Poslovni broj: Povrv-112/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste DĆU, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., OIB: 00862047577, Vladimira Nazora 19, Dubrovnik, zastupan po punomoćniku Lovro Zovko, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja glavne rasprave, 21. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, Vukovarska 19, poslovni broj Ovrv-339/2024 UPP/OS-Ovrv-43/2024 od 8. svibnja 2024. te se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, na ime naknade troškova ovog parničnog postupka, isplatiti tuženiku iznos od 131,64 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se u preostalom dijelu od 125,00 EUR tuženikov zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1) Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je 24. siječnja 2024. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine koja se sastoji od glavnice u iznosu od 169,72 EUR i troška ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 25,00 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama. 2) Javni bilježnik u Dubrovniku Ivo Radović je 8. svibnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-339/2024 UPP/OS-Ovrv- 43/2024 kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 169,72 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. prosinca 2023. do isplate kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

3) Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da osporava u cijelosti osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja, ističe kako je u roku osporio račune ovrhovoditelja za utuženo razdoblje ulažući prigovor na iste. Smatra da je način obračuna vode za njegov stan, koji nema ugrađeni daljinski vodomjer, nezakonit i protivan odredbama čl. 36. i 37. Općih uvjeta za suvlasnike koji nemaju ugrađen interni vodomjer za daljinsko očitavanje, jer da tužitelju od strane suvlasnika nije dostavljen način na koji će se za takve suvlasnike obračunavati voda, niti mu je dostavljen broj stanara u svakom pojedinom stanu, kako bi se pravilno izračunala i podijelila potrošnja. Tuženik osporava i zakonsku zateznu kamatu naznačenu u rješenju o ovrsi te visinu dosuđenog troška postupka.

4) S obzirom da je tuženik pravodobno prigovorio predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud je na temelju odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 dalje: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 57. i 58. OZ-a rješenjem poslovni broj: Povrv- 112/2024-2 od 28. svibnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

5) Kako je utužena glavnica u iznosu od 169,72 EUR, tako se radi o sporu male vrijednosti u skladu s odredbom 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP). S obzirom na navedeno, u rješenju ovog suda poslovni broj: Povrv-112/2024-2 od 28. svibnja 2024. tužitelj je upozoren da je sukladno odredbi članka 461. a stavaka 6., 7. i 8. ZPP-a dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaže dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana, računajući od primitka tužiteljevog podneska kojim iznosi činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaže dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaže dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Tužitelj je uredno zaprimio predmetno rješenje 29. svibnja 2024. (list iza lista 43 spisa), međutim u ovom prekluzivnom roku od 15 dana nije iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti je predložio dokaze za utvrđivanje takvih činjenica. 6) Tuženik i tužitelj su nakon proteka predmetnog roka dostavili sudu podneske, i to prvo tuženik podnesak od 11. studenoga 2024. u kojem u bitnome ukazuje na činjenicu da tužitelj u zakonom određenom roku nije iznosio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti predložio izvođenje dokaza na te okolnosti, ističe neurednost tužbe u smislu čl. 186.a u vezi sa čl. 106. ZPP-a, a sve jer iz petita tužbe nije razvidno koji iznos i u kojoj valuti potražuje tužitelj te ustraje u ranijem osporavanju osnove i visine tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška. Tužitelj 13. prosinca 2024. dostavlja podnesak u kojem osporava navode tuženika, ističe da osnova tužbenog zahtjeva nije sporna jer ista proizlazi iz činjenica iznesenih od strane tuženika i dokaza dostavljenih uz njegov podnesak od 11. studenoga 2024. s obzirom da tuženik ne spori da je korisnik na predmetnom obračunskom mjestu, a smatra da iz dokaza dostavljenih uz tuženikov podnesak od 11. studenoga 2024. proizlazi i visina tužbenog zahtjeva. Dostavlja račune za predmetno razdoblje i predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, održati na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Iva Radovića od 8. svibnja 2024. poslovni broj Ovrv-339/2024 te obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate pod prijetnjom ovrhe. 7) Dakle, tužitelj, tek po proteku prekluzivnog roka od 15 dana, dostavlja podnesak u kojem iznosi činjenice i dostavlja daljnje dokaze, a pritom ne tvrdi niti dokazuje da iste nije bez svoje krivnje mogao predložiti pravovremeno u ranijem stadiju postupka niti predlaže povrat u prijašnje stanje, s tim da je već i protekao objektivni rok od dva mjeseca od propuštanja radnje za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje. S obzirom na navedeno, uzimajući u obzir kako je smisao odredbi članaka 461.a stavka 6., 7. i 8. provođenje procesne discipline, sud činjenice koje se odnose na osnovu te visinu predmetnog potraživanja kao i dokaze predložene u podnesku od 13. prosinca 2024., nije uzeo u obzir pri donošenju predmetne odluke, a sve sukladno odredbi članka 461.a stavka 10. ZPP-a.

8) Sukladno članku 461.a stavcima 3. i 4. postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak, a sud će u tim postupcima održati ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

9) U predmetnom postupku stranke nisu predlagale da se održi usmena rasprava niti je sud isto smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, pa nije održana usmena rasprava već su radi donošenja odluke u pisanom postupku pregledane i pročitane isprave: kartica kupca DĆ, [adresa] za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 17. siječnja 2024. (list 11 spisa), e-mail korespodencija kćeri tuženika s DOMOUPRAVOM DUBROVNIK d.o.o. (list 49), e-mailovi tuženika upućeni tužitelju 15. veljače 2023., 11. travnja 2023., 12. lipnja 2023., 17. lipnja 2023., 15. kolovoza 2023., 10. rujna 2023., 13. listopada 2023., 13. studenoga 2023. i 18. prosinca 2023. (list 55-63 spisa), dopis punomoćnice tuženika tužitelju od 16. studenoga 2022. – prigovor i reklamacija na nepostupanje (list 52-53 spisa), potvrdu o primitku preporučene pošiljke i povratnica (list 51 spisa), očitovanje tužitelja na prigovor potrošača (tuženika) klasa: 003-05/22-04/1 (list 50 spisa), pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj: Povrv-27/2024. od 16. rujna 2024. (list 64-73 spisa). 10) Za početak je potrebno istaknuti kako je neosnovan prigovor tuženika o neurednosti tužbe. Tuženik navodi da je tužba neuredna u smislu čl. 186.a u vezi sa čl. 106. ZPP-a. Kako u ovom postupku stranka nije Republika Hrvatska u odnosu na koju bi se, sukladno članku 186.a ZPP-a na koji se poziva tuženik, trebalo prije podnošenja tužbe obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora, vjerojatno je došlo do omaške u pisanju, pa se tuženik zapravo poziva na članak 186. ZPP-a (sadržaj tužbe). To se zaključuje jer isti dalje navodi kako iz petita nije razvidno koji iznos i u kojoj valuti potražuje tužitelja. Međutim, ovaj prigovor je neosnovan s obzirom da je tužba uredna jer je, suprotno navodima tuženika, u prijedlogu za ovrhu jasno naveden iznos i valuta koje potražuje tužitelj. Također se ističe kako je ovo parnični postupak koji je proizašao iz ovršnog postupka nakon što je tuženik protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnio prigovor. Prijedlog za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) u trenutku kada je podnesen nije ni morao sadržavati sve navedeno u članku 186. ZPP-a (činjenice na kojima se temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice) jer je isti morao ispunjavati sadržaj određen zakonom kojima se uređuje ovrha i ovršni postupak, a utvrđeno je kako je isti dostavljen upravo u obliku obrasca sa sadržajem kojeg propisuje članak 39. i 39. s OZ-a.

11) Tužbeni zahtjev nije osnovan. 12) Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom dospjele tražbine za pruženu uslugu opskrbe vodom za razdoblje od svibnja 2023. do studenoga 2023. u iznosu od 169,72 EUR na temelju računa za svibanj 2023., lipanj 2023., srpanj 2023., kolovoz 2023., rujan 2023., listopad 2023. i studeni 2023 navedenih u konto kartici kupca. 13) Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14) Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članka 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15) Pregledom dostavljenih isprava utvrđeno je slijedeće:

- tuženik je od strane tužitelja evidentirani korisnik usluge opskrbe vodom na potrošnom mjestu šifre kupca: 1040033 i to u objektu u Dubrovniku na adresi [adresa] (proizlazi iz kartice kupca sa lista 11 spisa),

- tuženik je osporio sve račune na kojima tužitelj u ovom postupku temelji svoje potraživanje i to, kako putem e-maila, tako i službenim putem dopisom od 16. studenoga 2022. (proizlazi iz e-mailova tuženika upućenih tužitelju 15. veljače 2023., 11. travnja 2023., 12. lipnja 2023., 17. lipnja 2023., 15. kolovoza 2023., 10. rujna 2023., 13. listopada 2023., 13. studenoga 2023. i 18. prosinca 2023. sa lista 55-63 spisa, dopisa punomoćnice tuženika tužitelju od 16. studenoga 2022. sa lista 52-53 spisa te potvrde o primitku preporučene pošiljke i povratnice sa lista 51 spisa),

- tužitelj je utvrdio obvezu tuženika na način da je obračunao razliku između zbroja očitanih stanja sa sekundarnih vodomjera i glavnog vodomjera prema broju stambenih jedinica predmetne zgrade (proizlazi iz očitovanja tužitelja na prigovor potrošača klasa: 003-05/22-04/1 sa lista 50 spisa),

- tuženik osporava način obračuna potrošnje vode na svom potrošnom mjestu smatrajući obračun koji je napravljen od strane tužitelja protivnim člancima 36. i 37. Općih uvjeta za suvlasnike koji nemaju ugrađen interni vodomjer za daljinsko očitanje, jer od strane suvlasnika nije dostavljen sporazum o načinu na koji će se obračunavati voda za suvlasnike koji nemaju ugrađen interni vodomjer za daljinsko očitanje kao ni broj stanara u svakom pojedinom stanu, što smatra da je bilo potrebno radi pravilnog izračuna i podjele potrošnje (proizlazi iz dopisa punomoćnice tuženika tužitelju od 16. studenoga 2022. sa lista 52-53 spisa),

- zgrada nema predstavnika stanara od svibnja 2019. (proizlazi iz e-mail- korespodencije kćeri tuženika s DOMOUPRAVOM DUBROVNIK d.o.o. sa lista 49 spisa.

16) Sve navedeno proizlazi pretežito iz dokaza dostavljenih od strane tuženika. Tuženik navodi kako osporava osnovu tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije dostavio dokaz da bi stranke bile u ikakvom ugovornom odnosu ni pravni temelj za izdavanje predmetnih računa. Pritom se iz činjeničnih navoda iznesenih od strane tuženika u ovom postupku te izvedenih dokaza zaključuje da tuženik unatoč takvim navodima ne osporava da bi on bio obveznik plaćanja naknade za potrošnju vode za sporno mjerno mjesto, međutim izričito osporava način obračuna potrošnje vode izvršen od strane tužitelja. Smatra da je tužitelj nezakonito obračunao njegovu potrošnju kao razliku između zbroja očitanih stanja sa sekundarnih vodomjera i glavnog vodomjera prema broju stambenih jedinica, bez da su suvlasnici koji nemaju ugrađen interni vodomjer za daljinsko očitanje odredili način obračuna za njih, te bez da se utvrdio broj korisnika za svaki pojedini stan, što smatra da je bilo potrebno kako bi se obračunala i naplatila stvarna potrošnja. Time tuženik očito osporava visinu tužbenog zahtjeva. Također, s obzirom da tuženik izričito osporava visinu tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj ni na koji način nije dokazao da je uslugu pružio u iznosu i na način kako je to naznačeno u dostavljenim ispravama, tužitelj je taj koji je dužan dokazati da je do potrošnje vode za predmetno razdoblje od strane tuženika uopće došlo, kao što je dužan dokazati kolika je bila količina potrošene vode za predmetno mjerno mjesto i na koji način se ista obračunava. Kako je tužitelj kao dokaz predložio tek konto karticu kupca iz koje se ne mogu utvrditi naprijed navedene činjenice, bez provođenja daljnjih dokaza, tako tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

17) S obzirom na to da tužitelj suprotno obvezi iz članka 219. stavka 1. ZPP-a nije iznio činjenice ni predložio dokaze na temelju kojih bi se mogla utvrditi obveza tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos, tako je sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

18) Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama članaka 154. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

18.1) Tuženik je tijekom postupka (u prigovoru i podnescima od 11. studenoga 2024. i 30. prosinca 2024.) zatražio naknadu troškova ovog postupka u vidu zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 50,00 EUR, za sastav podneska od 17. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR, za sastav podneska od 11. studenoga 2024. u iznosu od 50,00 EUR, za sastav podneska od 30. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR, sve uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR te trošak sudske pristojbe na prigovor plaćene u iznosu od 6,64 EUR. 18.2) Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora u ukupnom iznosu od 62,50 EUR (prema Tbr. 11. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ br. 138/2023, dalje Tarifa) te trošak podneska od 30. prosinca 2024., ali u iznosu od 62,50 EUR (prema Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife) i to stoga što je ranije tijekom postupka zaprimio rješenje suda od 28. svibnja 2024. kojim je pozvan u roku od 15 dana se očitovati na navode iz podneska tužitelja, a predmetni podnesak se odnosi upravo na očitovanje na podnesak tužitelja. Priznat mu je i trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 6,64 EUR budući da je tuženik istu platio na temelju odredbe članka 4. stavka 1. točke 1. u vezi sa člankom 7. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/2023) te prema Tbr. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023).

18.3) Tuženiku nije priznat preostali iznos zatražene naknade u ukupnom iznosu od 125,00 EUR i to stoga što se podnesak od 17. svibnja 2024. odnosi na dostavu dokaza o plaćanju sudske pristojbe koju je tuženik mogao platiti i dostaviti već uz prigovor, te stoga što prema stavu ovog suda podnesak od 11. studenoga 2024., uzimajući u obzir da tužitelj nije u zakonskom roku dostavio podnesak u kojem je imao iznijeti činjenice i predložiti dokaze u svrhu dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, nije bio potreban za uspjeh tuženika u ovom postupku.

22) Slijedom svega navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 221. a u vezi s člankom 219. stavkom 1. ZPP-a ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, Vukovarska 19, poslovni broj Ovrv-339/2024 UPP/OS-Ovrv-43/2024 od 8. svibnja 2024. te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti (točka I. izreke), tužitelju naložiti da tuženiku naknadi troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ove parnice te odbiti tuženikov zahtjev za naknadu preostalog zatraženog troška (točka II. izreke).

U Dubrovniku 21. veljače 2025.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a) i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP- a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćniku putem e-komunikacije

2. tuženik po punomoćniku putem e-komunikacije