Poslovni broj Gž-2029/2021-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika: 1. ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB: 16361613293, zastupan po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski, odvjetniku iz Zagreba, i 2. ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., Donja Zelina, Goričica, Zagrebačka cesta 44a, OIB: 86962125052, uz sudjelovanje umješača na strani 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2125/2016-68 od 5. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavanjem žalbi tuženika i umješača na strani 2. tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2125/2016-68 od 5. srpnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se kao nepravovremena dopuna žalbe umješača.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Nalaže se I i II-tuženiku solidarno isplatiti I-tužiteljici iznos od 23.565,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi: - na iznos od 21.050,00 kuna od 25. siječnja 2016. godine do isplate, - na iznos od 998,19 kuna od 15. ožujka 2013. godine do isplate, - na iznos od 1.234,05 kuna od 15. travnja 2013. godine do isplate, - na iznos od 283,57 kuna od 15. svibnja 2013. godine do isplate, te solidarno isplatiti II-tužiteljici iznos od 20.400,92 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2021. godine do isplate, kao i naknaditi solidarno I i II-tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 20.333,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2021. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5%-tnih poena za period do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev II-tužiteljice za platež zatezne kamate tekuće na iznos od 20.400,92 kn za period od 25.01.2016.g. do 05.07.2021.g., kao i neosnovan zahtjev I i II-tužiteljica za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.843,75 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev I i II tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv citirane presude pravovremene žalbe podnijeli su tuženici i umješač na strani 2. tuženika, pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu troškova prvostupanjskog postupka i žalbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice osporavaju osnovanost žalbenih navoda smatrajući da prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitne povrede odredba parničnog postupka na koje se ukazuje žalbama te da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud pravilno primijenio materijalno pravo pa stoga predlažu odbiti žalbe i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale u štetnom događaju, prometnoj nezgodi koja se dogodila 1.2.2013. na županijskoj cesti broj 2220, u mjestu ..., uslijed zaleđenog kolnika.

6. Po provedenom postupku te prema rezultatima dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, kao i pasivna legitimacija u odnosu na 1. tuženika, dok je sporna pasivna legitimacija u odnosu na 2. tuženika, kao i činjenica je li 1. tužiteljica (su)odgovorna za nastanak štetnog događaja te visina tužbenog zahtjeva povodom zadobivenih ozljeda 1. tužiteljice kao i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na oštećenja na vozilu 2. tužiteljice,

- da među strankama nije sporno da je održavanje ulice Josipa Grilla koja je dio županijske ceste broj 2220, ugovorom sklopljenim između tuženika, ustupljeno 2. tuženiku,

- da je 1. tuženik odgovoran za održavanje županijskih cesta prema odredbama Zakona o cestama i odgovara za štetu koja nastane zbog propusta u održavanju ceste, dok je 2. tuženik ugovorom preuzeo poslove održavanja predmetne ceste i time i rizik za štetu koja nastane zbog propusta u održavanju ceste pa je stoga i on pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari,

- da tuženici solidarno odgovaraju tužiteljicama kao oštećenima zbog stanja javne ceste prema općim pravilima o odgovornosti temeljem odredbe članka 1045. stavka 1. i 2. ZOO-a,

- da prema iskazima svjedokinja ŽG i UG te prema prometnom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu kao i podacima DHMZ-a o vremenskim prilikama 31.1.2013. i 1.2.2013. proizlazi da je na dan štetnog događaja bila poledica te da nije moguće isključiti mogućnost da je djelomično ili u potpunosti zaleđen kolnik mogao biti razlogom početka zanašanja i kasnijeg prelaska vozila tužiteljice na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika,

- da je 1. tužiteljica stradala kao vozač osobnog automobila u predmetnoj prometnoj nezgodi zbog uvjeta na kolniku (zaleđeni kolnik) uslijed čega je došlo do zanošenja i rotacije osobnog automobila kojim je upravljala 1. tužiteljica te prelaska na dio kolnika namijenjen za promet vozila iz suprotnog smjera, a po kojem se dijelu kretalo osobno vozilo kojim je upravljala UG te je vozilo tužiteljice svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji lijevi dio vozila UG,

- da je u predmetnom štetnom događaju 1. tužiteljica zadobila ozljede, dok je 2. tužiteljici nastala imovinska (totalna) šteta na njezinom vozilu koja je procijenjena po prometnom vještaku na iznosu od 20.400,92 kn,

- da na mjestu nezgodu nisu bili postavljeni nikakvi prometni znakovi koji bi upozoravali na klizav ili zaleđen kolnik,

- da je prema vremenskim uvjetima (pojava snijega na tlu dan ranije i kritičnog dana, pojavu snježnog prekrivača kao i pojavu površinskog leda - zaleđeno i klizavo tlo 1.2.2013. koju činjenicu je potvrdila i svjedokinja ŽG) i obzirom da je riječ o županijskoj cesti koja je prioritetna, 2. tuženik trebao postupiti u smislu članka 72. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta te poduzeti posebne radove posipavanja kolnika sa pijeskom ili soli, odnosno odgovarajućim sipinama, odnosno postaviti odgovarajući prometni znak upozorenja u odnosu na zaleđen i/ili klizav kolnik,

- da se štetni događaj zbio u jutarnjim satima, kada su niže temperature pa se neočišćen snijeg ledi i radi takvog stanja na cesti dolazi do zanošenja vozila te je nedvojbeno utvrđeno da je spornog dana kolnik bio zaleđen i klizav na mjestu štetnog događaja što je uzrokovalo destabilizaciju vozila kojim je upravljala 1. tužiteljica pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke za isključenje tuženikove odgovornosti,

- da su tuženici dužni održavati županijske ceste te su odgovorni za nastanak štete jer je štetni događaj uzrokovan poledicom na kolniku koji je trebao biti uklonjen, odnosno posipan, slijedom čega je takvim propustom tuženika, došlo do štetnog događaja, a time i do solidarne odgovornosti tuženika sukladno odredbi članka 1045., stavak 1. i članka 1084. Zakona o obveznim odnosima za nastalu štetu tužiteljicama,

- da se vozilo tužiteljice u trenutku sudara kretalo brzinom oko 30-35 km/h pa da stoga nije utvrđeno da 1. tužiteljica nije prilagodila brzinu vožnje uvjetima na cesti i stanju kolnika, obzirom da je ograničenje brzine na tom dijelu ceste 50 km/h, a također je 1. tužiteljica u prekršajnom postupku oslobođena krivnje za predmetnu nezgodu u smislu odredbe članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da brzinu vožnje nije prilagodila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa,

- da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Žarka Rašića utvrđeno da je 1. tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vratne kralješnice, natučenje lijeve strane prsnog koša, natučenje lijeve šake I natučenje lijevog koljena te da je privremena radna nesposobnost tužiteljice u razdoblju od 1.2.2013. do 18.4.2013. u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem,

- da je 1. tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te obzirom na utvrđene fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti sud je utvrdio da 1. tužiteljici pripada pravična novčana naknada u ukupno zatraženom iznosu od 20.000,00 kuna primjenom izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH,

- da 1. tužiteljici s osnova tuđe pomoći i njege pripada naknada štete u iznosu od 1.050,00 kuna prema uobičajenoj cijeni od 25,00 kn/satu za pomoći i njegu druge osobe, kao i pravo na izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 2.515,81 kn za razdoblje privremene radne nesposobnost 1. tužiteljice koja je u uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

6.1. Temeljem prednjih utvrđenja sud prvog stupnja u cijelosti usvaja potraživanje 1. tužiteljice s naslova neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 23.565,81 kn pozivom na odredbu članka 9. st. 2. u vezi s člankom 1100. i 1046. ZOO-a te odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a, kao i potraživanje imovinske štetu s naslova oštećenja na vozilu 2. tužiteljice u smislu članka 1089. ZOO-a u iznosu od 20.400,92 kn, s time da zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu neimovinsku štetu i štetu na ime tuđe pomoći i njege 1. tužiteljici priznaje od dana podnošenja tužbe sudu primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a, dok 2. tužiteljici priznaje pravo na kamatu na dosuđenu naknadu totalne štete od dana presuđenja do isplate i obvezuje tuženike na solidarnu naknadu parničnog troška tužiteljicama pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Međutim, osnovano 1. tuženik u žalbi ističe da je u donošenju pobijane presude ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, a koja se odnosi na situaciju u kojoj stranci nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom zbog nezakonitog postupanja suda kao što je nedostatak usmenog iznošenja mišljenja vještaka na raspravi odnosno kada se usmeno na raspravi ne sasluša vještaka o prigovorima iznesenim na njegov nalaz i mišljenje u svezi odlučnih okolnosti.

8.1. U konkretnom slučaju stalni sudski vještak za promet vozila, prometa i strojarstva Neven Ereš dipl.ing. izradio je pisani nalaz i mišljenje u odnosu na koji je 1. tuženik, podneskom od 4.10.2018., iznio primjedbe u svezi stanja kolnika u trenutku nezgode te je 1. tuženik prije zaključenja glavne rasprave naveo da ustraje kod svih izjavljenih prigovora. U takvoj procesnopravnoj situaciji, neovisno što je 1. tuženik naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga i da je suglasan da se zaključi glavna rasprava, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je trebao dostaviti vještaku podnesak s primjedbama 1. tuženika na njegov pisani nalaz i mišljenje te ga pozvati na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja odnosno izjašnjenja o prigovorima 1. tuženika jer je riječ o odlučnim okolnostima o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu. Obzirom da prvostupanjski sud nije tako postupio time je onemogućio 1. tuženika da raspravlja pred sudom te počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 6. ZPP-a na koju 1. tuženik ukazuje žalbom. Naime, propuštanjem da se od vještaka zatraži da se na zahtjev stranke izjasni o određenoj odlučnoj okolnosti u vezi sa svojim nalazom i mišljenjem, sud toj stranci onemogućuje raspravljanje pred sudom (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3073/1990 od 31. siječnja 1991.).

9. U ovoj fazi postupka sporno je jesu li tuženici odgovorni za štetu tužiteljicama koja im je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi uslijed stanja kolnika županijske ceste broj 2220.

10. U odnosu na navode iz žalbe 1. tuženika o pogrešnom zaključku suda prvog stupnja o nespornoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na 1. tuženika valja reći da pasivna legitimacija označava pravnu sposobnost tuženika da bude odgovoran za štetu koja je nastala odnosno da bude stranka u postupku koja se može teretiti za ispunjenje obveza prema tužitelju. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije sporna pasivna legitimacija 1. tuženika, a koja proizlazi iz nesporne činjenice da se predmetna prometna nezgoda dogodila na županijskoj cesti broj 2220 kojom cestom je, sukladno odredbi članka 83. u svezi članaka 26. i 31. Zakona o cestama (NN 84/11 - koji je bio na snazi u vrijeme šetnog događaja), u obvezi upravljati i održavati za sigurno odvijanje javnog prometa upravo 1. tuženik, a koju činjenicu 1. tuženik nije osporavao. Međutim, nesporna pasivna legitimacija 1. tuženika ne znači ujedno i nespornu odgovornost za naknadu štete tužiteljicama iz spornog štetnog događaja kako to pogrešno zaključuje 1. tuženik u žalbi. Naime, pravna osoba koja je odgovorna za održavanje ceste sigurnom za promet odgovara po načelu presumirane krivnje sukladno odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO).

11. S druge strane, u odnosu na spornu pasivnu legitimaciju 2. tuženika, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je i 2. tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku te su u tom smislu neosnovani žalbeni navodi 2. tuženika. Naime, u revizijskoj odluci broj Rev 4485/2019 od 20.6.2023., Vrhovni sud Republike Hrvatske iznosi pravno shvaćanje da osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je odgovorna za održavanje ceste, odgovara za štetu na cesti ako je šteta uzrokovana neispunjavanjem ugovornih obveza. To znači da osoba koja je preuzela obvezu održavanja ceste mora osigurati sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu ceste, te snosi odgovornost za štetu koja proizlazi iz neodržavanja ceste. U odnosu na postavljena revizijska pitanja u svezi pasivne legitimacije te solidarne odgovornosti pravne osobe kojoj je temeljem ugovora, a sukladno odredbama Zakona o cestama, povjereno neposredno i faktično održavanje te prometnice za siguran promet, Vrhovni sud Republike Hrvatske podsjeća i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela pod brojem Su-IV-33/2022-14 od 8.9.2022.: „Osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, odgovara oštećenim osoba za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredni od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste.“

11.1. Dakle, neosnovani su navodi u žalbi 2. tuženika i umješača na strani 2. tuženika o nedostatku pasivne legitimacije 2. tuženika te njegovoj (eventualnoj) ugovornoj odgovornosti isključivo prema 1. tuženiku. Sukladno iznesenoj ustaljenoj, dosljednoj i prihvaćenoj sudskoj praksi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je 2. tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te solidarno sa 1. tuženikom odgovara za nastalu štetu uzrokovanu stanjem ceste, a u okviru ugovornih obveza preuzetih Ugovorom o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta, kojeg su 1. i 2. tuženici sklopili 31.12.2012. Pritom se skreće pozornost u odnosu na članak 2. Ugovora kojim 2. tuženik preuzima obveze sukladno odredbama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 25/98) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 162/98), a čije odredbe nisu bile na snazi niti u vrijeme sklapanja Ugovora kao niti u vrijeme predmetne nezgode, kada su na snazi bile odredbe Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 25/98, 162/98, 180/04 i 84/11). Usprkos tome, relevantne odredbe Pravilnika pod točkom 9. Održavanje cesta i objekata u zimskim uvjetima (članak 63. – 79.), jednako reguliraju obveze 2. tuženika u održavanju cesta u zimskim uvjetima.

11.2. Također su neosnovani žalbeni navodi 2. tuženika glede pravilne primjene odredbe članka 1103. ZOO-a u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na zatraženu neimovinsku štetu 1. tužiteljice, a koje obrazloženje prvostupanjskog suda (pod točkama 37. – 38.) u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Međutim, osnovano umješač na strani 2. tuženika ukazuje na nepostojanje odredbe članka 6. kako ju citira prvostupanjski sud, Zakona o cestama (NN 84/11) koji je bio na snazi do 7.2.2013., odnosno u vrijeme štetnog događaja i čije odredbe su relevantne u ovoj pravnoj stvari.

12. Konačno, neosnovano umješač u žalbi navodi da se prvostupanjski sud u ocjeni visine neimovinske štete nije smio rukovoditi izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. Naime, sud iznose pravične novčane naknade ocjenjuje u svakom pojedinom slučaju po osnovi kvalifikatornih okolnosti fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a dok navedeni kriteriji predstavlja određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade neimovinske štete i ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade već se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

13. Slijedom izloženog prvostupanjski sud će u ponovnom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što omogući razjašnjenje prigovora 1. tuženika na pisani nalaz i mišljenje vještaka, ponovnom ocjenom svih provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a utvrditi odlučne činjenice i za to dati dostatne, argumentirane, jasne i neproturječne razloge te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donijeti novu i zakonitu odluku kojom će odlučiti i o troškovima ovog žalbenog postupka.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe članka 369. st.1. ZPP- a prihvatiti žalbe tuženika i umješača i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Budući da je dopuna žalbe umješača izjavljena izvan žalbenog roka propisanog odredbom članka 348. stavak 1. ZPP-a to je sukladno odredbi članka 358. stavak 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Rijeci 21. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić