Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Povrv-56/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, na prijedlog više sudske savjetnice Renate Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja Bessera d.o.o. iz Osijeka, Zadarska 2, OIB: 65420950279, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tužene ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, Danijele Kuna, odvjetnice iz Osijeka i tuženika, a objave 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Kovačević iz Osijeka, broj Ovrv- 1713/2019 od 22. studenog 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženici ĆD isplatiti tužitelju Bessera d.o.o. glavnicu u iznosu od 9,56 eura zajedno s zateznim kamatama koje teku od 01. studenog 2018. pa do isplate i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 143,64 eura (slovima: stotinučetrdesettrieurašesdesetčetiricenti) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivane Kovačević iz Osijeka, broj Ovrv- 1713/2019 od 22. studenog 2019. naloženo je ovršeniku (sada tuženiku), isplatiti ovrhovoditelju (sada tužitelju) iznos od 9,56 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2018. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 76,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama, u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je podnijela prigovor u kojem ističe nesrazmjer između visine navodnog dugovanja od 72,00 kune i vrijednosti predloženog predmeta ovrhe osobnog automobila čine je povrijeđena odredba o zaštiti dostojanstva ovršenika iz čl. 6. Ovršnog zakona, te stavlja prigovor na trošak ovršnog postupka.

3. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv-56/2020-4 od 12. lipnja 2020. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je dostavio odgovor na prigovor tuženika u kojem navodi da Trgovačko društvo Bessera d.o.o. je dana 19.10.2019. godine sklopilo Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-04/2019 sa trgovačkim društvom Elektromodul d.o.o. iz Osijeka, Ribarska 4, kojim Ugovorom je Elektromodul d.o.o. kao koncesionar za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku, izvršio ustup potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih računa. Navodi tuženika iz prigovora su bespredmetni i neutemeljeni te usmjereni ka odugovlačenju postupka i izbjegavanju plaćanja dužnog iznosa tužitelju. Tražbina tužitelja temelji se na osnovu izdanog, a neplaćenog računa broj: 22019/PARKIS/2 od dana 30.09.2018. koji je izdan od strane prednika tužitelja. Dnevna parkirna karta nastala je za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je vozilo vlasništvo, ovdje, tuženika. Temeljem članka 13. Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 17 od 31.12.2014.g.) propisano je: „Odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra se osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.“ U trenutku provjere vlasništva vozila prednik tužitelja zaprimio je informaciju (MUP informacija o vlasniku/ korisniku vozila) od Ministarstva unutarnjih poslova da je u službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila ĆD evidentiran kao vlasnik vozila. Predmetni podaci o vlasništvu vozila pribavljeni su direktno iz informatičkog sustava prednika tužitelja kojemu je Ministarstvo unutarnjih poslova RH temeljem međusobnog sporazuma dopustilo uvid i upotrebu ovih podataka za potrebe parničnog postupka. U slučaju da tuženik osporava dokumentaciju tužitelja (MUP informacija o vlasniku/korisniku vozila) iz koje jasno proizlazi da je tuženik bio vlasnik ili korisnik motornog vozila u momentu kad je nastala predmetna parkirna karta, tužitelj predlaže da Sud tokom postupka pribavi od strane MUP-a podatke o vlasniku/korisniku motornog vozila, iz kojega jasno i nedvojbeno proizlazi tko je predmetnog dana bio vlasnik odnosno korisnik vozila. Tuženik je od strane prednika ovrhovoditelja bio obaviješten 2 puta (prvo mu je ostavljen račun na vozilu, što je vidljivo iz fotografija koje prilažu u spis, a nakon toga mu je i na kućnu adresu dostavljen račun). Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi.

5. Podneskom od 13. studenog 2024. tuženica navodi da je netočno da račun broj 22019/PARKIS/2 od 30. rujna 2018. nije plaćen obzirom da je isti podmirila dana 09. prosinca 2019. godine na transakcijski račun društva BESSERA d.o.o. po primitku rješenja o ovrsi obzirom da prethodno nije zaprimila Opomenu pred utuženje za predmetni račun od strane imenovanog društva kojem je ustupljeno potraživanje. Obzirom da je platila dugovanje, smatra da je tužitelj trebao povući rješenje o ovrsi. Tuženica navodi da je dopis od strane društva Elektromodul d.o.o. o ustupu potraživanja društvu Bessera d.o.o. zaprimila putem pošte dana 21. studenog 2019., kojeg datuma je već prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave zaprimljen od strane javnog bilježnika Ivane Kovačević iz Osijeka, te da se radi o nepoštenoj poslovnoj praksi društva Bessera d.o.o.

6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvidom Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-04/2019 od dana 19.10.2019 godine, Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku od dana 30.07.2014. godine, rješenje o davanju prethodne suglasnosti na Opće uvjete Ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 17 od 31.12.2014.g.), Opći uvjeti ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 17 od 31.12.2014.g.), rješenje o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 6 od 26.05.2015.g.), rješenje o izmjeni rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 13 od 05.11.2015.g.), Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31.12.2013.g.), Ispravak rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 8 od 06.07.2015.g.), potvrda o isplati naknade za ustup i prodaju tražbine broj: EM-04/2019, Specifikacija dužnika i potraživanja prilog EM-04/2019, Račun broj: 22019/PARKIS/2 od dana 30.09.2018. g, fotografija vozila, MUP informacija o vlasniku/korisniku vozila, potvrda o izvršenoj transakciji Addiko banke, obavijest Elekromodula od 18. studenog 2019., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvadak iz poslovnih knjiga-kartica kupca.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Utvrđeno je da je prednik tužitelja Elektromodul d.o.o. Osijek kao koncesionar za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka, izdao 7. rujna 2018. dnevnu parkirališnu kartu broj 690902 na iznos od 72,00 kn za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] budući da je bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, na temelju čl. 6. Općih uvjeta o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 17 od 31. prosinca 2014. - u nastavku teksta Opći uvjeti). Navedeno proizlazi i iz fotografije na stranici 52 spisa. Iz MUP informacije o vlasniku vozila proizlazi da je 7. rujna 2018. tuženica bila vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka].

9. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 19. listopada 2019. vidljiv je dug tuženika prema tužitelju po računu broj 22019/PARKIS/2 u iznosu od ukupno 72,00 kn. Odredbom čl. 13. Općih uvjeta propisano je da se odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.

10. Iz obavijesti Elektromodula d.o.o. od 18. studenog 2019. vidljivo je da je tužena ĆD obaviještena da je dugovanje prema poduzeću Elekomodul d.o.o. ustupljeno poduzeću Bessera d.o.o. Osijek te da se dugovanje može izvršiti na dostavljen broj žiro-računa.

11. Iz potvrde o izvršenoj transakciji Addiko Bank vidljiva je transakcija dana 9. prosinca 2019. u iznosu od 72,00 kune i to s računa platitelja ČD na račun primatelja Bessera d.o.o. s podacima o stvarnom dužniku ĆD i to opisom plaćanja kazna za parkiranje.

12. Sukladno navedenom, proizlazi da je tuženica utuženi iznos od 9,56 eura platila čim je dobila obavijest Elektomodula d.o.o. o ustupu tražbine u kojoj obavijesti je naveden broj žiro-računa za uplatu, ali nije navedena oznaka broja računa koji je izdan od strane prednika tužitelja.

13. Naime, odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, propisano je ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

14. Slijedom prethodnog, kako tužitelj tražbinu temelji na osnovi računa broj 22019/PARKIS/2 od dana 30. rujna 2018. izdanog od strane prednika tužitelja, to je sud, sukladno navedenoj odredbi, za uplaćeni iznos tuženice od 9,56 eura namirio prvo trošak odnosno dio troška ovog postupka.

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23, obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, sud je odlučio da tuženica nadoknadi troškove koje je tužitelj imao, a odnosi se na trošak zastupanja putem odvjetnika. Tužitelju je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 100,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 25,00 eur, sveukupno iznosi 125,00 eur, te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eur i trošak javnog bilježnika u iznosu od 5,37 eur, a koji ukupno iznosi 14,93 eura, te je isti umanjen za uplaćeni iznos tuženice od 9,56 eura. Znači sveukupno parnični trošak iznosi 143,64 eura. Tužitelju nije priznat odvjetnički trošak koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu i pribavu uvjerenja MUP-a, jer mu je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, a nisu mu priznati ni ostali materijalni troškovi, jer iste nije dokazao, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

16. Stoga, sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku održan je na snazi platni nalog u dijelu u kojem se odnosi na glavnicu u iznosu od 9,56 eura sa zateznim kamatama te je ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, s tim da je trošak javnog bilježnika od 14,93 eura umanjen za uplatu tuženice od 9,56 eura i sada iznosi 5,37 eura.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21. veljače 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354 . st. 2. i 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku