Posl. br. Pn-112/2022-54

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju Ognjen Krznarić i Dario Alitović, odvjetnici iz OD Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva ulica 71, Zagreb, OIB 38922958547, kojeg zastupa odvjetnik Goran Mikuličić i ostali odvjetnici iz OD Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno uz pun. odvj. Darija Alitovića, te zz pun. tuženika, odvj. Gorana Samaržije, dana 21. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu zbog bolovanja za razdoblje od 19. rujna 2019. do 31.svibnja 2021., u iznosu od 2.537,45 eura, s pripadajućim zateznim kamatama.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva ulica 71, Zagreb, OIB 38922958547, da tužiteljici FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 1.135,90 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2019. do isplate, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva ulica 71, Zagreb, OIB 38922958547, da tužiteljici FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu isplati iznos od 460,48 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 163,09 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

-na iznos od 167,85 eura od 15. rujna 2019. do isplate,

-na iznos od 129,54 eura od 15. listopada 2019. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 68,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2019. do isplate i s dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 66,36 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2021. do isplate.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Martićeva ulica 71, Zagreb, OIB 38922958547, da tužiteljici FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 2.649,36 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 02. srpnja 2019. stradala u Zadru kao vozač osobnog vozila u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač osobnog automobila stranih registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) .

2.U navedenoj prometnoj nesreći tužiteljica je zadobila ozljede opasne po život koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji, a iste su dovele do teškog narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja, a što ukazuje na činjenicu da je kod nje u opisanom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.Stoga ona ovom tužbom potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima – pretrpljeni fizički bolovi, te povreda prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u pretrpljenom strahu i duševnim bolovima zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, te zbog naruženosti.

3.Uz to, tužiteljica navodi da je pretrpjela i imovinsku štetu, jer joj je bila potrebna pomoć i njega druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, imala je troškove liječenja, te je pretrpjela i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade uslijed korištenja bolovanja radi smanjenja plaće.

4.Stoga tužiteljica na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i pretrpljenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 45.000,00 kuna, za izgubljenu zaradu iznos od 22.587,91 kuna, a za troškove liječenja 500,00 kuna.

5.Navodi da se ona prije podnošenja tužbe obratila tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete, te joj je korespondent tuženika u mirnom postupku isplatio 17.300,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, pa tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 27.700,00 kuna sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2019., na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu da joj isplati iznos od 22.587,91 kunu sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u tužbi, te da joj na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja isplati iznos od 500,00 kuna sa zateznim kamatama od 10. veljače 2021. i da joj naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6.Nakon provedenih vještačenja, tužiteljica je na ročištu 20. siječnja 2025. povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu za razdoblje nakon 18. rujna 2019. u ukupnom iznosu od 2.537,45 eura, snizila je tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu na iznos od 1.203,90 eura ,dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen, te je stoga njezin konačni tužbeni zahtjev postavljen u iznosu od 1.730,74 eura ( 1.203,90 eura na ime neimovinske štete i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu , 460,48 eura za izgubljenu zaradi i 66,36 eura za troškove liječenja).

7.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete, jer smatra da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen budući je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu mišića i tetiva u području vrata, te kontuziju prsnog koša, pa stoga tuženik osporava uzročno- posljedičnu vezu, osobito u vezi trajanja nesposobnosti za rad i izgubljene zarade, jer je tužiteljica i prije štetnog događaja imala tegobe u vratnoj kralježnici zbog čega je i operirana, te su, prema mišljenju tuženika tegobe kod tužiteljice perzistirale duže vrijeme i prije štetnog događaja, a nastajale su godinama zbog degenerativnih promjena i diskopatije vratne kralježnice, pa tuženik osporava razdoblja nesposobnosti za rad i izgubljenu zaradu.

8.Tuženik smatra da je isplatom iznosa od 17.000,00 kuna na ime neimovinske štete i tuđe pomoći u cijelosti nadoknadio neimovinsku štetu iz predmetnog štetnog događaja, te predlaže tužiteljicu odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

9.Nakon što je tužiteljica na ročištu 20. siječnja 2025. povukla dio tužbenog zahtjeva za izgubljenu zaradu za razdoblje nakon 18. rujna 2019., tuženik se tome nije protivio, te je naveo da on ne osporava visinu izgubljene zarade za vrijeme bolovanja od 02. srpnja 2019. do 18. rujna 2019. g. i stranke su na tom ročištu učinile nespornim visinu potraživanja za izgubljenu zaradu za srpanj 2019. u iznosu od 163,09 eura, za kolovoz 2019. u iznosu od 167,85 eura i za dio rujna 2019. u iznosu od 129,54 eura.

10.Nakon što je tužiteljica snizila tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete i tuđe pomoći, tuženik je i dalje osporavao visinu istog, jer smatra da je isplatom u mirnom postupku nadoknadio cjelokupnu štetu s ovih osnova.

11.U toku postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, u preslik zdravstvenog kartona tužiteljice, u odštetni zahtjev od 09. srpnja 2019., u očitovanje tuženika na odštetni zahtjev, u očitovanje Croatia osiguranja na odštetni zahtjev, u aneks ugovora o radu za tužiteljicu, u račun Specijalne bolnice Radiochirurgia Zagreb od 09. veljače 2021., u izvješća o bolovanju za tužiteljicu, saslušana je tužiteljica, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima kirurgu Marijanu Huisu i psihijatru Branki Vidrih, usmeno su saslušani navedeni vještaci, te je provedeno vještačenje po vještaku medicine rada dr. Janku Korparu i usmeno je saslušan dr. Korpar.

12.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

13.Nesporna je činjenica da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći u Zadru 02. srpnja 2019. koju je skrivilo vozilo stranih registarskih oznaka slijedom čega joj je tuženik temeljem odredbe članka 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 83/15., 29/18., 126/21,114/22,156/22,155/23 – dalje - ZOO) i odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) dužan naknaditi svekoliku pretrpljenu štetu iz predmetnog štetnog događaja, budući da iz provedenog postupka ničim nije utvrđeno da je tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku ili visini pretrpljene štete.

14.Nesporna je činjenica da se tužiteljica tuženiku obratila odštetnim zahtjevom 09. srpnja 2019. ,te da joj je korespondent tuženika u mirnom postupku prije podnošenja tužbe, na ime naknade neimovinske štete isplatio 17.300,00 kuna.

15.Sporno je da li je isplatom navedenog iznosa tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade neimovinske štete tužiteljici zbog povrede prava osobnosti, te za tuđu pomoć i njegu, te da li je i u kojem iznosu tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade zbog bolovanja, te da li joj je tuženik na ime plaćenih troškova liječenja dužan isplatiti iznos od 500,00 kuna sa zateznom kamatom od 10. veljače 2021.

16.Radi utvrđivanja spornih činjenica, te radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a za određivanje visine pravične novčane naknade za štetu koju tužiteljica trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje provedeno je medicinsko vještačenje, po stalnim sudskim vještacima, kirurgu prim. dr. Marijanu Huisu i psihijatru prof. dr. sc. Branki Vidrih iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće paravertebralnih mišića vrata, udarac u lijevo prsište i područje prsne kosti, te je prvi pregled učinjen na dan štetnog događaja, a prvi kontrolni pregled bio je 08. kolovoza 2019. od strane fizijatra. U odnosu na istegnuće paraverterbralnih mišića vrata, vještaci smatraju da se radilo o blažem obliku trzajne ozljede bez oštećenja koštano- ligamentarnih struktura vrata, bez neuroloških ispada i bez registriranog znatnijeg ograničenja funkcije. Dijagnoze udarca u lijevo prsište i prsnu kost, postavljene su na temelju subjektivnih tegoba (bolovi) i palpatorne osjetljivosti bez vidljivih vanjskih znakova ozljede i uz uredan RTG prikaz rebara i prsne kosti.

17. U kasnijem tijeku liječenja, a radi perzistiranja tegoba (bolovi u vratu, parestezije u obje ruke) učinjena je odgovarajuća klinička EMNG, MSCT i MR obrada kojom su utvrđene kronične i unapredovale degenerativne promjene vratne kralježnice.

18. Vještaci navode da je s obzirom na učinjenu obradu medicinski u potpunosti razvidno da se radilo o promjenama starijeg datuma koje nisu i ne mogu biti u vezi sa predmetnim događajem u kojem je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, a operativno liječenje (mikrodiscectomija u razinama C3-C4 i C5-C6, dekompresija neuralnih struktura, stabilizacija alografom, titanskom pločicom i vijcima) koje je tužiteljica provela, nastavak je liječenja navedenih degenerativnih promjena, te su vještaci mišljenja da tjelesna ozljeda vrata, koju je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći, nije bila razlog, ali očito je bila djelomični povod za pogoršanje tegoba, te stoga vještaci smatraju opravdanim istu procijeniti sa određenim postotkom smanjenja životne aktivnosti, te utvrđuju da su ozljede iz predmetnog štetnog događaja prouzročile smanjenje opće životne aktivnosti za 3%, u kojoj mjeri će tužiteljica trpjeti i duševne bolove radi umanjenja iste.

19.Radi zadobivenih ozljeda, tužiteljica je prema mišljenju vještaka trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od dva dana, bolove srednjeg intenziteta osam dana, te povremene bolove slabog intenziteta 30 dana, te je pretrpjela primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana, a na što se nastavlja kasni strah u trajanju do tri mjeseca, te prema mišljenju vještaka, zbog predmetnog štetnog događaja, kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice s psihijatrijske strane.

20.Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega sedam dana četiri sata dnevno, 10 dana sva sata dnevno i 10 dana jedan sat dnevno, a bolovanje radi zadobivenih ozljeda moglo je trajati 30-40 dana , te su opravdani troškovi liječenja koji se odnose na razdoblje dva mjeseca od prometne nesreće.

21.Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje liječnika vještaka ,dok je tužiteljica prigovorila procjeni svih vidova štete i trajanju radne nesposobnosti, jer smatra da je ocjena trajanja radne nesposobnosti u kompetenciji medicine rada, te predlaže da se u odnosu na ovu okolnost provede vještačenje po vještaku medicine rada, a da se u odnosu na ostale prigovore saslušaju vještaci dr. Huis i dr. Vidrih.

22.S obzirom na prigovore tužiteljice, usmeno su saslušani vještaci prof. dr. Branka Vidrih i prim. dr. Marijan Huis koji su u cijelosti ostali kod svog pisanog nalaza i mišljenja te su naveli da se procjena svih vidova neimovinske štete odnosi isključivo na prometnu nesreću od 02. srpnja 2019., a iz medicinske dokumentacije je vidljivo da tužiteljica od ranije ima uznapredovale i izražene degenerativne promjene vratne kralježnice sa diskopatijom na dva nivoa što je objektivizirano CT pretragom od 30. listopada 2020. i magnetskom rezonancom od 05. studenog 2020., a navedene promjene su starijeg datuma i nisu u nikakvoj vezi sa štetnim događajem u kojem je tužiteljica zadobila tjelesnu ozljedu (po ranijoj kvalifikaciji laku tjelesnu ozljedu), bez ozljede koštano-ligamentarnog dijela vratne kralježnice.

23.Vještaci su ponovili da takva ozljeda ne ostavlja trajne posljedice ili su one vrlo male, te da se procjena umanjenja životne aktivnosti od 3% temelji na zaključku da je ozljeda zadobivena u štetnom događaju bila samo djelomični povod za pogoršanje tegoba, pa su stoga smatrali opravdanim istu procijeniti sa navedenim postotkom smanjenja životne aktivnosti.

24.Kod procjene bolova, navode da je ista izvršena u skladu s težinom ozljeda, te da kod procjene bolova nisu uzimali u obzir tegobe koje su u vezi s kroničnim degenerativnim promjenama i bolešću vratne kralježnice.

25.Dr. Vidrih je istaknula da ona kod procjene trajnih posljedica nije uzimala u obzir tužiteljičino duševno stanje koje je označeno žalovanjem koje je uslijedilo nakon smrti supruga, te ona smatra da predmetni štetni događaj nije bio katastrofičan i da ne zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze PTSP-a, jer se radi o događaju koji se može dogoditi tijekom svačijeg života. Vještakinja dr. Vidrih smatra da je ocjena straha primjerena štetnom događaju.

26.Vezano uz procjenu tuđe pomoći i njege, vještaci su istaknuli da su oni uzeli u obzir samo posljedice predmetnog štetnog događaja, a kako je tužiteljica operativno liječena zbog degenerativnih promjena kralježnice, to je eventualna potreba za trajnom pomoći vezana uz posljedice degenerativnih promjena, a ne uz posljedice predmetnog štetnog događaja.

