REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4236/2023-21.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Leko i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 21. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužiteljici ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.490,86 EUR sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos kako slijedi:
- 4,71 EUR od 31.10.2008.,
- 5,45 EUR od 31.12.2008.,
- 7,27 EUR od 31.01.2009.,
- 8,07 EUR od 28.02.2009.,
- 5,57 EUR od 31.03.2009.,
- 5,96 EUR od 30.04.2009.,
- 2,77 EUR od 31.05.2009.,
- 0,54 EUR od 31.07.2009.,
- 2,15 EUR od 31.08.2009.,
- 1,97 EUR od 30.09.2009.,
- 0,44 EUR od 31.10.2009.,
- 3,30 EUR od 30.11.2009.,
- 5,39 EUR od 31.12.2009.,
- 7,25 EUR od 31.01.2010.,
- 7,77 EUR od 28.02.2010.,
- 12,21 EUR od 31.03.2010.,
- 11,26 EUR od 30.04.2010.,
- 13,24 EUR od 31.05.2010.,
- 26,36 EUR od 30.06.2010.,
- 23,53 EUR od 31.07.2010.,
- 31,09 EUR od 31.08.2010.,
- 28,66 EUR od 30.09.2010.,
- 23,73 EUR od 31.10.2010.,
- 33,19 EUR od 30.11.2010.,
- 45,47 EUR od 31.12.2010.,
- 37,00 EUR od 31.01.2011.,
- 40,08 EUR od 28.02.2011.,
- 35,95 EUR od 31.03.2011.,
- 36,57 EUR od 30.04.2011.,
- 52,71 EUR od 31.05.2011.,
- 53,81 EUR od 30.06.2011.,
- 68,23 EUR od 31.07.2011.,
- 60,76 EUR od 31.08.2011.,
- 53,26 EUR od 30.09.2011.,
- 52,33 EUR od 31.10.2011.,
- 51,66 EUR od 30.11.2011.,
- 54,96 EUR od 31.12.2011.,
- 58,42 EUR od 31.01.2012.,
- 58,68 EUR od 29.02.2012.,
- 56,36 EUR od 31.03.2012.,
- 57,51 EUR od 30.04.2012.,
- 58,59 EUR od 31.05.2012.,
- 56,87 EUR od 30.06.2012.,
- 57,45 EUR od 31.07.2012.,
- 56,48 EUR od 31.08.2012.,
- 53,99 EUR od 30.09.2012.,
- 56,62 EUR od 31.10.2012.,
- 58,05 EUR od 30.11.2012.,
- 57,55 EUR od 31.12.2012.,
- 51,94 EUR od 31.01.2013.,
- 56,69 EUR od 28.02.2013.,
- 56,61 EUR od 31.03.2013.,
- 54,92 EUR od 30.04.2013.,
- 48,79 EUR od 31.05.2013.,
- 49,76 EUR od 30.06.2013.,
- 50,61 EUR od 31.07.2013.,
- 52,76 EUR od 31.08.2013.,
- 56,04 EUR od 30.09.2013.,
- 54,35 EUR od 31.10.2013.,
- 55,32 EUR od 30.11.2013.,
- 56,44 EUR od 31.12.2013.,
- 56,32 EUR od 31.01.2014.,
- 57,77 EUR od 28.02.2014.,
- 57,33 EUR od 31.03.2014.,
- 55,63 EUR od 30.04.2014.,
- 54,94 EUR od 31.05.2014.,
- 55,13 EUR od 30.06.2014.,
- 57,32 EUR od 31.07.2014.,
- 58,75 EUR od 31.08.2014.,
- 58,55 EUR od 30.09.2014.,
- 60,08 EUR od 31.10.2014.,
- 60,94 EUR od 30.11.2014.,
- 60,58 EUR od 31.12.2014.,
- 61,34 EUR od 31.01.2015.,
- 61,34 EUR od 28.02.2015.,
- 61,34 EUR od 31.03.2015.,
- 61,34 EUR od 30.04.2015.,
- 61,34 EUR od 31.05.2015.,
- 61,34 EUR od 30.06.2015.,
- 61,34 EUR od 31.07.2015.,
- 61,34 EUR od 31.08.2015.,
- 61,33 EUR od 30.09.2015., pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužiteljici ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.012,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke dana 22. kolovoza 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 9010664437 kojim je ugovoreno da će tuženik staviti na raspolaganje tužiteljici iznos od 26.829,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,75% godišnje, a koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, uz otplatu u mjesečnim anuitetima koji su iskazani u valuti CHF, a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan dospijeća. Tužiteljica navodi da je ugovorna odredba kojom je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule vezano za CHF ništetna, a pri tome se poziva na presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Tužiteljica traži isplatu iznosa koje je preplatila temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu traži da joj tuženik isplati iznos od 3.490,863 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te da joj nadoknadi parnične troškove.
2. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe da predmetni ugovor više nije na snazi budući da je kredit u cijelosti otplaćen, navodi da stranke nisu ugovorile otplatu kredita u kunama, ističe da je valutna klauzula bila zakonom dopuštena, navodi da je predmetni ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, smatra da banka ne može preuzeti odgovornost za potrošača, već da on sam treba procijeniti odgovora li ponuđeni ugovor njegovim potrebama i mogućnostima, osporava zahtjev tužitelja prema kojem bi tečaj trebao ostati nepromijenjen kroz cijelo razdoblje otplate kredita, ističe prigovor zastare navodeći kako tužba za zaštitu kolektivnih interesa ne prekida zastaru za predmetno potraživanje te slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, provedeno je financijsko vještačenje te je saslušana tužiteljica. Tuženik je odustao od saslušanja osobnog bankara. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
4. Nije sporno da su stranke dana 22. kolovoza 2005. ugovorile namjenski kredit za adaptaciju stambenog objekta, da je kredit ugovoren u iznosu od 26.829,90 CHF i da je tuženik isplatio protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju CHF tuženika na dan korištenja kredita. Nadalje, nije sporno da se tužiteljica obvezala otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima koji su iskazani u valuti CHF i koji se isplaćuju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja. Isto tako, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen.
5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba kojom je otplata kredita vezana uz tečaj CHF (valutna klauzula) protivna pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno je li takva ugovorna odredba nepoštena i ništetna. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je platila tuženiku zbog primjene valutne klauzule i rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj parnični postupak. Sporno je i to jesu li prije podnošenja predmetne tužbe protekli zakonom propisani rokovi zastare.
6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
8. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
9. Na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno je da se radi o potrošačkom ugovoru budući da je kredit ugovoren radi adaptacije stana koji je tužiteljica koristila isključivo za osobne potrebe. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da s bankom nije pregovarala o pojedinim odredbama ugovora niti je bila upoznata s takvom mogućnošću, da u vrijeme sklapanja ugovora nije znala što je to valutna klauzula, da nije puno znala o valuti CHF, da od banke nije dobila nikakve dodatne informacije o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da joj nitko u banci nije ništa objasnio vezano za valutnu klauzulu, tečaj CHF, eventualne rizike, niti ju je itko upozorio na to da bi moglo doći do većih promjena iznosa mjesečnih anuiteta. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.
10. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dužan vrati tužiteljici iznose koji su mu isplaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita.
11. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Darfin d.o.o. izračunao je da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 26.301,47 HRK, odnosno 3.490,86 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos, dok ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -2.399,04 HRK, odnosno -318,39 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos. 12. Sud je prihvatio mišljenje vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost provedenog vještačenja. Tuženik je u cijelosti osporio predmetni nalaz i mišljenje, međutim, naveo je da nema primjedbi na sam matematički izračun te da su svi njegovi prigovori isključivo pravne prirode pa stoga saslušanje vještaka ili njegovo očitovanje nije potrebno.
13. Vezano za izračun tzv. negativnih razlika treba istaknuti da tužiteljica traži isplatu iznosa koje je prilikom otplate kredita tuženiku više platila zbog porasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita dok tuženik nije postavio odgovarajući zahtjev u odnosu na anuitete plaćene po tečaju CHF prema HRK nižem od tečaja na dan isplate kredita. Sud je stoga uzeo kao mjerodavan izračun bez tzv. negativnih razlika, odnosno isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s potplaćenim iznosima, odnosno tzv. negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).
14. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na odluku o ništetnosti valutne klauzule navedena presuda postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud je ocijenio da prigovor zastare nije osnovan. 15. Slijedom svega navedenog, tuženiku je naloženo da tužiteljici vrati preplaćene iznose anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.
16. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
17. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 17. prosinca 2023., 3. travnja 2024., 6. studenog 2024. i 24. siječnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) trošak zastupanja na ročištima 10. travnja 2024. i 30. siječnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, te trošak zastupanja na ročištu 8. studenog 2024. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 50,00 EUR, što ukupno, uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46), iznosi ukupno 1.812,50 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR.
U Zagrebu 21. veljače 2025.
Sudac
Ivan Matačević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dna:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćnicima
