REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2842/2020-35.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Žarković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je odredba čl. 10.d) u vezi s čl. 1. st. 4. Ugovora o kreditu broj 41200/07, zaključenog dana 19. siječnja 2007. između Societe General - Splitska Banka d.d. i ĆO (sada FO) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetna i bez pravnog učinka u dijelu u kojem je određeno da se mjesečni anuiteti na ime otplate kredita plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da u roku od 15 dana, tužiteljici FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.011,21 EUR, uvećano za pripadajuće zatezne kamate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 4,78 EUR od dana 20. 02. 2007. do isplate,

- na iznos od 5,67EUR od dana 14. 03. 2007. do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR od dana 11. 04. 2007. do isplate,

- na iznos od 0,98 EUR od dana 11. 05. 2007. do isplate,

- na iznos od 1,37 EUR od dana 09.06. 2007. do isplate,

- na iznos od 1,57 EUR od dana 11. 08. 2007. do isplate,

- na iznos od 1,46 EUR od dana 11. 09. 2007. do isplate,

- na iznos od 0,79 EUR od dana 10.11. 2007. do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR od dana 11. 01. 2008. do isplate,

- na iznos od 7,18 EUR od dana 12. 02. 2008. do isplate,

- na iznos od 12,19 EUR od dana 11. 03. 2008. do isplate,

- na iznos od 7,85 EUR od dana 11. 04. 2008. do isplate,

- na iznos od 4,78 EUR od dana 10. 05. 2008. do isplate,

- na iznos od 4,33 EUR od dana 11. 06. 2008. do isplate,

- na iznos od 3,40 EUR od dana 11. 07. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,93 EUR od dana 09. 08. 2008. do isplate,

- na iznos od 2,72 EUR od dana 11. 09. 2008. do isplate,

- na iznos od 16,58 EUR od dana 14. 10. 2008. do isplate,

- na iznos od 24,29 EUR od dana 14. 11. 2008. do isplate,

- na iznos od 14,43 EUR od dana 12. 12. 2008. do isplate,

- na iznos od 28,85 EUR od dana 13. 01. 2009. do isplate,

- na iznos od 35,46 EUR od dana 17. 02. 2009. do isplate,

- na iznos od 29,57 EUR od dana 17. 03. 2009. do isplate,

- na iznos od 29,24 EUR od dana 11. 04. 2009. do isplate,

- na iznos od 27,75 EUR od dana 16. 05. 2009. do isplate,

- na iznos od 24,46 EUR od dana 13. 06. 2009. do isplate,

- na iznos od 26,80 EUR od dana 14.07. 2009. do isplate,

- na iznos od 23,98 EUR od dana 14. 08. 2009. do isplate,

- na iznos od 25,37 EUR od dana 12. 09. 2009. do isplate,

- na iznos od 22,30 EUR od dana 13. 10. 2009. do isplate,

- na iznos od 25,47 EUR od dana 11. 11. 2009. do isplate,

- na iznos od 23,65 EUR od dana 11. 12. 2009. do isplate,

- na iznos od 31,38 EUR od dana 14. 01. 2010. do isplate,

- na iznos od 36,32 EUR od dana 11. 02. 2010. do isplate,

- na iznos od 35,17 EUR od dana 11.03 2010. do isplate,

- na iznos od 39,76 EUR od dana 10. 04. 2010. do isplate,

- na iznos od 45,81 EUR od dana 11. 05. 2010. do isplate,

- na iznos od 52,69 EUR od dana 07. 07. 2010. do isplate,

- na iznos od 61,54 EUR od dana 10. 07. 2010. do isplate,

- na iznos od 51,12 EUR od dana 11. 08. 2010. do isplate,

- na iznos od 76,81 EUR od dana 11. 09. 2010. do isplate,

- na iznos od 63,64 EUR od dana 12. 10. 2010. do isplate,

- na iznos od 65,35 EUR od dana 11. 11. 2010. do isplate,

- na iznos od 76,20 EUR od dana 11. 12. 2010. do isplate,

- na iznos od 79,33 EUR od dana 22.01. 2011. do isplate,

- na iznos od 79,94 EUR od dana 11. 02. 2011. do isplate,

- na iznos od 80,74 EUR od dana 12. 03. 2011. do isplate,

- na iznos od 73,45 EUR od dana 12. 04. 2011. do isplate,

- na iznos od 86,38 EUR od dana 11. 05. 2011. do isplate,

- na iznos od 101,89 EUR od dana 11. 06. 2011. do isplate,

- na iznos od 106,41 EUR od dana 12. 07. 2011. do isplate,

- na iznos od 152,87 EUR od dana 11. 08. 2011. do isplate,

- na iznos od 109,35 EUR od dana 13. 09. 2011. do isplate,

- na iznos od 101,27 EUR od dana 11. 10. 2011. do isplate,

- na iznos od 101,89 EUR od dana 11. 11. 2011. do isplate,

- na iznos od 102,53 EUR od dana 13. 12. 2011. do isplate,

- na iznos od 108,24 EUR od dana 11. 01. 2012. do isplate,

- na iznos od 114,19 EUR od dana 11. 02. 2012. do isplate,

- na iznos od 116,01 EUR od dana 13. 03. 2012. do isplate,

- na iznos od 112,43 EUR od dana 11. 04. 2012. do isplate,

- na iznos od 114,03 EUR od dana 11. 05. 2012. do isplate,

- na iznos od 116,31 EUR od dana 12. 06. 2012. do isplate,

- na iznos od 112,92 EUR od dana 11. 07. 2012. do isplate,

- na iznos od 112,96 EUR od dana 11. 08. 2012. do isplate,

- na iznos od 107,52 EUR od dana 11. 09. 2012. do isplate,

- na iznos od 108,76 EUR od dana 11. 10. 2012. do isplate,

- na iznos od 113,55 EUR od dana 13. 11. 2012. do isplate,

- na iznos od 112,24 EUR od dana 11. 12. 2012. do isplate,

- na iznos od 113,76 EUR od dana 11. 01. 2013. do isplate,

- na iznos od 108,74 EUR od dana 12. 02. 2013. do isplate,

- na iznos od 106,66 EUR od dana 12. 03. 2013. do isplate,

- na iznos od 113,59 EUR od dana 11. 04. 2013. do isplate,

- na iznos od 106,76 EUR od dana 11. 05. 2013. do isplate,

- na iznos od 103,72 EUR od dana 11. 06. 2013. do isplate,

- na iznos od 101,57 EUR od dana 11. 07. 2013. do isplate,

- na iznos od 104,50 EUR od dana 13. 08. 2013. do isplate,

- na iznos od 104,91 EUR od dana 13. 09. 2013. do isplate,

- na iznos od 107,92 EUR od dana 16.10. 2013. do isplate,

- na iznos od 109,82 EUR od dana 21.11. 2013. do isplate,

- na iznos od 112,88 EUR od dana 19.12. 2013. do isplate,

- na iznos od 107,18 EUR od dana 11.01. 2014. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da u roku od 15 dana, tužiteljici FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.502,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 19. siječnja 2007. sa Societe Generale – Splitska banka d.d. sklopila Ugovor o kreditu temeljem kojeg joj je kreditor stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 28.140,00 CHF, a tužiteljica se obvezala vratiti kredit s ugovorenim kamatama u 84 mjesečna anuiteta. Dalje navodi da su iznosi anuiteta ugovoreni u valuti CHF, a plaćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti. Tužiteljica smatra da je ugovorna odredba kojom je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule vezane za CHF nepoštena i ništetna. Tvrdi da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Ističe da ju prednik tuženika prilikom sklapanja ugovora nije upozorio negativne posljedice sporne ugovorne odredbe. Tužiteljica se poziva na presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Slijedom svega navedenog, tužiteljica traži da sud presudom utvrdi da je ugovorna odredba o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule ništetna te da tuženiku naloži da joj isplati iznos od 5.011,21 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i da joj naknadi troškove postupka.

2. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 41200/07, ističe prigovor zastare, navodi da se utvrđenja iz parnice "Potrošač" ne mogu primijeniti na konkretan predmet, smatra da u svakom pojedinom sporu tužitelj treba dokazati postojanje svih pretpostavki ništetnosti ugovora, navodi da presuda iz kolektivnog spora ne daje subjektivna prava potrošačima, tvrdi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva te da s obzirom na navedeno uopće nije dopušteno ispitivanje poštenosti navedene ugovorne odredbe, navodi da tužiteljica nije dokazala da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužiteljice, tvrdi kako tuženik unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF, smatra kako sporna ugovorna odredba nije prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva te slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da mu tužiteljica nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz financijskim vještačenjem, saslušanjem tužiteljice i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da je tuženik pravni slijednik trgovačkog društva Societe Generale – Splitska banka d.d. i da je tužiteljica kao korisnica kredita s prednikom tuženika kao kreditorom ugovorila nenamjenski kredit u iznosu od 28.140,00 CHF s otplatom valuti HRK uz primjenu valutne klauzule vezane za CHF. Isto tako, nije sporno da je da je kredit otplaćen u cijelosti.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje platila zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara zahtjeva za isplatu.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja gore navedenih presuda proizlazi da su ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i iznosi anuiteta vezani za tečaj CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita.

8. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužiteljica je iskazala da je sredstva kredita koristila za tekuće troškove i ulaganja u nekretninu u kojoj živi. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio da je predmetni ugovor potrošački.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit ponuđen kao jedina opcija, da joj druge vrste kredita nisu ponuđene, da joj je rečeno da za iznos koji traži može dobiti jedino ovu vrstu kredita i da rata neće biti prevelika, da je rata s početnih 1.700,00 HRK pred kraj otplate narasla na otprilike 3.000,00 HRK i da prilikom ugovaranja kredita nije dobila nikakva dodatna objašnjenja, već samo osnovne informacije o ugovoru. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj kreditor nije objasnio sve moguće posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule vezane za CHF i da stranke nisu pregovarale o spornim odredbama ugovora. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

10. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. 11. S obzirom na sve prethodno navedeno tuženik je temeljem čl. 1111. ZOO dužan tužiteljici vrati iznose koje je primio zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koji su preplaćeni uslijed povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj na dan isplate kredita.

12. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i poreze MO (Centar za financijska vještačenja d.o.o.) na temelju izvršenih izračuna utvrdila je da visina preplaćenih iznosa koji proizlaze iz razlike iz tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita, iznosi ukupno 5.011,21 EUR (razlika zbog rasta tečaja), dok iznos koji je tužiteljica manje platila zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 6,99 EUR.

13. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a prigovorima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost provedenog vještačenja. Vještak je u svom očitovanju uvažio prigovor tuženika vezano za tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita te je sukladno navedenom korigirao svoj izračun. Ostali prigovori u suštini se odnose na pravna pitanja o kojima se sud već izjasnio i ne tiču se samog matematičkog izračuna.

14. Vezano tzv. negativne razlike treba istaknuti da tužiteljica traži isplatu iznosa koje je prilikom otplate kredita tuženiku više platila zbog porasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita dok tuženik nije postavio odgovarajući zahtjev u odnosu na anuitete plaćene po tečaju CHF prema HRK nižem od tečaja na dan isplate kredita. Sud je stoga uzeo kao mjerodavan izračun bez tzv. negativnih razlika, odnosno isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s potplaćenim iznosima, odnosno tzv. negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).

15. Prigovor zastare nije osnovan. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO).

16. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 1111. ZOO tuženiku je naložio da tužiteljici isplati iznos od 5.011,21 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Prednik tuženika bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer se radi o ugovoru kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

17. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podnesaka od 2. veljače 2021., 19. siječnja 2022., 25. veljače 2022. i 10. siječnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 11. veljače 2021., 21. listopada 2021., 13. listopada 2022. i 27. siječnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) iznosi ukupno 2.250,00 EUR. Ostali podnesci nisu bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat trošak vještačenja u iznosu od 199,09 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima