Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: P-222/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužiteljice PK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik iz Siska, protiv tuženice KK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi obvezno-isplata, nakon održane i zaključene glavne rasprave od 22. siječnja 2025., na kojoj su prisustvovali tužiteljica PK osobno te punomoćnik tužiteljice Marko Rafaj, odvjetnik iz Siska i tuženica KK osobno, dana 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati ukupan iznos od 39.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
• na iznos od 4.500,00 eura počevši od 27. svibnja 2022. pa do isplate • na iznos od 5.000,00 eura počevši od 3. lipnja 2022. pa do isplate • na iznos od 30.000,00 eura počevši od 13. srpnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana
II. Nalaže se tuženici KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati parnični trošak u iznosu od 4.190,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od 21. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica PK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tužiteljica) podnijela je ovom sudu 21. lipnja 2024. tužbu protiv tuženice KK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tuženica) radi obvezno-isplata. U tužbi tužiteljica navodi da je tužiteljica tuženici pozajmila ukupan iznos od 40.000,00 eura, s time da se tuženica obvezala u izjavi od 12. svibnja 2022. navedeni iznos isplatiti najkasnije do 12. srpnja 2022. Navodi da je tužiteljica dopisom od 25. veljače 2023. pozvala tuženicu da podmiri svoje dugovanje te je tuženica dana 15. lipnja 2023. isplatila iznos od 500,00 eura tako da u trenutku pisanja ove tužbe tuženica duguje tužiteljici iznos od 39.500,00 eura. Kako tuženica ne želi mirnim putem isplatiti dugovanje prema tužiteljice, a vrijeme dospijeća je proteklo to tužiteljica predlaže da sud donese presudu kao što je navela u izreci tužbenog zahtjeva.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 21. listopada 2024. tuženica navodi, a pod krivičnom i materijalnom odgovornosti da nikada nije od tužiteljice posudila iznose koji se spominju u tužbi tužiteljice. Tuženica ističe da je spremna pred sudom iznijeti sve povezanosti sa tužiteljicom. Tuženica tvrdi da za odgovor na tužbu nije bila u mogućnosti platiti odvjetnika da to napiše kako bi bilo sve rečeno jasno i opširnije.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izjavu od 12. svibnja 2022. (str. 5 spisa), zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora te dostavnice (str. 6-7 spisa), potvrdu od 15. lipnja 2023. (str. 8 spisa), saslušao tužiteljicu te tuženicu kao stranke (str. 22-24 spisa).
4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Među strankama je sporna i osnova i visina zahtjeva.
6. Uvidom u Izjavu tuženice od 12. svibnja 2022. utvrđeno je da istom izjavom tuženica potvrđuje da će tužiteljici vratiti posuđena sredstva i to: 5.000,00 eur do 26. svibnja 2022., zatim 5.000,00 eura 2. lipnja 2022. -te 30.000,00 eur 12. svibnja 2022.. Dakle, iz navedene izjave vidljiva je priroda obveze (kako se navodi posudba odnosno zajam), zatim visina duga kao i rok dospijeća.
7. Uvidom u odvjetničku opomenu (dopis punomoćnika tužiteljice) upućenu tuženici od 25. svibnja 2023. utvrđeno je da je istom pozvana tuženica na povrat zajma u ukupnom iznosu od 40.000,00 eur u roku od 8 dana od primitka opomene, te trošak dopisa u iznosu od 62,50 eur. Uvidom u Potvrdu o primitku pošiljke HP utvrđeno je da je dana 25. svibnja 2023. punomoćnik tužitelja otpremio preporučeno pošiljku osobno tuženici ali i tuženici po poslodavcu.
8. Uvidom u pismeno punomoćnika tužiteljice od 15. lipnja 2023. utvrđeno je da se u istom navodi da je dana 15. lipnja 2023. u ured punomoćnika tužiteljice pristupila tuženica te je na ime duga tužiteljici navedenog u Izjavi od 12. svibnja 2022. platila iznos od 500,00 eura, te iznos od 62,50 eur na ime troškova dopisa od 25. svibnja 2023.. Navedeno pismeno osobno je potpisala tuženica, što sama tuženica ne osporava. U nastavku istog pismena navodi se, rukom pisano, da je dan 15. lipnja 2023. tužiteljica primila iznos od 500,00 eur a koju činjenicu je tužiteljica i potvrdila svojim potpisom.
9. Tijekom postupka, a na sporne okolnosti sud je saslušao tužiteljicu i tuženicu kao stanke.
10. U svome iskazu tužiteljica je navela kako se ona i tuženica poznaju dugi niz godina i to negdje od 2016. ili 2017. godine, a i bile su u dobrim odnosima. Navela je da je 2018. tuženica rekla da ima niz problema financijske prirode te da joj treba novac, slijedom čega joj je tužiteljica od 2018. pa do 2022. u više navrata posuđivala određene sume novca, a koje se ona obvezala vratiti u određenom roku, a koji rok je tužiteljica u više navrata produžavala. Iskazala je, a s obzirom da tuženica ni po produženim rokovima nije vratila niti dio duga, a tužiteljica je čula i od drugih ljudi da i drugima duguje određene sume novca, tužiteljica je odlučila pozvati tuženicu da potpiše izjavu koja se nalazi u spisu i kojoj izjavom su definirale iznos duga kao i rokove vraćanja. Tužiteljica je navela da je ukupno tuženici pozajmila 40.000,00 eura, a od kojeg iznosa joj je tuženica vratila iznos od 500,00 eura, a što je vidljivo iz potvrde punomoćnika tužiteljice. Tužiteljica je iskazala da joj je tuženica govorila da joj novac treba za liječenje sina, za određene obaveze na poslu, za podmirivanje dugova po računu kako bi odblokirala račun te da je to uvjet da joj sjednu novci od nasljedstva. Navela je da je tuženici novac isplaćivala na ruke, a tužiteljica je novac imala što od rada, što od obitelji, što od ušteđevine, a navela je da ima i kumove koji su imućni. Iskazala je da osim iznosa od 500,00 eura, tuženica joj po predmetnom dugu nije vratila ništa. Tužiteljica je iskazala da zadnje što joj je tuženica rekla je da će od prodaje zemlje dobiti novac, a od kojeg novca će joj podmiriti dug, a što nije učinila. Navela je da je cijelo vrijeme poznanstva sa tuženicom, a i u vrijeme potpisivanja izjave 12. svibnja 2022., bila zaposlena i dobivala plaću te nije nikad bila u nikakvim financijskim problemima niti je njezin račun bio blokiran, a što se može i provjeriti. Iskazala je da 29 godina radi i to na rukovodećim pozicijama (direktor) i prima pristojnu plaću. Tužiteljica je navela da u zajedničkom domaćinstvu živi s ocem, ali koji otac se uzdržava sam i ima svoju mirovinu te je navela da je i u vrijeme potpisivanja izjave 12. svibnja 2022. bila u istom statusu odnosno živjela s ocem bez obaveza uzdržavanja te da ima vlastitu imovinu, stan u kojem živi, koji je u njezinom samovlasništvu te nema djece. Iskazala je da ne može sada konkretno reći u kojem iznosu je bio prvi iznos koji je pozajmila tuženici. Tužiteljica je navela da u vrijeme potpisivanja izjave 12. svibnja 2022. nije imala nepodmirenih dugova i navodi da sve svoje obaveze redovito podmiruje. Tužiteljica je iskazala da je tuženici posuđivala kune te da je izjava dogovorena da je posuđena protuvrijednost u kunama upravo iznos eura koji je naveden u izjavi.
11. U svom iskazu tuženica je navela da od tužiteljice nikada nije posudila sada utuženi iznos, a jedini iznos koji je posudila odnosno maksimalno je od nje posudila 10.000,00 kn, a koji iznos djelomično nije vratila kao što je već i navela. Tuženica je iskazala da je točno da ima dugove i da živi od pomoći drugih ljudi, no u odnosu na tužiteljicu, istu je smatrala svojom prijateljicom i kad god joj je novac trebao se mogla obratiti njoj i da joj je ista posudila, no ne u iznosu koji tužiteljica sada tvrdi. Navela je u odnosu na izjavu koju je potpisala 12. svibnja 2022., da je istu potpisala na zahtjev tužiteljice, a iz razloga što je, kako se sada ukazuje naivna, glupa i nepismena, ima završenu osnovnu školu te joj je tužiteljica rekla da joj treba takva izjava koju će pokazati trećoj osobi prema kojoj ima nekakve dugove, a spominjala je i poslodavca i obećala je da se ime tuženice u toj izjavi prema trećoj osobi neće vidjeti. Tuženica je iskazala da osim te izjave, tuženica nije potpisivala sa tužiteljicom bilo kakve druge izjave koje bi pobijale predmetnu izjavu. Tuženica je navela da bi tužiteljici doista i dala novac od svog nasljedstva kao pomoć tužiteljici bez obzira na ovaj postupak. Nadalje je iskazala, a vezano za predmetni dug, da su se ona i tužiteljica našle na jednoj kavi i kada je tuženica tužiteljici postavila pitanje vezano za predmetni dug i tada joj je tužiteljica rekla da je točno da tuženica njoj duguje određeni dio novca, no i da sve njezine usluge koštaju. Naime, navela je da joj je tužiteljica je rekla, a prije potpisivanja sporne izjave, da je tužiteljica dužna nekome i da joj treba dokaz da ima negdje novac s kojim novcem će vratiti taj dug. Iskazala je da od ukupno 10.000,00 kn od maksimalno koje je posudila od tužiteljice, tuženica je tužiteljici vratila 5.000,00 kn i sav novac koji joj je tužiteljica posuđivala je bilo u kunama. Tuženica je iskazala da kada došla odvjetnička opomena za predmetni dug, ja tuženica je zvala tužiteljicu i rekla da je dobila odvjetničku opomenu te je tuženica pitala tužiteljicu kada je ona to od tužiteljice posudila 40.000,00 eura, na što je tužiteljica zašutjela. Navela je da nakon toga, njihovi odnosi više nisu bili tako prijateljski i točno je da je tuženicu punomoćnik tužiteljice pozivao da se dogovori oko duga sa tužiteljicom, no takav dogovor nije postignut, jer tuženica tvrdi da tužiteljici nije dužna 40.000,00 eura.
12. Dakle, iz iskaza tužiteljice i tuženice vidljivo je da su isti u bitnom oprečni, te tužiteljica navodi da je tuženici posuđivala u više navrata, više različitih iznosa novca (u kunama) te da je tuženici u više navrata produžavala rok otplate, no kako ista nije vraćala novac, da su stranke definirale dug i to u protuvrijednosti u EUR izjavom od 12. svibnja 2023. kao i konačan rok vraćanja a koju izjavu je tuženica potpisala. S druge strane tuženica osporava takve navode te ističe da je izjavu potpisala iz razloga što ju je to tužiteljica molila zbog vlastitih dugova te da joj treba potvrda zbog vjerovnika da ima određena nenaplaćena potraživanja. Ono što tuženica u svom iskazu ne osporava, a što tužiteljica tvrdi, je da je tuženica doista i potpisala izjavu od 12. svibnja 2023., te su stranke suglasne da je novac pozajmljivan u kunama. Nadalje iz iskaza same tuženice sud je utvrdio da je tuženica doista i imala financijskih poteškoća, dok s druge strane tužiteljica osporava navode tuženice da bi tužiteljica imala bilo kakvih financijskih poteškoća, te navodi da je zaposlena i uvijek bila zaposlena na vodećim pozicijama, da nema zakonsku obvezu uzdržavati bilo koga te da ima riješeno stambeno pitanje, a iz čega proizlazi da je tužiteljica bila kreditno sposobna i sa prihodima od kojih je mogla pozajmiti tuženici spori iznos.
13. Dakle, iako su stranke suglasne u dijelu da je doista tužiteljica pozajmljivala tuženici određene iznose u kunama u više navrata a koje je tuženica samo djelomično vratila (dakle i same stranke svojim iskazom potvrđuju da je među strankama sklopljen ugovor o zajmu određenog iznosa koji nije u potpunosti vraćen tužiteljici), tuženica osporava da bi pozajmila sada utuženi iznos. Sama činjenica da je dug pozajmljivan u kunama, aktualno, a nakon donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022, 88/2022, dalje ZakonEUR), više nije od utjecaja na obvezu tuženice (valutu obveze) jer se sada obveza tuženica jedino i može utvrditi u valuti EUR (tuženica nije dokazala niti predložila dokaze da duguje manji iznos).
14. Obzirom da sud iz iskaza saslušanih stranaka nije mogao utvrditi koja od stranaka govori istinu, niti se sud mogao upuštati u takvu ocjenu (temeljem stručnih znanja kojima raspolaže), konačnu ocjenu o osnovanosti zahtjeva tužiteljice ovaj sud je donio temeljem čl. 219. u svezi čl. 221.a ZPP, odnosno osnovom tereta dokaza, slijedom čega je u konačnici iskaz stranaka cijenio točnim samo ukoliko je takav iskaz bio i potvrđen materijalnim dokazima odnosno objektivnim dokazima iz koje je moguće utvrditi spornu činjenicu.
15. Dakle, unatoč osporavanju same tuženice, kao i isticanju drugih razloga za potpisivanje Izjave od 12. svibnja 2022., sama tuženica nije postavila eventualno protuzahtjeve (eventualnu protutužbu za utvrđenje ništetnosti takve Izjave, zbog simulacije) niti sudu priložila dokaze koji govore u prilog njezinim navodima o prirodi takve Izjave, dok ovaj sud u točnost sporne Izjave, obzirom na dokaze u spisu, nije imao razloga sumnjati.
16. Dakle, obzirom da je tuženica svojim potpisom na Izjavi od 12. svibnja 2022. godine potvrdila visinu duga, a koja izjava u smislu čl. 61. ZOO o čl. 220. ZOO, se ima smatrati priznanjem duga, ovaj sud je upravo temeljem takvog priznanja utvrdio visinu duga kao i njegovo dospijeće. Osim iznesenog sud ističe da tuženica nije samo jednom (spornom Izjavom) već u više navrata priznala sporni dug, a obzirom da je iznova svojim potpisom na pismeno punomoćnika tužiteljice od 15. lipnja 2023. potvrdila visinu duga djelomičnim plaćanjem istog u znosu od 500,00 eura, a koji čin se smislu čl. 240. st. 2. ZOO smatra priznanjem duga (kako u iznosu tako i njegovom dospijeću) a obzirom da se u pismenu punomoćnika tužiteljice od 15. lipnja 2023. , a koji je tuženica osobno potpisala (koja okolnost nije sporna) navodi da tuženica plaća iznos od 500 eur na ime duga po Izjavi od 12.svibnja 2022..
17. U smislu čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos nova ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje mu vratiti poslije stanovitog vremena isti iznos nova, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
18. Obzirom da je osnovom Izjave od 12. svibnja 2022. utvrđeno da je tužiteljica tuženici pozajmila iznos od 40.000,00 kn a koji iznos se tuženica obvezala vratiti u određenim rokovima navedenim upravo u toj Izjavi (vidi toč. 6. ove presude) i od kojeg iznosa je tuženica vratila tužiteljici ukupno iznos od 500,00 eur, ovaj sud je usvojio sada zahtjev tužiteljice te je naložio tuženici da tužitelji isplati ukupno iznos od 39.500,00 eura a sve temeljem čl. 499. i 504. ZOO te odlučio kao u toč. I izreke ove presude.
19. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici je i dosuđena i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog iznosa (prema Izjavi same tuženice od 12. svibnja 2022.) pa do isplate a u visini određenoj čl. 29. ZOO.
20. Stoga je odlučeno kao u izreci.
21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP i čl. 164. ZPP a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela svojim zahtjevom.
22. Tužiteljici je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od u iznosu od 1.250,00 eur (Tbr. 7/1, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 2. prosinca 2024. i 22. siječnja 2025. za svako u iznosu od 1.250,00 (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), odnosno ukupno trošak zastupanja u iznosu od 3.750,00 eur. Tužiteljici je priznat i materijalni trošak zatražene pristojbe na tužbu u iznosu od 220,00 eur/ kn (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19, dalje Uredba, te čl. 164. u svezi čl. 2. ZPP), te pristojbe na presudu u iznosu od 220,00 eur (čl. 4/4 ZOSP te Tbr 2/1 Uredbe te čl. 164. u svezi čl. 2. ZPP), odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 4.190,00 eur a koji je naloženo da plati tuženica.
23. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženici poznata njegova obveza za naknadom takvog troška, a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.
24. Stoga je odlučeno kao u toč. IV izreke.
U Sisku, 21. veljače 2025.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.
Dostavna naredba:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženici
