Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-587/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Slavenu Karabanu odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija&Porobija iz Zagreba, radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 14. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Slavena Karabana odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Krešimira Vestića odvjetnika iz Zagreba, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6 Ugovora o kreditu broj: 3206928237/06 od 28. lipnja 2006. u dijelu kojim se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu broj: 3206928237/06 od 28. lipnja 2006. koji je zaključen između tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb da tužitelju CS iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.880,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zz kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počev od 1. srpnja 2011. po stopi zz kamata od 12 % godišnje i u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodišta uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015. g. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose, kako slijedi:

Na iznos od 00,71 EUR počev od 1. rujna 2006. g. do isplate,

Na iznos od 00,57 EUR počev od 01. listopada 2006. g. do isplate,

Na iznos od 00,21 EUR počev od 01. studenoga 2006. g. do isplate,

Na iznos od 00,22 EUR počev od 01. travnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 08,69 EUR počev od 01. studenoga 2008. g. do isplate,

Na iznos od 09,75 EUR počev od 01. siječnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 11,20 EUR počev od 01. veljače 2009. g. do isplate,

Na iznos od 11,93 EUR počev od 01. ožujka 2009. g. do isplate,

Na iznos od 10,20 EUR počev od 01. travnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 09,94 EUR počev od 01. svibnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 07,23 EUR počev od 01. lipnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 04,84 EUR počev od 01. srpnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 05,68 EUR počev od 01. kolovoza 2009. g. do isplate,

Na iznos od 07,45 EUR počev od 01. rujna 2009. g. do isplate,

Na iznos od 06,44 EUR počev od 01. listopada 2009. g. do isplate,

Na iznos od 05,45 EUR počev od 01. studenoga 2009. g. do isplate,

Na iznos od 07,71 EUR počev od 01. prosinca 2009. g. do isplate,

Na iznos od 09,85 EUR počev od 01. siječnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 12,11 EUR počev od 01. veljače 2010. g. do isplate,

Na iznos od 11,52 EUR počev od 01. ožujka 2010. g. do isplate,

Na iznos od 15,31 EUR počev od 01. travnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 14,33 EUR počev od 01. svibnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 16,24 EUR počev od 01. lipnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 26,99 EUR počev od 01. srpnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 24,54 EUR počev od 01. kolovoza 2010. g. do isplate,

Na iznos od 33,72 EUR počev od 01. rujna 2010. g. do isplate,

Na iznos od 28,88 EUR počev od 01. listopada 2010. g. do isplate,

Na iznos od 25,24 EUR počev od 01. studenoga 2010. g. do isplate,

Na iznos od 36,31 EUR počev od 01. prosinca 2010. g. do isplate,

Na iznos od 43,15 EUR počev od 01. siječnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 38,19 EUR počev od 01. veljače 2011. g. do isplate,

Na iznos od 38,92 EUR počev od 01. ožujka 2011. g. do isplate,

Na iznos od 35,36 EUR počev od 01. travnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 36,46 EUR počev od 01. svibnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 48,58 EUR počev od 01. lipnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 50,28 EUR počev od 01. srpnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 63,69 EUR počev od 01. kolovoza 2011. g. do isplate,

Na iznos od 58,82 EUR počev od 01. rujna 2011. g. do isplate,

Na iznos od 51,23 EUR počev od 01. listopada 2011. g. do isplate,

Na iznos od 51,04 EUR počev od 01. studenoga 2011. g. do isplate,

Na iznos od 50,21 EUR počev od 01. prosinca 2011. g. do isplate,

Na iznos od 951,03 EUR počev od 29. prosinca 2011. g. do isplate,

- sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.456,81 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u iznosu od 59,13 eura povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 28. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu u CHF broj: 3206928237/06 po srednjem tečaju HNB na dan korištenja, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 18.631,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB uz dogovoren rok otplate od 84 mjeseca. Prema ugovoru o kreditu anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta, a potraživanje koje je tuženik imao prema tužitelju temeljem spomenutog ugovora o kreditu tužitelj je u cijelosti isplatio.

2. Tužitelj dalje navodi kako je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita, u pravnoj stvari tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka (među kojima se nalazio i ovdje tuženik) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. godine, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12, od 04. srpnja 2013. godine, u dijelu, u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2221/18, od dana 03. rujna 2019. godine, odbijena je revizija tuženika protiv gornje drugostupanjske presude kao neosnovana (toč. II izreke navedene revizijske presude).

3. Tužitelj ističe da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Prema odredbi čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I u predmetnom Ugovoru o kreditu je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao tužitelja o postojanju rizika ugovora sklopljenog uz valutnu klauzulu vezano uz švicarski franak, a tužitelj kao prosječan potrošač ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem i nije bio svjestan rizika kojeg preuzima, odnosno, nije mogao znati za mogućnost promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogao ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njegove financijske obveze.

4. Imajući u vidu ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF tužitelj smatra da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule. Naime, tuženik je za cijelo vrijeme trajanja kredita obračunavao tužitelju anuitete u kunama, uz primjenu enormnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i time stekao nepripadnu imovinsku korist. Pozivom na odredbe članka 323. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18) u svezi sa odredbom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a tužitelj po podnesenoj tužbi uz deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbe članka 6. Ugovora o kreditu u dijelu u koji se odnosi na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, po podnesenoj tužbi potražuje isplatu preplaćenog iznosa u visini od 1.592,67 eura (12.000,00 kuna) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate, uz naknadu troškova ovoga postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim navode tužbe da su tužitelj i tuženik dana 28. lipnja 2006. zaključili navedeni ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 18.631,48 CHF. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, obzirom da tužitelj ničim ne dokazuje da je upravo on vršio uplate pojedinih anuiteta po kreditu. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja.

6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u priloženu presliku ugovora o kreditu sklopljenog 28. lipnja 2006., uvid u priloženi račun broj 122- 2006/01/VK izdan od auto kuće "Lozić", uvid u obavijest tužene banke o isplati kredita, uvid u priloženu presudu Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj P-943/15-22 od 28. studenoga 2017. u svezi provedenog postupka radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplate preplaćenog iznosa između istih stranaka. Također je provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku Mati Ivanoviću dipl.oec. iz Županje, kao i dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 12/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP) ocijenio u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 28. lipnja 2006. na iznos od 18.631,48 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog vozila. Nesporno je također da je donesena pravomoćna presuda od strane Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima broj: P-943/15-22 od 28. studenoga 2017. u postupku između istih stranaka, radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora u dijelu koji se odnosio na odredbu ugovora o kreditu u svezi jednostrane promjene kamatne stope, kao i isplate preplaćenog iznosa od strane tuženika tužitelju temeljem spomenute ništetne odredbe.

9. Nadalje, nesporno je između stranka da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

10. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

12. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti odredbi čl. 6. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

13. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

14. Analizirajući sporne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.841,44 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe čl. 6. nisu razumljive, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedene odredbe čl. 6. nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

16. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe članka 6. Ugovora o kreditu o načinu ugovaranja valutne klauzule, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na primjenu valutne klauzule i uslijed promjene tečaja CHF.

17. Sud je na prijedlog tužitelja proveo odgovarajuće financijsko- knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Mati Ivanoviću dipl. oec. iz Županje. U svom nalazu vještak navodi da su tužitelj AS i tuženik Zagrebačka banka d.d. ugovorili iznos kredita od 18.631,48 CHF uz rok otplate 84 mjeseca sa kamatnom stopom 3,99 %, uz iznos anuiteta 254,59 CHF, a primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 04.07.2006. godine u visini 4,627448 kuna za 1 CHF visina anuiteta iznosi 1.178,10 kuna. Za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 01.11.2007. godine kamatna stopa je 4,89 %, a visina anuiteta 261,05 CHF, od 01.03.2008. godine kamatna stopa je 5,34 %, a visina anuiteta 264,14 CHF i od 01.08.2009. godine kamatna stopa je 6,34 %, a visina anuiteta 269,35 CHF. Visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.

18. Vještak u svom zaključku nalaza vještačenja navodi da je ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF- a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 1.880,22 EUR, odnosno 14.166,38 kuna. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -112,06 EUR, odnosno -844,21 kuna. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 1.768,16 EUR, odnosno 13.322,17 kuna. U svom nalazu vještak je sve razlike prikazao na svakomjesečnoj razini, za cijelo utuženo razdoblje.

19. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 13. siječnja 2025. postavio sukladno istome nalazu potražujući po konačno uređenom tužbenom zahtjevu preplaćene svakomjesečne iznose po osnovi promjene tečaja u odnosu na početno ugovoreni tečaj i to preplaćeni iznos u ukupnoj visini od 1.880,22 eura koliko je to vještak utvrdio da iznosi pozitivna razlika. Tužitelj smatra da se ne može uzimati u obzir tzv. negativna razlika, obzirom da tužena banka nije postavila nikakvo protupotraživanje s naslova negativnih razlika, niti u vidu prijebojnog prigovora, niti u vidu protutužbe, a sve i da jest u ovom stadiju postupka za takvo eventualno protupotraživanje banke nastupila je zastara.

20. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, međutim prigovara nalazu iz razloga što je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, kao i sa fiksnim tečajem u CHF. Tuženik također smatra da je tužitelj preinačio tužbu, jer po uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 13. siječnja 2025. tužitelj potražuje sveukupni preplaćeni iznos od 1.880,22 eura, umjesto ranije utuženog iznosa iz tužbe određenog u visini od 14.612,02 kune, odnosno sada izraženo u eurima 1.939,32 eura. Tuženik smatra da je potrebno uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku zbog promjene tečaja valute CHF.

21. Obzirom da smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, to je sud u odnosu na smanjeni dio zahtjeva u visini od 59,13 eura utvrdio da je tužba tužitelja povučena te je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja. Smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe, kako to tuženik smatra, a u ovom postupku do smanjenja je došlo nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja radi usklađenja s nalazom vještaka, tako da protivljenje tuženika smanjenju zahtjeva nema osnova.

22. Kao što je naprijed spomenuto tužitelj u svom konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu od 13. siječnja 2025. potražuje isplatu iznosa koje je preplatio u svakom pojedinom mjesecu u kojem je izvršeno plaćanje primjenom većeg tečaja u odnosu na početni tečaj CHF iz ugovora o kreditu.

23. Po stajalištu ovog suda nema osnova da tužitelj svoju tražbinu umanjuje za iznose manje plaćene u razdoblju kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od onog tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, i to iz razloga što je ništetnost odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF prouzročio upravo tuženik svojim nezakonitim postupanjem, pa onda upravo tuženik treba snositi posljedice takvog svog nezakonitog postupanja. Osim toga, ovdje ne postoji bilo kakav protutužbeni zahtjev tuženika ili prigovor radi prebijanja, a što bi bio osnov za umanjenje tražbine tužitelja u ovom postupku. Također, za istaći je da se benefit zakonske materije o zaštitit prava potrošača i pravomoćne odluke suda u kolektivnom sporu zaštite interesa potrošača odnose na tužitelja kao potrošača, a ne i na tuženika kao banku.

24. Isto tako, neosnovan je i prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača. Prema odredbi članka 5. st. 1. toč. 15. ZZP-a (NN 97/03, i svim kasnijim izmjenama istog zakona) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ugovor o kreditu tužitelj je sklopio kao fizička osoba i kredit mu je odobren kao namjenski za kupnju osobnog vozila. Naime, tužitelj je kupio osobno vozilo za vlastite potrebe, a kupovinu vozila je obavio u auto salonu u Vinkovcima, obzirom da su isti imali nekakvu kreditnu liniju upravo s tuženom bankom, a također i iz razloga što je tužitelju od strane djelatnika tužene banke bilo rečeno da je to najpovoljniji kredit.

25. Iz ugovora o kreditu i dokumentacije priložene u spisu proizlazi da je kao korisnik kredita naveden upravo tužitelj, kao i da je upravo tužitelj taj koji je u poslovnim knjigama tuženika i cjelokupnoj dokumentaciji naveden kao korisnik kredita, te da su sve uplate po predmetnoj partiji kredita knjižene upravo u korist tužitelja kao korisnika kredita, tako da je neupitna aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe.

26. Na sve sporne okolnosti sud je saslušao tužitelja u svojstvu stranke, a iz njegovog iskaza jasno proizlazi da isti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije imao saznanja o mogućim promjenama anuiteta kredita vezanim uz valutnu klauzulu u CHF. Naime, od strane djelatnika tuženika predan mu je tipski, od tuženika unaprijed sastavljen ugovor koji je mogao prihvatiti ili ne, a prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bio upozoren na rizike ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Prije potpisivanja ugovora o kreditu tužitelj je pročitao ugovor, međutim kao laiku mu nisu bile jasne sve odredbe ugovora vezane za valutnu klauzulu u CHF, a vjerovao je djelatniku banke da se radi o povoljnom kreditu.

27. Nesporno je da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-141/12 od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a obzirom na pravomoćno utvrđenje u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule te petogodišnji zastarni rok, to je evidentno da taj rok nije protekao za podnošenje tužbe i potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, tako da se tužba i restitucijski zahtjev za preplaćeni tečaj može podnijeti sve do 14. lipnja 2023. Tužitelj je tužbu ovome sudu podnio dana 28. prosinca 2021. koja činjenica je utvrđena uvidom u potvrdu Hrvatske pošte u svezi datuma predaje tužbe, te je evidentno da je ista podnesena prije proteka propisanog roka za podnošenje zahtjeva za isplatu preplaćenoga iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

28. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Sukladno označenoj VPS i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.125,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1. OT), zastupanje na dva ročišta kod suda i to 24. 01. 2023. i 14. 01. 2025. = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), sastav jednog obrazloženog podneska od 13. 01. 2025. = 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3. OT), koje radnje ukupno nose 450 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur i uz 25% PDV-a iznosi 1.125,00 eura. Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno- financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu 66,36 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 1.456,81 euro.

30. Budući da u ovoj pravnoj stvari smanjenje, odnosno, povlačenje dijela tužbenog zahtjeva nije imalo utjecaja na vrijednost boda za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Odvjetničkoj tarifi, obzirom da je svaka radnja zastupanja jednako vrednovana sa 100 bodova, to tuženiku ne pripada naknada troškova postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva. Naime, ako se radi o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva unutar istog razreda odvjetničke tarife onda tuženik nema pravo na naknadu (VPS po prvotnom zahtjevu i po konačnom zahtjevu nije bila od utjecaja na vrijednost boda za poduzete radnje zastupanja punomoćnika stranaka). Osim toga, obvezivanje potrošača (tužitelja) koji je uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu) protivi se načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka, koji bi ovisio samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja njegovog prava.

31. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju i tuženiku je odobrena pripadajuća zakonska zatezna kamata od dana donošenja ove presude po osnovi odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 21. veljače 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1.Odvjetnik Slaven Karaban, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2.Odvjetničko društvo Porobija&Porobija d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10 – punomoćnik tuženika