne presude isplaćena naknada štete zbog ozljede tijela, ne treba vratiti takav iznos štete, pri čemu nije od utjecaja činjenica da je oštećena osoba u postupku povodom izvanrednog pravnog lijeka odbijena sa tim zahtjevom.

31. Međutim, konkretni parnični postupak se vodi radi stjecanja bez osnove kao oblika izvanugovornog obveznopravnog odnosa, pri čemu za nastanak takvog obvezno pravnog odnosa nije relevantan datum nastanka štete tuženice (koja je nastradala u štetnom događaju od 25. 6. 2005. godine), već trenutak kada je tuženica stekla određenu imovinu ili imovinsku korist koja je prešla na nju kao stjecateljicu, a koja osnova prelaska je nakon toga otpala. Obzirom da je tuženica kao ovrhovoditeljica stekla imovinu tužitelja kao ovršenika u lipnju 2015. godine, te da je pravna osnova temeljem koje je stekla takvu imovinu otpala odlukom Vrhovnog suda RH povodom izjavljene revizije kao izvanrednog pravnog lijeka, jasno je i razumljivo da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 216. ZOO/91, već do primjene odredbi Zakona o obveznim odnosima ZOO/05 („Narodne novine“ broj: 35/05) temeljem čl. 1165. i 1163. st. 1. toga Zakona.

32. U smislu odredbe čl. 1111. ZOO/05 kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Radi se o općoj odredbi i pravilu o obvezi vraćanja stjecanja bez osnove, na koju odredbu se nadovezuju i odredbe čl. 1117. st. 1. i 2. ZOO/05. Prema odredbi čl. 1117. st. 1. ZOO/05 ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. Međutim, prema odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO/05 stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koje je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten (stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 168/2021-2 od 23. veljače 2021.).

33. Međutim, upravo je odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO/05 uređena situacija kada naknadno pošteni stjecatelj postaje nepošten od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i nakon čega je dužan u cijelosti vratiti primljeno na temelju osnove koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Cilj, svrha i smisao odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO/05 je da je svatko bez iznimke dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i to s kamatama od trenutka kad je primio takvu odluku. Bilo bi potpuno neprihvatljivo tumačenje da nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i odbijanja tužbenog zahtjeva netko zadrži primljeno temeljem naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, a ne postoji nikakva osnova i odgovornost neke osobe za naknadu takve štete (stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 168/2021-2 od 23. veljače 2021.).

34. Slijedom svega naprijed izloženog, ovaj sud je pozivom na odredbe iz članka 1111. stavak 3. ZOO/05., članka 1115. i članka 1117. stavak 2. ZOO/05. u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, kako u odnosu na iznos glavnice, tako i u odnosu na pripadajuće zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice, time da je kamata dosuđena od 24. svibnja 2018. do isplate, tj. od dana kada je rješenje VSRH broj: Rev- 1687/15-3 od 28. veljače 2018. primio punomoćnik tužene, jer se od toga dana ima smatrati da je tužena postala nepošteni stjecatelj u odnosu na isplaćene kamate i trošak parničnog postupka.

35. Obzirom da je tužitelj svoju tužbu u ovoj pravnoj stvari predao 17. lipnja 2019., te kraj činjenice da je obveza vraćanja stečenog bez osnove, koja je kasnije otpala u odnosu na ovdje tuženu nastupila u trenutku otkada se tužena ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a to je dan 24. svibnja 2018. kada je ista preko svog punomoćnika zaprimila odluku o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, to je očigledno da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO/05 koji se po stajalištu ovoga suda primjenjuje na ono što je stečeno bez osnove. Stoga prigovor tuženice u pogledu zastare potraživanja nema osnova.

36. Kraj svega naprijed izloženoga ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, te mu je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) dosuđen trošak u iznosu od 24.752,50 eura na ime radnji zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe = 1401 bod (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav obrazloženog podneska od 24. 03. 2021. = 1400 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastav odgovora na žalbu = 100 bodova (Tbr. 10. toč. 6. OT), zastupanje na petročišta kod suda = svako ročište po 1400 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno nosi 9.901 bod, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 24.752,50 eura.

37.1. Tužitelju je također priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 euro i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 331,81 euro, sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 165,90 eura, te trošak plaćenog financijsko- knjigovodstvenog vještačena u iznosu od 265,45 eura, tako da je tužitelju sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 26.179,27 eura. Trošak je odobren prema priloženom troškovniku punomoćnika tužitelja.

38. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO, tekuće od presuđenja do isplate.

U Vinkovcima 21. veljače 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetničko društvo Grgić&Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282– punomoćnik tužitelja

2. Zajednički odvjetnički ured Marko Drnasin i Željko Drnasin, Vinkovci – punomoćnik tuženika