27.Prema mišljenju vještaka, račun Specijalne bolnice Radiochirurgia Zagreb od 09. veljače 2021. nije bio vezan uz liječenje zbog predmetnog štetnog događaja, budući je tužiteljica tada već provodila obradu i liječenje zbog degenerativnih promjena vratne kralježnice koje su utvrđene još 05. studenog 2020. magnetskom rezonancom vratne kralježnice.

28.Tužiteljica je i nakon saslušanja dr. Vidrih i dr. Huis ostala kod prigovora, jer smatra da vještaci nisu uzeli u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te je predložila provođenje vještačenja po drugim vještacima.

29.Sud je odbio kao neodlučan prijedlog tužiteljice za provođenje novog medicinskog vještačenja budući su vještaci dr. Huis i dr. Vidrih nalaz i mišljenje izradili na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, te su temeljem kompletne medicinske dokumentacije utvrdili da su tegobe koje tužiteljica trpi posljedica uznapredovalih i izraženih degenerativnih promjena vratne kralježnice koje promjene su starijeg datuma i nisu u nikakvoj vezi s prometnom nesrećom u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesnu ozljedu bez ozljeda koštano-ligamentarnog dijela vratne kralježnice, a vještaci su u svom usmenom očitovanju otklonili sve prigovore tužiteljice i iscrpno su odgovorili na sva njezina pitanja, te njihov nalaz i mišljenje ni u kom dijelu nije u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom.

30.Budući je među strankama bilo sporno koliko je trajalo bolovanje tužiteljice zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, provedeno je vještačenje po vještaku medicine rada dr. Janku Korparu koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića u području vratne kralježnice, natučenje lijevog prsišta i prsne kosti radi kojih ozljeda je adekvatno liječena po kirurgu i fizijatru, uz redovito javljanje i vođenje po izabranom liječniku obiteljske medicine, a liječenje se provodilo uz mirovanje, analgeticima, anskioliticima, a u drugoj fazi liječenja ambulatnom fizikalnom terapijom u dva navrata po 10 dolazaka, te je fizijatrijsko liječenje završeno 18. rujna 2019.

31.Uz provođenje liječenja radi posljedica štetnog događaja, tužiteljica je istovremeno provodila liječenje po psihijatru radi depresivnih epizoda koje su započele prije štetnog događaja, a kontinuirano je bila na bolovanju od 08. svibnja 2019. do 02. ožujka 2020. Uzimajući u obzir narav ozljede iz štetnog događaja i psihičko stanje tužiteljice, vještak smatra da je bolovanje koje je bilo uzrokovano samim štetnim događajem bilo od dana štetnog događaja 02. srpnja 2019. pa do završetka ambulantnog fizikalnog liječenja, odnosno do 18. rujna 2019.

32.Vještak nadalje navodi da je tužiteljica bila na bolovanju od 01. rujna 2021. do 31. ožujka 2023. radi dijagnosticiranih uznapredovalih degenerativnih promjena vratne kralježnice koje su objektivizirane MSCT pretragom i MR pretragom od 30. listopada 2020., odnosno 05. studenog 2020. ,te pregledom neurologa i neurokirurga. Navedene degenerativne promjene vratne kralježnice kasnije su zahtijevale dugotrajno i složeno neurokirurško i rehabilitacijsko liječenje, međutim te promjene nisu niti posljedica, niti su u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, pa stoga i navedeno bolovanje nije u vezi s predmetnim štetnim događajem.

33.Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje dr. Korpara, dok je tužiteljica prigovorila istome u cijelosti ,te je predložila da se vještak očituje na koji način je utvrdio opravdanost bolovanja koje je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i zašto prilikom istog nije uzeo u obzir priloženu medicinsku dokumentaciju.

34.U svom pisanom očitovanju vještak Korpar je ostao kod svog nalaza i mišljenja, te je naveo da se bolovanje i njegova dužina određuju prema uzroku bolovanja, bila to povreda ili neka bolest, prema težini same povrede ili bolesti i njezinom utjecaju na radnu sposobnost.

35.U konkretnom slučaju, radilo se o ozljedi tužiteljice u prometnoj nesreći, dakle o akutnoj ozljedi mišića vratne kralježnice, lijevog prsišta i prsne kosti, kako je on to naveo u svom nalazu i mišljenju te je provedena kompletna dijagnostika (klinički pregled, RTG snimanje i MSCT vratne kralježnice) i ustanovljeno je da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi bez strukturalnih poremećaja vratne kralježnice, a bolovanje kod ovakve ozljede je indicirano dok traje akutna faza i faza liječenja u vidu fizikalne terapije. S obzirom na prirodu navedene ozljede, iste ne ostavljaju trajne posljedice tako da bolovanje traje od dana nastanka ozljede pa do završetka fizikalne terapije, a prema nalazu fizijatra, ista je završila 18. rujna 2019.

36.Vještak ističe da je on uzeo u obzir nalaze neurološke i neurokiruške obrade od 01. rujna 2021. do 31. ožujka 2023., te dodaje da tužiteljica nije na pravilan način protumačila navedene nalaze, jer se radi o bolesti-degenerativnim promjenama vratne kralježnice, a ne o ozljedi vratne kralježnice (dijagnoza bolesti je M50-bolest cervikalnog diska i M50.1-bolest cervikalnog diska s radikulopatijom), te je tu suštinska razlika između ova dva slučaja bolovanja.

37.Naime, prvo je bila prometna nezgoda uz ozljedu mišića vratne kralježnice, a drugo je bolest vratnih kralježaka s posljedičnom radikulopatijom. Vještak zaključuje da je bolovanje od 01. rujna 2021. do 30. ožujka 2023. vezano uz bolest vratnih kralježaka i nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem od 02. srpnja 2019.

38.Kako je tužiteljica i nakon pisanog očitovanja vještaka dr. Korpara ostala kod prigovora na njegov nalaz i mišljenje, dr. Korpar je usmeno saslušan na ročištu 20. siječnja 2025. te je naveo da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja od 30. travnja 2024.

39. U usmenom očitovanju vještak je pojasnio da je on u svom pisanom očitovanju od 30. travnja 2024. naveo da ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju ne ostavljaju trajne posljedice u smislu smanjenja njezine radne sposobnosti, te je, kada mu je predočen nalaz i mišljenje dr. Vidrih i dr. Huis , koji su utvrdili da je tjelesna ozljeda iz predmetnog štetnog događaja bila povod za pogoršanje cjelokupnog zdravstvenog stanja tužiteljice i da je dovela do općeg smanjenja njezine životne aktivnosti, odgovorio da se on s time može složiti, jer se radi o širim životnim aspektima života tužiteljice i ovaj štetni događaj mogao je dovesti do pogoršanja ranih tegoba tužiteljice, ali smatra da se ovo pogoršanje očituje u subjektivnom osjećaju, dok su degenerativne promjene objektivizirane nalazom MR- a i na te degenerativne promjene štetni događaj nije utjecao, već je utjecao samo na subjektivne tegobe zbog postojećih degenerativnih promjena.

40.Vještak je dodao kako je uobičajeno da liječenje ozljeda kakve je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, traje dva do tri mjeseca, kao što je to bilo u konkretnom slučaju, te je ponovio da je završetkom fizikalnih terapija 18. rujna 2019. završeno liječenje tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda u štetnom događaju.

41.Tužiteljica je i nakon očitovanja vještaka Korpara, ostala kod prigovora i predložila je provođenje novog vještačenja po drugom vještaku medicine rada, jer smatra da dr. Korpar nije uzeo u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i da je njegov nalaz i mišljenje u suprotnosti s mišljenjem dr. Huisa koji je naveo da je uslijed predmetnog ozljeđivanja došlo do pogoršanja degenerativnih promjena vratne kralježnice uslijed čega je tužiteljica bila na operaciji, te je još uvijek na bolovanju.

42.Sud je odbio kao neodlučan prijedlog tužiteljice za provođenje novog vještačenja po vještaku medicine rada budući je dr. Korpar nalaz i mišljenje izradio temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije, nalaz i pisano očitovanje su detaljno obrazloženi, a dr. Korpar je svojim usmenim očitovanjem odgovorio na sva pitanja tužiteljice i otklonio sve njezine prigovore, te njegov nalaz i mišljenje nije u suprotnosti s mišljenjem dr. Huisa, jer je dr. F decidirano naveo da zadobivene ozljede u štetnom događaju nisu ostavile trajne posljedice na njezinu radnu sposobnosti, što ne znači da nisu dovele do općeg smanjenja životne aktivnosti, jer se radi o širim aspektima života tužiteljice, te se vještak dr.Korpar u tom dijelu složio s mišljenjem dr. Huisa.

43.Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Huisa, dr. Vidrih i dr. Korpara, budući su isti izrađeni od stalnih sudskih vještaka po pravilima struke, temeljem vjerodostojne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, u istima nema proturječnosti, a vještaci su u usmenom očitovanju odgovorili na sva pitanja stranaka,te su otklonili sve prigovore i iscrpno su tužiteljici pojasnili da su na njezino sadašnje zdravstveno stanje, osim ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, u pretežnom dijelu utjecale od ranije postojeće degenerativne promjene koje nisu i ne mogu biti u vezi s predmetnim štetnim događajem.

44.Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu gdje je isti u skladu s medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, time da joj sud ne vjeruje da ona prije predmetnog štetnog događa nije imala nikakvih tegoba s vratnom kralježnicom budući je iz medicinske dokumentacije, te provedenim vještačenjem po dr. Huisu, dr. Vidrih i dr. Korparu, utvrđeno da su kod tužiteljice prije štetnog događaja postojale degenerativne promjene na vratnoj kralježnici koja bolest nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

45.Stoga je sud ocjenjujući provedene dokaze na nedvojben način utvrdio da je tužiteljici uslijed naprijed opisanih tjelesnih ozljeda, u skladu s odredbom čl. 19.st.2. u vezi s čl. 1046.ZOO-a povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer je trpjela fizičke bolove i strah, a trajne su posljedice dovele do smanjenja životne aktivnosti, te prema mišljenju suda utvrđena težina povreda i okolnosti povrjeđivanja, jer je tužiteljica stradala kao vozač vozila u frontalnom sudaru, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu čl. 1100.st.1. ZOO-a.

46.S obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Vidrih i dr. Huis, te okolnosti konkretnog slučaja, cijeneći činjenicu da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja imala 50 godina, da je po zanimanju trgovac, a da joj je uslijed posljedica ozljeda zadobivenih kritične zgode životna aktivnost trajno smanjena za 3%, što će u budućnosti negativno djelovati na njezin život, tužiteljici bi pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljao iznos od 3.200,00 eura.

47.Prilikom utvrđivanja ovog iznosa sudu su kao kvalifikatorne okolnosti, odnosno mjerila, u skladu s čl. 1100.st.2. ZOO-a poslužili intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te duševnih bolova koje tužiteljica trpi zbog smanjenja životne aktivnosti pa se od utvrđenog iznosa na pretrpljene fizičke bolove, s obzirom na njihov intenzitet i trajanje odnosi iznos od 1.000,00 eura, na pretrpljeni strah iznos, s obzirom na njegov intenzitet i trajanje iznos od 1.200,00 eura, a na duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti za 3% iznos od 1.000,00 eura.

48.Tužiteljici je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega , a visina ove naknade određena je prema slobodnoj ocjeni suda, budući su tužiteljici pomagali sin i snaha, te bi stoga tužiteljici prema slobodnoj ocjeni suda, primjeren bio iznos od 4,00 eura po satu, a što za 58 sati iznosi 232,00 eura.

49.Ukupno bi tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu temeljem odredbe čl.1095. i 1100.st.2. ZOO-a valjalo dosuditi 3.432,00 eura, ali kako joj je tuženik u mirnom postupku isplatio 2.296,10 eura, to je tužiteljici, s ovih osnova, valjalo dosuditi daljnji iznos od 1.135,90 eura, dok je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva na ime neimovinske štete i tuđe pomoći u iznosu od 68,00 eura.

50.Kako je tužiteljica na ročištu 20. siječnja 2025. povukla dio tužbenog zahtjeva za izgubljenu zaradu za razdoblje nakon 18. rujna 2019. pa do 01. lipnja 2021., čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022,155/23-u daljnjem tekstu ZPP-a), riješeno kao u izreci i utvrđeno je da je tužba povučena u tom dijelu.

51.Među strankama nije sporno da je tužiteljica zbog posljedica štetnog događaja bila na bolovanju, a iz nalaza i mišljenja dr. Korpara utvrđeno je da je ona zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju bila na bolovanju do 18. rujna 2019., te su stranke na ročištu 20. siječnja 2025. učinile nespornim visinu izgubljene zarade za vrijeme provedeno na bolovanju u razdoblju od 02. srpnja 2019. do 18. rujna 2019. pa je tužiteljici u skladu s odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a na ime izgubljene zarade za srpanj 2019. dosuđeno 163,09 eura, za kolovoz 2019. u iznosu od 167,85 eura, a za razdoblje od 01. do 18. rujna 2019. 129,54 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake plaće, odnosno od svakog idućeg 15.-tog u mjesecu.

52.Tužiteljica na ime troškova liječenja za plaćeni pregled u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia Zagreb dana 09. veljače 2021. potražuje iznos od 500,00 kuna, što sada prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna odgovara iznosu od 66,36 eura.

53.Kako su dr. Huis i dr. Vidrih u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdili da su opravdani troškovi liječenja koji se odnose na razdoblje dva mjeseca od prometne nesreće, te kako je dr. Huis u svom usmenom očitovanju na ročištu 06. veljače 2024. naveo da navedeni pregled nije bio vezan uz liječenje zbog predmetnog štetnog događaja, budući je tužiteljica tada već provodila obradu i liječenje zbog degenerativnih promjena vratne kralježnice, koje su utvrđene još 05. studenog 2020., magnetskom rezonancom vratne kralježnice, to je sud odbio tužiteljicu s njezinim zahtjevom za naknadu ovih troškova liječenja, budući da isti nisu bili potrebni za liječenje ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.

54.Odluka o kamatama na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a. Odluka o zahtjevu za kamate na dosuđeni iznos imovinske štete temelji se na odredbi članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

55.Visina stope zatezne kamate određena je prema čl. 29.st.2. ZOO-a.

56.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a.

57.Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

58.Tužiteljici su u cijelosti priznati troškovi medicinskog vještačenja po dr. Huis i dr. Vidrih u iznosu od 400,00 eura, kao i materijalni troškovi dolaska vještaka dr. Huis i dr. Vidrih radi usmenog saslušanja u iznosu od 266,09 eura, te trošak vještačenja po vještaku medicine rada dr.Korparu u iznosu od 199,71 eura budući su ovi troškovi bili potrebni za uredno vođenje postupka bez obzira na uspjeh u postupku.

59. U konkretnom slučaju tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev postavila na ročištu 20.siječnja 2025. u iznosu od 1.730,74 eura .Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je uspjela u postupku sa 92%, dok je uspjeh tuženika u postupku 8%, pa kada se od uspjeha tužiteljice oduzme postotak uspjeha tuženika, to je u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik dužan tužiteljici naknaditi 84% troškova zastupanja i sudskih pristojbi.

60.Tužiteljici bi za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevom u skladu s Tbr. 7. toč. 1. OT-e valjalo odmjeriti po 200,00 eura koji iznos bi joj u skladu s Tbr. 8. toč. 1. OT-e valjalo odmjeriti i za sastav podnesaka 28.02.2023., 24.05.2023. i 19.04.2024. ,te bi joj iznos od 200,00 eura prema Tbr. 9. toč. 1. OT-e valjalo odmjeriti i za zastupanja na ročištu 20.03.2023., 06.02.2024. i 20.01.2025. te bi troškovi zastupanja ukupno iznosili 1.600,00 eura, što uvećano za PDV od 400,00 eura iznosi 2.000,00 eura.

61.Međutim, kako je tužiteljica uspjela sa 92% svog zahtjeva, a tuženik sa 8% , to je tuženik dužan tužiteljici naknaditi 84% troškova postupka zastupanja u iznosu od 1.680,00 eura.

62.Nadalje, tuženik je tužiteljici dužan naknaditi i 84% sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,82 eura, te 84% sudske pristojne na presudu u u iznosu od 55,74 eura te su troškovi tužiteljici odmjereni u ukupnom iznosu od 2.649,36 eura.

63.Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 25.04.2024. i 17.05.2024. budući ti troškovi nisu bili potrebni za uredno vođenje postupka.

64.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

65.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 21. veljače 2025.

S U D A C :

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun.tuženika