REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-1005/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Vladimiri Pirović Papić, odvjetnici iz Zagreba, protiv I. tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj] (pravni slijednik [obrt], [adresa] i [obrt], [adresa]), zastupanog po punomoćniku JC, dipl.iur., II. tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege i III. tuženika Klinički bolnički centar ... milosrdnice, [adresa], [osobni identifikacijski broj] (pravni slijednik [obrt], [adresa]), zastupanog po punomoćnici BCŠ, dipl.iur., radi naknade štete, povodom prijedloga II. tuženika za ponavljanje postupka u dijelu pravomoćno završenog presudom poslovni broj: P-665/2008-108 od 22. prosinca 2017., odlučujući o žalbi II. tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Požegi, od 16. rujna 2024., poslovni broj: Pn-2/2023-26, 21. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba II. tuženika [obrt] odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi, od 16. rujna 2024., poslovni broj: Pn- 2/2023-26.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se prijedlog II-tužene [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], za ponavljanje postupka u ovom parničnom predmetu."

2. Protiv navedenog rješenja II tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi sa člankom 108. stavka 2., te članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. ZPP-a, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i dopusti ponavljanje postupka P- 665/2008, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. U odnosu na odbijanje prijedloga za ponavljanje postupka zbog povrede prava na raspravljanje II. tuženik navodi da je prvostupanjski sud pod točkom 4. obrazloženja naveo kako pozivanje II. tuženika na točku 2. stavka 1. članka 421. ZPP-a, nije osnovano jer je preslika CT snimke vratne kralježnice BC, koja je sačinjena 12. prosinca 2004., u spis predana uz tužbu 11. prosinca 2007., te da je tužiteljica UC na ročištu održanom 17. siječnja 2024., samo predala original navedene CT snimke od 12. prosinca 2004., koji je izradio II. tuženik. Takav zaključak prvostupanjskog suda smatra proturječnim stanju spisa obzirom da su tužitelji uz tužbu dostavili preslik predmetnog CT snimka u lošoj rezoluciji i kvaliteti, dok izvornik predmetne isprave nisu dostavili u spis sve do rasprave održane 17. siječnja 2024., slijedom čega se na sadržaj izvornika CT snimke nije mogao očitovati, zatim navodi da je prvostupanjski sud propustio kritički ocijeniti sadržaj mutne preslike izvornika CT snimke koji je sadržaj spisa od podnošenja tužbe kako bi se opravdala odluka kojom se preslika izvornika izjednačava sa izvornikom, da su tužitelji pragmatično koristili izvornike CT snimki ne predavši ih u spis kao dokaz već ih koristeći prilikom vještačenja, a takvim onemogućavanjem raspravljanja da je prouzročena neravnoteža prava i interesa stranaka jer dostavljene preslike izvorne dokumentacije ne sadrže identičan sadržaj kao izvorne CT snimke, naglašavajući da je posrijedi izuzetno loša preslika dokumentacije izrađene u posebnom programu na specifičnom mediju, te da se u postupku P-665/2008 nije mogao očitovati o sadržaju izvornika CT snimke, iako su bile dostupne tužiteljima i vještacima tijekom vještačenja, slijedom čega smatra neutemeljenim zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna isprava sadržaj spisa od podnošenja tužbe, a napose navodi da je zaključak prvostupanjskog suda iz točke 3. obrazloženja donesen protivno odredbi članka 108. stavka 2. ZPP-a, obzirom da je uz tužbu priložena nekvalitetna preslika, a ne izvornik CT snimke što ukazuje na zaključak kako se sa sadržajem dokaza na kojem se temelji vještačenje i pravomoćna presuda, mogao upoznati tek na raspravi održanoj 17. siječnja 2024.

2.3. U odnosu na odbijanje prijedloga za ponavljanje postupka zbog novih činjenica, II. tuženik navodi da je prvostupanjski sud pod. točkom 5. obrazloženja uspoređivao pisani nalaz i mišljenje vještaka Ledića, te njegove usmene nalaze uključujući onaj od 17. siječnja 2024., zaključujući pod točkom 6. obrazloženja da vještakovi odgovori na pitanja koja su mu postavljena na ročištu održanom 16. veljače 2024., nisu takvi da bi iz istih II. tuženik saznao za nove činjenice ili našao ili stekao mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice, dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, dakle da sud zaključuje da vještak u nalazu i mišljenju danom usmeno na raspravi održanoj 16. veljače 2024. nije dao zaključak koji bi predstavljao novu, pravno relevantnu činjenicu sposobnu dovesti do drugačije odluke u ponovljenom postupku. II. tuženik je citirao dio iskaza vještaka Ledića sa rasprave održane 16. veljače 2024. (pogrešno navodi u žalbi da je vještak saslušan na raspravi 17. siječnja 2024.) koji glasi: "Konkretan odgovor na pitanje kada bi pacijent u tijeku liječenja u Zagrebu mogao biti sposoban podnijeti operacijski zahvat na vratnoj kralježnici je negdje iza 10. siječnja 2005. godine. Operaciju kralježnice je najbolje napraviti odmah odnosno najviše u roku 3 dana. Ovisno o tome da li se takvom operacijom značajno ugrožava život pacijenta. Odnosno I tužitelj je najvjerojatnije za operaciju bio sposobna nakon 10. siječnja kada su mu se pluća oporavila. Prema smjernicama važećim 2004.godine nije postojale jasne odredbe što se mora učiniti odnosno kako se mora tretirati pacijenta u slučaju ozljede vratne kralježnice ali su smjernice neurokirurzima kazivale da je uputno što hitnje operirati neuroagresivni prijelom kralježnice u ma kojem segmentu. Iznad neuroloških ispada su po važnosti životno važne funkcije disanja i krvožilne cirkulacije.", a koji dio iskaza vještaka, prvostupanjski sud nije niti citirao iako je sadržan i u prijedlogu za ponavljanje postupka i II. tuženik ga smatra ključnim za ocjenu osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka tako i za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud propustio sučeliti tvrdnje/zaključke vještaka iz ranijih nalaza i mišljenja sa tvrdnjama i zaključcima iznesenim na raspravi 17. siječnja 2024., na kojoj je vještak nakon uvida u dokumentaciju o liječenju I. tužitelja kod II. tuženika, zaključio da I. tužitelj nije mogao biti podvrgnut operativnom zahvatu kralježnične moždane ne u prvih 72 sata, već gotovo mjesec dana poslije nesreće, zbog čega postoji očito nesuglasje između razloga koje je prvostupanjski sud iznio u točki 5. i 6. obrazloženja pobijanog rješenja u odnosu na bitni dio sadržaja iskaza vještaka, čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tako sud propušta reproducirati dijelove iskaza vještaka sa rasprave od 17. siječnja 2024., koji su u proturječju sa njegovim ranijim zaključcima i sa sadržajem donesene pravomoćne presude, a opisana povreda postupka utječe na pravilno utvrđenje činjenica odlučnih za donošenje odluke o ponavljanju postupka. II. tuženik smatra da je zaključak o postojanju građanskopravne odgovornosti za štetu u ranijem postupku determiniran tvrdnjom vještaka da je, pod pretpostavkom pravovremenog dijagnosticiranja prijeloma kralježnice, I. tužitelj mogao biti podvrgnut operativnom zahvatu u roku od 72 sata, o kojem roku ovisi uspješnost operativnog zahvata. Na ročištu održanom 17. siječnja 2024., vještak je decidirano naveo da zbog složene politraume prvenstveno ozljede pluća, I. tužitelj nije mogao biti operiran prije 10. siječnja 2005., dakle gotovo mjesec dana nakon nesreće, a koji dan je nastupilo smanjenje životne aktivnosti od 100%, što su prema mišljenju II tuženika nove činjenice u odnosu na one utvrđene u ranijem postupku i ukazuju na zaključak da je u pravomoćno dovršenom postupku na pogrešne činjenice pogrešno primijenjeno materijalno pravo, naime okolnost da tužitelj nije mogao biti podvrgnut operativnom zahvatu prije 10. siječnja, ukazuje na zaključak da između eventualne štetne radnje II. tuženika i nastale štete, ne postoji uzročno- posljedična veza jer ako je na dan 10. siječnja, za I. tužitelja uslijed politraume uzrokovane prometnom nesrećom nastupilo smanjenje životnih aktivnosti i to potpuno neovisno o eventualnoj štetnoj radnji II. tuženika, onda takav zaključak proturječi zaključcima prvostupanjskog suda, jer proizlazi da ne može biti odgovoran za činjenicu što I. tužitelj nije bio podvrgnut operativnom zahvatu u periodu od 72 sata od traume. U smislu iznesenog II. tuženik smatra da iz nalaza i mišljenja vještaka Ledića sa rasprave održane 17. siječnja 2024., proizlazi zaključak o postojanju činjenica koje bi da su prvostupanjskom sudu bile poznate u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, mogle utjecati na donošenje presude bitno drugačijeg sadržaja jer iz novih činjenica utvrđenih usmenim nalazom i mišljenjem vještaka proizlazi da ne postoji uzročno-posljedična veza između eventualnog propusta djelatnika II. tuženika i štete nastale tužiteljima, te da u odnosu na pravomoćno završeni postupak postoji novi skup okolnosti koje će izvjesno dovesti ili barem na razini vjerojatnosti mogu dovesti do drugačijeg rješavanja pravomoćno presuđenog spora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u svezi sa člankom 108. stavka 2., te iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP). Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog II. tuženika za ponavljanje postupka. Žalbeni navodi II. tuženika svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza odnosno na njegovo viđenje predmetne pravne situacije.

6. Predmet ovoga spora je bio zahtjev I.-III. tužitelja BC, LC i UC, da im I.-III. tuženici naknade neimovinsku i imovinsku štetu pretrpljenu zbog greške u liječenju I. tužitelja.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka donio presudu poslovni broj: P-665/2008-108 od 22. prosinca 2017., koja je povodom žalbi parničnih stranaka, presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2204/2018-10 od 28. lipnja 2022., djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta, te je u ukinutom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje koji se postupak sada vodi pod poslovnim brojem: Pn-2/2023.

8. II. tuženik predlaže da se postupak ponovi u dijelu koji je pravomoćno završen. 9. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog II. tuženika za ponavljanje postupka u dijelu koji je pravomoćno završen, zbog povrede prava iz odredbe članka 421. stavka 1. točke 2. i 10. ZPP-a, polazeći od slijedećih činjenica:

- da II. tuženiku nije povrijeđeno pravo na raspravljanje, jer je III. tužiteljica UC na ročištu održanom 17. siječnja 2024., predala original CT snimke vratne kralježnice I. tužitelja BC, izrađene kod II. tuženika 12. prosinca 2004., a preslika te CT snimke u spis je predana uz tužbu 11. prosinca 2007., pa da se stoga ne radi o nezakonitom postupanju, niti propuštanju dostave, te da II. tuženiku nije onemogućeno raspravljanje,

- da odgovori vještaka prof. dr.sc. Ledića, na pitanja koja su mu postavljena na ročištu održanom 16. veljače 2024., nisu takvi da bi na temelju istih II. tuženik saznao za nove činjenice ili našao ili stekao mogućnost da ih upotrijebi kao nove dokaze na temelju kojih je za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice, dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, jer se na ročištu održanom 16. veljače 2024., vještak prof. dr.sc. Ledić, samo dodatno očitovao na postavljena pitanja koje očitovanje nije različito od navoda vještaka u pisanom nalazu i mišljenju od 18. ožujka 2015., dopuni nalaza i mišljenja od 17.srpnja 2015. i iskaza na zapisniku od 18. svibnja 2016.

10. Uvidom u predmetni spis ovaj sud je utvrdio:

- da je tužba u ovome predmetu podnesena 11. prosinca 2007.,

- da su tužitelji u privitku tužbe, između ostale dokumentacije dostavili i preslik CT snimke vrata, toraksa i abdomena I. tužitelja, sačinjen kod II. tuženika 12. prosinca 2004. (u daljnjem tekstu: CT snimka),

- da je tužba sa privitcima 30. siječnja 2009., poslana tuženicima radi davanja odgovora na tužbu, dakle i II. tuženiku koji je na tužbu odgovorio 16. veljače 2009.,

- da II. tuženik u odgovoru na tužbu nije prigovorio nečitkoj preslici CT snimke dostavljene uz tužbu, niti predložio sudu da pribavi izvornik CT snimke,

- da se u dopuni nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 6. prosinca 2012. kojoj ustanovi je prvotno povjereno vještačenje u ovoj pravnoj stvari, izričito navodi da je dopuna vještačenja sačinjena zbog toga što su tužitelji dostavili izvornik CT snimke, sačinjen kod II tuženika 12. prosinca 2004. (strana spisa 124),

- nakon što je vještačenje povjereno Medicinskom fakultetu u Rijeci, vještak prof. dr.sc. Ledić, u nalazu i mišljenju od 19. ožujka 2015. navodi je da je 8. veljače 2015. pregledao medicinsku dokumentaciju I. tužitelja, između ostalog i CT snimku od 12. prosinca 2004. (strana spisa 271),

- da II. tuženik u podnesku od 22. travnja 2015. i u prigovoru od 4. svibnja 2015., na nalaz vještaka prof. dr.sc. Ledića, spominje CT snimku, pri čemu ne predlaže pribavu izvornika CT snimke,

- da je na ročištu održanom 18. svibnja 2016., na kojem je bio nazočan punomoćnik II. tuženika, saslušan vještak prof. dr.sc. Ledić koji tom prilikom iskazuje da nije dobio na uvid CT snimku učinjenu u hitnoći (što je izvornik CT snimke), te punomoćnik II. tuženika niti tada ne predlaže sudu da pozove tužitelje da podnesu sudu izvornik CT snimke kako bi mu se omogućio pregled iste.

11. Člankom 421. stavka 1. točka 2. ZPP-a, propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

11.1. Obzirom da je II. tuženiku od dana dostave tužbe na odgovor tj. od veljače 2009., te tijekom vođenja postupka pred prvostupanjskim sudom sve do zaključenja glavne rasprave 9. studenog 2017. i donošenja prvostupanjske presude od 22. prosinca 2017., kao i tijekom žalbenog postupka, bilo poznato da se u spisu nalazi preslik, a ne izvornik sporne CT snimke sačinjene 12. prosinca 2004., te da je uvidom u preslik CT snimke koji priliježe spisu mogao utvrditi kakve je kvalitete (mutna, loše rezolucije) i da mu je bilo poznato da su vještaci medicinske struke prilikom vještačenja izvršili uvid u izvornik CT snimke (navedeno na strani spisa 124 dopune vještačenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 6. prosinca 2012. i na strani spisa 271 nalaza vještaka Medicinskog fakulteta u Rijeci, prof. dr.sc. Ledića od 19. ožujka 2015.), a unatoč svemu tome nije zatražio od suda da od tužitelja pribavi izvornik CT snimke radi pregleda iste, ukoliko je smatrao da se ne može kritički očitovati na sadržaj mutne preslike ili da se na isti uopće ne može očitovati, niti je iznio tvrdnje da to nije mogao učiniti zbog nekog objektivnog razloga, takvo pasivno ponašanje II. tuženika ne može ići na štetu tužiteljima, niti ukazuje na činjenicu da je II. tuženiku onemogućeno raspravljanje.

11.2. Neosnovano se II. tuženik u žalbi protiv pobijanog rješenja poziva na članak 108. stavak 2. ZPP-a, obzirom da uz tužbu tužitelji nisu priložili snimku CT-a u izvorniku, već u presliku, jer se II. tuženik da je bio zaineresiran mogao upoznati sa sadržajem izvornika podnošenjem zahtjeva sudu da pozove tužitelje da sudu dostave ispravu u izvorniku, što je trebao i mogao učiniti prije donošenja prvostupanjske presude, a ne u ponovljenom postupku kada je na ročištu održanom 17. siječnja 2024., tužiteljica UC za potrebe dopunskog saslušanja vještaka prof. dr.sc. Darka Ledića, predala u spis izvornik CT snimke, tvrditi da se tek na tome ročištu mogao upoznati sa sadržajem izvornika CT snimke.

11.3. Pri tome treba uzeti u obzir i činjenicu da je II. tuženik cijelo vrijeme vođenja postupka bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku, odvjetniku, kojemu nije moglo biti nepoznato da se isprave koje se prilažu podnesku podnose u izvorniku ili u prijepisu (članak 108. stavak 1. ZPP-a) i da će sud ako je isprava priložena u prijepisu, na zahtjev protivne stranke pozvati podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda (članak 108. stavak 3. ZPP- a), te da stranke imaju pravo razmatranja i prepisivanja spisa parnice u kojoj sudjeluju (članak 150. stavak 1. ZPP-a).

11.4. Stoga ne postoje opravdani razlozi što II. tuženik tijekom vođenja prvostupanjskog postupka nije postupio prema odredbi članka 108. stavka 3., u vezi sa člankom 150. stavka 1. ZPP-a, odnosno što nije zatražio da sud radi uvida i/ili očitovanja pribavi izvornik CT-a kako bi sa sigurnošću mogao utvrditi njegov sadržaj i usporediti ga sa sadržajem preslika iz spisa.

11.5. Slijedom naprijed navedenog ovaj drugostupanjski sud zaključuje da niti jednom radnjom ili propustom suda odnosno nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, II. tuženiku nije onemogućeno da raspravlja pred sudom, niti je došlo do neravnoteže prava i interesa stranaka, pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za ponavljanje postupka iz članka 421. stavka 1. točka 2. ZPP-a.

12. Člankom 421. stavka 1. točka 10. ZPP-a, propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

12.1. Kada je riječ o navedenom razlogu za ponavljanje postupka treba ukazati i na odredbu članka 422. stavka 2. ZPP-a, prema kojoj se iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 1., 7., 8., 9. i 10., te stavku 3. toga Zakona ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

12.2. Kroz cijeli sadržaj žalbe protiv pobijanog rješenja, II. tuženik navodi da je vještak prof. dr.sc. Darko Ledić, saslušan na ročištu održanom 17. siječnja 2024., što nije točno jer je vještak saslušan na ročištu održanom 16. veljače 2024., koju pogrešku ovaj sud smatra očitom omaškom u pisanju, tako da ta pogreška nije utjecala na donošenje ove odluke.

12.3. Kada obrazlaže ispunjenje pretpostavki za ponavljanje pravomoćno završenog postupka zbog razloga iz članka 421. stavka 1. točka 10. ZPP-a, II. tuženik u bitnome ističe da je vještak prof. dr.sc. Darko Ledić, na ročištu održanom 16. veljače 2024., nakon što je izvršio uvid u izvornik CT snimke sačinjene 12. prosinca 2004., predane u spis na ročištu održanom 17. siječnja 2024., iskazivao drugačije u odnosu na mišljenje koje je dao u ranijem postupku, posebno kada je iskazao da I. tužitelj nije mogao biti podvrgnut operativnom zahvatu kralježnične moždane u prvih 72 sata poslije nesreće, niti prije 10. siječnja 2005., kojega dana je kod I. tužitelja nastupilo smanjenje životnih aktivnosti od 100%, pa II. tuženik smatra da ne postoji uzročno-posljedična veza između eventualnog propusta njegovih djelatnika i štete nastale tužiteljima jer ne može biti kriv za činjenicu što tužitelj nije bio podvrgnut operativnom zahvatu u roku od 72 sata od trauma, koje suprotnosti u zaključcima vještaka da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti u pobijanom rješenju.

13. Uvidom u predmetni spis ovaj sud je utvrdio da je vještak prof. dr.sc. Ledić, dopunski saslušan prema uputi Županijskog suda u Zagrebu iz odluke poslovni broj: Gž-2204/2018-10 od 28. lipnja 2022. Naime, Županijski sud u Zagrebu smatra osnovanom tvrdnju tužitelja da u postupku nije utvrđena odlučna činjenica veličine pomaka kralješka kod luksacijskog prijeloma, slijedom čega je uputio sud prvog stupnja da u ponovnom postupku pozove vještaka prof. dr.sc. Darka Ledića, dr.spec.neurologije, koji će nakon uvida u izvornik CT snimke vratne kralježnice od 12. prosinca 2004. utvrditi koliki je bio pomak kralješka kod luksacijskog prijeloma I. tužitelja i očitovati se o prigovoru tužitelja je li zbog pogreške u liječenju kod I. tužitelja došlo do smanjenja općih životnih sposobnosti više od 15 %.

13.1. Na ročištu održanom 16. veljače 2024., vještak je nakon izvršenog uvida u izvornik CT snimke I. tužitelja, sukladno navedenoj uputi iz odluke Županijskog suda u Zagrebu, odgovorio na naprijed navedena sporna pitanja i na dodatna pitanja parničnih stranaka, pri čemu vještak prof. dr.sc. Ledić, nije promijenio svoje mišljenje iz ranijeg vještačenja da je kod II. tuženika tijekom liječenja I. tužitelja došlo do sasvim sigurnog previda u dijagnostici, te da su iz njega proizašle pogreške u liječenju jer II. tuženik nije pravovremeno (u hitnoći) dijagnosticirao luksacijski prijelom C6/7 (koji je zapravo od samog početka vodeća ozljeda) i stoga ozljeda I. tužitelja nije pravilno niti pravovremeno liječena, što je rezultiralo lošim ranim tijekom po ozljedi i imalo utjecaj na konačni ishod liječenja.

13.2. Vezano uz navedeno ističe se da do liječničke greške može doći u liječenju, profilaksi, dijagnostici, invazivnim liječenjima, rehabilitaciji, skrbi bolesnika i dr., zbog zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda ili pravila medicinske struke, činjenjem ili nečinjenjem (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 3669/2018- 2 od 17. svibnja 2022.), pri čemu je bitno naglasiti da liječenje ne mora uvijek dovesti do izlječenja pacijenta, ali da bi se zdravstvena ustanova oslobodila odgovornosti za štetu i u slučaju neuspjeha liječenja, nužno je da je poduzela sve dijagnostičke i terapijske postupke prema pravilima liječničke struke, što je u konkretnom slučaju

II. tuženik propustio napraviti.

13.3. Vještak u iskazu danom na ročištu 16. veljače 2024., nije zaključio da se uzročno posljedična veza između nastalog štetnog događaja i odgovornosti II. tuženika odnosi na neprovođenje operativnog zahvata I. tužitelja u roku od 72 sata od nesreće, odnosno do 10. siječnja 2005. kada je prema iskazu vještaka nastupila invalidnost I tužitelja od 100%, a nije iskazao ni da je II. tuženik kriv za činjenicu što I. tužitelj nije bio podvrgnut operativnom zahvatu u roku od 72 sata od traume.

13.4. Prvostupanjski sud u provedenom postupku nije utvrdio odgovornost II. tuženika za štetu nastalu tužiteljima iz razloga što I. tužitelj nije mogao biti podvrgnut operativnom zahvatu u roku od 72 sata, niti do 10. siječnja 2005., nego iz razloga što je u postupanju liječnika II. tuženika izostalo postupanje po pravilima struke.

13.5. Naime, iz nalaza vještaka proizlazi da je osnovna pogreška u liječenju I. tužitelja kod II. tuženika nedostatna dijagnostika, te neponavljanje dijagnostike vrata u roku od 3-4 dana od prvog CT snimanja (12. prosinca 2004. u hitnoći) kako bi se isključila ili dokazala ozljeda kralježnične moždine. U slučaju ispravne dijagnostike liječenje I tužitelja kod II. tuženika, ne bi svelo na tri tjedna tretmana vezanog samo za visoku temperaturu i upalu pluća, već i za tretman primjeren ozljedi prijeloma sa iščašenjem u razini C6/7, u kojem slučaju da je ozljeda dokazana I. tužitelj je mogao biti pravovremeno upućen u neku od institucija koje se bave neurotraumom u Zagrebu. Uz to ne treba zanemariti niti psihološki učinak pružanja adekvatne pomoći u što ranijim fazama liječenja.

13.6. U konačnici valja navesti da vještak na ročištu od 16. veljače 2024., nije promijenio mišljenje iz osnovnog nalaza da se propust II. tuženika u liječenju I. tužitelja odnosi na nepravovremenu dijagnostiku luksacijskog prijeloma C6/7, zbog čega ozljeda I. tužitelja nije pravilno niti pravovremeno liječena što je rezultiralo lošim ranim tijekom po ozljedi i imalo utjecaj na konačni tijek, trajanje i ishod liječenja.

13.7. Stoga iskaz vještaka sa ročišta od 16. veljače 2024. ne može ići u korist II. tuženiku jer ne predstavlja nove činjenice iz kojih bi proizlazilo da nema njegove odgovornosti za štetu zato što između njegove štetne radnje i nastale štete ne postoji uzročno posljedična veza, niti je iskaz vještaka novi dokaz na temelju kojega bi za II. tuženika mogla biti donesena povoljnija odluka u ovoj pravnoj stvari da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku.

14. Čak i da je II. tuženik dokazao postojanje pretpostavki iz članka 422. stavka 2. ZPP-a, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda opet ne bi bile ispunjene pretpostavke za dopuštanje ponavljanja postupka u dijelu u kojem je pravomoćno okončan postupak u ovom predmetu, to stoga što se postupak temeljen na razlogu iz članka 421. stavka 1. točka 10. ZPP-a, može ponoviti ako su kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane navedenom odredbom tj. - da se radi o subjektivno novim činjenicama odlučnim za primjenu materijalnog prava koje su postojale prije završetka postupka, ali je stranka za njih saznala naknadno, - da se radi o novim dokazima koji se odnose na činjenice koje su postojale u trenutku dovršetka raspravljanja, neovisno o tome kada su nastali sami dokazi i - da je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, a kako to nije slučaj u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za ponavljanje postupka iz članka 421. stavka 1. točka 10. ZPP-a.

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno neosnovano II. tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu, da nije pravilno utvrdio činjenično stanje i da nije pravilno primjeno materijalno pravo, pa je na temelju članka 380. stavka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu II. tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

16. Tužitelji u podnesku od 16. prosinca 2024. predlažu da se ovaj sud drugog stupnja oglasi nenadležnim i da se predmet uputi Županijskom sudu u Zagrebu koji je odlučivao u ranijem tijeku postupka o žalbama protiv presude suda prvog stupnja. Prijedlog tužitelja nije osnovan i ne može mu se udovoljiti jer pobijanom odlukom nije meritorno riješen spor između parničnih stranaka.

Slavonski Brod, 21. veljače 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec