Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5746/2023-17.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 43696/06 od 30. svibnja 2006. koji su sklopili tužiteljica FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i HVB Splitska banka d.d. kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833, da tužiteljici FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.988,34 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- 1,86 EUR od dana 08.08.2006. pa do isplate,

- 3,31 EUR od dana 08.09.2006. pa do isplate,

- 3,44 EUR od dana 10.10.2006. pa do isplate,

- 0,93 EUR od dana 10.11.2006. pa do isplate,

- 2,39 EUR od dana 08.12.2006. pa do isplate,

- 0,24 EUR od dana 09.01.2007. pa do isplate,

- 0,70 EUR od dana 08.02.2007. pa do isplate,

- 0,28 EUR od dana 08.03.2007. pa do isplate,

- 0,26 EUR od dana 12.02.2008. pa do isplate,

- 3,94 EUR od dana 13.03.2008. pa do isplate,

- 2,14 EUR od dana 08.04.2008. pa do isplate,

- 0,78 EUR od dana 11.04.2008. pa do isplate,

- 9,96 EUR od dana 08.11.2008. pa do isplate,

- 7,39 EUR od dana 09.12.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 08.01.2009. pa do isplate,

- 20,70 EUR od dana 10.02.2009. pa do isplate,

- 22,55 EUR od dana 28.02.2009. pa do isplate,

- 17,58 EUR od dana 08.04.2009. pa do isplate,

- 15,42 EUR od dana 08.05.2009. pa do isplate,

- 14,95 EUR od dana 09.06.2009. pa do isplate,

- 16,50 EUR od dana 11.07.2009. pa do isplate,

- 13,38 EUR od dana 08.08.2009. pa do isplate,

- 14,02 EUR od dana 17.09.2009. pa do isplate,

- 12,82 EUR od dana 06.10.2009. pa do isplate,

- 11,82 EUR od dana 13.10.2009. pa do isplate,

- 13,10 EUR od dana 12.12.2009. pa do isplate,

- 17,38 EUR od dana 08.01.2010. pa do isplate,

- 21,08 EUR od dana 17.02.2010. pa do isplate,

- 21,76 EUR od dana 23.02.2010. pa do isplate,

- 23,16 EUR od dana 01.05.2010. pa do isplate,

- 24,01 EUR od dana 25.05.2010. pa do isplate,

- 35,23 EUR od dana 25.06.2010. pa do isplate,

- 38,89 EUR od dana 28.07.2010. pa do isplate,

- 48,43 EUR od dana 25.08.2010. pa do isplate,

- 46,75 EUR od dana 24.09.2010. pa do isplate,

- 42,82 EUR od dana 23.10.2010. pa do isplate,

- 48,73 EUR od dana 25.11.2010. pa do isplate,

- 60,26 EUR od dana 21.12.2010. pa do isplate,

- 56,99 EUR od dana 22.01.2011. pa do isplate,

- 57,20 EUR od dana 23.02.2011. pa do isplate,

- 60,08 EUR od dana 25.03.2011. pa do isplate,

- 55,74 EUR od dana 22.04.2011. pa do isplate,

- 67,69 EUR od dana 24.05.2011. pa do isplate,

- 74,35 EUR od dana 25.06.2011. pa do isplate,

- 96,64 EUR od dana 03.09.2011. pa do isplate,

- 74,73 EUR od dana 25.10.2011. pa do isplate,

- 74,95 EUR od dana 25.11.2011. pa do isplate,

- 78,10 EUR od dana 23.12.2011. pa do isplate,

- 83,90 EUR od dana 18.02.2012. pa do isplate,

- 83,12 EUR od dana 20.03.2012. pa do isplate,

- 81,97 EUR od dana 18.04.2012. pa do isplate,

- 83,78 EUR od dana 17.05.2012. pa do isplate,

- 83,49 EUR od dana 28.06.2012. pa do isplate,

- 82,00 EUR od dana 19.07.2012. pa do isplate,

- 81,10 EUR od dana 16.10.2012. pa do isplate,

- 82,41 EUR od dana 16.11.2012. pa do isplate,

- 81,25 EUR od dana 18.12.2012. pa do isplate,

- 75,49 EUR od dana 17.01.2013. pa do isplate,

- 78,68 EUR od dana 16.02.2013. pa do isplate,

- 309,29 EUR od dana 01.03.2013. pa do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833, da tužiteljici FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.700,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 43696/06 od 31. svibnja 2006., da je kredit ugovoren radi kupnje osobnog vozila, da se radi o potrošačkom ugovoru, da je na temelju istog tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici ugovoreni iznos kredita, a ona se obvezala isti iznos, uz valutnu klauzulu, vratiti zajedno s pripadajućim kamatama. Dalje navodi da su stranke ugovorile otplatu kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, tvrdi da je ugovorna odredba kojom je ugovorena otplata kredita s valutnom klauzulom vezanom za CHF ništetna, a pri tome se poziva na presude donesene u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud presudom utvrdi da je sporna ugovorna odredba ništetna te da joj tuženik vrati iznose koji su plaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži isplatu iznosa od 2.988,34 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate.

2. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe, navodi kako nije sporno da su stranke dana 31. svibnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 43696/06, osporava da bi pojedine odredbe ugovora bile nepoštene i ništetne, ističe prigovor zastare navodeći kako je protekao rok zastare propisan za zahtjeve za naknadu štete, isto kao i rok zastare propisan za vraćanje stečenog bez osnove, navodi kako se utvrđenja iz parnice "Potrošač" ne mogu primijeniti na konkretan predmet i kako tek treba izvesti dokaze na navedenu okolnost, smatra kako je u svakom pojedinom sporu potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana presuda donesena u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, ističe kako presuda donesena u kolektivnom sporu ne daje subjektivna prava potrošačima, navodi kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva te kako s obzirom na navedeno uopće nije dopušteno ispitivanje poštenosti navedene ugovorne odredbe, navodi kako tužiteljica nije dokazala da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužiteljice, tvrdi kako tuženik unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF, smatra kako sporna ugovorna odredba nije prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, predlaže da sud uzme u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta po početnom otplatnom planu i u razdoblju kada su plaćeni anuiteti bili niži od anuiteta predviđenih otplatnim planom. Ističe da se načelo savjesnosti i poštenja ne može tumačiti i primjenjivati jednostrano, već da njegova primjena mora biti sveobuhvatna u odnosu na ugovorni odnos između stranaka. Tuženik je tijekom glavne rasprave istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja na ime negativnih razlika koje su utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka i to u iznosu od 71,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da mu tužiteljica nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz financijskim vještačenjem, saslušanjem tužiteljice i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da je tuženik pravni slijednik trgovačkog društva HVB Splitska banka d.d. i da je tužiteljica kao korisnica kredita s prednikom tuženika kao kreditorom ugovorila nenamjenski kredit s otplatom valuti HRK uz primjenu valutne klauzule vezane za CHF. Isto tako, nije sporno da je da je kredit otplaćen u cijelosti.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje platila zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara zahtjeva za isplatu.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja gore navedenih presuda proizlazi da su ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i iznosi anuiteta vezani za tečaj CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita.

8. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da se utvrđenja iz presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita, ne bi mogla primijeniti na konkretan ugovorni odnos.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit ugovorila radi adaptacije kuće i podmirenja osobnih troškova, da je u banci dobila ponudu za kredit koju je prihvatila bez pregovora o pojedinim odredbama ugovora, da joj nitko nije ništa objasnio o valutnoj klauzuli i tečaju CHF, da ju banka nije upozorila na bilo kakve rizike, da su joj na pitanje o promjenama iznosa anuiteta rekli da su moguće samo neznatne promjene i da se radi o najsigurnijem kreditu. Iskazala je da u vrijeme sklapanja ugovora nije imala svoje trgovačko društvo ili obrt, da je pročitala ugovor i da joj ništa nije bilo sumnjivo. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

10. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. 11. S obzirom na sve prethodno navedeno tuženik je temeljem čl. 1111. ZOO dužan tužiteljici vrati iznose koje je primio zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koji su preplaćeni uslijed povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj na dan isplate kredita.

12. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire IB, dipl. oec. (Darfin d.o.o.), na temelju izvršenih izračuna utvrdio je da se ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 22.515,72 HRK, odnosno 298,34 EUR, dok razlika u iznosima anuiteta za koje je utvrđen manje plaćeni iznos iznosi -535,06 HRK, odnosno -71,00 EUR.

13. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a stranke nisu imale prigovora na provedeno vještačenje.

14. Sukladno odredbi čl. 288.a ZPP materijanopravni prigovor prijeboja može se isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka. Tužiteljica je kredit vraćala u mjesečnim anuitetima koje je plaćala sukladno otplatnom planu, odnosno obračunu kreditora. Tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je od tužiteljice tražio isplatu tzv. negativnih razlika, odnosno razliku između anuiteta obračunatih prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja pojedinog anuiteta. Dakle, tužitelj nije dokazao postojanje dospjelog potraživanja prema tužiteljici. Treba reći i to da zbog plaćanja anuiteta u iznosu manjem od onog koji bi tužiteljica platila da je obračun izvršen prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita, nije došlo do povrede interesa potrošača niti je time narušena ravnoteža stranaka u ugovornom odnosu. Plaćanje anuiteta po obračunu samog kreditora (trgovca) primjenom nižeg tečaja ne dovodi do ništetnosti ugovora pa stoga sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije nedopuštena niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako i Županijski sud u Puli u presudi broj Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji). S obzirom na prethodno navedeno sud nije prihvatio tuženikov prigovor prebijanja pa stoga prilikom utvrđivanja visine potraživanja nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike.

15. Prigovor zastare nije osnovan. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO).

16. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 1111. ZOO tuženiku je naložio da tužiteljici isplati iznos od 2.988,34 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Prednik tuženika bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer se radi o ugovoru kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

17. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podnesaka od 23. studenog 2023., 11. siječnja 2024. i 9. rujna 2024. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 24. travnja 2024. i 27. siječnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.500,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR. 19. Trošak podneska od 26. travnja 2024. nije potreban u smislu čl. 155. ZPP, isto kao ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, neovisno o tome što je navedena parnična radnja predviđena Tarifom. Budući da se presuda objavljuje na e- Oglasnoj ploči suda, stranke i njihovi punomoćnici mogu odmah nakon ročišta preuzeti presudu i upoznati se sa njezinim sadržajem tako da u slučaju izostanka s navedenog ročišta ne trpe nikakve štetne posljedice.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte